Razgovarali smo s autoricom Mary Claire Kendall o novom izdanju njezine knjige ‘Oasis’. Povezuje priče o mnogim holivudskim zvijezdama koje su prešle na katoličanstvo…

Ove godine dodjelu Oscara vodit će komičar Jimmy Kimmel. Bit će mu to četvrti put da vodi ceremoniju, impresivan ukupni broj – ali teško će dostići najboljeg od svih voditelja Oscara, Boba Hopea, koji je bio glavni voditelj Oscara nevjerojatnih 19 puta.

Hopeove iskrivljene rečenice i bezobrazne dosjetke učinile su ga omiljenom figurom na pozornici i ekranu, a posebno u vojnim bazama diljem svijeta. Između snimanja filmova i pojavljivanja na radiju, duhoviti čovjek posvetio je puno vremena zabavljajući prekomorske trupe s USO-om, često u borbenim zonama.

Međutim, unatoč svoj svojoj velikodušnosti, Hope je bio i konfliktna duša. Njegova reputacija škrtca možda je povezana s velikim siromaštvom koje je doživio kao dijete. Hope je bio i ženskar, što je užasnulo njegovu suprugu Dolores. Njezina predana katolička vjera je ta koja je u konačnici održala brak i koja je na kraju dovela do obraćenja Boba Hopea na katoličanstvo početkom 1990-ih.

Iznenađujuće priče

Priča o vjeri Boba Hopea ispričana je u prekrasnoj knjizi Oaza, Mary Claire Kendall. Dijeli iznenađujuće priče o obraćenju 13 holivudskih slavnih osoba, uključujući Alfreda Hitchcocka, Garyja Coopera, Lanu Turner i mnoštvo drugih zvijezda. (Priču o putovanju Johna Waynea u katoličku vjeru, čiji su dijelovi izvedeni iz Oasisa, možete pročitati ovdje.)

S oduševljenjem smo saznali da je Mary Claire Kendall pripremila novo izdanje Oaze, koja će uskoro biti dostupna i kao e-knjiga. Kaže Aleteiji da najnovije izdanje sadrži nove informacije i ispravke prikupljene njezinim istraživanjem. Obnavlja “nešto od onoga što sam morao izrezati iz poglavlja o Mary Astor”, a također “popunjava više priče Ann Sothern”.

“Iscjeljenje i oporavak”

Prije mnogo godina, Kendall je bila privučena ovim pričama o “iscjeljenju i oporavku”. Kao što objašnjava u predgovoru za Oasis, iznijela je priču o obraćenju Garyja Coopera u izdavača časopisa, ali “… mi je rekla da je zanima samo njegov ‘vanjski život’.”

Kako apsurdno, pomislio sam. Što može biti fascinantnije od priče o duši? To je klasik Billyja Wildera Sunset Boulevard (1950.) o kraljici nijemog filma koja žudi za povratkom. To je Barrymore (2011.) o Jacku, najmlađem članu kazališne kraljevske obitelji, koji gleda na povratak, između gutljaja. To je životni luk, usponi i padovi s kojima se svi borimo, koji upotpunjuju sliku.

Kendallina pokojna majka na kraju ju je potaknula da te priče pretvori u knjigu. Ona također pripisuje zasluge svom “dragom prijatelju” fra. Charlesu Johnu McCloskeyju III za “što mi uvijek šalje nove zvijezde o kojima pišem.” Nažalost, preminuo je prošle godine.

Bio je to fr. McCloskeya koji je predložio da Kendall napiše o zaokretu Jacka Lemmona katoličkoj vjeri – priči koja će biti ispričana u nadolazećoj Oasis II, koja će također podijeliti vjernička putovanja Aleca Guinnessa, Spencera Tracyja, Jamesa Cagneyja i drugih. Knjiga izlazi ovog ljeta.

I koji bi film voljela vidjeti da ponese kući Oscara ove godine? “Maestro, s Bradleyjem Cooperom i Carey Mulligan, moj je izbor za najbolji film”, kaže Kendall. Također je voljela The Holdovers, “klasične dramske komedije – i sigurno će osvojiti Oscara, možda Paula Giamattija za najboljeg glumca.”

Vidjet ćemo je li predviđanje Mary Claire točno za nekoliko sati… – donosi Aleteia.

Prvo, treba obnoviti političku strukturu za ‘sljedeću pandemiju’, uključujući i sporazum o pandemiji. Hoće li bolest X doći poslije? ‘Sporazum o pandemiji’ Svjetske zdravstvene organizacije trenutno se pregovara iza zatvorenih vrata u Ženevi. Glasovanje će biti u svibnju, tada bi ugovor trebao biti prihvaćen. Ali ni tada ugovor još nije valjan dok ga ne ratificiraju u nacionalnim parlamentima, ali najveći korak bi bio napravljen…

Pripreme za ‘sljedeću pandemiju’

Daily Skeptic postavio je ključno pitanje nedugo prije nego što su pregovori, 19. veljače, započeli: Koliko će vremena trebati, ako se usvoji sporazum o pandemiji, prije nego što se ponovno proglasi ‘pandemija’?

Pitanje postavlja britanski imunolog Angus Dalgleish. U svom kratkom eseju iznosi izvanredna razmišljanja koja počinju smrću Sir Anthonyja Epsteina, pronalazača Epstein-Barr virusa:

Bio sam zapanjen kada sam pročitao osmrtnicu Sir Anthonyja Epsteina, koji je preminuo prošli tjedan u dobi od 102 godine.

Sumnjao je da je limfom (rak), nazvan po Dennisu Burkittu (prvom koji ga je opisao), uzrokovan virusom, i koji je odlučio otkriti taj virus. Primao je brojne uzorke koji su redovito dolazili iz Ugande i opetovano nije uspio pronaći nikakve dokaze sve dok let s uzorkom nije ozbiljno zakasnio, a kada su uzorci konačno stigli, svi su izgledali mutno.

Na kraju je pomoću novog elektronskog mikroskopa uspio pronaći novi virus herpesa koji je nazvao Epstein-Barr virus (Barr je bio njegov tehničar), ili EBV.

Za mnoge druge viruse se sumnjalo da uzrokuju rak, ali nisu uzgajani niti viđeni pod mikroskopom. Poznati primjer je humani papiloma virus (HPV) koji uzrokuje rak vrata maternice (između ostalih vrsta raka). Može se otkriti samo tehnikama molekularne biologije poput onih koje je koristio njegov pronalazač, dobitnik Nobelove nagrade Harold zur Hausen.

Poteškoće u identificiranju virusa dovele su do raznih takozvanih teorija zavjere, kao što su da HIV ne uzrokuje AIDS i da virus Covid ne postoji.

Ove teorije uzdrmane su činjenicama poput onih da su mnogi pacijenti zaraženi HIV-om zdravi, a neki slučajevi AIDS-a HIV negativni, te da je teško izolirati i HIV i SARS-2, uzrok Covida. Zanimljivo, i kod HIV-a i kod Covida, teški klinički simptomi nisu posljedica izravnog učinka virusa koji ubija stanice, već teške hiper-upale uzrokovane virusima.

Toliko o uvodu u kojem Dalgleish vrlo nedogmatično raspravlja o ‘virološkoj paradigmi’. Ali onda prelazi na akutni politički slučaj i WHO-ov ‘ugovor o pandemiji’. SZO bi “zahtijevao od svih nas da potpišemo njegovu agendu za svjetsku dominaciju u borbi protiv sljedeće pandemije.” SZO pokušava opovrgnuti kritike. ‘Suverenitet’ nacija ne bi bio ugrožen, kažu. No, pravni stručnjaci poput Švicarca Philippa Krusea, koji se posljednjih tjedana profilirao kao vodeći stručnjak protiv reforme SZO-a, opovrgavaju SZO.

Dalgleish nastavlja:

SZO se pokazao krajnje nekompetentnim u rješavanju epidemije Covida u Kini. Sada nas opet želi opteretiti tom nesposobnošću, ali ovaj put želi imati potpunu kontrolu. Zašto?

Primjetno je da je SZO angažirala Jeremyja Farrara iz Wellcome Trusta da vodi znanost zajedno s drugim ludim muškarcima i ženama koji misle da sljedeći put moramo udariti ranije i jače.

Što je njihova agenda? Oni žele kontrolu nad sljedećom pandemijom, koju će sigurno objaviti kada svi potpišu ugovor.

Strah je počeo sa strašnom bolešću koja se već naziva Bolest X. 

Izvješća o drugim opasnim virusima već su objavljena, uključujući virus Wuhan koji je 100% smrtonosan kod miševa. Vjeruje se da će ovaj virus zaraziti mozak.

Nažalost, moram izvijestiti da je mnogo toga istina, ili da bi mogla biti istina. Naše tumačenje sekvence virusa Covid pokazalo je da je njime u velikoj mjeri manipulirano tako da ne samo da inficira glavni ACE-2 receptor već se može vezati i za druge sekundarne receptore poput onih za okus i miris. Dakle, već je zarazio naše mozgove, a to mogu bez oklijevanja potvrditi oni koji su patili od moždane magle!

Naše istraživanje otkrilo je da postoji više od jednog laboratorija u Wuhanu koji radi na koronavirusima, i da je jedan pod vojnom kontrolom i fokusiran na neurološke ciljne viruse.

Onda sam odjednom palo na pamet da su već pustili takav virus, ali kao i priča o EBV-u, ovaj virus tek treba pronaći.

Ovaj virus je izuzetno virulentan, preuzima mozgove prethodno racionalnih ljudi i tjera ih da usvoje nove religije i uvjerenja o kojima bi inače razmišljali kao o nečem neracionalnom. Nakon što je funkcija frontalnog režnja eliminirana počinje masovna histerija popraćena pritiscima za različitošću, jednakošću i inkluzivnošću, i (ukratko) dovodi do masovnog izbijanja upravo suprotnog prije nego se proširi na druge koncepte kao što su okoliš i upravljanje.

Sve to ima smisla.

Poput Anthonyja Epsteina, nastavit ću tražiti dok ga ne otkrijem. Za sada ću ga zvati DEI/ESG virus.

Poželite mi sreću!

Thomas Oysmüller/ Izvor: tkp.at/ovdje | Udruga Hrvatski Ratnik

HNB je bankama isplatio za prošlu godinu oko 480 milijuna eura (oko 3,4 milijardi kuna) i to – ZA NIŠTA!

U stvari to NIŠTA su isplaćene kamate bankama kao nagrada što su novac držale na svojim računima i što nisu odobravale kredite. Za to ih je HNB nagrađivao sa 4% kamata godišnje. Dakle, za svojevrsnu “ležarinu” novca na računima banaka one su nagrađene do sada neviđenim ekstra profitom jer nemaju nikakav rizik. Tako visoku kamatu građani koji su ostavili svoje depozite u bankama mogu samo sanjati i ona se kreće oko 1-1,5%. Banke zbog toga ne trebaju uopće odobravati kredite niti gospodarstvu niti građanima i izlagati se rizicima kada od HNB-a mogu bez ikakvog rizika dobiti tako ogroman profit. Neto profit banaka je u odnosu na prošlu godinu porastao čak 91! O plaćama bankara i guvernera da i ne govorim.

Čime opravdati ovakvu politiku HNB-a od koje korist vuku samo strane banke u Hrvatskoj?

To se ničim ne može opravdati. HNB samo sluša naredbe Europske središnje banke (ESB) iz Frankfurta a ona je odlučila da je u borbi protiv inflacije najvažnije smanjiti količinu novca u optjecaju. Put ka tom cilju je da banke odobravaju što manje kredita i time će se smanjiti potražnja, a onda i inflacija. Tako misli ESB. No, taj cilj se mogao postići, nećete vjerovati, bez troška po središnje banke. Kako? U monetarnoj politici postoje razni instrumenti a jedan od njih je obvezna rezerva. Nju je trebalo povisiti sa sadašnjih 1% na 5% ili više, već koliko treba, a to znači da bi banke morale taj postotak depozita izdvojiti bez naknade na poseban račun i smanjio bi se obujam kredita i ponuda novca. E, ali treba namiriti bankare, a ne razmišljati o sirotinji i malim poduzetnicima koji se krvavo bore na tržištu. Zar te iste banke nismo nekoliko puta sanirali. Na razini EU banke su nakon Velike financijske krize također sanirane u astronomskim iznosima na račun poreznih obveznika.

Ovo je najbolji primjer sustava u kojem živimo a to je financijski kapitalizam koji brine samo o svojoj oligarhiji. On iscrpljuje radnike i samu supstancu gospodarstva i zemlje.

I što će sada napraviti strane banke u Hrvatskoj? One će te ogromne profite proslijediti u najvećoj mjeri u inozemstvo.

Da je zadržana kuna i monetarni suverenitet ovoga enormnog troška – NE BI BILO!

HNB bi povisio stopu obvezne rezerve uz trošak od 0% i tako uštedio 480 milijuna eura koji bi se mogli iskoristiti za razne potrebne svrhe. Ovo je jedan od troškova uvođenja eura – i to OGROMAN. No, službeni mediji će to objasniti nužnošću i mudrošću vođenja monetarne politike. A to je zapravo obična pljačka svih nas.

Eto to je politička ekonomija funkcioniranja središnjih banaka koje su uvijek pogodovale bankama a mi ih spašavali pod firmom da ne smiju propasti jer su “prevažne”

Još nešto. U prošloj godini država je od poduzetnika naplatila oko 265 milijuna eura oporezivanjem ekstraporfita koji su ga, po njenoj ocjeni, ostvarili bez puno truda. Čekaj malo; znači poduzetnicima treba oporezovati ekstra profit a bankama to isto ne treba! To u prijevodu znači da Hrvatska udruga poduzetnika nema nikakvu moć u odnosu na Hrvatsku udrugu banaka.

Ovakve pojave sam već davno najavio i oni koji me prate to znaju. Sada samo pratimo realizaciju. Sve ovo još ubrzava socijalno raslojavanje i jaz između bogatih i siromašnih te promovira nepravdu u raspodjeli bogatstva. Tome će stranka Pravo i pravda stati u kraj, jer takvo društvo nema perspektivu! Pravosuđe i monetarni sustav ključni su uzroci našeg propadanja.

I da još jednom ponovim: ja nikada nisam razlikovao okupaciju tenkovima od okupacije kapitalom!

Pretjerujem? Zar nije više ljudi napustilo Hrvatsku nakon rata nego za vrijeme rata!?