Nadbiskup Carlo Maria Viganò izjavio je da novoodobreni blagoslovi Vatikana za homoseksualne ‘parove’ pokazuju da su ‘Bergoglianska hijerarhija’ ‘sluge Sotone i njegovi najrevniji saveznici.’

(LifeSiteNews) — Kada nas đavao pokušava nagovoriti na grijeh, on naglašava navodno dobro zla djela koje želi da činimo, dok zasjenjuje aspekte koji su nužno suprotni Božjim zapovijedima. Ne kaže nam: Griješi i vrijeđaj Gospodina koji je za tebe umro na križu, jer on zna da normalan čovjek ne želi zlo u sebi, nego obično čini zlo pod vidom dobra.

Ova strategija prijevare uvijek se ponavlja. Da bi naveo majku na pobačaj, Sotona od nje ne traži da bude zadovoljna ubojstvom djeteta koje nosi, već da razmišlja o posljedicama trudnoće, činjenici da će izgubiti posao ili da je previše mlada i neiskusna za odgoj i obrazovanje djeteta; i gotovo se čini da ta majka, učinivši od sebe ubojicu čedomorstvom, pokazuje osjećaj odgovornosti u želji da nevinom stvorenju poštedi život bez ljubavi. Da bi čovjeka uvjerio u preljub, duh zavodnik mu pokazuje navodne prednosti pronalaženja oduška u izvanbračnoj vezi, a sve u korist mira u obitelji. Kako bi potaknuo svećenika da prihvati krivovjerna zastranjenja svojih poglavara, on naglašava poslušnost vlasti i očuvanje crkvenog zajedništva.

Ove prijevare očito služe da odvuku duše od Boga, da izbrišu milost u njima, da ih okaljaju grijehom, da im zamagle savjest na takav način da sljedeći pad bude utoliko ležerniji što je ozbiljniji. Djelovanje đavla se na neki način izražava kao “Overtonov prozor” koji uvredu protiv Boga čini manje strašnom, tjera nas da vjerujemo da je kazna koja nas čeka manje strašna, a posljedice naše krivnje prihvatljivije.

Dobar je Gospodin: svima oprašta, šapće nam, pazeći da nas udalji od pomisli na muku Kristovu, od toga da svaki udarac biča, svaki šamar, svaki trn zaboden u njegovu glavu, svaki zabijeni čavao u Njegovo tijelo je plod naših grijeha. A onda, ako popustite iskušenju, to nije vaša krivnja, to je vaša slabost. I kad jednom utone, grijeh za grijehom, u naviku zla i poroka, duša dopušta da je vuče sve niže i niže, sve dok se đavolski zahtjev ne pojavi u svom svom užasu: pobuni se protiv Boga, odbaci ga, huli na njega, mrzi ga jer vas je lišio vašeg prava na sreću ugnjetačkim propisima.

Ovo je, ako se bolje pogleda, element koji se ponavlja u iskušenju, još od Adamova grijeha: pokazati zlo pod lažnim izgledom dobra, i dobro kao dosadnu prepreku ispunjenju nečije buntovne volje.

Crkva, koja je naša Majka, dobro zna koliko je opasno za kršćansku dušu ignorirati ovu paklenu strategiju. Ispovjednici, duhovnici i propovjednici smatrali su bitnim objasniti vjernicima kako đavao djeluje, kako bi razumom shvatili prijevaru Zloga, kako bi mu se uz pomoć volje svojom voljom mogli suprotstaviti. ustrajnošću u molitvi i čestom korištenju sakramenata. S druge strane, kako bismo mogli zamisliti majku koja potiče svoje dijete da ne napreduje u Božjoj ljubavi, i koja ga uvjerava da će mu Gospodin bezuvjetno dati spasenje? Koja bi majka svjedočila propasti svoga djeteta, a da ga nije pokušala opomenuti, pa čak ni kazniti, da ono shvati težinu svojih postupaka i ne naudi sebi zauvijek?

Suludna Deklaracija Fiducia Supplicans, koju je nedavno objavila parodija bivšeg Svetog ureda preimenovanog u Dikasterij, definitivno probija veo licemjerja i prijevare Bergoglianske hijerarhije, pokazujući ove lažne pastire onakvima kakvi oni zapravo jesu: sluge Sotone i njegovih najrevnijih saveznici, počevši od uzurpatora koji sjedi – grozota pustoši – na Petrovom prijestolju. Sam početak dokumenta zvuči, kao i svi oni koje je izdao Bergoglio, podrugljivo i varljivo: jer pouzdanje u Božje oproštenje bez pokajanja naziva se pretpostavkom spasenja bez zasluga i grijeh je protiv Duha Svetoga.

Lažnu pastoralnu brižnost Bergoglia i njegovih dvorjana prema preljubnicima, suležnicima i sodomitima trebali bi prije svega osuditi pretpostavljeni korisnici vatikanskog dokumenta, koji su prve žrtve sumporastog koncilskog i sinodalnog farizejstva. Njihova besmrtna duša je ta koja je žrtvovana probuđenom idolu, jer će na dan Posebnog suda otkriti da su prevareni i izdani od strane onih koji na Zemlji imaju Kristov autoritet. Greška za koju će Gospodin optužiti ove nesretne ljude neće se odnositi samo na počinjene grijehe, nego također i iznad svega na to što su htjeli povjerovati u đavolsku laž, u prijevaru lažnih pastira – počevši od Bergoglia i Tucha – koju je savjest imala prikazati ih kao takve. Laž u koju žele vjerovati mnogi članovi hijerarhije, koji se nadaju da će prije ili kasnije moći primiti isti blagoslov zajedno sa svojim suučesnicima u poroku, potvrđujući taj svetogrdni i grešni način života koji već prakticiraju, a uz razmetljiv Bergogliov pristanak .

Činjenica da deklaracija Tucha Fernándeza koju je odobrio Bergoglio ponavlja da blagoslov neregularnog para ne bi trebao izgledati kao oblik obreda vjenčanja i da je brak samo između muškarca i žene, dio je strategije prijevare. Jer ovdje se ne radi o tome mogu li brak sklopiti dva muškarca ili dvije žene, nego mogu li osobe koje žive u teško grješnom stanju zaslužiti, kao neregularni par, blagoslov koji dijeli đakon ili svećenik, s jedinom mjera opreza da ne ostavlja dojam da se radi o liturgijskom slavlju.

Pozornost vatikanskog Velikog vijećništva posve je usmjerena na uvjeravanje kršćanskog naroda da nemaju namjeru formalizirati nove oblike braka, dok stanje smrtnog grijeha i teškog skandala onih koji bi primili takav blagoslov, te opasnost od vječnog prokletstva koji opterećuje te jadne duše, potpuno je zanemaren. Da ne govorimo o društvenom utjecaju koji će ova deklaracija imati na one koji nisu katolici, a koji će zahvaljujući njoj smatrati da imaju pravo na puno gore ekscese. Čovjek se pita postoji li, u ovoj utrci za legitimiranjem sodomije – koja je postignuta bez da se ide tako daleko da slavi brakove između sodomista – sukob interesa kod onih koji to tako ustrajno predlažu: to je kao da su se vladari zaštitili pravnim štitom od odgovornosti prije nego što su stanovništvu nametnuli eksperimentalni genski serum čijih štetnih učinci nisu nepoznati.

Nema sumnje u to: to je nepristojno buđenje za takozvane konzervativce, koji su se očito ismijavali od strane prefekta Tucha, koji se brine da blagoslov para ne bi trebao izgledati kao brak, ali nema ništa za reći o intrinzičnoj grešnosti javnog konkubinata i sodomije. Bitno je da se umjerenjaci – branitelji Drugoga vatikanskog sabora – mogu smatrati zadovoljnim tim jezuitskim apostilom (u ovom slučaju da ti spontani i neobredni blagoslovi nisu brak) koji bi trebao spasiti doktrinu o papinstvu dok gura duše na prokletstvo.

Svećenicima koji ne pristaju blagosloviti ove nesretne ljude spremaju se dva puta: prvi, izbacivanje iz župe ili iz biskupije ad nutum Pontificis; drugo, pomiriti se s razmjenom svog prava na neslaganje u zamjenu za priznavanje prava druge subraće na odobravanje; nešto već viđeno na liturgijskom polju kod Summorum Pontificum. Ukratko, Bergogliova operacija je izlaz iz vjere, gdje možete pronaći sve, od obreda Velikog tjedna prije 1955. do LGBT “euharistije”, sve dok se ništa ne dovodi u pitanje u vezi s njegovim “pontifikatom”.

Ovome je pridodan skandal za katolike, koji su, pred užasima sekte Svete Marte, u iskušenju prigrliti raskol ili napustiti Crkvu. I opet: s kakvom će gorčinom i osjećajem razočaranja na Rim gledati oni ljudi koji su, svjesni svoje situacije objektivne nepravilnosti, nastojali i još uvijek traže svom svojom snagom i Božjom milošću ne griješiti i živjeti u skladu s Zapovijedima? Kako se mogu osjećati oni ljudi koji traže očinski glas koji ih potiče da nastave putem svetosti, a ne ideološko priznanje svojih mana za koje znaju da su nespojive s prirodnim moralom?

Zapitajmo se: što Bergoglio želi postići? Ništa dobro, ništa istinito, ništa sveto. On ne želi da duše budu spašene; on ne naviješta Evanđelje prigodno, prijeko da bi pozvao duše Kristu; ne pokazuje im izbičevanog i okrvavljenog Spasitelja da ih potakne da promijene svoje živote. Ne. Bergoglio želi njihovo prokletstvo, kao pakleni danak Sotoni i drski izazov Bogu.

Ali postoji neposrednija i jednostavnija svrha koju treba postići: potaknuti katolike da se odvrate od njegove crkve i ostaviti mu slobodu da je pretvori u priležnicu Novog svijetskog poredka.

Svećenice, homoseksualni blagoslovi, seksualni i financijski skandali, imigracijski biznis, prisilne kampanje cijepljenja, rodna ideologija, neomaltuzijanski okoliš, tiransko upravljanje moći su alati kojima se sablažnjavaju vjernici, zgražaju se oni koji ne vjeruju, diskreditiraju Crkvu i papinstvo. Što god se dogodilo, Bergoglio je već postigao svoj cilj, a to je pretpostavka za osiguravanje pristanka heretika i bludnika koji ga priznaju za papu, istiskujući svaki kritički glas.

Ako je ovaj dokument, zajedno s drugim više ili manje službenim izjavama, doista imao za svrhu dobro preljubnika, suležnika i sodomita, trebao im je ukazati na junaštvo kršćanskog svjedočenja, podsjetiti ih na samopožrtvovnost koju je naš Gospodin traži od svakoga od nas i učio ih da se pouzdaju u Božju milost kako bi prevladali kušnje i živjeli u skladu s Njegovom Voljom. Naprotiv, on ih potiče, blagoslivlja ih kao nepravilne, kao da nisu; ali ih ujedno lišava braka i na taj način priznaje da su neredoviti. Bergoglio ne traži od njih da promijene svoje živote, već autorizira grotesknu farsu u kojoj će se dva muškarca ili dvije žene moći pojaviti pred Božjim ministrom na blagoslov, zajedno sa svojim rođacima i prijateljima, a zatim proslaviti ovo grešno sjedinjenje uz domjenak, rezanje torte i poklone. Ali to nije vjenčanje, da budemo jasni…

Pitam se što će spriječiti da se ovaj blagoslov udijeli ne paru, već nekolicini ljudi, u ime poliamorije; ili maloljetnicima, u ime seksualne slobode koju globalistička elita uvodi preko UN-a i drugih subverzivnih međunarodnih organizacija. Hoće li biti dovoljno istaknuti da Crkva ne odobrava poligamne zajednice i pedofiliju da bi poligamisti i pedofili bili blagoslovljeni? I zašto ne proširiti ovaj trik na one koji prakticiraju bestijalnost? To bi uvijek bilo u ime dobrodošlice, integracije, inkluzivnosti.

Ista đavolska krivotvorina događa se za žene svećenike. Ako se, s jedne strane, Sinoda o sinodalnosti nije bavila ređenjem žena, s druge strane, već se planira oblik “nezaređene službe” koji bi im omogućio predsjedanje lažnim slavljima pod izlikom da nema više svećenika i đakona. I u ovom slučaju vjernici vide na oltaru ženu u albi koja čita evanđelje, propovijeda, dijeli pričest, baš kao što bi to činio svećenik, ali nije to. Učinjeno je uz vatikansku napomenu da je to služba koja ne dovodi u pitanje katoličko svećenstvo.

Obilježje koncilske i sinodalne crkve, te sekte buntovnika i izopačenika, jest laž i licemjerje. Njegova svrha je intrinzično zla, jer oduzima Božju čast, izlaže duše opasnosti od prokletstva, sprječava ih da čine dobro i potiče ih da čine zlo. Oni u Bergoglianskoj crkvi koji nastavljaju slijediti doktrinu i propise Katoličke crkve nisu na mjestu i prije ili kasnije završit će tako što će se odvojiti od nje ili popustiti.

Katolička Crkva je jedina škrinja preko koje je Gospodin odredio spasenje i posvećenje čovječanstva. Gdje god ono što se čini kao crkva djeluje i radi za prokletstvo čovječanstva, to nije Crkva, već njezina bogohulna krivotvorina. Isto vrijedi i za papinstvo, koje je Providnost htjela kao vezu milosrđa u istini, a ne kao instrument za podjele, sablazni i prokletstvo duša.

Potičem sve one koji su odlikovani kardinalskim dostojanstvom, moju braću u biskupstvu, svećenike, klerike i vjernike da se najodlučnije suprotstave ovoj ludoj trci prema ponoru u koji nas želi natjerati sekta odmetnutih otpadnika. Preklinjem biskupe i službenike Božje – po presvetim ranama Gospodina našega Isusa Krista – ne samo da dignu svoj glas u obranu nepromjenjivog nauka Crkve i da osude stranputice i krivovjerja, ma pod kakvim se izgledom pojavljivale; ali i upozoriti vjernike i spriječiti te svetogrdne blagoslove u svojim biskupijama. Gospodin će nam suditi na temelju svog svetog zakona, a ne na temelju farizejskih zavođenja onih koji služe neprijatelju.

• Carlo Maria Viganò, nadbiskup

21. prosinca 2023 Feria IV Quattuor Temporum Adventus

izvor: LifeSiteNews