Vijesti

Borislav Ristić: Ludilo elita je siguran znak kako jedno društvo ide svome kraju

Published

4 godine ago

12 listopada, 2020

Ova nas je godina naučila puno toga novoga, a jedna od glavnih stvari je ta da je budućnost nemoguće predvidjeti.

Tko je, recimo, početkom godine mogao predvidjeti kako će mali kineski virus uzrokovati u svijetu takvu paniku da će najveće svjetske ekonomije gasiti svoje pogone, a ljudi širom planeta se dati u grozničavu potragu za toalet papirom?

Ta nam prijetnja još uvijek visi nad glavom, što našu ustaljenu naviku planiranja budućnosti čini uveliko nesigurnim i uzaludnim poslom.

A kada ljudi ne mogu sa sigurnošću planirati svoju budućnost, to je siguran znak kako je vrijeme “iskočilo iz zgloba”. Filozof Alasdair MacIntyre već godinama tvrdi kako mi, u stvari, već živimo u “mračnom dobu”, usporedivom s onim u kojem se svijet našao nakon pada Rimskog carstva, samo što toga nismo svjesni.

Slično kao što ni ljudi koji su svjedočili padu Rima nisu bili svjesni da je nestao svijet čije su institucije podržavale njihovu “normalnost”, već su na to vjerojatno gledali samo kao na jednu od niza kriza. Možda i izraz “novo normalno”, koji se našao u opticaju uslijed koronakrize nesvjesno podržava taj osjećaj kako smo se našli u situaciji u kojoj svijet naše normalnosti više ne postoji?

Zato bi bolji izraz bio “post-normalno”, jer u toj “novoj normalnosti” ne vidimo baš ništa normalno. Ima li boljeg znaka te nenormalnosti nego kad vidimo kako političke elite širom svijeta sudjeluju u stvaranju osjećaja sveopće panike, koja je već pokazala koliko može biti pogubna za čitavo društvo i funkcioniranje njegovih osnovnih institucija?

Ludilo elita je siguran znak kako jedno društvo ide svome kraju. Raspad institucija i revolucije nikad ne kreću odozdo, već uvijek odozgo, kada elite “polude”.

Korona nije jedini znak toga raspada. Ako bacimo pogled na nasilje koje se već mjesecima odvija na ulicama američkih gradova – a koje je u jednom trenutku zaprijetilo preliti se i u Europu – vidjet ćemo kako gotovo čitav politički establišment, velike korporacije i mediji daju financijsku, političku ili moralnu podršku tom nasilju. Danas su elite te koje prizivaju revoluciju i slom sustava, a ne, kako se nekad vjerovalo, obespravljene mase.

Možda je jedan od najupadljivijih “znakova vremena” kako smo ove godine sigurno kročili u doba naše post-normalnosti i taj što stara podjela na ljevicu i desnicu, koja je gotovo dva stoljeća činila okosnicu političkog života na Zapadu, više nema nikakvog smisla. To su sada postali pojmovi koji nemaju nikakvu racionalnu upotrebu, već služe samo kao ideološko oružje s jakim moralnim i emocionalnim punjenjem za eliminiranje protivnika. Označiti, primjerice, nekoga kao “desničara” nema funkciju opisa političkog uvjerenja, već taj pojam služi kao sinonim za moralno “zlo” i političku ekskomunikaciju.

Politika je postala oblik javnog egzorcizma a ne polje sukobljavanja različitih ideja. Svijeta u kome su ideologije osuđivane kao nešto totalitarno, nešto što ispada iz kruga normalne politike, više nema. Fukuyamin “kraj povijesti” označio je kraj jedne epohe u kojoj je borba političke normalnosti protiv totalitarnih ideologija došla svome kraju.

Pobjeda liberalne demokracije nad stvarnim neprijateljem nije značila i univerzalizaciju političke normalnosti, već gubitak osjećaja za stvarnost gdje je ideologija postala univerzalni supstitut te stvarnosti. Russell Kirk je davno isticao kako je vrlina konzervativizma odsustvo ideologije iz njegovog sustava. On time nije htio reći kako konzervativizam nema skup principa i ideja u koje vjeruje, već kako na taj skup ne gleda kao na dogmu.

Konzervativizam je skup principa koji se ne pozivaju na neki nepogrešivi autoritet, već umjesto toga podvlači kako se istina konzervativizma nalazi u prirodi čovjeka i društva, koji su otvoreni za raspravu i analizu. Konzervativizam ne želi mijenjati čovjeka, već razumjeti. Takav pristup danas izgleda neprivlačno i nepovratno zastario.

Tog zdravorazumskog pristupa rješenjima problema više nema. Umjesto da politika bude prepoznavanje stvarnih problema koji stoje pred ljudima unutar jedne zajednice, odakle bi se onda krenulo na formiranje politika koje idu ka rješavanju tih problema, politika danas ide dogmatski i obrnuto – zamišlja se neki ideal, pa se taj ideal gleda nekako primijeniti na čitavo društvo, mijenjajući tako i prirodu društva i prirodu čovjeka.

Dogma i sektaški sukobi su potpuno preuzeli primat nad pragmatičnim pristupom politici. Što nas čeka u našoj post-normalnoj budućnosti? Mnogi vjeruju da smo na pragu revolucije i velikih društvenih lomova.

Današnji politički sukobi odvijaju se u prostoru koji u potpunosti definiraju lijeve političke elite. Možda te elite, slijedeći svoju dogmu, na kraju unište same sebe? Možda njihovo ludilo konačno prizove odgovor u kojem će zdravorazumski pristup pronaći način da formulira svoja rješenja? “Novo normalno” treba biti poticaj da se ti odgovori potraže, a ne izlika da se prepusti njegovoj stihiji.

Borislav Ristić / Večernji list

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

22 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.