Vijesti

LEOPOLD MANDIĆ Tri silna čuda sveca, koja su odjeknula svijetom: Spriječio ženi amputaciju noge, jedno je od njih

Published

1 godina ago

31 siječnja, 2023

Znanost je morala podići bijelu zastavu pred tri čuda koja su se dogodila po zagovoru svetog Leopolda Mandića. Riječ je o neobjašnjivim iscjeljenjima koja su se dogodila nakon zazivanja fratra kapucina. Spominju se u knjizi “Leopoldo Mandić – Mali brat koji je želio sve u raj”.

Prvo čudo

Prvo čudo datiralo je iz rujna 1946.: djevojka Elsa Raimondi, rođena u Cavazza di Lusia u pokrajini Rovigo 30. lipnja 1922., operirana je od upale slijepog crijeva i ingvinalne kile 6. siječnja 1944.

Dvije godine kasnije, pod groznicom i napadnuta bolovima, podvrgnuta je još jednoj operaciji. Ovog puta radilo se o ozbiljnom obliku tuberkuloznog peritonitisa, pa je poslana kući s lošom prognozom. Seoski joj je župnik govorio o ocu Leopoldu i potaknuo je da mu se moli.

Devetnica svetom Leopoldu

Dana 30. srpnja djevojka je počela recitirati devetnicu cappuccinu, moleći ga da posreduje kod Gospe. Na kraju devetnice Raimondi je tvrdila da je vidjela Leopolda koji je na pitanje hoće li ozdraviti 12. rujna – na dan bolesnika, u sklopu godišnjih slavlja svetišta – odgovorio: “Da, da, da”.

“Više nisam bolesna”

Djevojka je, s pogoršanjem bolesti, prevezena u bolnicu 12. rujna. Ali liječnik ju je odmah vratio kući, govoreći da ne može puno učiniti. Predvečer je čula glas koji joj je hitno naredio da ustane iz kreveta. I poslušala je, govoreći svojim ukućanima: “Nisam više bolesna, nisam više bolesna: ozdravila sam!” Vidjela sam, patera Leopolda…”.

Klečeći pred tabernakulom

Elsa je dojurila u crkvu, praćena svojevrsnom povorkom seljana koji su htjeli vidjeti što će se dogoditi. Čudesno ozdravljena je dugo molila na koljenima ispred Svetohraništa, a zatim se pješice vratila kući. U znak zahvalnosti posvetila je svoj život pomaganju siročadi okupljenoj u “Piccola Casa di Padre Leopoldo” u Rovigu. >>>>više na vjera.hr

Drugo čudo

Nakon zdravog i marljivog života Paolu Castelliju, rođenom 2. ožujka 1902. u Pagnano di Merate u pokrajini Lecco, srušio se svijet: u nedjelju 4. ožujka 1962. ujutro, kad se vratio s mise, napali su ga jaki bolove u trbuhu. Hitno je hospitaliziran u bolnici Merate, dijagnosticirana mu je perforacija želuca te je podvrgnut hitnoj operaciji.

Smrt nije stigla

No, tijekom operacije kirurzi su otkrili trombozu s opsežnim infarktom tankog crijeva. Operacija je obustavljena jer se više nije imalo što učiniti, a iste večeri župnik mu je udijelio bolesničko pomazanje. Unatoč svim izgledima, smrt Paulu nije stigla. Njegova supruga, koja je dugo bila vjernica oca Leopoldu, pričvrstila je medalju Sluge Božjega na košulju svoga muža. A tijekom operacije povukla se u kapelu na molitvu i nastavila je moliti sljedećih dana, sigurna da će biti uslišana.

Četiri dana nakon operacije, žena je svom mužu izmolila dvanaest Očenaša. Tek što ih je završila, njezin muž je povikao: “Bolestan sam, bolestan sam, umirem!” U tom trenutku gospođi nije preostalo ništa drugo nego uzviknuti: “Gospodine, budi volja tvoja “.

Klinički izliječen

U isti čas Castelli stane vikati: “Izliječen sam, izliječen sam: nemam više ništa!” Nakon što je proveo mirnu noć, ujutro ga je liječnik našao posve izliječenog, što je bilo čudo. Poslan kući, nastavio je puni život u polju. Zahvaljujući tim dvama čudima, papa Pavao VI., 2. svibnja 1976. godine proglasio je Leopolda Mandića blaženim.

Treće čudo

U godini milosti 1977. dogodilo se čudo koje je svetog Leopolda Mandića uzdiglo na slavu oltara. Dobitnica čuda je Elisabetta Ponzolotto, rođena u pokrajini Trento 20. kolovoza 1925..

Dana 15. ožujka primljena je u bolnicu Ala zbog srčane gripe. Liječnici su dijagnosticirali postembolijsku ishemiju lijevog donjeg uda. Kontinuirani tretmani bili su dovoljno neučinkoviti da izazovu gangrenozni proces u prstima lijeve noge.

Amputacija noge

U podne 27. ožujka, nakon konzultacija, liječnici su odlučili amputirati nogu kako bi spasili život pacijentice. Elisabetta je rekla da iz posebnih razloga neće prihvatiti operaciju.

Elizabethina službena izjava

Evo iskaza Elisabette Ponzolotto na suđenju:

“Kad su mi liječnici rekli da, da bih se spasila, moram amputirati nogu, odgovorila sam da trenutno neću prihvatiti operaciju, jer čekam odgovor od svoje osobe od povjerenja, a mislila sam na blaženog patera Leopolda. Pojačala sam molitvu blaženiku, uvijek držeći njegovu sliku s relikvijom na bolnoj nozi. Potpuno sam mu se povjerila s najvećim povjerenjem, dapače sa sigurnošću da ću biti saslušana. Stalno sam ponavljala: „Oče Leopoldo, pomozite mi, pomozite mi“. Čuo me je. U jednom trenutku, dok je medicinska sestra izašla, a ja sam bila u sobi, sjedila na krevetu, naslonjena na jastuke, vidjela sam kako ulazi mali kapucin fratar bijele brade. Odmah sam ga prepoznala. Bio je to otac Leopold. Pogledao me i nasmiješio se. Obišao je krevet, pogledao nogu i rekao: “Znam da mnogo patiš i da ćeš morati podnijeti mnogo boli, ali noga će biti spašena”. Odgovorila sam: “Rado prihvaćam sve ovo, samo da spasim nogu”. Nasmiješio se i polako izašao kroz vrata. Briznula sam u plač. Bolovi u nozi su nestali, osjetila sam da se ugrijala i da je mogu pomaknuti».

Odluka liječnika

Tako su liječnici ustanovili da su dan ranije na konzilijumu procijenili da je potrebna amputacija noge, a dan poslije više nije bila potrebma. Gospođa Ponzolotto vratila se kući, nastavivši s kućanskim poslovima, a noga joj više nije patila.

Koji je gledao u čuda

Tri čuda svetog Leopolda Mandića ispitali su crkveni sudovi u Padovi, Milanu i Trentu, a predstavljena su u Rimu Papinskom liječničkom vijeću koje je za pojedinačne slučajeve ocijenilo da je ozdravljenje “trenutačno, savršeno, trajno, naravno neobjašnjivo”.

Dana 2. svibnja 1976. papa Leopoldo je proglašen blaženim od strane pape Pavla VI., a 16. listopada 1983. godine svecem ga je svečano proglasio budući svetac papa Ivan Pavao II.

Molitva bolesnika

Dragi sveti Leopolde, ti si uvijek pomagao i tješio one koji su ti se utjecali u svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Potaknut velikim pouzdanjem i ja se utječem tebi koji si tako bogat dobrostivošću i velikodušnošću.

U svome si životu iskusio nemir i nevolju življenja s tumorom: budi uz mene. Ti poznaješ moju tjeskobu i strepnju: priteci mi u pomoć. Podupri moju vjeru, ojačaj moju nadu, izmoli mi milost da se mogu nositi s mojim trpljenjima i podnijeti lijekove za ovo zlo koje me snašlo te da ovu kušnju prebrodim u pozitivnom duhu. Zagovaraj me kod Oca kako bi moje srce našlo mir i pravi spokoj. Daj da uzmognem, zahvalna srca, zahvaljivati milosrdnom Bogu kojega si ti sâm nazvao “liječnikom i lijekom”.

Autor: Vjera

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

13 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

13 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

20 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.