Connect with us

Vijesti

Beljakova izjava nije slučajna – nova ofenziva povampirenih hrvatskih jugonostalgičara

Published

on

Izjava predsjednika HSS-a i saborskog zastupnika Kreše Beljaka i k tome gradonačelnika Samobora o tome da Udba nije likvidirala dovoljno hrvatskih emigranata nego samo 100 za vrijeme komunističke Jugoslavije nije izrečena slučajno.

Ona je samo dokaz da je povampireni hrvatski jugokomunizam dostigao takav stupanj da je ovakva izjava i to predsjednika jedne političke stranke i parlamentarnog zastupnika, moguća u postojećoj klimi koja vlada u Hrvatskoj već dugi niz godina – piše Vjekoslav Krsnik na svom profilu.

Empatija po profesiji: Sitni bravari u akciji

Klica te klime usađena je još za vrijeme predsjednika Franje Tuđmana koji je stvarajući demokratsku i nezavisnu Republiku Hrvatske preveliki naglasak u odabiru svojih najbližih suradnika stavio upravo na istaknute dužnosnike iz komunističke Jugoslavije, među kojima i suradnike jugoslavenskih tajnih službi koje su likvidirale hrvatske političke emigrante u raznim dijelovima svijeta. Treba podsjetiti da je Krešo Beljak na Twitteru reagirao na izjavu njemačke komentatorice hrvatskih korijena Katie Pavlich koja je napisala “kako jugonostalgičari ne shvaćaju da je bilo preko 100 političkih atentata izvan Jugoslavije u razdoblju od 1945. do 1990. organiziranih od strane UDBE”.

Ona je ispravno locirala temeljni ideološki i politički problem s kojim se Hrvatska suočava od uspostave državne nezavisnosti i demokratskog ustroja..Ako je u doba sloma svjetskog komunizma i raspada totalitarne Jugoslavije predsjedniku Tuđmanu bilo potrebno da se u svojem projektu stvaranja hrvatske države osloni i na dio agenata jugoslavenskih tajnih službi, postavlja se pitanje zašto i 30 godina nakon rušenja Berlinskog zida i samostalne Hrvatske hrvatsko društvo još nije riješilo taj ideološki i politički problem održavajući klimu koja je dovela do Beljakove skandalozne izjave. Ako predsjednik Tuđman nije imao odlučnosti da dosljedno provede svoju ideju o pomirenju uvjetno rečeno ustaša i partizana, zašto je to oklijevanje u raščišćavanju grijeha jugokomunističke totalitarne prošlosti dovelo do toga da se u demokratskoj Hrvatskoj povampirio jugoudbaški i jugonostalgičarski politički sindrom u okviru kojega je Krešo Beljak dao takvu izjavu. Odgovor je vrlo jednostavan.

STO TISUĆA KOMUNISTA prešlo u HDZ!

Nikakve “ustaše” nisu bile uključene u ključne odluke pri stvaranju obnove hrvatske države, jer je njihovo političko krilo “Hrvatski oslobodilački pokret” na čelu sa Pavelićevim zetom Srećkom Pšeničnikom na prvim slobodnim izborima dobio zanemariv broj glasova u odnosu na veličanstvenu pobjedu Hrvatske demokratske zajednice. Pri tome treba imati na umu da je u HDZ prije izbora ušlo 27.000 bivših članova SKH, a nakon izborne pobjede HDZ-a još 70.000 bivših hrvatskih komunista. Uz to vodeća oporbena stranka današnji SDP kao slijednica bivšeg Saveza komunista Hrvatske zadržala je oko 45.000 članova. Ona se otvoreno i odlučno protivila osamostaljenju Hrvatske i čak je napustila sabornicu kad se o tome odlučivalo, a njezin čelnik Ivica Račan zbog raskidanja veza sa komunističkom Jugoslavijom nazvao je HDZ “strankom opasnih namjera”.

Kad su birači 2000. godine zbog pogrešne politike kaznili HDZ pa je na vlast došla prvi put Račanova stranka na čelu lijevo liberalne koalicije, u koju je spadao i predsjednik Mesić, nelustrirani jugohrvati proveli su po komunističkom modelu pravu čistku u brojnim državnim sektorima, počevši od politike preko gospodarstva do medija i kulture. Taj najblaže rečeno jugonostalgičarski trend zadržan je uz manje oscilacije i za vrijeme vladavine HDZ-a pod Sanaderom, Kosor Vlaisavljević, pa Zoranom Milanovićem i sad Andrejom Plenkovićem. U tom pogledu zanimljiva je bila epizoda s Tomislavom Karamarkom koji je nakon pobjede na izborima morao dati ostavku na čelu HDZ-a zbog navodnog sukoba interesa.On se nije baš uklapao u ovu ekipu, jer je između ostalog bio jedini koji je u izbornoj kampanji najavljivao lustraciju, pa su ga jugohrvati i prije nego što je pokušao doći u Banske dvore brzo lustrirali.

Najočitiji dokaz da između HDZ-a i SDP-a u pogledu osude komunizma kao totalitarnog režima nema razlike leži u činjenici da su sve rezolucije Europskog parlamentas i Vijeća Europe koje su se bavile totalitarnom prošlošću, dakle osudom nacizma, fašizma i komunizma u Hrvatskoj potpuno ignorirane, ne samo na političkoj razini nego i u vodećim medijima kako javnim tako i komercijalnim. Kulminacija tog upornog bježanja hrvatske političke kaste od gorke istine dogodila se u slučaju izručenja dva bivša jugoslavenska agenta Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu na temelju europskog uhidbenog naloga. Vodeći političari koji su se zalagali za usvajanje tzv. “lex Perković” bili su tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović i tadašnji premijer, a sada novi predsjednik Republike Zoran Milanović. Drugim riječima, da Hrvatska nije postala članica Europske unije ta dva bivša jugoslavenska agenta nikad ne bi bila osuđena za zločine koje je Udba počinila nad hrvatskim političkim emigrantima.

Quo vadis Croatia? Quo vadis Europska unija?

U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je zapljusnuta pokušajima rehabilitacije propale federacije i njezinog komunističkog državnog ustrojstva. Koliko je taj projekt bio pogrešan, jer se mogao održavati samo u totalitarnom režimu, prvo monarhističkom, a potom komunistzičkom, pokazao je njezin raspad, jer je od šest bivših republika nastalo čak sedam država.Usprkos tome od svih novostvorenih država upravo je baš u Hrvatskoj jugonostalgičarski naboj najjači. Svako malo se pojavljuje na javnoj sceni neka manifestacija jugoudbaške nostalgije Treba se sjetiti samo izjave istaknutog člana SDP-a saborskog zastupnika Nenada Stazića kako partizani 1945. godine nisu dobro obavili posao u Hrvatskoj.

Na tu izjavu nitko nije reagirao, a najmanje je to palo na pamet samom SDP-u i njegovom predsjedniku Davoru Bernardiću koji je i u ovoj prilici povodom Beljakov skandalozne izjave to pokušao relativizirati prikazujući to kao “osebujan stil” Kreše Beljaka.

I kao jugonostalgičarski komunjarski šećer na kraju u Rijeci su odlučili da u godini kad grad postaje europska prijestolnica kulture na neboderu u centru grada postaviti veliku skulpturu petokrake. Nakon svega normalan Hrvat se može upitati Quo vadis Croatia?, ali i Quo vadis Europska unija? I na kraju, ako je za novog predsjednika Republike “normalno” da se u Rijeci glorificira crvena zvijezda protiv koje se hrvatski narod borio sa svoju slobodu, postavlja se pitanje kakvog su to predsjednika hrvatski birači izabrali na nedavnim izborima.

Advertisement

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved