Reakcije na pokušaje rušenja antifašizma u ovom su trenutku NAJVEĆA RAZLIKA IZMEĐU ISTRE I OSTATKA HRVATSKE piše u Glasu Istre Jurica Korbler

” Za Istru i ponosne ljude iz Istre ovakve izopačene avanture revizije povijesti nikada neće proći. Neće proći ni u drugim dijelovima Hrvatske, ali za razliku od nekih područja istarski političari vrlo su jasni u osudi ovakvih pojava”

Ma koji pokušaj rušenja antifašizma?

Koliko je meni poznato u Hrvatskoj vlada demokracija, a na antifašizam . U Ustavu čl.1 Hrvatska je demokratska i socjalna država;

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Kojeg antifašizma ?

Nepostojećeg, koji nije ni u Ustavu RH!

Antifašizma koji postoji još samo u glavama yugonostalgičara, yugokomunista i njihovog podmlatka, i SUNBOR-a čiji je predsjednik rođen 1957. godine, a borac je samo da očuvaju pozicije i status.

Što bi radio Franjo Habulin da se nije uhljebio u SUBNOR?

Morao bi raditi, zarađivati kruh svoj svagdašnji svojim radom, a ne prodavanjem šuplje demagogije borca 12 godina nakon završetka 2 .svjetskog rata!

Isto vrijedi i za Josipa Milata koji je ratovao sa 3 godine ili za Ivu Marčetić, koja je rođena 47 godina nakon 2. svj.rata. Apsurdi nad apsurdima.

Franjo Habulin je rođen godine 1957!  Kako  itko može biti član SABA RH  a nije sudjelovao u NOB ? Koga on predstavlja? Po kojemu je principu predsjednik, i čega je predsjednik?  Rodio se u rigidnom komunizmu, gdje je mogao vidjeti nekog fašistu da bi bio antifašista???

“Habulinovim izborom (rođen 1957.) potvrđeno je opredjeljenje za pomlađivanjem vodstva, a Josip Milat (1938.) sa samo jednim glasom više u drugom je krugu u izboru za zamjenika predsjednika pobijedio kandidatkinju Ivu Marčetić (1982.).”

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/franjo-habulin-novi-voda-antifasista-20131207

Pomlađivanje Saveza boraca??? To je toliko apsurdno da nema nikakvog logičnog objašnjenja. Ima objašnjenja poznavajući njihovu komunističku demagogiju , koja ispiranjem mozga postići što dulje isisavanje proračunskog novca i život bez rada na teret poreznih obveznika. Ne samo što je apsurdno, nego je i sramotno! Koju i kakvu savjest imaju, a da ne govorimo o poštenju???

U kojem vremenu živi Jurica Korbler? Kome on misli prodavati svoju šuplju demagogiju i lažiranu komunističku povijest, kada je njega i istarske političare sam EU Parlament demantirao svojim  Rezolucijama za koju su svoj glas dali i svi hrvatski eurozastupnici???

Sama Rezolucija donešena je na osnovi prijašnjih rezolucija na koje su se ti isti ostaci yugokomunista do sada oglušivali.

Sve ove Rezolucije prethodile su Rezoluciji EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine kojom su nacizam i komunizam progašeni istim zlom.

Uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948.,

• –  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.godine,
• –  uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006. godine, na osnovi Crne knjige komunizma , po kojoj su žrtve komunizma dosegle brojku od 100 milijuna ubijenih u ime i za opstanak komunizma,
• –  uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008. godine,
• –  uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.godine,
• –  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu,
• –  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),
• –  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
• –  uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
• –  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
• –  uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

Na sve ove Rezolucije i odluke nikakav ni najmanji trag savjesti i svijesti o počinjenim zločinima nije iskazao ni jedan član SUBNOR-a,  ni jedan član stranaka koje propagiraju antifašizam odnosno komunizam

• E. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura,
• H. budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;
•  I. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

Ni jasno podsjećanje na žrtve komunističke diktature nije utjecalo na svijest, nije probudilo savjest i priznanje da je u ime komunističke ideologije pobijeno sto milijuna ljudi. Ne ti ljudi nemaju savjest, nemaju suosjećanje za tuđe patnje koje su izazvane samo radi  održavanje na vlasti komunističkih režima u ime komunističke ideologije! Ti ljudi i dan danas ne priznaju zločine, nego čak žale što više ljudi nisu pobili.

‘Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika’. Izjavo je zastupnik SDP-a u hrvatskom saboru Nenad Stazić:

I upravo zato EU Parlamentarci pozivaju ;

• 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
• 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

“Za Istru i ponosne ljude iz Istre ovakve izopačene avanture revizije povijesti nikada neće proći. Neće proći ni u drugim dijelovima Hrvatske, ali za razliku od nekih područja istarski političari vrlo su jasni u osudi ovakvih pojava. I to je u ovom času najveća razlika između Istre i ostatka Hrvatske. Nažalost, svi oni i u državnom vrhu koji su sada na nož dočekali prijedlog Đakićevog i Culejovog saborskog odbora, tihi su kada se treba jasno odrediti prema antifašizmu.” ponavlja Jurica Korbler.

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine

Članak 12. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Nepojmljivo je,  prave li se ti ljevičarski novinari da su neuki, politički nepismeni, neznalice, da ne znaju da je Hrvatska članica Europske unije, kada zaključke iz Rezolucije EU Parlamenta proglašavaju da su ” izopačene avanture revizije povijesti ” Koje povijesti ???

Evo pravih povijesnih činjenica, koje indoktinirani, ispranog mozga  ne priznaju.

Istarski antifažizam odnosi se na područje Istre, otoka Cres i Lošinj, Zadra i Palagruže

U Istri se jedini pravi antifašizam pojavio od 1921.godine Proštinska buna i Labinska Republika, do 1945. godine. U tom razdoblju istarski seljaci, rudari i istarsko svećenstvo bili su jedini pravi antifašisti, koji  su se borili za opstanak hrvatskog naroda od  najezdi talijanskog fažizma , koji je zatvorio sve hrvatske škole, čitaonice, spalio Narodne domove, zabranio hrvatski jezik i provodio talijanizaciju. Narod Istre jedinu pomoć imao je od svog Katoličkog svećenstva koje je ostalo uz njega i proživljavalo sav teror skupa s njim,
Nakon kapitulacije Italije 8.rujna 1943. godine ,narod Istre proglasom od 13.rujna 1943,godine traži priključenje Hrvatskoj. Kako je tada Hrvatsku predstavljao ZAVNOH, vojska NOR-a oslobodila je Istru od Njemaca, koji su došli nakon Talijana. E do tada vrijedi istarski narodnjački antifašizam i djelom komunistički do oslobođenja u svibnju 1945.godine. Nakon toga počinje komunistička diktatura, koja je upravo navedenom Rezolucijom EU osuđujuća kao isto zlo sa nacizmom i fašizmom.!

Pa da podučim te kvazi antifašiste,  zbog čega je komunistički režim izjednačen sa nacizmom i fašizmom, a nikako se ne može nazvati antifašizmom, jer je poslije rata koristio iste metode obračuna sa neistomišljenicima kao i fašizam.

Koja partija i koji ljudi su bacali ljude u fojbe, ubijali svećenike i protjerali oko 200 000 Talijana iz Istre, tako da je grad Pula 1948. godine brojao 3 000 stanovnika?

Komunistička partija Jugoslavije koja je vodila  Narodnooslobodilačku borbu, oslobađala od fašizma, ali je isto tako,  odmah po završetku ratnih operacija uvela teror i strahovladu nakon rata, slala ljude na Goli otok sa crvenom zvijezdom na kapi partizanki i u svim državnim dokumentima na dnu je pisalo” Smrt fašizmu, sloboda narodu” u svim dokumentima!!!

Rezime žrtava koje su Titovi komunisti- antifašisti pobili u Istri, a za koje IDS-ov gradonačelnik Boris Miletić kaže “Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo”

Nevjerojatne eskapade, totalno izvan svakog konteksta logičnog promišljanja, jer je ljevičarima i sljednicima komunističke ideologije antifašizam u Hrvatskoj neodvojiv od komunizma, a to je i EU Parlament ustvrdio u svojoj Rezoluciji!

Jesu li ubijanje i progoni ” pozitivne stvari”???

Jesu li pozitivna ubojstva , bacanje živih i ubijenih ljudi u fojbe???

Evo popisa “pozitivnih  stvari”koje su ostale iza titovih partizana, antifašista;

• 24. kolovoza 1947. godine, zaklan je, prerezanog grkljana ubijen Bl. Miroslav Bulešić u Lanišču kod podjele svete krizme,
• 11.rujna 1946 godine odveden je i bačen u jamu talijanski svećenik Francesco Bonifacio . – zaustavila ga je neka straža „narodne obrane” i nestao je; tijelo mu nije nikad pronađeno. Proglašen je blaženikom
• Od 1941. do 1949. godine u Istri je ubijeno 15 svećenika i tri bogoslova.
• Istarski narodnjaci su bili čuvari nacionalne svijesti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali sve NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“
• Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
• Na Vergaroli je dana 18. kolovoza 1946. došlo je do velike eksplozije na središnjoj gradskoj plaži u kojoj je poginulo preko 70 osoba, a prema drugim izvorima i više od 110 osoba, među kojima je bilo i 20 djece. Većina tih ljudi ukopana je 23. kolovoza 1946., a spomenik poginulima danas stoji ispred katedrale u Puli.

Nakon eksplozije, nastala je panika i Talijani su počeli masovno iseljavati. Pogrom Talijana iz Istre, i ne samo Talijana, već i istarskih narodnjaka, djelo je Titovih partizana i komunista, a brojni civili neselektivno su ubijani i bačeni u jame poznate pod imenom fojbe..

Istarski narodnjaci kao pravi istinski antifašisti preživjeli su fašizam, ali nisu komunizam! Komunizam ih je stajao glave, a to nikako nisu mogli učiniti antifašisti, već zadrti komunisti, kojima su bili “klasni neprijatelji”

Stoga bi prije pisanja nesuvislog teksta, IVICA KORBLER trebao malo naučiti o povijest Istre i onda uvidjeti da nema antifašizma u Istri. Antifašizam je nestao sa prvim od strane partizana- komunista, ubijenim istarskim rodoljubom, svećenikom ili pripadnikom talijanske nacionalne manjine nakon 1945, godine. I od onda se nitko nema pravo nazvati antifašistom. Kako u Istri, tako i u drugim djelovima Hrvatske.

Komunistički antifašizam nestao je sa prvim ubijenim na Bleiburgu, križnom putu, Hudoj jami, Kočevskom rogu i drugim stratištima diljem Hrvatske! Nestao je uspostavom komunističke diktature, nestao je na Golom otoku, nestao je  ubojstvima hrvatskih domoljuba diljem svijeta!  Masovni ubojice i egzekutori nemaju se pravo nazivati antifašistima!

Ovako Google maps prikazuje masovna grobišta komunističkih zločina! Oglasi

Lili Benčik/hrvatskepravice