Connect with us

Vijesti

BARTOW: 12 pro-life istina protiv svakog pobačajnog mita

Published

on

Žustra nacionalna rasprava o pobačaju prisutna je u vijestima kao i uvijek. U srijedu je sudac blokirao novu zabranu pobačaja nakon šest tjedana trudnoće u Teksasu, ali je već u petak dopustio nastavak zabrane. Donošenje ogromnog državnog proračuna demokrata djelomično je na čekanju radi amandmana koji dopušta savezno financiranje pobačaja, a u onome što će biti najgledaniji sudski predmet u desetljećima, Vrhovni sud će možda kasnije ove godine poništiti presudu u slučaju Roe protiv Wadea iz 1973. godine.

Foto: Shutterstock

presudi Roe istaknuta je najveća logička greška u podršci pobačaju: kako bi pobačaj bio nezakonit u nekoj točci prije rođenja (a čak se i većina Amerikanaca za pravo izbora slaže da bi on trebao biti nezakonit u vrlo kasnim fazama trudnoće), morate odabrati tu točku u vremenu. Ali kad?

Roeom, Vrhovni je sud uzeo tromjesečni pristup što se tiče razdoblja u kojem bi pobačaj trebao biti dopušten. Kako se sastavljalo mišljenje o Roeu, suci se nisu slagali oko faze u kojoj bi trebalo regulirati pobačaj i čak su premjestili tu točku s kraja prvog tromjesečja na kraj drugog.

U svom konačnom obliku, Roe je zabranio gotovo sve regulacije pobačaja, dopustivši je samo ako posluži zdravlju majke u drugom te je zabranio zabranu u trećem tromjesečju kad se razmatra o “zdravlju” majke. Ovo potonje je općenito široko definirano u popratnom slučaju Doe protiv Boltona kako bi uključilo “emocionalno, psihološko” i obiteljsko zdravlje, čime se učinkovito dopuštaju svi pobačaji.

Sudac koji je napisao mišljenje većine u slučaju Roe, Harry Blackmun, čak je u dopisu svojim kolegama napisao da je Roeovo korištenje tromjesečja “proizvoljno… ali možda je bilo koja odabrana točka, poput prvih pokreta ili održivosti (fetusa), jednako proizvoljna”. U Roeu, sud nije riješio pitanje kad započinje život, ali je odlučio da se fetus ne kvalificira kao “osoba” na način na koji se koristi u Ustavu.

Kasnije je Vrhovni sud napustio okvir proizvoljnog tromjesečja u korist druge “proizvoljne” i “odabrane točke” koju je Blackmun identificirao u tom dopisu. U svojoj presudi slučaja Planirano roditeljstvo protiv Caseyja iz 1992. godine, sud je zabranio “neopravdana opterećenja” na pobačaj prije održivosti fetusa.

No, povlačenje crte na točku održivosti također je problematično — ta će se točka pomicati na sve raniju fazu u trudnoći, budući da napredak u medicini stvara bolja sredstva za održavanje nerođenog na životu izvan maternice; doista, održivost je sad tjednima ranije nego što je ona bila u doba kad je donesena presuda Roe. A opet, nerođeno dijete nije postalo osoba jer je moglo preživjeti zahvaljujući modernoj znanosti. Novorođenčad također nije tehnički održiva, budući da ne mogu preživjeti sami. Po ovoj logici, trebali bismo smatrati prihvatljivim ubijanje novorođenčadi.

Budući da ovo pitanje ponovno dolazi u središte nacionalne rasprave, nakon što je sud 1. prosinca saslušao usmene argumente u slučaju Dobbs protiv Zdravstvene organizacije žena Jacksona, evo mnogih razloga zbog kojih su argumenti u korist pobačaja pogrešni:

Pro-pobačajna tvrdnja: Vlada bi se trebala kloniti privatnog života ljudi. Ovo je izbor žene, a ne nekog drugog i pitanje je ženskih prava.

Zašto je to pogrešno: Zakoni često ograničavaju prava pojedinca, uključujući pravo da povrijedi drugu osobu ili naruši tuđa prava. Oduzimajući život nerođenom djetetu, žena oduzima najosnovnije od svih prava.

Nerođeno dijete nije dio ženskog tijela, već odvojeno, individualno ljudsko biće sa svojim vlastitim pravima. Ono nije vlasništvo majke, baš kao što roditelji nisu vlasnici djeteta, već njegovi zakonski skrbnici i ne smiju zlostavljati svoju djecu.

Pro-pobačajna tvrdnja: Kad se dogodi većina pobačaja, u ranoj trudnoći, oplođeno jajašce je samo nakupina stanica, a ne ljudsko biće. Ono ne osjeća bol.

Zašto je to pogrešno: Novi život započinje kod začeća i ne bi se smio uništiti ljudskim uplitanjem.

Prvo, jedna trećina pobačaja događa se nakon devet tjedana trudnoće. Od trenutka začeća, zigota ima svoju vlastitu DNK strukturu, živa je i raste te je opremljena da postane zrelo ljudsko biće.

Šest tjedana nakon začeća, mogu se prepoznati otkucaji srca nerođenog djeteta — koje je počelo kucati i prije toga. U trećem tjednu počinje neuronski razvoj. U četvrtom tjednu, počinju se formirati oko, uho i dišni sustav. U šestom tjednu, prisutna su usta i usne. U sedmom tjednu, embrij izgleda kao beba.

Početak života mogao bi se definirati s mnogo različitih točaka razvoja — oplodnjom (spajanje jezgri spermija i jajne stanice), implantacijom, prvim pokretom, otkucajem srca ili moždanim valovima, svijesti ili rođenjem. Bilo koja točka koju odaberete, razlika između života i smrti nerođenog djeteta mogla bi biti samo jedan dan. Niti odsutnost boli u ranim fazama ne čini ubojstvo nerođenog djeteta moralnim, baš kao što to ne bi bio slučaj ni kod odrasle osobe.

Pobačaj može uključivati isisavanje bebe iz maternice (kako Planirano roditeljstvo kaže, “stroj za usisavanje se uključuje i maternica se nježno prazni”, izazivanje mrtvorođenosti ubrizgavanjem otopine soli u maternicu i druge užase.

Pro-pobačajna tvrdnja: Pobačaj ne može biti zločin protiv prirode ako su oplođena jajašca spontano pobačena u prirodi.

Zašto je to pogrešno: Pojava događaja u prirodi ne opravdava namjerno oponašanje tog događaja. Starije osobe umiru prirodnom smrću, ali to ne znači da ih je ispravno ubiti. A mnogi spontani pobačaji su povezani s dodatnim ili nedostajućim kromosomima.

Pro-pobačajna tvrdnja: Kontrola rađanja nije 100 posto učinkovita. Kad zakaže, žene su bile odgovorne i trebaju pobačaj kao drugu metodu izbjegavanja rađanja djeteta.

Zašto je to pogrešno: Sedam posto žena navodi da je imalo nezaštićeni spolni odnos u posljednja tri mjeseca, ne uključujući 8 posto onih koje su imale nezaštićeni spolni odnos, ali priželjkuju trudnoću ili su već trudne. Mnogi ljudi koji koriste kontrolu rađanja ne koriste je učinkovito. Stopa prevencije trudnoće konzistentno i ispravno korištenih kontracepcijskih pilula je 99 posto. Onaj mali dio koji je ispravno koristio kontrolu rađanja, ali je ona zakazala, mora prihvatiti rizike seksualne aktivnosti, koji uključuju dijete. Kontracepcija je besplatna u većini planova zdravstvenog osiguranja i lako je dostupna.

Pro-pobačajna tvrdnja: U slučaju silovanja, kad je žena nevina žrtva nedobrovoljnog čina, ne bi se trebala prisiljavati da nosi dijete. Bila bi prisiljena patiti još više.

Zašto je to pogrešno: Jedan posto žena kaže da želi pobačaj zbog silovanja, a manje od 0,5 posto njih kaže da su trudne zbog incesta. Čak i u takvim vrlo rijetkim slučajevima, dijete ne bi trebalo biti ubijeno zbog zlog djela druge osobe. Trudnici je potrebna ljubav i podrška, a ne još više traume.

Procjenjuje se da se svake godine u Sjedinjenim Državama obavi otprilike 800.000 pobačaja. Uobičajeni razlozi za traženje pobačaja su da bi dijete poremetilo obrazovanje majke (38 posto), ometalo posao ili karijeru (38 posto) ili ga ne bi mogli priuštiti (73 posto). Oko polovice ispitanica reklo je da ne žele biti samohrane majke ili imati probleme u vezi.

Oko trećine je reklo da ne želi više djece; 25 posto je reklo da ne žele da ljudi znaju da su imale spolne odnose ili da su zatrudnjele; 32 posto je reklo da nisu spremne za dijete; a 22 posto njih se nije osjećalo dovoljno zrelima za odgajanje djece. Više od polovice onih koji traže pobačaj imali su barem jedno prethodno rođenje.

Pro-pobačajna tvrdnja: Maloljetnici su premladi za roditeljske odgovornosti.

Zašto je to pogrešno: Oko 3 posto žena koje pobace mlađe su od 18 godina, a 8 posto ih je između 18 i 19 godine. Roditelji maloljetnika bi trebali učiti svoju djecu o posljedicama spolnog odnosa, prednostima apstinencije i ograničenjima kontracepcije, između ostalog: Seks može dovesti do trudnoće i, ako se to dogodi, nerođeno dijete se ne bi trebalo ubiti. Prihvaćanje istina koje vam se ne sviđaju dio je zrelosti i seks bi trebao biti rezerviran za zrele osobe koje su spremne brinuti se o djetetu.

Pro-pobačajna tvrdnja: Ako bi pobačaj bio legalan samo u slučajevima silovanja i incesta, žene bi lagale.

Zašto je to pogrešno: Sudski sustav bi mogao utvrditi istinitost njihovih tvrdnji, a više izvješćivanja o silovanju i incestu pomoglo bi da se počinitelji izvedu pred lice pravde.

Pro-pobačajna tvrdnja: Pobačaj je sigurniji od nastavka trudnoće do termina.

Zašto je to pogrešno: Čak i ako je pobačaj sigurniji od trudnoće, to ne znači da je ispravan. No, s modernom medicinom, rizik smrti i od pobačaja i od trudnoće je malen.

Pro-pobačajna tvrdnja: Bilo bi bolje da se abnormalni fetus pobaci nego da živi s lošim zdravljem ili invaliditetom.

Zašto je to pogrešno: U slučaju male manjine fetusa s abnormalnostima potencijalno opasnim po život, može doći do prirodne smrti, ali, ako to nije slučaj, djetetu bi se trebala dati prilika, a ne ga ubiti. Pogrešno je ubijati ljude s invaliditetom zbog njihovih invaliditeta.

Pro-pobačajna tvrdnja: Kad bi pobačaj bio zabranjen, žene bi se jednostavno odlučivale na rizičnije, opasne pobačaje.

Zašto je to pogrešno: Ljudi također krše i druge zakone s posljedicama, ali mi ne izbjegavamo taj ishod ne donoseći te zakone. Plus, zabranom pobačaja spasili bi se životi milijuna beba.

Teško je znati broj pobačaja koji su rezultirali smrću prije nego je pobačaj bio legaliziran, budući da je mnogo ilegalnih pobačaja ostalo neprijavljeno. Edukacija je najbolja alternativa, kako bi žene znale rizike pokušavanja obavljanja pobačaja ilegalno, kako učinkovito koristiti kontracepciju i kako mogu dobiti pomoć kao majke.

Pro-pobačajna tvrdnja: Pravo na pobačaj dovelo je do prosperitetnijeg društva jer su žene nastavile svoje karijere, a parovi s niskim primanjima nisu opterećeni dodatnim troškovima. Pobačaj je smanjio zlostavljanje djece i zločin koji proizlazi od neželjene djece.

Zašto je to pogrešno: Pobačaj je bio loš za naše društvo, budući da obezvrjeđuje ljudski život i ispunjenje koje može pružiti samo obitelj i djeca, nikakav posao. Ako žene žele staviti svoju karijeru na prvo mjesto ili su ne mogu priuštiti djecu, trebale bi prakticirati apstinenciju ili ispravno koristiti kontrolu rađanja i prihvatiti posljedice ako to ne uspije.

Ako su žene siromašne i imaju djecu, pomoć pruža vlada. Usvajanje je također bolja opcija od ubijanja nerođenog djeteta. Mnogi nježni, provjereni, financijski stabilni roditelji čekaju na usvajanje beba.

Što se tiče studija koje dokazuju da je pobačaj smanjio kriminal ili zlostavljanje, to je opasan argument. Trebamo li pobaciti bebe određenih skupina za koje je vjerojatnije da će postati kriminalci?

Pro-pobačajna tvrdnja: Žena ima pravo na privatnost, što je prepoznao i Vrhovni sud, i na donošenje svojih vlastitih odluka o svom životu i sreći.

Zašto je to pogrešno: Protiv presude Roe protiv Wadea i dalje postoji snažno opiranje jer je pravno duboko manjkava.

U mišljenju većine u Roeu, sudac Blackmun je priznao da “Ustav izričito ne spominje bilo kakvo pravo na privatnost”, pa tako i na pobačaj, ali da je u nizu prethodnih sudskih odluka utvrđeno “jamstvo određenih područja ili zona privatnosti” utemeljenih na Prvom, Petom i osobito Devetom i 14. amandmanu.

Potonji glasi: “Nijedna država ne smije donositi ili primjenjivati zakone koji uskraćuju pravo i zaštitu građanima Sjedinjenih Država; nijedna država ne smije nijedno lice lišiti života, slobode ili imovine bez propisanog zakonskog postupka.” Deveti amandman navodi: “Nabrajanje izvjesnih prava u Ustavu ne se smije tumačiti na način da se ospore ili umanje druga prava koje je zadržao narod.”

Pravni argumenti su dugački, ali kratka verzija je da ustavno pravo na slobodu jednostavno ne daje pravo na ubijanje druge osobe, a nerođeno dijete je osoba. Ustav ne jamči izričito pravo na privatnost, ili prošireno, na pobačaj. Vrhovni sud je i prije donosio ozbiljno pogrešne odluke (poput rasističkih presuda u slučajevima Dredd Scott protiv Sandforda i Plessy protiv Fergusona).

Pobačaj je duboko sporno pitanje i oko polovice Amerikanaca se smatra pro-life, dok se druga polovica naziva za izbor. Preokretanje Roea ne bi ukinulo pravo na pobačaj, već bi to pitanje vratilo pod nadležnost država, dopuštajući time demokratičniji proces.

Autor: Eleanor Bartow/

Vijesti

Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’

Published

on

Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.

Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)

Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.

G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.

Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.

“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.

“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”

G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”

Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.

U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.

Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’

“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”

Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.

U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.

Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.

Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.

Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.

Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”

Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.

“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”

Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.

Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.

Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.

Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.

“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”

Izvor: Epoch Times

Continue Reading

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved