Connect with us

Vijesti

D. Pešorda: Hrvatsko balkanoljublje!? Kakvi su to likovi koje Balkan može ‘zavesti’?

Published

on

Nikada mi nije bilo do kraja jasno što uljuđenije dijelove Hrvatske tako neodoljivo privlači Balkanu, dok su hrvatski krajevi Balkanu geografski, pa čak i kulturološki bliži kudikamo Balkanu neskloniji. 

Objašnjenje dijelom sigurno jest u činjenici da oni Balkanu bliži Balkan bolje poznaju pa se od njega žele udaljiti, dok oni malo dalje upravo zbog toga što ima Balkan nije dostatno poznat, u njemu nalazi nešto egzotično, romantično i simpatično. S druge strane opet teško je povjerovati da je nakon stotinjak godina i dvije Jugoslavije itko mogao ostati neupoznat s indiskretnim šarmom Balkana, ali i s njegovom mračnom stranom. Stoga uzrok zagonetne privlačnosti Balkana Hrvatima vjerojatno jest u ideji jugoslavenstva koja je uslijed povijesnih okolnosti postala neodvojivi dio hrvatskog identiteta.

U kontekstu aktualnih globalnih zbivanja veliki su izgledi da to hrvatsko balkanoljublje opet odigra sudbonosnu ulogu za Hrvatsku. I povuče nas u neki novi povijesnu provaliju. Stoga nije naodmet zaboravne Hrvate podsjetiti gdje nas to vuče obnovljeno balkanoljublje. Posebno upada u oči da su ovdašnji naprednjaci vrlo kritični prema hrvatskoj društvenoj stvarnosti i institucijama, dok na događaje u Srbiji, koja je kičma Balkana kojemu se želi privući Hrvatsku, uvijek gledaju blagonaklono. I svakoj su tamošnjoj aberaciji spremni naći opravdanje. Međutim, prava je istina da se nakon raspada Jugoslavije Srbija sve više pretvara u istočnjačku satrapiju u kojoj se događaju stvari koje su u Hrvatskoj – koliko god njezin razvoj nakon osamostaljenja tekao po principu ”korak naprijed, dva natrag” – nemoguće i nezamislive.

Ovih je dana u Srbiji glavna tema bio nestanak dvogodišnje Danke Ilić, koji je i u Hrvatskoj pratiteljima medija vrlo poznat zahvaljujući sklonosti ovdašnjih medija ”regionskim” temama. Ne mislim se ovdje baviti samim slučajem niti neobičnim interesom hrvatskih medija za teme iz Srbije, od estrade do crne kronike, nego skrenuti pažnju na neke stvari sporedne za sami taj slučaj, ali takve da puno govore o srbijanskom društvu. Tako je, primjerice, vijest da su otkrivene ubojice male Danke na televiziji prilikom govora o nekim sasvim drugim temama objavio sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. O slučaju su zatim govorili niže rangirani od ministra unutarnjih poslova, preko načelnika policijske uprave do stanovite majorke Otović Pjanović. Ti su istupi bili čudnovato neusklađeni: čas je bilo DNA tragova, čas nije; ubice su navodno priznale zločin, no ne zna se je li to priznanje dano u prisustvu odvjetnika ili ne; zatim je pred tužiteljstvom jedan priznao, drugi nije; no i taj koji je navodno priznao, nije priznao gdje je sakrio tijelo pa su uhitili njegova brata i oca sumnjičeći ih da su mu pomagali u skrivanju tijela male Danke…

No, najveći je skandal da je načelnik Uprave kriminalističke policije Ninoslav Cmolić ubojstvo i poteškoće u istrazi na stanoviti način povezao običajima, jezikom i drugim karakteristikama vlaškog (rumunjskog) stanovništva u okolici Bora gdje se zločin dogodio. To je otprilike kao da neki hrvatski policijski načelnik za zločin u nekom hrvatskom mjestu, gdje su Srbi u većini ili čine znatan udio u stanovništvu toga mjesta, optuži Srbe zbog nekih njihovih nacionalnih značajki. Možemo samo zamisliti kakav bi skandal izbio i kakva bi se graja digla i ne bi prestala dok taj načelnik ne bi dao ostavku. U Srbiji jedva je tko uočio da je Cmolić nešto krivo rekao. Štoviše, tamošnje tabloidne televizije taj su narativ digle na jednu više razinu, tako je neki ishlapjeli bivši inspektor izjavio da je znanstveno utvrđeno kako su za taj vlaški kraj karakteristični monstruozni zločini, nesuradnja s policijom i endemski sifilis. Drugi su opet naglasak stavljali na tzv. vlašku magiju i tome slično.

Prije dan-dva slučaj je odjedanput postao medijima nezanimljiv jer je svoju funkciju odvraćanja pozornosti od neugodnih političkih vijesti za srpske vlasti, no ne i riješen. Brat optuženog za zločin, koji je također uhićen pod optužbom da je pomagao bratu u premještanju tijela, preminuo je u zatvoru, navodno mu otkazalo srce iako njegova majka tvrdi da nije imao srčanih problema. Policija opsjeda kuću uhićenih i tako njihovu majku, ženu od preko osamdeset godina, drži u svojevrsnom kućnom pritvoru, a tijela nestale djevojčice ni dalje nema. Inače, policijski i pravosudni standardi u Srbiji su takvi da u usporedbi s njima Hrvatska djeluje kao uljuđena zemlja u kojoj institucije funkcioniraju.

Novinari i političari u Srbiji nerijetko postaje žrtve atentata bez sudskog epiloga. Vladajuća stranka gotovo otvoreno u romskim naseljima kupuje glasove, za lokalne se izbore kontingenti birača iz jednoga grada dovode u drugi da bi se dobila željena prevaga, predsjednik države, iako vrlo malih formalnih ovlasti, faktički o svemu odlučuje i na režimskim televizijama gotovo svakodnevno zasipa javnost salvama nepočešljanih misli, često primjerenijih psihoanalitičarovu kauču nego političkoj pozornici. Navijačke skupine u Srbiji su zapravo organizirane bande s morbidnim običajem da od pripadnika protivničkih klanova prave ćevapčiće, a romantizirane legende o besprizornim tipovima poput Ljube Zemunca, Arkana i sličnih redovite su srpskom tisku… Težiti kulturnom i političkom jedinstvu s takvom državom može samo netko slijep od mržnje prema Hrvatskoj, odnosno ljubavi prema Jugosferi, Regionu, Balkanu ili kako već zvali tu tlapnju hrvatskih centrifugalista.

Na izborima u srijedu nećemo valjda dopustiti da nas potope rijeke iz besramnih usta lažnog navjestitelja pravde. Čiji je diskurs primjereniji prekodrinskoj političkoj sceni nego hrvatskoj.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved