Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Hrvatska u EU- neostvarene želje

Published

11 mjeseci ago

1 srpnja, 2023

mjukic

Glasali smo za ulazak Hrvatske u EU, nadali se da ćemo postati civilizirana pravna država ali su nas prevarili. Hrvatska je danas neokomunistička država u kojoj nema vladavine prava, zakoni su loši, imamo nerad, neznanje, korupciju, nepotizam, cenzuru, nesposobnost onih koji obnašaju funkcije na državnoj i lokalnoj razini.

Prije točno deset godina Hrvatska je postala 28. članica Europske unije. Hrvatska je ispunila svoje najvažnije strateške ciljeve, donekle je smanjila zaostatak u razvijenosti ali nije postala država vladavine prava, nije rasčistila sa svojom komunističkom prošlošću (danas je Hrvatska neokomunistička država koja slavi zločine i zločince nad hrvatskim narodom).

Hrvatska je otvaranjem europskih vrata ostala bez 10% svog stanovništva (uglavnom mladih i obrazovanih)!

Treba podsjetiti da je politika EU prema ulasku Hrvatske bila jako nepravedna. Hrvatska je bila 10 godina u čekaonici EU. Zahtjev za članstvo Hrvatska je podnijela 21. veljače 2003. godine. Komisija je zahtjev ocijenila pozitivnim u travnju 2004. Hrvatska dobiva službeni status kandidata za članstvo 18. lipnja 2004. godine. Pregovore su trebali započeti u ožujku 2005. ali su započeli 3. listopada 2005. godine. Uvjet za nastavak pregovora bila je puna suradnja sa političkim sudom u Haagu koji je izjednačio žrtvu i agresora. Nakon opstrukcije i blokada od strane Slovenije (Velike Britanije, Nizozemske i drugih) Hrvatska konačno ulazi u EU 1. srpnja 2013. godine. Za ulazak Hrvatske u EU postavljeni su, po prvi put, vrlo visoki kriteriji koje EU birokracija danas želi ublažiti!?

Plenković je točno rekao da je Hrvatska zbog slovenske blokade i uvjetovanja suradnjom s Haškim sudom izgubila oko četiri godine. “Nakon što su optuženi generali oslobođeni na Haškom sudu, nitko nam na kraju nije rekao ‘žao nam je’, nego se nastavilo kao da ništa nije bilo”. Drug Plenković kazao je istinu ali nije izvukao pouku da nije sve dobro što EU birokracija traži od svojih članica. Ne treba provoditi sulude politike EU birokracije kojima se ukida suverenitet i identitet.

Danas EU teži sniziti kriterije za ulazak četničke Srbije i drugih balkanskih zemalja. EU nije reagirala na rehabilitaciju četništva u Srbiji pa je jasno da se rukovodi čudnim kriterijima i vrijednostima bez vrijednosti. Nažalost, EU stalno vrši pritisak na Hrvatsku po pitanju pristupa Srbije Uniji. Glavni EU igrač jest drug Andrej Plenković koji priča o pomirbi, napretku u odnosima Hrvatske i Srbije ali bez rješavanja pitanja granica, nestalih iz Domovinskog rata, pitanja ratne odštete, povrata otuđenih kulturnih i umjetničkih dobara, arhiva itd.

Ovih dana drug Plenković kaže: “Europska unija je zajednica vrijednosti, zajednica prava, ali i zajednica na temelju koje Hrvatska kroz izdašna sredstva ima priliku ulaganjem u svoj ravnomjerni regionalni razvoj dosegnuti prosjek razvijenosti EU-a”.

„Hrvatska je uređenija zemlja. Snažnija je vladavina prava, snažnije su institucije, snažnija je borba protiv korupcije. Hrvatska je u Europskoj uniji dobila određene reference koje bi joj prije bilo teško steći“.

Drug Plenković nam nije pojasnio na koje vrijednosti EU je mislio. Jesu li to: rodna ideologija, Istanbulska konvencija, teror LGBT zajednica, transrodnost, negacija katoličke Europe, negacija prirodnih zakona, zatiranje identiteta nekih naroda unutar EU? Da je EU imala zajedničke vrijednosti ne bi Hrvatska čekala 10 godina da uđe u EU. Da je EU imala vrijednosti ne bi dopustila sramotno ponašanje Slovenije, da je EU imale vrijednosti ne bi podržavala politički sud u Haagu koji je izjednačio žrtvu i agresora i koji nije osudio Srbiju i JNA za agresiju na Hrvatsku 1991. – 1995. godine. EU nema zajedničke vrijednosti već ima Njemačku, Francusku i druge koje manjim i slabijim članicama nameću svoj svjetonazor i svoje interese. Interesi Mađarske, Poljske, Hrvatske i drugih nisu isti kao interesi Njemačke, Francuske, Nizozemske, ni vrijednosti spomenutih nisu iste. Danas je jasno da suluda ideja o stvaranju naddržave EU ne će dobro završiti. Magla je i nije jasno kuda će guske (političari) krenuti i gdje će odvesti EU.

Drug Plenković i drugi koji zastupaju Hrvatsku u EU trebaju znati da hrvatski narod nije ušao u EU da bi se odrekao svog identiteta, svoje povijesti, svoje kulture i vjere.

Pričao je drug Plenković o nekom europskom prosjeku zaboravljajući kazati da je za dostizanje tog prosjeka nužno napraviti reforme (pravosuđa, zdravstva, državnih i lokalnih institucija) jer bez reformi nema napretka. Hrvatsko pravosuđe je rak rana hrvatskog društva, to svi znaju ali stvarne reforme pravosuđa nema na vidiku. Plenković se hvaliti da sedam godina vodi Hrvatsku zaboravljajući da nužne reforme pravosuđa, zdravstva, preglomazne administracije nisu napravljene i da Hrvatska ne napreduje kako bi mogla. Hrvatska ima idiotski izborni zakon koji onemogućava stvarnu demokraciju i napredak.

Ovim tempom teško ćemo doseći europski prosjek, a da ne govorimo o iznad prosječnom. Kada drug Plenković govori o izdašnim sredstvima EU zaboravlja što je Hrvatska sve žrtovala i dala EU (žrtovala je svoju poljoprivrednu proizvodnju, žrtovala je svoje nekretnine, zemlju, žrtovala je svoje mlade ljude…). Kada drug Plenković računa koliko smo dali, a koliko dobili tada zaboravlja na gore navedeno tako da je saldo dugoročno gledano jako loš po Hrvatsku i Hrvate.

Plenković je poručio kako su hrvatski nacionalni interesi zaštićeniji unutar Europske unije. Nažalost, to je jedna od Plenkovićevih laži. Zahvaljujući EU nismo riješili pitanje granica s niti jednom zemljom bivše Jugoslavije. Zahvaljujući EU Slovenci se i danas šepure na Svetoj Geri, hrvatskom teritoriju. Zahvaljujući EU posezanja za hrvatskim teritorijem se nisu smanjila već povećala.

Politika EU da bivše jugoslavenske države uđu u EU po blažem postupku su poniženje za Hrvatsku, su protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Prije nego li se riješe pitanja granica, ratne odštete, povrata oduzete imovine, nestalih i položaj hrvatske manjine u zemljama koje žele ući u EU nema ulaska u EU. Zašto se za nove članice žele spustiti kriteriji ulaska koji su vrijedili za Hrvatsku. Samo izdajnici (hrvatski političari) mogu pristati na ublažavanje kriterija.

EU nam nije pomogla (a mogla je) da izvršimo reformu pravosuđa i da budemo bolja država po pitanju vladavine prava. EU nam nije pomogla (a mogla je) da reformiramo administraciju i smanjimo broj birokrata. Naprotiv, EU je svojim zakonima i preporukama povećala birokraciju u RH. EU nam nije pomogla da se oslobodimo komunističkog naslijeđa pa danas imamo neokomunističku vlast u Hrvatskoj. EU je samo načelno osudila totalitarni komunistički sustav ali nije ništa napravila da neokomunističku vlast u Hrvatskoj blokira dok se ne riješe pitanja zločina i zločinaca.

Nije nam pomogla (a mogla je) da povećamo proizvodnju hrane pa hranu uvozimo (proizvodnja mlijeka, mesa pala je za 40 do 70%!), da poboljšamo industrijsku proizvodnju itd.

EU nam je pomogla po pitanju infrastrukture jer je to u interesu moćnih članica EU (da mogu lakše trgovati i putovati).

Plenković govori o pravno sređenijoj Hrvatskoj ali trideset godina nakon osamostaljenja, 10 godina nakon ulaska u EU Hrvatska još nije riješila pitanje povrata oduzetih stanova u vrijeme komunističke vladavine! Da je Hrvatska uistinu pravno sređenija, kako kaže Plenković, to bi pitanje bilo davno rješeno. Nažalost, NIJE!

Neosporno je da je napravljen veliki iskorak na bolje ali da su napravljene reforme, da je smanjena državna i lokalna administracija, da je Hrvatska postala država vladavine prava rezultati bi bili 300 posta bolji.

U godini ulaska u EU Hrvati su imali BDP po glavi stanovnika 10.440 eura, a prema procjeni za 2022. on se popeo na 17.240 eura. Međutim, i druge države EU su povećale svoj BDP pa treba gledati širu sliku, ako se želi napraviti kvalitetna i točna slika stanja. Bez reformi teško će Hrvatska doseći europski prosjek kojemu teži.

Hrvatska je u EU ostvarila gospodarski napredak, napravljeni su strateški projekti ali Republika Hrvatske je izgubila 10% svog stanovništva (uglavnom mladih i obrazovanih).

Politika Njemačke i Francuske, u proteklom razdoblju, učinile su EU ovisnom o ruskim energentima. Zelene politike, koje EU birokracija forsira, pokazale su se upitnima. Politika poticanja migrantske invazije na EU danas pokazuje da se radilo o kardinalnim pogrješkama.

Inzistiranje EU birokracije da Hrvatska gura četničku Srbiju u EU je sramotna. „Briselski čato“ bez pogovora provodi EU politiku i slabi poziciju Hrvatske. Odnosi sa Srbijom su loši, ne mogu biti bolji jer Srbija i dalje radi, drugim sredstvima, na projektu velike Srbije. Drug Plenković plaća narodnim novcem promociju „srpskog sveta“ u Hrvatskoj, manjinskoj srpskoj zajednici daje velika sredstva, a Srbija za Hrvatsku kuću u Subotici nije dala ni dinara! S druge strane srpski projekti (projekti „srpskog sveta“ Novosti, Vida TV itd.) u Hrvatskoj su izdašno financirani od hrvatske vlade i države u cjelini. Ponašanje druga Plenkovića je protuhrvatsko. Tijekom 7 godina vladavine nije riješio niti jedan problem s četničkom Srbijom, a napravio je mnogobrojne ustupke. Sramotno!

Iseljavanje stanovništva, smanjenje poljoprivredne proizvodnje, povećanje birokracije su veliki problemi Hrvatske za koje EU snosi veliki dio odgovornosti. Nije pitanje našeg članstva u EU već je pitanje zašto mi provodimo loše politike EU.

Hrvatska je danas nesređena zemlja u kojoj nema vladavine prava, u kojoj se slave zločini i zločinci nad hrvatskim narodom, RH je zemlja mnogobrojne administracije, koju treba hraniti, koja je kočnica razvoja.

Priložene slike i brojke su uglavnom točne (danas imamo 16 ministarstava ali broj uhljeba se povećao). Slike pokazuju kako Hrvati imaju jako skupu državu, tisuće nepotrebnih radnih mjesta za uhljebe. U EU samo Hrvati imaju manjine koje ucjenjuju državu!

Svi oni kojima smeta hrvatski povijesni grb, pozdrav pod kojim je hrvatska mladost 1991. godine branila Hrvatsku, kojima smetaju spomen ploče poginulim HOS-ovcima, proslava „Oluje“ te prijenos svetih misa na vjerske blagdane ne moraju živjeti u Hrvatskoj već mogu otići tamo daleko, daleko (što dalje)…

ZA EUROPSKU UNIJU U KOJOJ JE REPUBLIKA HRVATSKA RAVNOPRAVNA ČLANICA!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić