Connect with us

Vijesti

Doc. dr. sc. Tado Jurić: Kolonizacija Hrvatske i novih članica EU?

Published

on

Neki autori u ovu raspravu uvode i dimenziju religije i navode da su zapravo protestantske zemlje zavladale Europom dok sve katoličke i pravoslavne propadaju. Pa tako prema Mršiću dok se potencira opasnost od Islama, ne vidimo da možda još veća opasnost zapravo dolazi od prostestantske etike i duha kapitalizma (Weber). „(…) protestantske zemlje crpe pučanstvo koje je potrebno kapitalu iz južnih i istočnih odnosno katoličkih i pravoslavnih zemalja pa u tim zemljama ostavljaju životnu i demografsku prazninu. (…) Crpljenje pučanstva iz jednih europskih zemalja u druge odvija se pod naslovom „slobode kolanja rada“. Sloboda kolanja kapitala i premještanje rada najpouzdaniji su načini rastresanja i zatiranja naroda.“ 

I. EU kao zajednica NE-solidarnosti

Svjetska povijest prepuna je nestalih naroda, država i carstava. Samo u 20. stoljeću su propala tri velika, Rusko i Osmansko i Austro-Ugarska Monarhija – donosi Geopolitika.news

Današnjem čovjeku postmodernizma se pak čini kako propadaju uvijek „drugi“. Većina je uvjerena da će vječno opstati njihovi narodi i države. No to je iluzija koju su mnogi imali i prije nas, a imat će i poslije nas. Kada se ruše monarhije, carstva i države, one vuku u ponor za sobom i svoje elite. Tragedija je uvijek u tome što elite nikada nisu svjesne da njihov sustav propada i nestaje (D. Šakanović 2017.). Pogledajmo tek nedavni primjer komunističke elite ili pogledajmo današnje „elite“.

Jedina iluzija opstojnosti i lažne stabilnosti su institucije, baš kao i uvijek do sada u povijesti.  Europski suverenisti već odavno tvrde kako EU počiva samo na „monetarnoj uniji“. Iznenađujuće, krajem ožujka 2020.,  Macron koristi gotovo iste tonove. Naime, nedostatak solidarnosti i ekonomskog intervencionizma u suzbijanju krize izazvane pandemijom Covid-19 ali i migrantske krize očito pokazuje velike slabosti EU. A mnoge članice navodi i na preispitivanje svog položaja unutar EU. „Vrijeme zapadne hegemonije svijetom je već odavno iza nas. Europska unija nestaje, a svijet se postrojava oko dva velika pola: Sjedinjenih Država s jedne strane i Kine i Rusije s druge.“ Upravo su to riječi francuskog predsjednika Macrona nakon summita G7 u kolovozu 2019. Dok u intervjuu za La Republice Macrone (27.03.2020.) iznosi sljedeću slutnju: „Zar se Europska unija, eurozona, svela na monetarnu instituciju (…)?“ S druge strane kancelarka Angela Merkel u svom obraćanju naciji (18.03.2020.) niti jednom rječju nije spomenula Europsku uniju. Jedinstvo EU je zaista dovedeno u pitanje (N. Babić, EU je obična monetarna unija“ (Logicno.com, 29.03.20.).

Slutnje dolaze i od strane bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Sigmara Gabriela koji pak izražava bojazan da bi se Europska unija mogla raspasti ukoliko ne bude solidarnosti u borbi s pandemijom koronavirusa.

„Ako nećemo biti spremni dijeliti blagostanje, onda ne znam što će biti od Europe” (…) “Zabrinut sam da bi se Europa nakon ove krize mogla raspasti“ (Večernji.hr., 28.03.20.).

Italija je naročito kritična prema Francuskoj i Njemačkoj, nakon što su u početku odbijale dostaviti maske za lice i drugu opremu kao pomoć u rješavanju epidemije koronavirusa. Pomoć je poslala – Kina.

Dakako, svako ratno razdoblje je bilo karakteristično po manjku solidarnosti među nacijama, no nitko nije očekivao kako će se ono u ovom omjeru osjetiti u ujedinjenoj Europskoj Uniji.  Zaraženi i umrli broje se na nacionalnoj osnovi, nitko više ne broji umrle Europljane. Uvedena je granična kontrola, pa čak je i slobodno kretanje dovedeno u pitanje. Općenito gledano, mnogo stupova EU, uključujući Pakt o stabilnosti, glavni instrument za pacifiziranje jugoistoka Europe, nisu uspjeli. Zemlje kandidatkinje poput BiH i Srbije vide kako su Europskoj uniji, kad nastupi kriza, potpuno nebitne.

Nekima se pak čini da EU ne može propasti, i da će vječno opstati narodi koji su se „ujedinili“ u „zajednicu solidnosti“. Ali to je iluzija jer nikada ne vidimo one propale političke zajednice. Kada se ruše države, nestaju i njihove elite. Krah Austro-Ugarske uništio je živote stotinama tisuća državnih činovnika, vojnika učitelja, doktora … Svima onima koji su neraskidivo bili vezani za sustav propale države. Nestali su njihovi načini života, njihovi poslovi, njihova kultura. Jednako se ponovilo raspadom Sovjetskog Saveza, ili propašću Osmanskog Carstva ili Jugoslavije.  Tragedija je u tome što su rijetki svjesni da njihov sustav propada i nestaje. (D. Šakanović 2017.)

Upravo zbog ovakve politike EU koju je pokazala tijekom migrantske krize, nepokazivanja interesa za problem iseljavanja iz njezine periferije i sebičnog držanja tijekom krize koronavirusa, danas je sve više vidljivo kako EU nije nikakva zajednica zajedničkih vrijednost i solidarnosti kako se željela i želi prikazivati. Ona je i prije aktualne krize bila uvijek zapravo više sličnija interesnoj zajednici i zajednici profita. Na kraju, radi profita je i propustila poduzeti učinkovite mjere u borbi protiv koronoavirusa (u smislu zaustavljanja svih zrakoplova iz Kine). Europska unija, tj. EZ, nije nikada marila za svoju periferiju a za Jugoistočnu Europu još manje. To smo jasno vidjeli i tijekom Domovinskog rata.

II. Prvo su nam uzeli tvrtke pa novac pa ljude

„Istočna Europa daje više zapadu nego što dobiva natrag“, naslov je kolumne koju je u Financial Timesu objavila rumunjska europarlamentarka Clotilde Armand (ožujak 2020.).

„Veliki dio europskog bogatstva prelazi iz siromašnih zemalja u bogatije – ne obrnuto“. „Europska periferija daje mlade, obrazovane i sposobne radnike koje su školovali porezni obveznici iz zemljama iseljavanja. I za to ne dobiva apsolutno ništa“ (D. Majetić, 2020, Glas Slavonije).

Na tome tragu Michael Bloomberg govori o tome da je zapadni kapital kolonizirao Istočnu Europu. Odnosno Zapadni dio EU je kolonizirao Istočni i Jugoistočni dio EU. T. Pikettyi (2019.) iznosi podatke da je između 2010. i 2016. godišnji odljev profita iz Bugarske, Rumunjske i Hrvatske iznosio 4.7% BDP, iz Poljske 7.2%, Mađarske, 7.6%, Češke i 4.2%, iz Slovačke. Pikettyi također navodi kako je svaka od ovih zemalja dobila puno manje sredstava iz proračuna i fondova EU-a nego što je posredno i neposredno dala. Kada se tome pridodaju podaci da je više od 20% stanovništva već napustilo Latviju, Litvu, Bugarsku, Rumunjsku, Poljsku, Hrvatsku, i da je taj trend za sada nezaustavljiv, dobivamo cjelovitiju sliku demografskog, gospodarskog i političkog pustošenja po postkomunističkim zemljama EU-a i izvan nje (D. Majetić, 2020, Glas Slavonije). Prvo su nam uzimali tvrtke pa novac pa ljude.

Tezu da EU jezgra isušuje svoju periferiju danas je lakše nego ikada dokazati. Kako to kod nas izgleda, vidi se prema činjenici da je Hrvatska poklonila Njemačkoj jedan cijeli svoj državni proračun u posljednjih nekoliko godina. Naime, po svakom punoljetnom građaninu koji napusti zemlju, Hrvatska gubi između 50 i 150 tisuća eura (ovisno radi li se o kvalificiranom ili visoko kvalificiranom radniku). Dok Njemačka dobiva još i više – trostruko više, budući je obrazovanje radnika u Njemačkoj oko tri puta skuplje. Radi se o milijardama gubitka koje nijedan EU-Fond ne može financijski nadomjestiti. Tako je Hrvatska „poklonila“ Njemačkoj jedan cijeli svoj državni proračun u obliku novca za obrazovanje kvalificiranih radnika – više od 18 milijardi eura!

A kako vidimo, problem ne pogađa samo Hrvatsku, nego cijelu Jugoistočnu Europu koja je iseljavanjem izgubila 20% populacija u posljednjih 15-ak godina. Primjerice, Bosna i Hercegovina bi kroz narednih pet godina uslijed intenzivnog iseljavanja mogla pasti na ispod dva milijuna građana. Sve naše analize pokazuju kako je broj građana u BiH manji za milijun od službenih podataka. A na temelju trendova i podataka Eurostata procjenjujemo kako će iseljavanje iz BiH i Srbije u idućih pet godina, svake godine iznositi iznad 100.000 građana godišnje. Cijela Jugoistočna Europa se ubrzano prazni. Njemačka je usisala kompletnu radnu snagu Istočne Europe i svih zemalja u okruženju. Prema Štercu (2018.) nas je pretvorila ovdje svoju vikendicu u mirnodopskim prilikama i svoj štit u slučaju pokretanja masovnih ilegalnih migracija iz Azije i Afrike.

III.  Suvremena seoba naroda (u Europu)

Procesi dugog trajanja usmjereni su na pomicanje hrvatskog naroda i hrvatskog (socijalnog) kapitala iz BiH i Hrvatske prema srednjoj Europi.

Slika 1. Seoba Hrvata (2. do 7. st.) Izvor: Klio, ŠK, 2020.

Slika 2. Suvremena seoba Hrvata (izradio autor)

Teorija strukturalizma smatra kako međunarodne migracije nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno nego se proizvode. One nisu slučajan društveni fenomen. Mali narodi Jugoistočne Europe su u globalizacijskim procesima više izloženi moćnim migracijskim silnicama nego što na njih mogu utjecati, a ulaskom u EU, čija je temeljna vrijednost mobilnost radne snage, njihova pozicija je po tom pitanju još više oslabljela. Hrvati su od EU očekivali blagostanje, a ne slom svih sustava koji prijeti uslijed nezapamćenog iseljavanja.

Prema Štercu, na širem se području Jugoistočne Europe zadnje desetljeće  stvaraju pretpostavke za supstituciju ovih prostora. Umjesto relativno malobrojne domicilne populacije bi na strateški važnom i civilizacijski vrijednom prostoru, supstitucijom, tim prostorom mogli ovladati „drugi“. Proces je tek na početku i primarno je vezan uz radnu snagu i vlasništvo nad nekretninama i tvrtkama. Budući se odvija u uvjetima nepostojeće selektivne  politike i izostanka svake ozbiljnije populacijske koncepcije, izgledno je njegovo ubrzanje i intenziviranje. Šterc ističe da se danas demografskom politikom osvajaju prostori. Izbjegavaju se ratovi, ali se stanovništvom kontroliraju pojedini prostori. Kroz migracije se osvaja prostor novim načinima. A stanovništvo koje u jednom prostoru nestaje počinje se popunjavati nekim novim stanovništvom, htjeli mi to ili ne.

Velika pokretanja stanovništva, kao ona koja su rušila brojna carstva, tijekom povijesti (Rimsko carstvo primjerice)  su uvijek kontrolirana i upravljana. A danas se demografskom politikom još češće osvajaju prostori nego prije. Izbjegavaju se ratovi, ali se stanovništvom kontroliraju pojedini prostori. Kroz migracije se osvaja prostor novim načinima. „Znamo da su seobe stanovništva rušile carstva te kad poprime velike brojeve, nije ih moguće zaustaviti (Šterc 2013.).“

„Svako izazivanje velikih, milijunskih migracija može postati moćno oružje osvajanja. Supstitucija stanovništva je svakako najgora stvar za Hrvatsku. Stanovništvo koje u jednom prostoru nestaje počinje se popunjavati nekim novim stanovništvom, htjeli mi to ili ne“ (Šterc, 2013.).

U ovom kontekstu postavlja i  pitanje, može li se preko 3/4 svjetskog stanovništva zadržavati samo u Africi i Aziji bez ozbiljnijih pokreta stanovništva primarno prema Europi? S druge pak strane Europa će do kraja stoljeća prema procjenama izgubiti gotovo 100 milijuna ljudi kroz prirodni pad stanovništva (procjene bez migracija), dakle demografski stari, umire i nestaje (UN 2019.). Istovremeno će Afrika za 15 godina narasti za 500 milijuna ljudi, za 35 godina za 1,3 milijarde ljudi, a za 85 godina čak za 3,2 milijarde ljudi (Šterc 2018.). Da se navede samo jedan primjer, početkom 21. stoljeća u Ruandi je broj djece po svakoj ženi iznosio 8,7.

Slika 3. Velika seoba naroda i Rimsko Carstvo (100-500.)  (Izvor: Clio, ŠK 2020)

Slika 4. Migrantske rute 2015. – 2020. (izradio autor)

Hrvatski nacionalni prostor se na tom putu pokazao kao posebni izazov.

Polšek pokazuje da je u razdoblju od 8000 godina stanovništvu Zemlje trebalo za udvostručenje broja stanovnika više od tisuću godina. Bilo je potrebno milijun godina da se dostigne prva milijarda, a do šeste milijarde samo 11 godina. Samo u desetljeću od 1980. do 1990. godine, broj stanovnika Zemlje narastao je za 923 milijuna, što odgovara ukupnom broju stanovnika u 18. stoljeću. Prema optimističnoj varijanti UN-a, godine 2050. svijet će naseljavati 9,4 milijarde ljudi.

Slika 5: Rast svjetskog stanovništva

Izvor: UN, https://population.un.org/wpp/DataQuery/ (07.01.2020.)

Slika 6: Prirodna promjena broja stanovnika šireg mediteranskog okruženja 2010.- 2016. godine (Izvor: Šterc, 2018.)

IV. EU kao tvorevina kapitala

Ova „zamjena stanovništva“ (termin upotrjebljen prema UN 1975.) izravno je uzrokovana kombinacijom niskog nataliteta među Europljanima i trajnog doseljavanja imigrantskih skupina s visokim natalitetom. Prema Schmidtu (2015.) iza ovih izravnih uzroka krije se intelektualni i kulturni pokret postmoderne, koja je stvorila kulturološke uvjete kako bi se provela „zamjena stanovništva“. Nadasve je pripremljen teren da takav razvoj shvati kao izraz društvenog napretka. Jer cilj postmodernizma je da ljudi osjećaju kako nije ostalo ništa za što bi bilo vrijedno boriti se. U takvom svjetonazoru pojedinac se ne treba nigdje osjećati vezan jer su potrebe kapitala takve da jednog te istog radnika jedan dan trebaju u Požegi, a drugi u Berlinu. Cilj je da pojedinac nigdje ne pusti „korijenje“ da nema povezanost niti s kojim prostorom kao ni ljudima, upravo kako bi bio u svakom trenutku mobilan, ali i zamjenjiv. Na djelu je proces koji očito ima za cilj oslabiti države povijesnih naroda kako one ne bi mogle same brinuti za prostor i za svoje ljude, s ciljem da ih kapital razbacuje diljem tržišta po potrebi. Ili sve ukratko rečeno, kapitalizam je kupio humanizam.

U knjizi „Čudna smrt Europe: Imigracija – Identitet – Islam“ (2016.) Douglas Murray tvrdi da je Europa trenutno „u procesu ubijanja same sebe“. Njegov je zaključak da su europska društva sve manje održiva te da je EU izgubila svoju kohezivnu snagu: „do sredine ovog stoljeća Kina će vjerojatno izgledati kao Kina, Indija (…) kao Indija, Rusija kao Rusija, istočna Europa kao istočna Europa, a zapadna Europa će u najboljem slučaju nalikovati velikim Ujedinjenim narodima”. Ukoliko se zapravo  ne dogodi rat civilizacija na njenim granicama. Jer najteže breme nose oni koji su trajno nastanjeni na granicama, na civilizacijskim razdjelnicama (S. Huntington, 1998).

Neki autori u ovu raspravu uvode i dimenziju religije i navode da su zapravo protestantske zemlje zavladale Europom dok sve katoličke i pravoslavne propadaju. Pa tako prema Mršiću dok se potencira opasnost od Islama, ne vidimo da možda još veća opasnost zapravo dolazi od prostestantske etike i duha kapitalizma (Weber).

„(…) protestantske zemlje crpe pučanstvo koje je potrebno kapitalu iz južnih i istočnih odnosno katoličkih i pravoslavnih zemalja pa u tim zemljama ostavljaju životnu i demografsku prazninu. (…) Crpljenje pučanstva iz jednih europskih zemalja u druge odvija se pod naslovom „slobode kolanja rada“. Sloboda kolanja kapitala i premještanje rada najpouzdaniji su načini rastresanja i zatiranja naroda.“

Europska unija, prema Mršiću, ne dopušta da se kapital ravnomjerno ulaže u narode i da se rasparčava po narodima, nego ga usredotočuje na svoja birana mjesta, poglavito jezgru Unije, dok periferija propada. Sličnog stava je i Rogić (2000) koji je još davno naglasio karakteristiku Hrvatske kao dvostruke periferije Europe. Hrvatska se nalazi na samom europskom rubu, a osim ovog ima i periferijski položaj i u samim modernizacijskim procesima u svim okvirima u kojima se nalazila.

Ukoliko bismo htjeli uvesti minimum pravednosti u EU i nastaviti se i nakon ove krize smatrati zajednicom solidarnosti, onda je minimum EU politika koje treba poduzeti:

1.) načelo (polovičnog) reciprociteta – primjerice za svake dvije medicinske sestre koje odu iz Hrvatske u Njemačku, Njemačka bi Hrvatskoj trebala poslati barem jednu svoju, za svaka dva vodoinstalatera, jednog njemačkog itd. Naime, načelo reciprociteta nije nepoznato u međunarodnim odnosima i pravu Europske unije. U tom slučaju bi se onda moglo i govoriti o slobodi kretanja radne snage na razini EU, ovako, prema viđenju mnogih autora, postoji samo „sloboda izrabljivanja“ radne snage.

2.) Kada se već smatra kako je nepravedno imati jednaku prosječnu plaću na razini EU, zašto ne bi onda uveli barem zajedničko zdravstveno i mirovinsko osiguranje na razini Unije, što je i bila prvotna ideja tvoraca ideje „ujedinjene Europe“?

3.) Članice, naročito Njemačka, koja ispumpava medicinsko osoblje iz njihovih matičnih zemalja, trebala bi tim zemljama hitno nekako i pomoći. Upravo ova pandemija u poseban fokus stavlja pitanje iseljavanja medicinskih djelatnika i liječnika. Naime prema navodima Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara Hrvatskoj danas nedostaje 12.000 medicinskih sestara (do EU prosjeka). Prema službenim brojkama u inozemstvo je u zadnjih devet godina direktno iz sustava otišlo 7.500 medicinskih sestara, a koliko onih sa svršenom srednjom medicinskom školom uopće nije poznato. U ovom razdoblju iselilo je i preko tisuću liječnika specijalista.

Kako se prijedlog „naplaćivanja“ odštete od Njemačke pokazao nerealnim, alternativna mogućnost je da Njemačka financira Hrvatskoj barem obrazovnu infrastrukturu od koje ima toliku korist za svoju zemlju – konkretno, gradnju novih škola i centara izvrsnosti u kojima se školuju deficitarna zanimanja. Time bi to, samo uvjetno rečeno, bila win-win situacija za obje zemlje.

Autor je profesor na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved