Connect with us

Društvo

Crtica o MOST-u

Published

on

MOST na političkoj sceni Hrvatske

Idemo na izbore i nemamo za koga glasati jer su na listama stranački poslušnici (domoljubi i/ili izdajice), neznalice i uhljebi. Ljudi su mnogo puta izigrani prevareni pa traže nove stranku, pojedince, kojima će dati glas s nadom da će se nešto promijeniti. Tako se pojavio MOST i dio građana im je dao glas s nadom da će se nešto promijeniti. Kontrolirani komunističko-četnički mediji podržali su mostovce, otvorili su im mnogo prostora pa su obećali mnogo a uradili malo. Ako te u Hrvatskoj javni mediji podrže onda je to znak da odgovaraš vladajućoj strukturi ili glavnoj opozicijskoj stranci. Medije u Hrvatskoj vode ljevičari, neokomunisti, pa je podrška medija MOST-u vrlo indikativna. Naime, krajem 2015. godine domoljubna opcija je dobro stajala pred izbore i trebalo je tu domoljubnu opciju razbiti, podijeliti, da ne stvori stabilnu vladu pa je podržan MOST nezavisnih lista. Projekt razbijanja takozvane desnice (HDZ-a) je u potpunosti uspio pa se bez MOST-a nije moglo formirati vlast. Savjetnici u MOST-u su odigrali svoju ulogu pa su mostovci postavljali uvjete. HDZ je pristao na mostove uvjete i formirana je vlada Tihomira Oreškovića što se pokazalo kao promašaj. U Oreškovićevoj vladi mostovci su imali tri ministarstva ali to im nije bilo dovoljno pa su izazvali krizu i pad vlade. Išlo se na nove izbore pa je MOST pregovarao sa SDP-om i HDZ-om. Budući da je HDZ napravio više ustupaka formirana je vlast s HDZ-om. MOST je tražio i dobio 4 ministarstva: unutarnjih poslova, pravosuđa, uprave te okoliša i energetike. MOST nije tražio ministarstvo zdravstva niti socijale a jako su brižni za građanstvo!? Drug Petrov postaje predsjednik Sabora i tada se pokazuje da mostovci nisu ništa naučili tijekom trajanja Oreškovićeve vlade. Mostovci ne shvaćaju da vlada mora biti jedinstvena, da je premijer dirigent i da ne može svatko voditi svoju politiku. Pljušte novi zahtjevi, ucjene i opstrukcija vlade skupa sa SDP-om pa se drug Plenković odlučuje na otpust mostovih ministara. Mostovci su u vladi bilo od 19. listopada 2016. do smjene 27. (28. ) travnja 2017. Drug Plenković je napravio ono što bi napravio svaki premijer koji drži do sebe. Došlo je do krize koju je drug Plenković rješio koalicijom s antihrvatskim strankama. Rezultat te koalicije bio je niz kompromisa na štetu hrvatskog naroda i sve to zahvaljujući diletantima iz MOST-a.

Koliko su nas koštali diletanti iz MOST-a?

  • Zahvaljujući MOST-u imali smo pad Oreškovićeve vlade što nas je koštalo oko 37 milijuna kuna (naknade zastupnicima kojima je prestao mandat nakon raspisivanja izvanrednih izbora)
  • Novi izbori koštali su oko 122 milijuna kuna.
  • Arbitražu INA-MOL pokrenula je Milanovićeva vlada (siječanj 2014.) jer su mislili da Švicarski savezni sud sudi kao i sudovi u Hrvatskoj. Drug Petrov je bio potpredsjednik u Oreškovićevoj vladi i zalagao se za arbitražu, drugi potpredsjednik Tomislav Karamarko je bio za odustajanje od arbitraže. Hrvatska je izgubila sudski spor. Švicarski Savezni sud odbio je zahtjev i naložio da Hrvatska plati troškove postupka od 200.000 švicarskih franaka te troškove druge strane (MOL-a) od 250.000 švicarskih franaka, ukupno 450.000 franaka.

Drugi potpredsjednik vlade Karamarko tražio je da Hrvatska odustane od arbitražnog postupka, optužen je za sukob interesa koji nije dokazan, a rezultat je bio pad Oreškovićeve vlade. Bio je to “veliki uspjeh” druga Petrova. Kada se odlučivalo o odustajanju drug Petrov je izjavio: “Za mene niti jedna ozbiljna uređena država neće u trenutku dok traje arbitraža izaći javno i reći da loše stoji u arbitraži. To je prvo, to nikada nećete dočekati u nekoj ozbiljnoj državi. Osim toga, svi argumenti koji su bili u arbitražnom sporu, bili su za Republiku Hrvatsku”. Veliki stručnjak za međunarodno pravo psihijatar Božo nanio je štetu Republici Hrvatkoj od 450.000 švicarskih franaka (oko 2,9 milijuna kuna) što je manji dio ukupnih troškova koji se procjenjuju od 20 do 30 milijuna dolara (130 do 190 milijuna kuna). Bravo Božo!

Saborski igrokazi

U Saboru je bilo više igrokaza mostovaca, izdvojena su dva. Drugarice i drugovi iz MOST-a izveli su dva igrokaza (u Saboru) u godinu dana s ciljem rušenja ministra zdravstva. Drugi igrokaz trajao je punih 8 sati! MOST i komunjare su lupetale, izvodili samodopadne predstave (puni divljenja svojoj pameti i izričaju) kojima nisu ništa dokazali. Ministar zdravstva u svom mandate nije proveo reforme, kao i njegovi prethodnici, niti je mogao provesti ozbiljne reforme s obzirom na gospodarske i kadrovske prilike. Čudno je da mostovci nisu uzeli ministarstvo zdravstva (kada se formirala vlada) s obzirom da su birali i dobili traženo. Ti igrokazi (potpomognuti antihrvatskim strankama) imali su samo jedan cilj – rušenje vlade.

Narod je tražio promjene, reforme, pa je MOST dobio mandate ali se pokazalo da su oni nesposobni, da ne shvaćaju kako se dolazi do cilja, nisu shvatili da se politika ne vodi na ulici niti pred kamerama. Samoljublje i velika želja za samopromocijom rezultirali su samo štetom. Korist su imali samo uhljebi iz MOST-a jer su osigurali saborsku plaću…

Diletant Božo kaže da vrijednosti nisu važne i da ćemo se oko njih lako dogovoriti!? Strašno!

Populizam mostovaca

Mostovci su nam otkrili Ameriku, koja je usput budi rečeno otkrivena 1492. godine. Oni misle da nitko prije njih nije govorio o gospodarstvu, investicijama, otvaranju arhiva, isključivom gospodarskom pojasu, izbornom zakonu, obrazovanju, kulturi itd. Mnogo prije MOST-a govorilo se o navedenim temama, tražila su se rješenja i pravili pomace a mostovci misle da su oni pokretači svega!?.

Da nema druga Bože Petrova mi ne bi znali da HDZ i SDP ne žele uvođenje elektroničkog i dopisnog glasanja. Još jedno veliko otkriće druga Bože, hvala drugu!

Mostovci su imali ministarstvo uprave i pravosuđa pa su trebali raditi, umjesto priča, slikavanja i davanja izjava. Da su radili mi bismo danas imali novi (pravedniji) izborni zakon. Zahvaljujući mostovcima umjesto reformi stvorena je antihrvatska koalicija koja je blokirala reforme.  

Lupetati o lijepim željama je jedno a znati to postići je nešto sasvim drugo. Kritizirati samo da bi se kritiziralo je čin destrukcije, ali to u MOST-u još nisu shvatili.

Drug Petrov lupeta, kao obično: “Most je bio prvi koji je govorio – otpis, a ne odgoda. Bespovratna sredstva, a ne krediti. Moratorij na kredite i ovrhe, a ne kamata. Kriza se nastavlja i po svemu sudeći će se nastaviti. Puno ljudi će ostati bez domova. To nije dobro. Hrvatska mora zaštititi svoje građane. Ona treba biti država i treba biti ono što jest – da u ovim kriznim vremenima štiti svoje građane”.

A tko će snositi trošak otpisa dugova, obveza? Zašto se Petrov nije odrekao saborske plaće u korist ugroženih građana RH, već je bio protiv rezanja zastupničkih plaća? Ne zna drug Petrov da država ne smije napraviti neke poteze. Banke su u rukama stranaca, a Hrvatska ovisi o međunarodnom tržištu kapitala, zar ne?

Rezanje plaća u javnom sektoru

Za rezanje plaća u javnom sektoru kaže da prije te mjere ima drugih. “Prije nego se uopće dodirne plaća, oni trebaju početi od političara, dužnosnika, namještenika, pa onda počistiti onaj nered u lokalnim samoupravama, njihovim poduzećima, županijama, gradskim ustanovama, gradskim tvrtkama, državnim ustanovama i tvrtkama. Treba počistiti taj nered. Tek tada mi možemo pričati o rezanju plaća”, kazao je i dodao da se nema zašto “dirati u plaće učitelja ili zdravstvenih djelatnika.

Smrt Darka Pajčića

Zaboravio drug Petrov i družina kako je stradao branitelj Darko Pajčić, hrvatski dragovoljac Domovinskog rata i logoraš srpskih koncentracijskih logora. Zaboravili su da je ministar unutarnjih poslova u vrijeme stradanja bio Ranka Ostojića kojeg su MOST-ovci nagradili funkcijom predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost!. Mostov minister unutarnjih poslova Vlaho Orepić nije ništa poduzeo da se istraži kako je ozlijeđen branitelj Pajčić.

“Kada sam bivšeg ministra Vlahu Orepića pitao gdje je nestala policijska snimka napada na Darka i što je sa slučajem, decidirano je izjavio da se u taj slučaj ne trebam petljati i da to pustim s mirom! To je rekao i tako je na kraju krajeva – bilo. Prošlo je pet godina, Saša Sabadoš nagrađen je mirovinom, a mog šogora, maloljetnog vukovarskog branitelja – nema. Došlo je vrijeme da se ta stvar rasčisti”, rekao je vukovarski gradonačelnik Penava u Bujici.

„Na toj snimci bi se jasno vidjelo da je policajac Saša Sabadoš prišao s leđa Darku Pajičiću i zakucao ga u zid, licem… Nakon toga je Darko izgubio svijest i pao na pločnik. Bez upozorenja, prema čovjeku koji nije u tom trenutku predstavljao opasnost nikome, osim jednoj ploči koja je već ranije bila razbijena. Vrijednost te ploče je 700 kuna. Radi 700 kuna izgubili smo maloljetnog hrvatskog branitelja, a Sabadoš je otišao u mirovinu. Samo što odličje nije dobio! Taj Sabadoš nikada nizašto nije odgovarao. Da budemo jasni, tu je umrežena cijela vertikala MUP-a na čelu s Rankom Ostojićem! Preko njih je umrežen i sud, koji nije procesuirao ovaj slučaj, a znamo koliko je slučaj vruć… Pet godina je i previše”, kazao je Penava u veljači. Tako su MOST-ovci brinuli o građanima!

Tko je na listama MOST-a

Na jednoj listi MOST-a je i bivši zatvorenik Golog otoka koji je navodno izjavio: „Tu ima puno mladih, perspektivnih, sposobnih, stručnih i domoljubnih ljudi.“ Poručio je kako upravo Mostovce smatra graditeljima domovine koju je njegova generacija stvarala, a branitelji u Domovinskom ratu branili.”

Mladi jesu, perspektivni – to je upitno, stručni da ali samo u jednom segment. Nažalost nemaju širinu što se vidi iz njihovih izjava. Bilo bi zanimljivo te mlade, stručne, pitati koliko znaju o Golom otoku, Ovčari, Bleiburgu, komunističkoj pljački Hrvatske, hrvatskom identitetu itd. Iz mog iskustva ti mladi znaju jako malo o navedenom.

Pitam se što mlada doktorica dentalne medicine zna o gospodarstvu, državnoj upravi, komunikologiji, hrvatskoj baštini, hrvatskoj povijesti, Domovinskom ratu, Bleiburgu itd. Pretpostavljam da malo zna pa i ne može imati jasan stav o mnogim pitanjima. Govoriti uopćeno, lupetati fraze je znak ozbiljnog nedostatka a to vidimo kod mladih.

Na pitanje novinara na koji će način Most osigurati nova radna mjesta i zapošljavanje, Petrov je odgovorio: „Dvije su stvari bitne. Na prvom mjestu, vjerovali ili ne, iskorjenjivanje svakog oblika korupcije i klijentelizma. Sve dok to postoji naša ekonomija ne može ići naprijed. Osim toga, danas se događa jedna zanimljiva stvar na globalnoj razini. Svi pogoni svih europskih zemalja koji su bili u Kini i na nekim drugim mjestima vraćaju se na europski kontinent. Ako ne omogućimo da ti pogoni i ti investitori dođu u Hrvatsku, ponovno ćemo propustiti bitno razdoblje. Naše će plaće ostati ispod prosječne. Država treba pod hitno razgovarati s tim investitorima, dovesti iz u Hrvatsku“, zaključio je Petrov.”

Iz ovoga odgovora je vidljivo da Božo nema pojma. Investitori ne će doći u Hrvatsku jer je Hrvatska nesigurna zemlja, zakoni se mijenjaju kako se mijenja vlada i ministri. Hrvatska nije pravna država jer u pravnoj državi se ne može dogoditi da se netko upiše na tvoju djedovinu i da nakon toga ti moraš godinama hodati po sudu i dokazivati da je to tvoje!

Drug Grmoja i drug Božo lupetaju (kao i drugi) o korupciji. Korupciju treba dokazati, bez dokaza nema korupcije! Kada ne možeš dokazati rečeno onda se radi o kleveti! Još treba navesti do nepotizam i favoritizam nije korupcija već je oblik usvojenog društvenog ponašanja u Hrvatskoj kao i u drugim zemljama (svatko daje prednost svome).

„Upravo je obrazovanje, odnosno ova besramna politička trgovina koja se dogodila između HDZ-a i HNS-a, a kojoj smo svjedočili proteklih godina, primjer onoga svega što može sažeti naše politike i ono protiv čega se mi borimo u ovom sustavu. Mi obrazovanje stavljamo na visoko mjesto svojih interesa, a to znači da ono nikada neće i ne smije biti predmet političke trgovine”, naglasila je Marija Selak Raspudić.

Shvaćam da Raspudići preko MOST-a žele ući u Sabor ali ne shvaćam što će oni kao opozicija napraviti. Bilo je u sazivima Sabora više pametnih i odgovornih, bilo je sjajnih i pametnih govornika ali ih saborska većina nije htjela čuti već je slijedila stranačku stegu pa će tako biti i s Raspudićima. Njihovo znanje će malo utjecati na saborske uhljebe.  

Drug Petrov se kao predsjednik Sabora uključio u slučaj “Agrokor” pa Petrov kaže Todoriću: “Ne dam ti državnih 1,5 milijardi kuna” (Objavljeno 15. travnja 2017.) To pokazuje kako se sveznadar Božo petlja i tamo gdje se nije trebao petljati s obzirm na funkciju.

Treba se složiti s Petrovom kada kaže: Agrokoru je država dosad bila samoposluga. Zašto Petrov nije istražio i imenovao sve one koji su davali novac Todoriću i dozvolili mu da radi svinjarije i ugrozi gospodarstvo države. Što su radile državne službe i agencije, koje plaćamo?

Budući da drug Božo strašno brine za hrvatske građane očekivao sam da će u Plenkovićevoj vladi uzeti ministarstvo zdravstva ali nije, očekivao sam da će nakon trogodišnjih kritika ministra Kujundžića predočiti cjeloviti program reforme zdravstva, ali ništa od cjelovitog programa (samo floskule)!?

U politici nam ne trabaju bukači, lupetala, klevetnici, trebaju nam ozbiljni ljudi koji znaju, hoće i mogu napraviti i provesti u djelo domoljubni program. 

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved