Connect with us

Vijesti

BITKA ZA PANTOVČAK i OBAVJEŠTAJNE IGRE

Published

on

Na prošlim predsjedničkim izborima sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je obećavala preseljenje Predsjedničkog ureda.

Na svu sreću do toga nije došlo, prije svega zbog toga što nije nađen odgovarajući zamjenski objekt.

Svaki takav objekt u samome gradu donio bi velike probleme u čitavom kvartu. Svaki dan kada Predsjednica dolazi na posao i pri odlasku iz njega bio bi blokiran promet u okolnim ulicama. A kada u posjet dolaze strani državnici bio bi blokiran promet u čitavom kvartu. Za stanovnike toga kvarta to ne bi bilo ni malo ugodno. A novca za izgradnju nekog objekta pokraj autoceste, između Zagreba i aerodroma nema.

Zahvaljujući tome predsjednica i danas stoluje na Pantovčaku koji najbolje odgovara njezinoj funkciji. Da bi ovaj objekt odgovarao zahtjevima funkcije i ovlastima koje ta funkcija nosi Pantovčak bi trebalo proširiti sa dodatnim objektima. Prvo bi trebalo napraviti duboko pod zemljom “Ratnu sobu” što imaju sve ozbiljne države. U tu “Ratnu sobu” bi se trebale slijevati sve informacije svih obavještajnih službi o svemu što predstavlja ugrozu hrvatske države, hrvatskih vojnika i obavještajaca, te hrvatskih veleposlanstava i konzulata. Odatle bi se trebale nadzirati i sve međunarodne vojne operacije u kojima sudjeluju hrvatski vojnici. I sve to bi, po ustavu trebao nadzirati vrhovni zapovjednik.

Danas, kada vidim tko se sve kandidira za Predsjednika države pitam se ne koliko su oni kompetentni ne samo da nadziru rad u “Ratnoj sobi”, već koliko su uopće kompetentni razumjeti što bi se u toj sobi trebalo događati?

Predsjednica Kolinda kao bivša pomoćnica Glavnog tajnika NATO saveza zasigurno je imala prilike boraviti u takvim ratnim sobama i naučiti što se tamo događa.

Bivši predsjednik vlade Zoran Milanović je imao jedno iskustvo u skakanju sa oklopnog transportera, i to mu je najveće vojno iskustvo. Za vrijeme svog mandata dobivao je redovita obavještajna izvješća, ali sumnjam kako je čitao išta drugo osim izvještaja u kojima su opisivane aktivnosti njegovih političkih konkurenata.

Škoro je o ratu puno pjevao, nakon što je rat završio.

Kolakušić kao sudac vjerojatno zna puno o korupciji, ali o vojnim, obavještajnim i diplomatskim poslovima sumnjam kako nešto znade.

Mediji i političari su se o njima do sada uglavnom opredijelili.

Protiv aktualne Predsjednice najžešće nastupa Milanović što i nije čudno. Njegovi birači su oni koji još uvijek plaću za Jugoslavijom i komunizmom, a takvi mrze svakog tko im dirne u Titovu bistu, ili spomene komunistička zlodjela. Njihove glasove Kolinda nikada ne može dobiti, pa se na te birače i ne mora osvrtati. Milanović samo te može dobiti, a ako se počne boriti i za desne birače može samo razočarati svoje.

Kolakušić se nakon EU izbora odlučio malo odmoriti, te će se u kampanju uključiti u zadnja dva mjeseca. Tada možemo očekivati svakodnevno iskakanje njegove slike iz feysa i googla. Idejno, polovit će sve kriminalce, a nakon izbora osnovat će i političku stranku koja će se najvjerojatnije zvati Stranka Mislava Kolakušića, skraćeno SMK. Na parlamentarne izbore izaći će na svim izbornim jedinicama i mogao bi dobiti puno. Osim svojih birača koje je pridobio za EU mogao bi dobiti dosta protestnih birača koji su se razočarali i u Most i u Živi Zid. Lijeve i desne.

Škoro rano krenuo u kampanju, a njegovi nasrnuli na aktualnu Predsjednicu. Savjetnici mu voze skroz desno dok bi on najranije malo u centar, malo desno, malo lijevo. Prema onoj “lijevo, desno nigdje moga stana”. Nakon izbora za Pantovčak njegovi savjetnici koji ne vole ni Plenkovića nagovarat će ga na osnivanje nove stranke, “Stranka Miroslava Škore”, SMŠ. Njegovi savjetnici koji vole Plenkovića, a ne vole Kolindu od toga će ga odgovarati. U toj zbrci on će od politike najvjerojatnije odustati, kako je to već više puta učinio.

Mostovi birači više ne vole ni Most, pa će najčešće glasati za Kolakušića. Most ih je razočarao. Dok je Mostovce financirao Roglić, inače bivši osnivač ratnog tjednika za političke provokacije poznatog pod imenom “Slobodni tjednik” išlo im je dobro. Zanimljivi su i tadašnji Roglićevi suradnici koji se mogu vidjeti na Wikipediji. Odradili su zadatak devedesetih, a i danas rade. Spriječili su Karamarka da postane premijer i Brkića da postane šef MUP-a. Umjesto Brkića bitka protiv kriminalaca povjerena je Orepiću koji je najveće kriminalce vidio u Hrvatima koji su prebivalište prijavili u Hrvatskoj kako bi ostvarili pravo na zdravstveno i školovanje za svoju djecu. Pitanje je samo koga će ovaj put Roglić financirati. Slutim, u prvom krugu vrlo desno, a u drugom vrlo lijevo ako dobije priliku.

Živi Zid se raspao, a njihovi birači traže nove anarhiste. To bi mogli prepoznati u Kolakušiću koji nije profesionalni političar, pa im najviše liči na anarhista.

NZH se posvađali oko funkcija, pa im popularnost opada. Njihovi birači su vrlo ljuti na Bujanca koji ih je ignorirao na EU izborima pa bi mogli u bitci za Pantovčak glasati za Kolindu. Bijancu u inat. Ali oni zasigurno na malo kasnijim parlamentarnim izborima neće glasati za Plenkovićeve liste. I u potpunoj su zabludi oni koji misle kako će glasovi za Kolidnu biti i glasovi za HDZ.

Previše je velik vremenski razmak između ovih izbora.

Suverenisti će svoga kandidata najčešće prepoznati u Škori, ali imaju problem. Osim Tomašićke koja je u Briselu nemaju nikoga drugog koji bi u kampanji mogao suvislo i argumentirano zastupati Škoru. A njihovim biračima bi nakon prvih sučeljavanja mogao zasmetati Škorina bračna družica, kao i Škorin ratni put. Gledajući googlovu statističku analitiku najčešće pretraživani pojmovi vezani uz riječ škoro su; Škoro i žena, te Škoro Lužaić. Oni koji na to obraćaju pažnju zasigurno nisu glasači Milanovićeva, ili Kolakušića. Njihove birače takvi podaci ne zamaraju i to nije im nikakav problem, ali biračima suverenista je.

U kampanju se snažno uključio i Pupovac Milorad.

Njega ne zanima njegov kandidat Dejan Jović pošto zna kako su mu šanse nikakve, ali bitu rado vidio Milanovića. Zato želi provocirati Hrvate i navesti Predsjednicu kako bi u okviru političke korektnosti izjavila nešto što bi joj umanjilo popularnost kod desnih birača.

Pupovac bi kao predstavnik Srba u Hrvatskoj trebao brinuti o pravima Srba.

Ali njega nije briga imali neko većinski srpsko selo struju ili vodu.

Ne brine ga ni ima li takvo selo cestu, poštu ili trgovinu.

Njega to ne zanima.

On bi najradije određivao Hrvatima kako trebaju pozdravljati, kako se trebaju zabavljati, kakve zastave smiju koristiti i kakvu povijest trebaju učiti.

Za vrijeme njegove mladosti, u komunizmu takva srpska taktika, poduprta strahom od udbe bila je vrlo uspješna, ali danas mu je taktika potpuno promašena. Izaziva kontraefekt i homogenizaciju Hrvata.

Ali i homogenizaciju Srba.

Za tu vrstu kampanje kao naručeno došao mu je napad zakrabuljenih na jednog člana Zvezdinih Delija. A te Delije su još od Arkana na svašta bili spremni. Tako je Arkan čak i naoružavao Hvatsku kada mu je to pasalo. Naime, Arkan je prije puštanja iz pritvora u Hrvatskoj dogovorio sa Manolićem, Boljkovcem i Degoricijom nabavku oružja za hrvatske kriminalce. Preko projugoslavenske frakcije KOS-a su u travnju 1991. nabaviti 12 šlepera kalašnjikova (10.000) iz vojarne Batajnica. Mislili su kako će dobro naoružani kriminalci stvoriti anarhiju, a anarhija će omogućiti oficirima JNA pokretanje vojnog udara, pa će uhititi Tuđmana, a nakon njega Miloševića i Izedbegovića. Ali Tuđman i Milošević su to doznali pa su se u Karađorđevu dogovorili kako prevariti prevarante. A i kriminalce nije zanimalo stvaranje anarhije, pa su kalašnjikove uglavnom prodali.

Ni danas nije isključeno kako se radi o nečem sličnom.

Obavještajne službe znaju ucjenama, povjerljivim informacijama ili novcem vrlo lako manipulirat kriminalcima, a manipulacija navijačkim skupinama je čak i puno jeftinija. Budale je moguće na svašta nagovoriti uz nekoliko gajbi piva.

Netko je čak i srpskog povratnika u Rijeku, nekog Dobrivoja, inače polaznika vojne akademije JNA uspio nagovoriti da dva dana nakon svađe oko parkinga prijavi međunacionalni incident. A to je prva objavila kći Živorada “Žike” Pejovića, pukovnika KOS-a, koji je svoje službovao u Rijeci. Umjesto očekivanoga uspjeli su čak i Rječane izvući na ulice u obranu prava jednog Hrvata, što je pri takav slučaj od rata, i što bi najviše moglo koštati Riječke Sdpovce.

Unatoč takvim očito naručenim provokacijama, Pupi bi sa svojom taktikom plašenja Hrvata u cilju slabljenja Kolinde i jačanja svoga položaja među Srbima mogao loše proći.

Čak su i srbi počeli primjećivati kako od srbovanja nema koristi pa bi mogli glasati i za neku drugu Srpsku stranku.

A bilo bi zanimljivo i kada bi branitelji srpske nacionalnost osnovali svoju stranku, ili sastavili nezavisne liste na slijedećim izborima.

Pupovčeva taktika predizbornog srbovanja mogla bi najviše doći na naplatu njegovim koalicijskim partnerima u Vladi.

Unatoč Pupovcu, rejting predsjednice Kolinde bi mogao rasti, zahvaljujući njenom uspješnom izbjegavanju uvlačenju u zamku političke korektnosti, ali bi rejting HDZ-a mogao početi padati, osim ako vrlo brzo ne prekine koaliciju sa Pupavcem. Predsjednica nije upala u zamku zahvaljujući tome što je naučila gledati dalje i dublje, pa je na vrijeme shvatila kako se vjerojatno iza svega kriju obavještajne igre.

A ako na parlamentarnim izborima SDP osvoji više od HDZ-a teško da bi HDZ mogao dobiti mandat za sastavljanje nove vlade. Nedostaju mu potencijalni koalicijski partneri.

Beri će biti puno lakše.

On bi mogao i sa mostovcima, i sa živozidašima, i sa nekakvom amsterdamskom, a i sa Kolakušićevim i eventualno Škorinim zastupnicima.

A Pupovcu bi odgovarala i velika koalicija SDP-a i HDZ-a.

Možda mu je upravo to treći, ali dugoročno najvažniji cilj, sastaviti veliku koaliciju u kojoj će on biti moderator.

Aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je u poziciji obrane i za nju najviše govore njezini rezultati.

Skinula je Titinu bistu sa Pantovčaka, smijenila je i vlastite savjetnike koji su joj radili iza leđa, uspjela je u diplomaciju ubaciti barem dio domoljubno orijentiranih diplomata, uključila je Hrvatsku u Inicijativu tri mora, uspostavila je dobre odnose sa Trumpom, popularna je svuda u svijetu.

A najveći joj je uspjeh što je u BIH uspjela 2017. razbiti Bošnjačko – srpsku koaliciju koju su dogovorili Putin i Erdogan. Išla je i u Izrael kako bi i preko njih lobirala za Hrvate u BiH, a protiv Bošnjačkoga unitarizma.

Zbog toga ju Bošnjački unitaristi ne mogu smisliti.

Zbog toga je privremeno izgubila i podršku lako zapaljive hrvatske desnice, ali njima treba malo vremena za asimilaciju informacija.

Kada shvate realnost mogli bi i promijeniti svoje stavove.

Realnost je to što su danas Bošnjački unitaristi za Hrvatsku veći strateški problem o Srba, osobito u dolini Neretve.

Realnost je i to što od dolaska Vučića u Zagreb Hrvatska nije imala nikakve štete osim emocionalnih koji se osjećaju samo u glavama onih kojima su emocije iznad strateških interesa države.

Realnost je i to što njen glavni protukandidat sa desne strane Škoro nije ono što pjeva. On pjeva ono što slušatelji vole čuti. A tko je Škoro vidjet ćemo tek u sučeljavanju sa drugim kandidatima. Mogao bi biti sličniji Milanoviću nego “velikom ustaši” kako ga njegovi fanovi doživljavaju. A mnogi među njima misle kako on može dobro poslužiti za rušenje Plenkovića preko Kolinde, iako bitka za Pantovčak nema nikakve veze za bitkom za Banske dvore.

Predsjednica danas vodi svoju bitku, i rezultati će najviše ovisiti o njoj samoj, i izboru osobnih suradnika.

Tihomir Čuljak/novenews.hr

Advertisement

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Vijesti

SAD NE BI DOZVOLILE DA TEKSAS BUDE PONOVNO NEOVISAN! “Dođite ga uzeti!”- kažu Teksašani

Published

on

– Teksas je prije 200 godina bio neovisna država, a i sada ima skupinu ljudi koji žele vratiti taj status, zagovarajući odcjepljenje od Sjedinjenih Država, koje nazivaju texit.

Zagovornici neovisnosti Teksasa ističu da bi taj dramatični potez, inspiriran brexitom, pomogao riješiti migracijsku krizu na granici i spor s Washingtonom oko toga tko kontrolira granicu s Meksikom.

Spor između demokratskog predsjednika Joea Bidena i republikanskog guvernera Grega Abbotta razotkrio je duboke podjele u Americi.

„Mi ovdje u Teksasu znamo da je jedini način da Teksas ima sigurnu granicu i razuman imigracijski sustav da to učini poput 200 drugih zemalja u svijetu i to kao samostalna neovisna nacija”, rekao je Daniel Miller, predsjednik Teksaškog nacionalističkog pokreta.

Miller inzistira da njegov pokret, utemeljen 2005., nikada nije bio toliko blizu ostvarenja svojeg cilja.

U 19. stoljeću Teksas je bio zapravo dio Meksika. Ali nakon rata za neovisnost, tzv. Teksaške revolucije, postao je suveren 1836. Samo devet godina poslije pridružio se Sjedinjenim Državama kao 28. savezna država.

Miller uspoređuje pokret za texit sa šokantnom odlukom o brexitu 2016. koja je dovela da izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.

Rekao je da Teksas dijeli povijest i interese s ostatkom Sjedinjenih Država, ali, poput zagovornika neovisnosti španjolske regije Katalonije, smatra da središnja vlada ne razumije njihove probleme.

Dok se Amerikanci pripremaju za glasanje na predsjedničkim izborima u studenome, na kojima će najvjerojatnije birati između Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, pokret za neovisnost Teksasa želi da državna skupština donese zakon koji bi omogućio referendum o odcjepljenju.

Američki Ustav, međutim, to saveznim državama ne dopušta – naprotiv, secesija južnih država uključujući Teksas 1861. dovela je do Građanskog rata, najkrvavijeg u američkoj povijesti.

Teksašanin ili Amerikanac?

Secesionistički pokret u Teksasu postoji već dugo, ali je marginalan, rekao je Joshua Blank, istraživački direktor pri Projektu za teksašku politiku Teksaškog sveučilišta u Austinu.

Kriza na granici između Teksasa i savezne vlade „stvorila je situaciju koju ta skupina zaista nastoji iskoristiti kako bi njihova stajališta izgledala vjerodostojnija nego što zapravo jesu”, rekao je Blank.

Misty Walters, 50-godišnja kućanica koja je nazočila Millerovu govoru u tipičnom teksaškom grill restoranu, rekla je da ljudi u državi smatraju da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci.

„Apsolutno smo izloženi invaziji”, rekla je, govoreći o rekordnom broju ljudi koji pristiže preko granice, većinom iz Srednje Amerike, što je postalo ključno pitanje u kampanji za predsjedničke izbore.

„Teksas se mora suprotstaviti i bolje zaštititi svoje građane”, rekla je.

Ispitivanje javnog mnijenja, koje je ovaj mjesec proveo Projekt za teksašku politiku, pokazalo je da 26 posto ispitanika smatra da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci, u odnosu prema 27 posto 2014., što statistički nije značajna promjena.

„To ne znači da 26 posto ljudi podržava odcjepljenje od Sjedinjenih Država”, istaknuo je Blank.

Ispitivanje Newsweeka provedeno ovaj mjesec pokazalo je da 67 posto Teksašana želi da država ostane dio SAD-a.

Separatistički pokret velikim dijelom potiče „ideja da postoji jednoobrazna američka kultura koju se često povezuje s bijelom bojom kože”, rekao je Blank.

„I s obzirom na krizu na granici, to budi strahove u ljudima kojima je takva ideja američke kulture valjana”, dodao je.

„Dođite ga uzeti”

U gradu Eagle Pass na dalekom jugu Teksasa, guverner Abbott preuzeo je vojnu kontrolu nad područjem zvanim Shelby Park kod rijeke Rio Grande koja razdvaja Teksas od Meksika. Oko tog područja vodi se spor sa saveznom vladom.

Guverner, koji optužuje Bidenovu administraciju da ne uspijeva zaustaviti mnoštvo ljudi koji ulaze u državu, postavio je duž dijelova granice bodljikavu živu.

Biden je tužio Teksas inzistirajući da je kontrola granice oduvijek bila pod saveznom jurisdikcijom.

Miller, vođa pokreta za neovisnost, uspoređuje sadašnju situaciju s događajima 1835. kada je Teksas još bio dio Meksika.

Teksas je odbio vratiti top koji mu je Meksiko posudio i istaknuo je zastavu na kojoj je pisalo „Dođite ga uzeti”, potaknuvši uspješan teksaški rat za neovisnost.

Kao i u slučaju topa, napetosti oko parka u Eagle Passu dio su puno većeg problema, rekao je Miller.

On je to ocijenio simbolom „razrušenih odnosa između savezne vlade i država”.

No za razliku od rata s Meksikom, ili Građanskog rata, Millerovi ljudi misle da bi se secesiju ovaj put moglo provesti mirnim putem.

Blank to ne smatra vjerojatnim.

„Teksas se ne bi mogao mirno odcijepiti. Sjedinjene Države ne bi pregovarale s njima po povoljnim uvjetima.” – pišu Mediji.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved