Antifašistički vjesnik kao da živi još uvijek u komunističkoj Jugoslaviji, pa objavljuje nepotpisane kritičke članke kao kada su partijski komesari pisali”drugarske kritike”

Za njih kao da je vrijeme stalo u svibnju 1945.godine, na Bleiburgu, kada još nisu stigli pobiti razoružanu vojsku NDH koju su im predali Englezi.

Sloboda mišljenja, ljudska prava su za njih nepoznati pojmovi. Oni su mentalno još uvijek u totalitarizmu, odnosno jednoumlju i za njih je jedina povijesna istina ona komunistička jugoslavenska povijest.

Ne znaju oni za Opću deklaraciju o ljudskim pravima, jer ona je usvojena i proglašena od Opće skupštine UN, 10. prosinca 1948.

Članak 12.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Ako ste u potrazi za istinom nećete je naći na Kamenjaru

Kamenjar se od laži rodio, od laži živi, i od laži će umrijeti

http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/vijesti/3/Ako_ste_u_potrazi_za_istinom_necete_je_naci_na_Kamenjaru/403/

Naslov je članka objavljenog sa datumom Zagreb, 22.5.2020.godine, ali nepotpisanog, bez imena i prezimena autora!

U njemu je kritiziran portal Kamenjar i ja osobno imenom i prezimenom.

Na portalu Antifašistički vjesnik prije svega nema impressuma, članak nije potpisan, nema kontakta kojeg bi se moglo kontaktirati, nema odgovorne osobe i nema mail adrese, tako da im mogu samo ovako javno odgovoriti, jer su me imenom i prezimenom prozvali da pišem krivotvorine! Vjerodostojna prozivka??? Zamislite mene prozove imenom i prezimenom neka tamo bezimena i kukavička osoba koja se sakriva iza” antifašističkog vjesnika”

Jadno, tipično za komuniste -antifašiste koji se sakrivaju iza Partije.

Na te njihove objede mogu se samo nasmijati , jer ako itko piše krivotvorine i na njima ustraje unatoč brojnim dokumentima i dokazima, onda su to tekstovi objavljeni na njihovom portalu.

Niti jedan moj članak nisu demantirali niti obrazložili u čemu se sastoje te ” krivotvorine”! Uostalom Vijeće EU I EU Parlament potvrdili su da je komunizam jednako zločinački režim kao i fašizam i nacizam!

EU parlament je 19. rujna 2019 godine izglasao Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe sa 535 glasova za, 66 protiv i 52 suzdržana.

Krivotvorine plasiraju ti ostaci komunizma i razne nevladine udruge, već 75 godina što je toliko deplasirano i lažno, nikako ne priznajući zločine koje su počinili.

Prva krivotvorina glasi “Među ustašama iznimno popularan portal Kamenjar je odavno raskrinkan od strane Faktografa kao još jedan distributer ustaške mitomanije . Posebno su drski u ilustriranju lažnih članaka koje objavljuju.”

Dakle toliko neistina u jednoj rečenici napisao je netko ” veoma hrabar “i siguran u svoju ” istinu” da se nije usudio ni potpisati, znajući da bi ga se moglo tužiti i kazneno goniti za kršenje Ustava Republike Hrvatske, jer u Republici Hrvatskoj ustaša nema, niti jedna stranka, ni portal nisu registrirani kao ustaški, niti se širi bilo kakva “ustaška mitomanija”

Ustav RH

Članak 39.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

A u ovom slučaju očit je oblik nesnošljivosti, neosnovano prozivanje za ustaštvo, a još je znakovitije što se sve može naći na stranicama u Antifašističkom vjesniku.

Antifašistički vjesnik, Faktograf , Bilten , Portalnovosti, povezuje GONG, a poznato je da GONG i razno razne udruge civilnog društva uz njega financira Soroš i da su sve usmjerene protiv hrvatske države.

Sandra Kasunić iz GONG-a čak u Biltenu piše da je Domovinski rat bio građanski rat i to sve gledano kroz prizmu srpske nacionalne manjine za koju su svi Hrvati ustaše. Svojom podrivalačkom aktivnošću dovode u pitanje same temelje hrvatske državnosti, pa postavljaju i pitanje regularnosti referenduma o samostalnosti i pitanje autonomije srpske nacionalne manjine i njihove konstitutivnosti.

To je stvarno nevjerojatno da sa takvom upornošču neprestano podrivaju i rade na rušenju hrvatske državotvornosti, osobito sada potaknuti ulaskom SDSS-a u Vladu. Po tome se jasno vidi da je to peta kolona koja neprestano podriva hrvatsku državotvornost.

Malo sam istraživala . Nije slučajno napisan onaj članak protiv Kamenjara i mene ! To je lančano povezano!

Udaraju na same temelje hrvatske državnosti;

1.Referendum nije valjan 

2.Domovinski rat je građanski rat

3.Pluju po dr.Franji Tuđmanu i osporavajunjegove zasluge

4. Nema velikosrpske agresije

5..što znači da podrivaju same temelje moderne Hrvatske., koja po Ustavu RH počiva na Domovinskom ratu.

To je GONG koji je osnivač Faktografa, zatim Novosti SNV-a iz kojih su potekli svi novinari Faktografa, sada se pojavljuje Antifašistički vjesnik , Bilten i naravno SAAB,na čijoj stranici piše Zoran Pusić!

http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/vijesti/3/Ova_zemlja_mora_znat_s_tudmanizmom_mora_stat/379/https:

//www.bilten.org/?p=33919https://www.sabh.hr/

Ruše same temelje RH!

Eto zato sam i ja na meti, jer nedam nikome dovoditi u sumnju hrvatsku državotvornost!

Stoga ne čudi izričaj kojim se kukavički pisac članka služi. Time izravno krši Ustav RH, jer u Ustavu piše da je RH nastala ;

“u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Zločinci su nekažnjeno doživjeli i preživjeli i u hrvatskoj državi!

Bez kajanja, bez priznanja i bez kazne za brojne zločine koji su počinili komunisti-antifašisti nakon završetka ratnih operacija.

Evo sada 24.kolovoza 73. je obljetnica je mučeničke smrti Bl. Miroslava Bulešića kojega su zaklali komunisti na dan krizme 1947.godine

file:///D:/Downloads/M_Karavanic_Ubojstvo%20(1).pdf

Evo svjedočenja ;

Marija Šajina ( 12,rujna 2000.)
Svjedokinja je Bulešića upoznala na dan njegove smrti za vrijeme mise i podjeljivanja krizme. Njezine dvije kćeri bile su krizmanice. Za vrijeme mise stajala je ispred glavnih vrata crkve kako bi branila ulaz napadačima. Nakon mise je bila ispred prozora župnog stana i vidjela kad su napadači provalili u župni stan. Svjedokinja je osobno imala loša iskustva s UDBA-om koja ju je nakon rata natjeravala da se odrekne vjere i kaže kako smatra da su takvi ljudi počinili zločin u Lanišću. Pripovijeda kako je za
vrijeme mise golim rukama sprječavala napadače da provale u crkvu. Nakon završetka mise s ostalim je ljudima pratila svećenike do župnog stana. Kad su napadači provalili, bila je kod prozora i uspjela
se uspeti i primiti za prozorske rešetke, tako da je mogla vidjeti što se unutra događa. Vidjela je, kaže, dvojicu nasilnika kako guraju Bulešića i bacaju ga uz zid, takvom silinom da je sa zida pala slika, a iz usta
mu je šiknula krv. Kaže kako je zatim dva puta čula Bulešićeve riječi: „Isuse, primi dušu moju!“, a kasnije je vidjela lagano micanje usana i sklapanje ruku dok su ga bacali. Govori kako je glavnog napadača
poznavala iz viđenja i znala da se zove Slavko, a kasnije je saznala da se preziva Sanković. Bulešića su bacili na pod kraj vrata i ostao je nepomično ležati na leđima. Sanković je iz desnog džepa izvadio nož,
dužine 10 do 15 centimetara, žute drške i u futroli.53 Potom se sagnuo i probio nož u Bulešića. Kad su ga proboli, prepričava, tijelo se nije pomaklo i ruke su mu ostale mirne, a samo je nogama polako tri
puta udarilo o pod. Kad su krenuli van skočila je, kaže, s prozora i krenula prema ulazu, a zatim ju je Sanković upitao gdje može oprati ruke, a ona je samo viknula: “Pilat, nikad drugo ruke oprat!”. Zaletio
se prema njoj, ali je pobjegla među ljude. Nakon toga je oprao ruke na koritu. Kaže kako vani nije imao nož, samo da su mu ruke bile krvave. Vani je još čula nečije riječi: “Sad će ti primiti dušu…” Oko prozora ispred kuće bilo je puno ljudi, ali se, kaže, ne sjeća nikoga po imenu osim svoje sestre Ane i jednog dječaka Buždona. Na sprovod su mogli doći samo ljudi iz Lanišća jer je drugima bilo zabranjeno. Ona je bila na sprovodu i kaže kako je bila sva shrvana upravo zbog toga što je sve prethodno vidjela i čula.
Često je odlazila na njegov grob dok je bio u Lanišću. Kaže kako je uvjerena da je zločin počinjen izmržnje prema vjeri i da je Bulešić istinski mučenik za vjeru.”

Bezimeni pisac članka, je li to krivotvorina? Faktograf je li ovo krivotvorina? U Istri su partizani i komunisti pobili 8 svećenika, 23 narodnjaka i 83 svećenika osudili na dugogodišnje zatvorske kazne. Među ubijenima je i otac biskupa u miru Ivana Milovana.

Meni misle podvaliti Faktograf kao neki autoritet u promicanju istine, a već sam ih odavno razotkrila kao obične šarlatane , kojima je uzor istine ridikul od povjesničara Stefan Gužvica, koji je ustvari Marko Milošević iz Radničke fronte!

Faktograf se sramoti sa Stefanom Gužvica kao jedinim mjerilom istine. Može li novinarstvo niže pasti?

i

Uloga Katoličke crkve kao zaštitnice naroda je bila presudna!
Istarski svećenici su bili istinski kršćanski antifašisti, a ne kao komunistički antifašisti , koji su ustvari fašisti, po masovnim likvidacijama.
Ničeg antifašističkog nije bilo u klanjima (Miroslav Bulešić) u jamama, masovnim likvidacijama nad stanovništvom, ne nad neprijateljima-okupatorima, nego nad domicilnim stanovništvom.
Istra je kraj u kojem žive i Talijani i Slovenci i Hrvati u definiranim granicama, Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre!Izvadak iz knjige “Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980.”.Miroslava Akmadže ,prvo poglavlje

Komunistička partija odnosno njena tajna služba UDBA natjerala je talijansko stanovništvo Istre na egzodus, kada je iselilo oko 200 000 Talijana, ali i Hrvata koji nisu htjeli živjeti pod komunizmom, a u fojbe-jame bačeno je od 4 000 do 6 000 ljudi.

A da ne nabrajam Bleiburg i Križni put, na kojem su novopreobučeni četnici u partizane , koji su 1 944 godine samo zamjenili kokardu za crvenu zvijezdu napunili jame, rudnike i rovove pobijenim Hrvatima, koje su prethodno razoružali, što je protivno svim međunarodnim normama o ratnim zarobljenicima. I to je po antifašističkom vjesniku krivotvorina!!!

I da se ne zadržim samo u Istri , evo što su partizani- komunisti radili u Dubrovniku;

Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građanina, civila Hrvata, bez ikakvog suđenja. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava. Dana 19. lipnja 2010. godine žrtve s otočića Dakse napokon su dostojno pokopane. Među mučki ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica (“padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.

Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) s dubrovačkog područja koje su jugokomunisti pobili nakon “oslobođenja” 1944. godine; međutim  kao pojedinačno najveće stratište i grobište Daksa je postala simbol komunističkog terora nad stanovništvom dubrovačkog kraja .

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_na_otoku_Daksi

Obratite pozornost godine 1944, znači još nije kraj rata, još nije završio rat protiv Hitlerove nacističke okupacije,  još je po njima bila antifašistička borbe za oslobođenje!

Zaključak se sam nameće. Nije to bila antifašistička borba za oslobođenje, to je bila borba za vlast Partije, za vladavinu totalitarnog komunističkog društvenog uređenja, koja je pod plaštom borbe za oslobođenje od Hitlerove okupacije, čistila i eliminirala  sve koji bi joj mogli biti eventualna smetnja kada preuzme vlast.

Slične  zločine , pod istim komunističkim znakovljem, ponovili  su 1991. u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srpskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a grad Dubrovnik stavili pod opsadu.

I ne samo Dubrovnik, isto se ponovilo i u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama, Erdutu, Dalju, Lovasu, Tovarniku. Gospiću, Perinji, Nadinu,  Voćinu,  Joševici itd, itd koje su popalili, razorili i stanovnike pobili.

Antifašizam je nestao sa prvim od strane partizana- komunista, ubijenim istarskim rodoljubom, svećenikom ili pripadnikom talijanske nacionalne manjine nakon 1945, godine. I od onda se nitko nema pravo nazvati antifašistom. Kako u Istri, tako i u drugim djelovima Hrvatske.

Komunistički antifašizam nestao je sa prvim ubijenim na Bleiburgu, Križnom putu, Hudoj jami, Kočevskom rogu i drugim stratištima diljem Hrvatske! Nestao je uspostavom komunističke diktature, nestao je na Golom otoku, nestao je  ubojstvima hrvatskih domoljuba diljem svijeta!  Masovni ubojice i egzekutori nemaju se pravo nazivati antifašistima!

Ovako Google maps prikazuje masovna grobišta komunističkih zločina!

Što ih je pokretalo na tako ogromnu mržnju prema drugom ljudskom biću da mu prouzroče ljudski  nepojmnljivu patnju?

Očito su ljudska bića samo po vanjskom izgledu, a u mentalnom sklopu su monstrumi, zločinci, koji su dopustili da njima ovlada zločinačka komunistička ideologija, njihovo božanstvo Partija.

Ali i Partiju čine ljudi koji su umislili da su božanstva i koji u ime komunističke ideologije izigravaju Boga i odlučiju o ljudskim sudbinama. A njihovi sljedbenici zaslijepljeni Božanstvom u njegovo ime  čine masovne zločine  i eliminiraju sve koji ne slijede njihovo Božanstvo Partiju!

Nema opravdanja, nikakvo opravdanje ne postoji za takve zločinačke umove  pred čovječnosti i čovječanstvom!

Zato i jesu proglašeni najvećim zločinačkim umovima čovječanstva.

Sve ove Rezolucije prethodile su Rezoluciji EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine kojom su nacizam i komunizam progašeni istim zlom.

Uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948.,

• –  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.godine,
• –  uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006. godine, na osnovi Crne knjige komunizma , po kojoj su žrtve komunizma dosegle brojku od 100 milijuna ubijenih u ime i za opstanak komunizma,
• –  uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008. godine,
• –  uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.godine,
• –  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu,
• –  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),
• –  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
• –  uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
• –  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
• –  uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

Na sve ove Rezolucije i odluke nikakav ni najmanji trag savjesti i svijesti o počinjenim zločinima nije iskazao ni jedan član SUBNOR-a,  ni jedan član stranaka koje propagiraju antifašizam odnosno komunizam

• E. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura,
• H. budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;
•  I. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

Ni jasno podsjećanje na žrtve komunističke diktature nije utjecalo na svijest, nije probudilo savjest i priznanje da je u ime komunističke ideologije pobijeno sto milijuna ljudi. Ne ti ljudi nemaju savjest, nemaju suosjećanje za tuđe patnje koje su izazvane samo radi  održavanje na vlasti komunističkih režima u ime komunističke ideologije! Ti ljudi i dan danas ne priznaju zločine, nego čak žale što više ljudi nisu pobili.

23.kolovoza Dan je sjećanja na žrtve totalitarnih režima, pa se vi Antifašistički vjesnik i bezimeni kukavički pisac teksta, barem prisjetite koliko ste krivotvorili povijest, koliki je vaš povijesni revizionizam!

Jer SUBNOR je optužio čak i i EU Parlament za povijesni revizionizam?

A evo što Antifašistički vjesnik piše o dr. Franji Tuđmanu;

“Zbog toga su se prvi na udaru «uskrsle hrvatske države» upravo našli kolokvijalni «srbočetnici i jugokomunisti». Počišćeni su iz javnih službi i institucija, istjerani sa svojih radnih mjesta i iz svojih domova ‒ i to u najboljem slučaju. Ako nisu, onda su zatvarani u zatvore i logore, ubijani na pragu svojih domova ili, ako su imali sreće da prežive, prognani stotinama kilometara daleko od svojih zavičaja da se nikada ne vrate.

To je posljedica ostvarenja Tuđmanove vizije ‒ stotine hiljada uništenih života.

Zato danas stojimo ovdje, i zato svakodnevno u svojem političkom radu tražimo pravdu za uništene živote, tražimo priliku da ovoj zemlji vratimo perspektivu društvene pravde i napretka, jednakosti i solidarnosti.

Stojimo danas ovdje da jasno poručimo da se protivimo planovima desnice da nastavi sa Tuđmanovim političkim projektom ‒ ušutkivanjem, zlostavljanjem i proganjanjem.”

Ako želi priliku da se nada i ako želi priliku za sreću, ova zemlja mora znat ‒ s tuđmanizmom mora stat!

Smrt fašizmu ‒ Sloboda narodu!

Znači po antifama nema Srpske i JNA agresije, nema razaranja i ubijanja Vukovara, nema Škabrnje, nema granatiranja hrvatskih gradova i sela…. Mora da smo sami sebe napali, a za to vrijeme antife su se sakrili u mišje rupe , pa nisu ni mogli vidjeti tko nas to “bre napao”i čekali slobodnu Hrvatsku, od agresora koji za antife ne postoji, da bi “hrabro “izmigoljili iz mišjih rupa i kao pijavice, koje žive na tuđi račun prilijepile se na hrvatski državni proračun! A ne to nije krivotvorina, to je antifa-GONG.Soroš i Portalnovosti povijesna “istina”!!!

Lili Benčik/hrvatske pravice