Na referendum o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, 19. svibnja 1991. godine, se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela Hrvatske, od toga broja 93,2 posto izjasnilo se za hrvatsku suverenost!

Dan državnosti obilježavamo 30. svibnja jer se 30. svibnja 1990. godine formirao prvi, demokratski izabrani višestranački Sabor. Okončana je gotovo polustoljetna komunistička vlast u Hrvatskoj i  otvoren put stvaranju demokratske i samostalne Hrvatske.

Hrvatski sabor donio je 25. lipnja 1991. godine Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Republika Hrvatska proglašena je samostalnom i neovisnom državom. Put do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bio je jako težak i krvav s mnogo poginulih i ranjenih. Međunarodna zajednica htjela je očuvati Jugoslaviju pa je nametnula embargo na uvoz oružja nenaoružanoj Hrvatskoj, a agresor nije trebao uvoziti oružje jer ga je imao u izobolju. Nadalje, međunarodna zajednica dopustila je razaranje hrvatskih gradova (razaranje gradova koji su pod zaštitom UNESKO-a), dopustila je ubijanje i progon civila. Nažalost, hrvatski političari ne znaju i ne žele znati kolika je bila žrtva hrvatskog naroda i pojedinaca u borbi za očuvanje neovisnosti Republike Hrvatske pa ih treba na izborima podsjetiti da ne zaslužuju biti predstavnici hrvatskog naroda.

Komunisti (SDP) su bili protiv hrvatske samostalnosti!

Hrvatsku kao samostalnu državu nisu htjeli takozvani reformirani komunisti, Stranka demokratskih promjena, te su se izjasnili protiv ustavne odluke i provedbenog ustavnog zakona. I danas SDP i njihovi istomišljenici (SDSS, IDS, HNS, aktivisti i drugi) ne žele RH kao samostalnu državu, i danas sanjaju Jugoslaviju i blate hrvatske domoljube i branitelje. Izmišljaju fašizam, ustaštvo i klerikalizam, pričaju o pljački zaboravljajući da su oni (komunisti) opljačkali Hrvatsku, da su pljačku nastavili i nakon 1990. godine jer su ostali na rukovodećim položajima, osnovali svoje tvrtke od poduzeća u kojima su radili itd. Nisu odgovarali za počinjene zločine, nisu odgovarali za pljačku i svekoliko štetu koju su napravili hrvatskom narodu. Danas zastupaju regionalizam, propagiraju da Istra budu izdvojena regija u Europi, negiraju hrvatsku zastavu i grb, a „veliki“ Hrvati iz HDZ-a sve to mirno i šuteći gledaju, što se može protumačiti kao odobravanje!? Drugovi iz HDZ-a trebaju znati skupa sa premijerom da je to čin veleizdaje!

Borba za hrvatsku državu

Hrvatska je svoju samostalnost izborila u krvavom ratu i nitko nema pravo da prodaje državni suverenitet, da negira Domovinski rat, da omalovažava branitelje, da sotonizira i etiketira domoljube, da širi laži o hrvatskoj povijesti i borbi za osamostaljenje. Za hrvatsku neovisnost Hrvati su se borili stoljećima, mnogobrojni domoljubi su u toj borbi dali svoje živote ali nisu uspjeli obnoviti hrvatsku državu. Nakon što su srpski žandari ubili tri a ranili dva hrvatska vojnika u Bjelovaru pobunili su se vojnici 108. pukovnije jugoslavenske vojske i uz podršku naroda proglasili državu Hrvatsku 8. travnja 1941. godine. Martin Cinkoš, tajnik HSS-a Bjelovar je proglasio državu Hrvatsku u Starim Plavnicama kraj Bjelovara. To je bio odgovor naroda na velikosrpsku tiraniju u Kraljevini Jugoslaviji. Službeno je Nezavisnu državu Hrvatsku proglasio bivši austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine. Samostalna država Hrvatska je bila višestoljetni san hrvatskog naroda i hrvatski narod je pozdravio proglašenje NDH. Nažalost, u vihoru ratnih zbivanja 1941-1945. godine ustaška vlast je bila pod patronatom fašističke Italije i nacističke Njemačke pa nije djelovala samostalno. Ovdje treba navesti da u porobljenoj Europi niti jedna država nije djelovala samostalno, ili je bila okupirana ili je surađivala s fašistima i nacistima. Vlasti u NDH su provodile nacističke rasne zakone (jer su to tražili nacisti, isto kao i u drugim državama Europe) pa je došlo do zločina, neki zločini su se dogodili iz osvete prema velikosrpskoj politici (srbijanskim i četničkim zločinima) i prema komunistima kao odgovor na komunističke zločine i akcije. Svaki zločin je za osudu i za žaljenje što se dogodio bez obzira koja strana ga je počinila (fašisti, nacisti, komunisti, antifašisti). Kada se govori i piše o NDH treba sagledati vrijeme u kojem je nastala i djelovala vlast NDH, treba sagledati društvenopolitičke okolnosti u Europi, treba voditi računa o ratu koji je bjesnio na području Europe i svijeta. Izvlačenje događaja iz vremena i prostora (a to rade neki „povjesničari“) kada su nastali te njihova izolirana ocjena su za svaku osudu jer se tako iskrivljuje istina. Danas treba trijezno dati ocjenu događaja i ljudi iz toga vremena, postoji dostatan vremenski odmak. Nitko nema pravo negirati zločine (bilo koje strane) koji su se dogodili ali isto tako nitko nema pravo preuveličavati zločine, nitko nema pravo davati ocjene bez sagledavanja svih okolnosti tog vremena i prostora. Činjenica je da nije bilo Nezavisne države Hrvatske danas ne bi bilo samostalne Republike Hrvatske jer su talijanski fašisti i četnička vlada u Londonu napravili plan podijele Hrvatske. Dogovor talijanskih fašista i četnika je rezultirao mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata, etničkim čišćenjima područja koji su trebali ući u sastav velike Srbije. Velika Britanija je željela ponovnu uspostavu kraljevine Jugoslavije i potpomagala je četnički pokret sve do pred kraj rata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata na održanim izborima u Jugoslaviji komunisti su na prevaru osvojili vlast. Zapadni saveznici su prihvatili i pomogli komunističku vlast jer su u Europi nastali novi odnosi, zapad se suprostavio dojučerašnjem savezniku Staljinu i započeo je takozvani „Hladni rat“ koji je započeo 1945. a završio 1991. godine.

Pobjedom antifašističke koalicije (1945. godine) obnovljena je Jugoslavija. Kada je bilo jasno da nacistička Njemačka gubi rat, Italija je kapitulirala u rujnu 1943. godine, na području bivše Jugoslavije četnici se preoblače u partizane i preuzimaju komandu u partizanskim jedinicama. Ti preobučeni četnici i komunisti će 1945. godine izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, izvršiti svekoliku pljačku i uvesti strahovladu pa će svako neslaganje biti kažnjeno ubojstvom ili progonom. Postoji dovoljno dokumenata, istraženih grobišta, (mnoga grobišta su znana ali nisu istražena jer komunistička vlast to ne želi), koja zorno pokazuju razmjere zločina Titovih partizana. Nova (Titova) Jugoslavija je bila oličenje diktature i kulta ličnosti. Gospodarski se pokazala neodrživom, administrativno nesređenom državom (nesređene katastarske i zemljišne knjige, bespravna izgradnja, komunističko pravosuđe), industrijski i prometno zaostalom itd. Nakon smrti zločinca Tita pokazalo se da višenacionalna zajednica nije održiva jer su Srbi preuzeli sve poluge vlasti. Katastrofalna gospodarska situacija (bankrot Jugoslavije) i nametanje srpske hegemonije dovele su do raspada Jugoslavije čemu su pridonijele okolnosti u Europi (rušenje Berlinskog zida i raspad Sovjetskoga saveza). Pokušaj stvaranja konfederacije u Jugoslaviji nije uspio jer su Srbi pod vodstvom Miloševića računali da će vojskom nametnuti svoju volju svima („Ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo“)  i tako je došlo do krvavog rata na području Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Nažalost, Europa je dopustila krvavi rat u bivšoj Jugoslaviji.

Temelj Republike Hrvatske je Domovinski rat!

Svi pokušaju hrvatskoga rukovodstva pod vodstvom dr. Franje Tuđmana da se rat izbjegne nisu uspjeli. Izvršena je agresija Srbije na Hrvatsku, izvršena je okupacija trećine hrvatskog teritorija, blokada prometnica, blokada sustava veza, upad u financijski sustav bivše države. Razaranje hrvatskih gradova i sela, ubojstva i progoni Hrvata uz blagonaklonost međunarodne zajednice su prevršili svaku mjeru (razaranje Vukovara i zločini u Vukovaru, razaranje Dubrovnika) pa je slijedio apel nobelovaca, apeli intelektualaca, diplomata da se krvoproliće zaustavi što je rezultiralo sporazumom o prekidu vatre i priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države. Austrijski ministar vanjskih poslova gospodin Alois Mock je prvi tražio da se u Hrvatsku pošalju mirovne snage i da se zaustavi krvoproliće. Bio je veliki zagovornik samostalne Republike Hrvatske kao i njemački ministar vanjskih poslova gospodin Hans-Dietrich Genscher. Papa Ivan Pavao II je bio veliki zagovornik samostalne hrvatske države. Hrvatski narod im se zahvalio podizanjem spomenika, davanjem njihovih imena ulicama i trgovima te državnim odlikovanjima. Neka im je vječna hvala.

Međunarodno priznanje je bio prvi korak za očuvanje samostalnosti Republike Hrvatske. Agresor nije odustajao od svojih nakana i priznanje RH je trebalo potvrditi na terenu, vojnim djelovanjem, oslobađanjem okupiranih područja Hrvatske. Da hrvatski branitelji (HV, MUP) nisu izvojevali vojnu pobjedu priznanje bi ostalo mrtvo slovo na papiru. Domovinski rat je jedini temelj nove hrvatske države!

Nažalost, o Domovinskom ratu komunističko-četnički mediji pišu negativno, o Domovinskom ratu se u udžbenicima povijesti piše na nakaradan način i tako se negira činjenica da je nova Hrvatska utemeljena u Domovinskom ratu. Hrvatski političari koji nikada nisu htjeli samostalnu Hrvatsku negiraju ulogu dr. Franje Tuđmana i blate hrvatske branitelje. Danas takozvani vjerodostojni Hrvati svoje izdajničke poteze proglašavaju nastavkom Tuđmanove politike što je netočno i sramotno. Oni rade protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.

Dr. Franjo Tuđman pozvao je na pomirenje svih Hrvata i provodio politiku pomirenja i zajedništva. Nažalost, komunisti su opet stvorili podjele, izmišljaju ustaše i fašiste u trećem tisućljećju, prozivaju, lijepe etikete i šire govor mržnje. Sve to rade da bi zadržali svoje privilegije (pozicije u društvu, boračke mirovine), da onemoguće istraživanje grobišta i zločina komunističke vlasti čiji su oni potomci. Potomci komunista, takozvani antifašisti, slave zločinca Tita, negiraju zločine komunističke vlasti i stalno smišljaju akcije kojima će remetiti društveni sklad, kočiti napredak i uvođenje reda.

Nacionalna izdaja se više ne sankcionira, hrvatska zastava i grb se blate od strane manjinaca, neokomunista i četnika ali državne institucije ne reagiraju! U javnim medijima, na društvanim mrežama se šire komunističke podvale, laži i govor mržnje što je nedopustivo.

Junaci Domovinskog rata

U obrani i oslobađanju Hrvatske sudjelovali su mnogi branitelji, neki su zbog svog izuzetnog doprinosa i hrabrosti imenovani Junacima Domovinskog rata. Nemoguće je nabrojiti sve one koji su u danom trenutku djelovali hrabro i znalački te na taj način spasili mnoge živote, spriječili prodor neprijatelja ili oslobodili dio teritorija. Često se spominju najistaknutiji poginuli Junaci Domovinskog rata: Blago Zadro, Andrija Andabak, Marko Babić, Goran Kliškić, Andrija Matijaš (Pauk), Renato Rudić, Rudolf Perešin, Predrag Matanović, Jure Kapetanović, Nenad Režić, Zdenko Bogdan, Antun Haban, Ivica Drmić, Ivica Tomljenović, Vladimir Stojić, Hamdija Kovač Andrija Marić, Luka Andrijanić, Kata Šoljić, Siniša Glavašević, Predrag Matanović, Damir Tomljanović (Gavran), Mile Blažević (Čađo), Dragutin Golik (Zmija), Franko Lisica, Ante Đalto, Nedjeljko Milun, Mate Juroš, Marin Jakominić, Thomas Crowly, Žarko Manjkas (Crvenkapa), Ante Pruže, Darko Jukić i mnogi drugi.

Također treba naglasiti da je dio kadra JNA prešao u hrvatsku vojsku, da neki nisu htjeli pucati u narod (ubijati nedužne ljude). Admiral JNA Vladimir Barović je 29. 9. 1991. godine preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti što je podrazumijevalo njegovu suglasnost na borbeno djelovanje protiv građana Hrvatske. Istog dana je izvršio samoubojstvo jer nije htio pucati po hrvatskom narodu.

Nažalost, naši učenici danas ne uče o herojima Domovinskog rata, ne uče što je uzrok a što posljedica Domovinskog rata što je nedopustivo.

Za Dan državnosti RH političari će položiti vijence i zapaliti cvijeće na više mjesta ali za neke će to biti protokolarna obveza i ništa više. Da su hrvatski političari licemjerni može se vidjeti na svakom koraku: dozvoljavaju blaćenje branitelja, dozvoljavaju negiranje istine o Domovinskom ratu, ne reagiraju na iznošenje komunističkih laži o hrvatskoj povijesti (šuma Brezovica), ne reagiraju na slavljenje zločina nad Hrvatima (npr. događaji u Srbu 27. 7. 1941. godine). Zar nije krajnje vrijeme da se prestane sa slavljenjem zločina nad Hrvatima!? Zar nije vrijeme da se prestane s veličanjem zločinca Tita?

Vrijeme je da promijenimo izborni zakon, vrijeme je da biramo domoljubne, odgovorne i poštene političare, a ne ljudske kreature. Dosta je podjela, vrijeme je za zajedništvo, vrijeme je za odgovorno ponašanje jer samo tako možemo naprijed.

(Fotografije: Marko Jukić)

Dok je srca bit će i Hrvatske!

Domoljubi sretan vam Dan državnosti Republike Hrvatske!

Dr. Marko Jukić