Connect with us

Društvo

Domovinski rat – rujan 1991.

Published

on

Slika 1. Spomen-križ na Memorijalnome groblju u Vukovaru (mj)

U rujnu 1991. nastavljena je vojna agresija Srbije na Republiku Hrvatsku. Zločine nad braniteljima i civilima počinili su pobunjeni Srbi, četnici (iz Hrvatske i Srbije) i JNA na teritoriju Hrvatske. Oni su izvršili razaranje gradova i sela, pljačku i paljenje hrvatskih domova te progon Hrvata. Imali su dva cilja: stvaranje velike Srbije (etnički čiste) i otimačinu tuđe imovine. Pobunjeni Srbi su silnu mržnju prema susjedima Hrvatima iskazali mučenjima i krvoločnim ubojstvima susjeda, policajaca i pripadnika Zbora narodne garde u okupiranim hrvatskim selima i gradovima.

  • 1. rujna 1991. g. Srbi su topništvom napali Slavonski Brod.
  • 1. rujna 1991., napad na Daruvar, bitka u prigradskom naselju Doljanima (krvava daruvarska nedjelja); U žestokim borbama poginulo je 6 branitelja, a 11 ih je ranjeno. Grad je obranjen.
  • 2. rujna 1991. JNA je napala Petrinju iz svoga tenkovskog garnizona pod zapovjedništvom potpukovnika Slobodana Tarbuka.
  • 2. rujna 1991. srpske postrojbe (četnici i JNA) okupirale su Berak, Bokšić, Oriolik i Grabovo te Mikluševce, Tompojevce i Čakovce.
  • 3. rujna 1991., okupacija Bilja kod Osijeka i Sotina kraj Vukovara
  • 3. rujna 1991. u Sisku je JNA predala kasarne i skladišta Hrvatskoj vojsci (Barutana Sisak).
  • 3. rujna 1991. JNA je bacila kasetne bombe na Gospić; više dana napadani su Gospić, Perušić i Lički Osik.
  • 3. rujna 1991. u napadu na Osijek poginulo je 14 ljudi, a 28 je ranjeno.
  • 3. rujan 1991., pokolj 20 Hrvata u Graboštanima, Stublju i Majuru
  • 3. rujna 1991., pokolj 24 Hrvata u Četekovcu, Balincima i Čojlugu
  • 5. rujna 1991. okupirano je šire područje Okučana.
  • 5. rujna 1991. velikosrbi su ponovno granatirali Gospić; veliko razaranje Starog Ličkog Osika
  • 6. rujna 1991. agresor je gađao i oštetio katedralu sv. Petra i Pavla u Osijeku; agresorske granate oštetile su i crkvu sv. Petra.
  • 8 rujan 1991., pokolj u Kusonjama, masakrirano 20 hrvatskih gardista
  • 11-12. rujna 1991. okupirano je Kruševo, Jasenice, Lovinac i Sv. Rok u Lici te Hrvatska Kostajnica i Dubicu na Banovini;
  • 12. rujna 1991. admiral Sveto Letica, sudionik antifašističke borbe, postao je zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (HRM); jedan je od utemeljitelja Hrvatske ratne mornarice
  • 12. rujna 1991. srpski teroristi i JNA ispalili su oko 500 projektila na hrvatski grad Vinkovce.
  • 14. rujna 1991. Hrvatska Kostajnica je u potpunosti pala u ruke četnika i JNA. Zarobljeni branitelji su prebačeni u logore: Manjaču i Glinu, a dio je odmah ubijen.
  • 14. rujna 1991. okupirano je Topusko, a 15. rujna okupirani su Kosovac i Gornji Bogićevci.
  • 14.- 15. rujna 1991. osvojena je vojarna u Pločama (akcija Zelena tabla – Male bare).
  • 14. – 19. rujna 1991. g., rat za vojarne; Tijekom šest dana zauzeto je 36 vojarni i skladišta te 26 drugih objekata (raketna baza i dva centra veze). Razoružan je u cjelosti 32. varaždinski korpus dok su 10. zagrebački i 13. riječki razoružani djelomično. Hrvatska vojska došla je u posjed 230 tenkova, oko 400 većih topova, desetaka tisuća pušaka i streljiva.
  • 16. rujna 1991. okupirani su Čovac, Gređane i Novi Varoš.
  • 16. rujna 1991. Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) blokirala je sve hrvatske luke (do 23. rujna); blokade su također ponovljene tijekom listopada i studenoga 1991. godine.
  • 16.-23. rujna 1991. tijekom teških borbi obranjen grad Šibenik.
  • 17. rujna 1991. okupirana HE Peruća i Rovanjska.
  • 17. rujna 1991. pogođen je odašiljač Hrvatske televizije na Sljemenu.
  • 17. rujna 1991. Hrvatske snage osvojile bazu JNA, zloglasni Poligon C” u Osijeku. Ova je baza bila glavno uporište JNA prilikom napada na grad Osijek.
  • 17. rujna 1991. JNA napala Drniš; protjerano je 17.000 stanovnika.
  • 18. rujna 1991. u napadu na Petrinju masakrirano 17 pripadnika Zbora narodne garde.
  • 19. rujna 1991. hrvatski branitelji osvojili vojarnu JNA u Gospiću i spriječili pad grada u ruke pobunjenih Srba.
  • 20. – 21. rujna 1991. okupirana su sela oko Petrinje i grad Petrinja.
  • 20. rujna 1991. hrvatski su branitelji nanijeli znatne gubitke jugovojsci kod Tovarnika.
  • 21. rujna 1991. u zgradi policije u Dalju pripadnici paravojnih postrojbi SAO Krajine, predvođeni Željkom Ražnatovićem, ubili su iz vatrenog oružja jedanaest zatočenika Hrvata i pokopali njihova tijela u masovnu grobnicu u selu Ćelije.
  • 21. rujna 1991. u Ivanovu Selu ubijeno je 7 osoba, 12 je ranjeno, a jedna osoba se vodi kao nestala. Sve žrtve bili su Česi.
  • 22 – 23. rujna 1991. agresor je okupirao Tovarnik; ubili su 68 osoba.
  • 23. rujna 1991. okupiran je Veliki Miletinac kod Daruvara; tri osobe su ubijene, 2 odvedene i mučene.
  • 24. rujna 1991. četnici su ubili tri civila (Babića Most) te 7 civila u Brloškoj Dubravi.
  • 25. rujna 1991. JNA je ubila tri malodobne osobe u autokampu Grabovac (Plitvička jezera).
  • 25. rujna 1991. Vijeće sigurnosti (VS) UN-a prihvatilo je Rezoluciju 713 o uvođenju potpunog embarga na isporuku oružja i vojne opreme na područje Jugoslavije; time je srpskom agresoru omogućeno lakše osvajanje teritorija u Hrvatskoj, a kasnije i u BiH.
  • 25. rujna 1991. izvršen je napad na Tordince. Na području župe Tordinci (Tordinci, Antin, Ćelije i Korođ) nakon rata otkrivena je masovna grobnica sa 208 tijela, tijekom okupacije pogubljenih nesrba. U Antinu je pronađena masovna grobnica sa 17 tijela, u Ćelijama 32 tijela i Korođu 4 tijela. Zločinci nisu odgovarali za počinjeni zločin.
  • 27. rujna 1991. započela je realizacija plana „Bilogora“ (osvajanje kasarni na prostoru Bjelovara i Koprivnice).
  • 29. rujna 1991. agresor je okupirao sela Korođ i Antin.
  • 29. rujna 1991. hrvatski branitelji oslobodili su Vezmarovu kulu, važnu stratešku točku za kontrolu istočnoga dijela Daruvara i širega predgrađa, a zatim i selo Miljanovac.
  • 29. rujan 1991. kontraadmiral Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) Vladimir Barović (novoimenovani zamjenik komandanta VPO Split) na Visu počinio samoubojstvo jer nije htio pucati na narod.
  • 29. rujna 1991. major JNA Milan Tepić uništio skladište oružja Barutana u selu Bedenik (blizu Bjelovara). Pri aktivaciji eksploziva major je poginuo kao i 11 pripadnika Zbora narodne garde. Nakon cjelodnevnih borbi zauzete sve kasarne JNA u Bjelovaru.
  • 29. na 30. rujna 1991. tijekom noći je iz pakračke bolnice izvučeno 270 duševnih bolesnika i 20 liječnika.
  • 29 – 30. rujna 1991. JNA izvela žestoke napade na Nadin, Murvicu, Zadar (u listopadu odlučujuća bitka za obranu Zadra).
  • 29 – 30. rujna 1991. agresor je okupirao Stare Jankovce.
  • 30. rujna 1991. nakon uspješnih pregovora JNA predala kasarnu u Koprivnici.

Napomena: Ovdje nisu navedeni svi događaji i zločini koji su počinjeni u rujnu 1991. godine.

Video Domovinski rat – Osnovna škola 22. lipnja Sisak – Portal za škole

Potraži i pogledaj YouTube video: Domovinski rat -animirani zemljovid

Datum objavljivanja: 27. kolovoza 2014.

Ovdje je riječ o animiranom filmu (animiranom zemljovidu) Hrvatskoga povijesnog muzeja koji je izrađen za potrebe izložbe “Domovinski rat” u povodu obilježavanja 20 godina od agresije na Republiku Hrvatsku.

DA SE NE ZABORAVI!

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved