Connect with us

Vijesti

Starešina: Milorad Dodik – Hoće li mu ‘pad’ sačuvati živu glavu!?

Published

on

Otkad ga je na prijelazu stoljeća zapadna diplomacija ustoličila kao novog, ratom neokaljanog, biznis-orijentiranog vođu Srba u BiH, Milorad Dodik nikada nije bio bliže političkoj eutanaziji. Četvrt stoljeća je otad prošlo, mnogi su već zaboravili, a oni drugi čak povjerovati ne mogu da je Dodik u politiku uveden kao nova nada zapadne politike, ponajprije britanske, koja je tada vodila glavnu riječ u BiH, piše Višnja Starešina za Lider.

U posljednjih ga dvadesetak godina poznajemo kao glavni problem zapadnih skrbnika BiH zbog svoje dosljedno secesionističke politike, koja je dakako ostala u okvirima velikosrpskog projekta. A tek je u posljednjih pet-šest godina u zapadnoj političkoj analitici prepoznat kao glavna uzdanica Vladimira Putina i ‘ruskog svijeta‘ na Balkanu. Prije toga, većina je zapadnih saveznika Putinu bila gotovo jednako bliska kao i Milorad Dodik.

Zašto je to učinio?

U tih četvrt stoljeća Dodik je svojim secesionističkim provokacijama često prkosio zapadnoj, dominantno američkoj politici prema BiH, dolazio do ruba političke smjene, ali je uvijek bio dovoljno politički lukav da se zaustavi pred samim rubom i – opstane. Takav problematični, ali pragmatični Dodik odgovarao je i Zapadu (SAD-u), koji je u njemu imao kontroliranog i politički racionalnog protivnika, a osobito Rusiji, odnosno Vladimiru Putinu, koji je u njemu imao sve pouzdanijeg i različitim angažmanima uvezanog ‘svog čovjeka na Balkanu‘. Odgovarao je dakako i Srbiji u svakom modalitetu vlasti.

Jer, zadržao je velikosrpske pozicije, a svaka je vlast u Beogradu smatrala Republiku Srpsku svojim ratnim profitom. A i Dodiku je dobro bilo – igrajući između Rusije i Amerike, kao produžena ruka Srbije napravio je od Republike Srpske nepriznatu državicu unutar BiH, Banju Luku izgradio kao glavni grad, oživio je biznis stranim ulaganjima. Uza specifične balkanske običaje doduše. A svi kojih se tiče ionako su znali, kao što i danas znaju da će se sljedeći korak u preustroju i pozicioniranju BiH dogoditi onda kada za to sazru odnosi SAD-a i Rusije, kada se za to posloži geopolitički kontekst, a ne onda kada gazda Mile najavi odcjepljenje Republike Srpske.

No nakon što je tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv Milorada Dodika zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta, prilično je izvjesno da se Dodikovoj političkoj karijeri bliži kraj. Bio bi poraz zapadne politike (koja održava BiH kao državu) da sud tu optužnicu ne potvrdi i da na kraju postupka Dodik ne dobije kaznu koja će zaključiti njegovu političku karijeru. No za razumijevanje političke težine te optužnice irelevantno je pitanje koje se, na ovaj ili onaj način, medijski vrti ovih dana: Je li optužnica politički motivirana?

Dakako da je politički motivirana, kao i čitav niz sudskih postupaka u BiH. Za razumijevanje geopolitičkog trenutka u i oko BiH važnijim mi se čini jedno drugo pitanje: Zašto je Milorad Dodik, aktualni predsjednik Republike Srpske, isprovocirao tu optužnicu, svojim ukazom da više neće u Republici Srpskoj službeno objavljivati odluke visokog predstavnika u BiH, niti ih provoditi? Time je potpuno otkazao poslušnost i osporio legitimitet ne samo aktualnom poretku već i zapadnoj politici u BiH. Učinio je to u trenutku kada se većina bivših Putinovih uzdanica nastoji barem deklarativno svrstati uza Zapad i u trenutku kada nema baš nikakve šanse ishoditi državnost Republike Srpske.

Važno je sačuvati glavu

Politički pragmatični Dodik ne bi učinio takav korak osim… osim ako je za njega najbolje politički (od)umrijeti. Svojim postupcima Dodik je praktički natjerao visokog predstavnika Schmidta da ga udalji iz politike prije sljedećih izbora. Pitanje je zašto je to učinio.

Milorad Dodik bio je previše uvezan s Vladimirom Putinom da bi mogao tek tako promijeniti stranu. Opasno je to. Ljudi skaču kroz zatvorene prozore. Letio je u posljednjih godinu dana u Moskvu kada se mnogima nije letjelo. Uključujući i Aleksandra Vučića, koji se pokušava ukrcati na Zapad i pritom zadržati maksimum politike ‘srpskog sveta‘.

Došao je trenutak da se u novom energetskom redefiniranju Europe europski integrira i Republika Srpska kao dio BiH. S Miloradom Dodikom to nije moguće. Njegov odlazak zapravo odgovara svima. Zapadu (SAD-u) da potvrdi autoritet u BiH. Srbiji, koja će nastojati naplatiti Dodikovu ‘žrtvu‘ popustom na ‘srpski svet‘. Čak ni Putinu nije mrsko da neki njegov ‘junački padne‘, ako već ne može dobiti bitku. A najviše odgovara samom Dodiku. Oslobađa ga obveza prema Moskvi. I čuva glavu.

Advertisement

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved