Vijesti

Son of Alerik: Ustani Bane!

Published

1 godina ago

15 travnja, 2023

Događalo se u onoj državi da bi neki pomorac, tek pristigao s vijađa, umjesto LP-a Rolling Stonesa, Deep Purplea, došao s kazetama nasnimljenih pjesama od kojih bi prva bila Ustani bane Jelačiću.

Ako bi se ohrabrio i u prvoj gostionici to još i zapjevao, slijedilo je vaspitno pendrečenje i koji mjesec u pritvoru. Ne mo’š pjevati antidržavne pjesme i ideološki zastranjivati. Valja čuvati bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka – piše Son of Alerik u Logicno.com

Nakon čistke pedesetih godina 20. stoljeća, kad je staljinistički kukolj smješten na Goli Otok ili učinkovito ušutkan, država se branila od pomoraca, emigranata i njihovog utjecaja na narod Kaznenim zakonom, člankom 133. Dakle, delikt mišljenja. Krivog. Ne mo’š mislit’ krivo, nego onako kako je pravo i ispravno, a to je ono kako kaže Partija.

Ako izuzmemo Mustać-Perkovićeve akcije po iseljeništvu i njihovu egzekutorsku učinkovitost, u samoj državi bi tek rijetko sijevnuo pendrek na Vilu Velebita i Ustani bane. Nakon 1971. i Puhovčevog svjedočenja protiv zagrebačke studentarije, na ideološkom preodgoju po Gradiškama završili su disidenti – otpadnici od sistema. Neki s procjenom da im treba više godina za preodgoj, neki s manje godina.

Država, Partija, sustav se branio od drugačijeg mišljenja sa sredstvima koje je imao na raspolaganju i sa stanovišta sustava, svaka akcija protiv neistomišljenika je bila legitimna, ispravna, pravedna.

Svaki sustav tako misli o sebi. Naravno da sustav ne misli, već da uvijek misli vladajuća oligarhija koja koristi svaku slabost puka kako bi se održala na vlasti (na poziciji koja oligarhiji omogućava lagodan život, luksuz i moć nad drugima).

Ona država nije uspjela dokazati narodu svoju pravednost, šest baklji na grbu Republike je iskorišteno za potpaljivanje požara po graničnim linijama. Kasnije su granične postaje postavljane na sred ceste, nakon primjerenog prinosa žrtava u čast ustoličenja novih oligarhija po republikama i pokrajinama.

Onda rekosmo ne bijaše pravednosti jer kakva ti je to pravda kad društveni stan dobiješ tek za deset godina i ne smiješ pjevati Vilu Velebita?

Za vladanja nove oligarhije se za stan veže kreditom od 30 godina, šuti i radi. I to ako se uspije pronaći stan u novogradnji jer se u novoj državi stanovi ne grade za stanovanje, već kao investicija pa desetine tisuća novoizgrađenih stanova zjapi prazno.

Nakon tisućljetnog sna i trideset godina, nikomu se ne pjeva Vila Velebita, ni Ustani bane.

Ima nezadovoljnika, širitelja lažnih vijesti i ostalog kukolja koji remete oligarhijski mir i narušavaju teškom mukom uspostavljeno jednoumlje. Ne samo jednoumlje, nego i cementirani poredak u kojem je radništvo dužničko roblje, a oligarhija i njeni miljenici u resortima s kokainom i kurvama na švedskom stolu.

Zato je oligarhija i ‘moja Vlada’, a to je ona koja laže o rastu plaća dok se događa nezabilježeni pad realnih plaća i kupovne moći građana, odlučila djelovati vaspitno na nezadovoljnike s dna društvene ljestvice, koji bi htjeli što – društveni stan, veću plaću, pošteno pravosuđe, manje lopovluka, pravedniju raspodjelu bogatstva. To ne može. Država se mora zaduživati za granate koje će slati u Ukrajinu, mora se zaduživati za plaćanje kamata na uzete kredite.

Ušutkati bundžije je zadatak ‘moje Vlade’

Već do gladi dovedeno radništvo za svaki pokušaj udara na sustav/oligarhiju, sud će po službenoj dužnosti i službenoj prijavi kazniti novčano. Kaznama od 2-4 000 eura za pjevanje neke nove pjesme, ako im se pjeva. Za ZDS, recimo. Nacistički pozdrav Slava Ukrajini je poželjan i ne naplaćuje se, prije se plaća.

Dok su disidenti ondašnjeg poretka nakon prevaspitavanja smjeli i mogli živjeti dalje, u vili u Nazorovoj recimo ili u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci kao Budiša, sadašnja vazalna oligarhija ne misli ostaviti ni jednu mogućnost preživljavanja ‘stoki sitnog zuba’ koja se drzne prosvjedovati protiv nje i njenih nalogodavaca. Kad onom koji od 900 eura na mjesec ne može preživjeti lupiš kaznu od 4000 eura i imaš mogućnost naplate te kazne ovrhom u imovini, gotovo je sigurno da si osigurao šutnju i pokorio stoku. Može otići u Irsku, ovog puta neće slati Perkovićeve suradnike za njima, nego se smijati kako budale bježe iz zemlje samo zato kako bi svojim plaćama na Zapadu financirale gospodarski rast u Hrvatskoj i tako na dalje osiguravale oligarhiji vlast. Kad isele, mijenjaju se rezervama iz Nepala i Indije. Oni isto šute, tek se tu i tamo tuku po emigrantskoj metropoli na Zrinjevcu.

Dakle, HDZ po hitnom postupku namjerava sljedećeg tjedna donijeti nove kazne za izražavanje misli koje bi bile suprotne ‘istini’ koju sam taj HDZ proglašava istinom.

Svoju ‘istinu’ je onomad branila i ona Partija pa joj nije baš išlo. Neće ni ovoj.

izvor:

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.