Connect with us

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Pokolj hrvatskih policajaca u Borovu Selu, 2. svibnja 1991.

Published

on

Na ulazu u Borovo Selo bila je postavljena jugoslavenska zastava što su četiri patrolna policajca osječke Policijske uprave primijetila te su 1. svibnja 1991. pokušala zamijeniti jugoslavensku zastavu hrvatskom. Nakon skidanja jugoslavenske zastave i pri postavljanju hrvatske nepoznati napadači su na njih pucali i dvojicu ranili, ali su uspjeli pobjeći automobilom. Preostala dvojica policajaca bila su zarobljena od strane srpskih terorista. Načelnici osječke Policijske uprave Josip Reihl-Kir i načelnik vinkovačke PU  pregovarali su s Vukašinom Šoškočaninom, vođom borovske pobune, o puštanju zarobljenih policajaca. Nakon što pregovori nisu uspjeli, odlučeno je da se policajci oslobode policijskom akcijom. 

Drugoga svibnja 1991. hrvatski su policajci došli osloboditi svoje kolege. U Borovo Selo  krenuli su s dva autobusa. Na ulazu u selo izišlo je 11 policajaca koji su trebali blokirati cestovni ulaz u selo. Nakon što su autobusi ušli u selo, našli su se pod rafalnom paljbom iz više smjerova. Naoružani teroristi su s krovova kuća pucali po policajcima iz strojnica rafalnom paljbom. Bila je postavljena zasjeda koju su planirali vojni specijalci. U autobusu su teroristi ubili trojicu policajaca. Ostali su izišli iz autobusa i potražili zaklon u kafiću, ambulanti.  Teroristi su ubili 12 policajaca te ranili 21 policajca. Neki od policajaca su odmah poginuli, a teško ranjene policajce su maltetrirali. Sve su policajce izmasakrirali. Postoje sudsko-medicinski dokazi.  Bilo je to nezapamćeno iživljavanje nad hrvatskim redarstvenicima.

Hrvatski policajci su u kafiću zarobili desetak Srba, među njima je bio i sin vođe pobune Šoškočanina pa se tražila razmjena. Prije razmjene terorist Šoškočanin pozvao je zapovjednika policajaca Stipu Bošnjaka koji je došao automobilom  i čim je izašao iz automobila, ubio ga je.

Nakon pregrupiranja hrvatskih policajaca JNA je poslala 7 vojnih transportera Dvanaeste brigade JNA iz Osijeka s ciljem da „zaštite napadnute srpske mještane Borova Sela“. JNA je napravila tampon zonu između srpskih terorista i hrvatskih policajaca. Nakon pregovora hrvatski policajci su iznijeli tijela poginulih kolega, ali im nije dopušteno napraviti istragu u selu. To što su Srbi bili do zuba naoružani vatranim oružjem, strojnicama, bilo je za JNA normalno.

Svjedočanstvo istražnoga sudca Miroslava Rošca: „Iz niza predmeta koje sam analizirao zaključio sam da su stvarni nalogodavci i organizatori bili Komanda JNA i tzv. Vojna linija MUP-a Srbije, a nikako domaći pobunjeni Srbi organizirani u TO Borovo Selo pod zapovijedanjem, danas pokojnog, VukašinaŠoškočanina“tvrdi Rožac, „koji je analizirao zapisnike sudskih postupaka vođenih na Međunarodnom sudu u Haagu, posebno iskaze Milana Babića, Vojislava Šešelja i Aleksandra Vasiljevića, kao i sadržaj dokumentarnog filma “Crvena beretka – Jedinica” te podatke objavljene u memoarima, knjigama i intervjuima u vezi s navedenom akcijom.“

Mnoga pitanja vezana za akciju policajaca u Borovu Selu ostala su neodgovorena. Sigurno je utvrđeno da nije postavljena policijska blokada s osječke strane i da s te strane nisu došle policijske snage kako je bilo planirano. Teroristi su bili obavješteni o dolasku hrvatskih policajaca pa su postavili zasjedu.

Hrvatski policajci ubijeni u zasjedi u Borovu Selu 2. svibnja 1991. su: Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.

O događajima u Borovu Selu 2. svibnja 1991. svjedočili su policajci Robert Bosak i Dinko Sabljić koji su sudjelovali u akciji.

Stevo Culej, brat ubijenoga policajca, napravio je popis od 53 Srbina iz Borova Sela koji su sudjelovali u ubojstvu. Napravio je istragu i  popis s obimnom dokumentacijom i dostavio je tadašnjem predsjedniku Josipoviću i tadašnjem državnom odvjetniku Bajiću. Ubojstvo njegova brata bio je ratni zločin po Ženevskoj konvenciji jer je on bio ranjeni zarobljenik. Srbi su ga ubili udaranjem tvrdim predmetom po glavi. Također je pisao Vladi, Saboru, pravosuđu, MUP-u, ali nije ništa ozbiljno poduzeto. Za planirani i organizirani zločin u kojem je sudjelovao veliki broj pobunjenih Srba osuđen je samo Milan Marinković.

Vojni je sud u Osijeku 1993.  osudio desetoricu od 51 optuženoga za masakr u Borovu Selu, no zatvorske kazne od po 20 godina nisu odslužili jer su 1996. godine amnestirani, a protiv ostalih 41-og okrivljenog, Zakonom o općem oprostu postupak je obustavljen. Drugi sudski proces vodio se na Županijskom sudu u Osijeku protiv petorice okrivljenih za zlostavljanje zarobljenih i ranjenih hrvatskih policajaca. Od petorice okrivljenih, hrvatskom pravosuđu dostupan je bio samo Milan Marinković koji je 2014.  pravomoćno osuđen na tri godine zatvora i svoju je kaznu već odslužio.

Tragedija je i sramota  hrvatske države da je teroristi i ubojici Stjepana Bošnjaka (zapovjedniku policijske jedinice) na mjesnom groblju podignut “mauzolej”. Vukašinu Šoškočanin bio je vođa pobune u Borovu Selu, predvodnik zločina 2. svibnja 1991. i ubojica policajca (moguće i više policajaca). Na spomeniku su stihovi ispisani ćirilicom koji, među ostalim, govore o srpskoj zemlji u koju su pobodene srpske zastave. Sličan spomenik podignut je i zločincima iz tzv. Belih orlova, pa iako je od vlasti zahtijevano da se ovi neprimjereni spomenici uklone jer vrijeđaju osjećaje rodbine žrtava masakra u Borovu Selu, oni i danas “ponosno” stoje…

Foto: spomenik u Borovu Selu (mj)

Advertisement

Vijesti

PET RAZLOGA da pročitate “Majstora i Margaritu” Mihaila Bulgakova

Published

on

Ovaj kultni roman spada među omiljene knjige u Rusiji, premda je u Sovjetskom Savezu dugi niz godina bio zabranjen – piše ALEKSANDRA GUZEVA u Russia Beyond.

Foto Collage: Russia Beyond (Foto: Goskino; Javna domena; Penguin Classics Deluxe Edition, 2016.)

1. Roman o Sotoni i Bogu

“Majstor i Margarita” zapravo je roman u romanu. U suštini se paralelno izlažu dva sižea: prvi prikazuje posjet Sotone Moskvi tridesetih godina. On se predstavlja kao profesor Woland, stručnjak za crnu magiju iz inozemstva. Upoznaje različite sovjetske pisce i dužnosnike i čak je iznenađen kako neki od njih razmišljaju. Wolandovu pratnju čine vještica, veliki mačak koji govori i još dva demona koja koriste nečiste sile da kažnjavaju ljude ljude ili se izruguju s njima.

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Drugi je zaplet zapravo rukopis romana koji je napisao glavni junak – Majstor. On, potpuno neprimjereno ranom sovjetskom dobu, piše roman o Isusu (kojeg naziva Ješua Ha-Nocri), suđenju nad njim i njegovim posljednjim danima, uključujući raspeće.

Kadar iz serije “Majstor i Margarita”, Vladimir Bortko, 2005./Goskino

2. Roman je napisao jedan od najtalentiranijih ruskih pisaca 20. stoljeća i sadrži brojne autobiografske detalje

Kao što je roman o Ješui i Pilatu Majstorovo životno djelo, tako je i roman o Majstoru i Margariti životno djelo Mihaila Bulgakova.

Mihail Bulgakov sa suprugom Jelenom, 1935.

Mihail Bulgakov sa suprugom Jelenom, 1935.Javna domena

Pisac je na njemu radio od 1928. godine do svoje smrti 1940. i nije doživio njegovo objavljivanje. 

Roman sadrži brojne autobiografske detalje: probleme koje Majstor doživljava s romanom Bulgakov je doživio sa svojim knjigama, kao i borbu sa sovjetskom cenzurom. Kao i Margarita, Bulgakovljeva voljena žena Jelena bila je udana za uglednog građanina, ali ga je također ostavila zbog siromašnog pisca, žrtvujući sve i posvećujući mu čitav život (a nakon njegove smrti vodeći računa o njegovom nasljeđu).

Istraživači Bulgakovljevog djela smatraju da je Jelena bila tajna agentica KGB-a, da je Bulgakov to možda znao i pokušao je opravdati u svom romanu. Kao da je potpisala ugovor s “nečistim silama” da bi ga spasila od zatvora.

3. Roman je dugo bio zabranjen, no kada je objavljen, izazvao je senzaciju

Bilo je malo šanse da se roman objavi u SSSR-u zbog natprirodnih sila koje prikazuje, aluzija na Bibliju, pitanja o Bogu i đavlu i očigledne kritike na račun sovjetskog društva.

Kadar iz serije “Majstor i Margarita”, Vladimir Bortko, 2005./Goskino

Prva, vrlo skraćena i cenzurirana verzija pojavila se tek 1967. godine, više od 25 godina nakon piščeve smrti. Kompletna je verzija, međutim, objavljena u inozemstvu, a širila se ilegalno i u SSSR-u putem “samizdata”, odnosno privatno tiskanih primjeraka.

1973. godine u Sovjetskom Savezu konačno je objavljena kompletna verzija romana, privukavši ogromnu pažnju javnosti.

4. Jedan od omiljenih romana u Rusiji

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Otkako je roman službeno objavljen u Rusiji pa sve do danas, ankete pokazuju da je “Majstor i Margarita” jedna od omiljenih knjiga za Ruse.

Ona zaista ima sve predispozicije za tako veliku popularnost: uzbudljiv i neizvjestan zaplet, izuzetan smisao za humor i gomilu duhovitih fraza koje su u ruskom jeziku zaživjele kao aforizmi i izreke.

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, Jurij Kara, 1994./Sputnik

Konačno, Bulgakov ismijava sovjetsku realnost, prikazujući je na metaforičan način, a ljudi čitaju između redaka i pronalaze istiniti prikaz života.

5. Nemoguće je ovaj roman kompletno adaptirati za film ili kazališnu pozornicu

Kadar iz filma “Majstor i Margarita”, 2023./AMEDIA

Nijedna kazališna ili filmska adaptacija romana ne smatra se dovoljno uspješnom. Osim toga, roman je stekao reputaciju da nosi lošu sreću, jer se svaki put kada ljudi počnu raditi na njegovoj adaptaciji događaju razne teškoće i nesreće. Neki su se glumci ozbiljno razboljeli, a nekolicina je umrla ubrzo nakon snimanja, dok su administrativni problemi neprekidno opsjedali svaku produkciju.

Zato vam toplo preporučujemo da roman pročitate i vlastitom maštom sebi dočarate sve ono što je u njemu napisano.

Continue Reading

Vijesti

Mali protestant molio ZDRAVO MARIJO i dogodila se MILOST O KOJOJ BRUJI SVIJET: ‘SVE DUGUJEM GOSPI’

Published

on

Šestogodišnji protestantski dječak često je slušao svoje kolege katolike kako mole Zdravo Marijo. Toliko mu se svidjela da ga je zapamtio i molio svaki dan. “Vidi, mama, kako lijepa molitva”, rekao je jednom svojoj majci.

“Ne ponavljaj”, odgovori majka. “To je praznovjerna molitva katolika koji štuju idole i misle da je Marija božica. Ona je žena kao i svaka druga. Hajde, idemo. Uzmi ovu Bibliju i pročitaj je. Sadrži sve što moramo znati.” Od tog dana, dječak je prestao moliti svoju Zdravo Marijo svaki dan i više je vremena proveo čitajući Bibliju.

Pronašao istinu o Mariji

Jednog dana, dok je čitao Evanđelje, ugledao je odlomak o Navještenju anđela Djevici. Pun radosti, dječak otrči svojoj majci i reče: “Mamice, našao sam Zdravo Marijo u Bibliji: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom: blagoslovljena ti među ženama’.

Zašto to nazivate praznovjernom molitvom? Nije odgovorila.

Drugom prilikom naišao je na prizor Elizabetinog pozdrava Djevici Mariji i prekrasnog Veliča, u kojem je Marija najavila: ‘od sada će me svi naraštaji zvati blaženom’.

Majci nije ništa rekao i počeo je moliti Zdravo Marijo svaki dan iznova, kao što je nekada činio. Osjetio je zadovoljstvo reći te prekrasne riječi Majci Isusovoj, našem Spasitelju.

Kad je napunio četrnaest godina, jednog dana je čuo kako njegova obitelj priča o Gospi. Svi su govorili da je Marija bila obična žena. Dječak, nakon što je čuo njihovo pogrešno razmišljanje, nije mogao više podnijeti i, pun ogorčenja, prekinuo ih je govoreći: “Marija nije kao nijedan drugi sin Adamov, umrljan grijehom. Ne! Ne! Ne! Anđeo ju je nazvao punom milosti i blagoslovljenom među ženama. Marija je Majka Isusova i samim tim i Majka Božja. Nema većeg dostojanstva kojem stvorenje može težiti. Evanđelje kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom, dok je ti pokušavaš prezirati. Tvoj duh nije duh Evanđelja ili Biblije za koju tvrdiš da je temelj kršćanske religije.”

Utisak koji su dječakove riječi ostavili na majku bio je toliko dubok da je često neutješno plakala: “O, Bože, bojim se da će ovaj moj sin jednog dana ući u katoličku vjeroispovjest, religiju pape!

Obraćenje sestre i obitelji

“I zaista, kratko vrijeme kasnije, sin je bio uvjeren da je katolička vjera jedina autentična, prihvatio ju je i postao jedan od njegovih najstrašnijih apostola. Nekoliko godina nakon preobraćenja, protagonist naše priče pronašao je svoju sestru već udatu. Htio ju je pozdraviti i zagrliti, ali ona ga je odbila i ogorčeno rekla: “Nemate pojma koliko volim svoju djecu. Kad bi netko od njih htio postati katolik, prvo bih mu zabila bodež u srce nego dopustila da prihvate vjeru pape.”

Njezin bijes i narav bili su jednako bijesni kao i oni sv. Pavla prije njegovog obraćenja. Međutim, ona će se uskoro predomislila, kao što se dogodilo sv. Pavlu na putu za Damask. Desilo se da se jedno od njene djece teško razbolilo.

Liječnici nisu dali nadu za njegov oporavak. Čim je njen brat saznao, potražio ju je u bolnici i s ljubavlju razgovarao s njom govoreći: “Draga sestro, ti prirodno želiš da tvoje dijete bude izliječeno. Vrlo dobro, onda učini ono što tražim od tebe. Pomolimo se zajedno Zdravo Marijo i obećajmo Bogu, ako se tvoje dijete oporavi, proučit ćeš katoličku doktrinu. I u slučaju da dođete do zaključka da je katoličanstvo jedina prava religija, prihvatit ćete je bez obzira na žrtve koje to podrazumijeva.”

Njegova sestra u početku nije bila voljna, ali je htjela da joj se sin oporavi, pa je prihvatila bratovu molbu i molila s njim Zdravo Marijo. Sljedećeg dana, njezin sin je potpuno ozdravio. Majka ispunila obećanje i počela proučavati katoličku doktrinu. Nakon intenzivne pripreme, krštenje je primila u Katoličkoj crkvi zajedno s cijelom svojom obitelji. Koliko je zahvalila bratu što joj je bio apostol.

Ovu priču je ispričao otac Francis Tuckwell u jednoj od svojih propovijedi. “Braćo”, zaključio je, “protestantski dječak koji je postao katolik i preobratio sestru u katoličanstvo, cijeli život posvetio službi Bogu. On je svećenik koji vam se sada obraća. Koliko sam dužan Blaženoj Djevici, Gospi!

I vi, draga moja braćo, posvetite se u potpunosti služenju Gospi i ne dopustite da prođe niti jedan dan a da ne izgovorite prekrasnu molitvu Zdravo Marijo kao i svoju krunicu. Zamolite je da prosvijetli umove protestanata koji su odvojeni od istinske Kristove crkve osnovane na stijeni (Petru) i protiv koje ‘vrata pakla nikada neće prevladati’. “

izvor Zrinka Požežanac/Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved