Connect with us

Vijesti

dr.sc. Darko Bekić: EU-goslavija, Mini-Schengen za maxi probleme ili nešto treće?

Published

on

Što se, pak, tiče Hrvatske, ona je navedeni političko-diplomatski zadatak, dobiven od Europske unije, službouljudno prihvatila i provodi ga kao najviši cilj svoje vanjske politike. Umjesto da se profilira i promiče svoj 1000-godišnji identitet kao srednjoeuropske i mediteranske zemlje, hrvatska je politika dozvolila da ju – za razliku od Slovenije – u Bruxellesu percipiranju isključivo kao balkansku zemlju, iako je Hrvatska, u ukupnoj svojoj povijesti, na njemu „provela“ samo 70 godina. Posljedice takve orijentacije su, politički, gospodarski i kulturno – katastrofalne: Zagreb i Hrvatska nikada nisu bili provincijalniji nego danas

Nakon „land-slide“ pobjede lijevog suverenista Albina Kurtija na Kosovu, paralelogram političkih silnica na Zapadnom Balkanu, uoči prijetećeg „tsunamija“ nove američke politike prema regiji,  naglo se promijenio.

Podsjetimo: već gotovo čitavo desetljeće, proklamirana politika EU prema Zapadnom Balkanu, koju prihvaćaju i SAD, temelji se na procesu približavanja i priključivanju zemalja regije u Europsku uniju. U Bruxellesu, Zapadni Balkan vide kao njemu pripadajuću, iako perifernu i politički prezrenu regiju. Ustvari, Europa se nikada i nije stvarno udomaćila na Zapadnom Balkanu, koji je, stoljećima bio u sastavu Bizantskog carstva i civilizacije a kasnije, većim dijelom, porobljen i islamiziran.  Istina, Berlinski kongres 1878., priznao je Srbiji i Crnoj Gori status suverenih država, a Austriji odobrio da okupira Bosnu i Hercegovinu, ali sve do Prvog sv. rata, Zapadni Balkan i dalje je bio izvan fokusa europske politike. Tek poslije Oktobarske revolucije, regija je na mirovnim konferencijama (Versailles,  St. Germaine, Rapallo) postala interesantna zapadnim silama te, transformirana u Kraljevinu SHS, služila kao „cordon sanitaire“ protiv komunističke ekspanzije, sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je dogovorom Staljina i Churchilla,  Jugoslavija bila podijeljena „fifty-fifty“, što je Tito protumačio i „zero:zero“ i naredna tri desetljeća nesvrstanu Jugoslaviju politički i civilizacijski „izmjestio“ iz Europe u Aziju i Afriku. Ali, u geopolitičkom smislu, bivša država, realno govoreći, i dalje je bila samo „buffer-state“ između sovjetskog bloka i kapitalističkog Zapada.

Nakon propasti komunizma, gotovo sve zemlje Istočne Europe pristupile su Europskoj Uniji, ali one sa Zapadnog Balkana još su „na listi čekanja“. Srbijanski entuzijazam za pristupanje EU proizlazi najviše iz uvjerenja da će se time – poslije prekida od 30 godina – svi Srbi opet naći u istoj državnoj zajednici: „Eu-goslaviji“,u kojoj „od Srbije, preko Hrvatske i Slovenije, sve do Bruxellesa, neće biti granica“. U skladu sa svojim strateškim interesima, Bruxelles je Hrvatskoj, 2013. kao temeljni zadatak nametnuo da se svim silama zalaže i pomaže proces približavanja zemalja Zapadnog Balkana europskoj integraciji.

Post-komunistička Rusija već 30 godina nosi se s epohalnim porazom sovjetskog imperijalizma, i u tom razdoblju iskusila je mnoge poraze: od raspada višenacionalnog SSSR-a i uspostave politički, pa i vojno suprotstavljenih država na svojim zapadnim granicama. Vojne jedinice NATO-a, uključujući i hrvatske, između ostalih, već patroliraju i u „mekom trbuhu“ Rusije, na granici Kalinjingradske enklave. Doduše, u Putinovu razdoblju, Rusija je izvršila nekoliko „kontraudara“ (Ukrajina, Krim, Moldova) ali je na Zapadnom Balkanu, „mekom trbuhu“ Europske unije, koji je u hladnoratovskoj podjeli pripadao sovjetskoj sferi interesa, Moskva iznenađujuće „pristojna“. Jest, ona deklarativno, pa i oružjem, podržava srbijanski režim Aleksandra Vučića, „svrdla“ po Crnoj Gori i BiH-entitetu Republike Srpske, ali bez prave političke i diplomatske strategije i, rekli bismo, stvarne geopolitičke procjene važnosti regije. Takvo, suzdržano držanje Moskve dovelo je do toga da je povijesnu ulogu i utjecaj Ruske federacije na Zapadnom Balkanu, u velikoj mjeri, svojim ambicioznim programom gospodarske i strateške penetracije, preuzela NR Kina.

Što se, pak, tiče Hrvatske, ona je navedeni političko-diplomatski zadatak, dobiven od Europske unije, službouljudno prihvatila i provodi ga kao najviši cilj svoje vanjske politike. Umjesto da se profilira i promiče svoj 1000-godišnji identitet kao srednjoeuropske i mediteranske zemlje, hrvatska je politika dozvolila da ju – za razliku od Slovenije – u Bruxellesu percipiranju isključivo kao balkansku zemlju, iako je Hrvatska, u ukupnoj svojoj povijesti, na njemu „provela“ samo 70 godina. Posljedice takve orijentacije su, politički, gospodarski i kulturno – katastrofalne: Zagreb i Hrvatska nikada nisu bili provincijalniji nego danas! Umjesto da se uključimo u raspravu o bitnim europskim pitanjima i pokušamo dati bar skromni doprinos njihovu rješavanju, mi dozvoljamo da nas Vučićeva Srbija neprekidno vraća u blato političke povijesti Balkana, u „neverending“ sukob ustaša i partizana, „Dare iz Jasenovca“ a, istovremeno, izostanak zapadnih investicija i poticanje „odljeva mozgova“, te „guranje“ u turizam, svelo nas je na funkciju „kelnerskog naroda“. Dok se Slovačka i Češka – da Poljsku i ne spominjemo – razvijaju u ozbiljne industrijske sile, Zagreb cinično podsjećaju: “Vaš je osnovni zadatak da uvedete Srbiju i Zapadni Balkan u Europsku uniju!“ Slatka osveta Zapada za našu „drskost“ što smo se usudili izboriti vlastitu državu!

Naime, postavlja se pitanje zašto bi, zapravo, hrvatski vanjskopolitički prioritet trebao biti onaj što nam ga nameće Bruxelles, točnije, najvažnija zemlja-članica EU? Tek 1992., odnosno, 2013. u aktualnim geopolitičkim okolnostima, Hrvatskoj nije u nacionalnom interesu da se Zapadni Balkan priključi EU, da se ostvari koncept „EU-goslavije“, odnosno, ujedini  „Srpski svet“, kako su Vučić i SPC , u posljednje vrijeme, preimenovali velikosrpsku strategiju. Po našem shvaćanju ali i geopolitičkim kriterijima, u hrvatskom je strateškom interesu da Bosna i Hercegovina opstane kao cjelovita federacija tri konstitutivna naroda a vanjskopolitički  kao „nesvrstana“, odnosno, „buffer-state“ između Hrvatske i Zapadnog Balkana. Srbija i Crna Gora morat će, po svemu sudeći, samostalno odlučiti kojem će se od dva „carstva“ prikloniti, a Albaniji – kada se ujedini s Kosovom – trebalo bi olakšati priključenje Europskoj uniji, jer je to i njena autentična ambicija.

Na toj crti, strateški dogovor što su ga u listopadu 2019., postigli srbijanski predsjednik Vučić, albanski i sjevernomakedonski premijer Edi Rama i Zoran Zaev, polazio je od ispravne pretpostavke da će carinska unija i slobodna gospodarska zona za ljude, robu i kapital između tri zemlje značiti gospodarsku dobit za sve uključene zemlje (u što još treba uvjeriti BiH i Crnu Goru!) i ubrzati njihovo približavanje EU. Ali, pri tome, svaki od tri lidera imao je  i vlastitu, „nacionalnu računicu“. Predsjednik Vučić je u formuli Mini-Schengen vidio zamjenu za propali bukureštanski dogovor iz 2006., o zajednici država CEFTA (Albanija, BiH, S. Makedonija, Moldavija, Srbija, Kosovo i Crna Gora), ali i priliku da  Mini Schengen preraste u „Maxi Srbiju“. Slično je, po svemu sudeći, kalkulirao i premijer Rama, ako je i kada spekulirao o „Velikoj Albaniji“, dok je za Sjevernu Makedoniju, zatočenu u nesnošljivoj geopolitičkoj situaciji i, po raznim osnovama, ugroženoj od svih susjeda, koncept Mini Schengena jedina spasonosna pro-EU i pro-NATO-formula.

Bosna i Hercegovina, u svojoj dubokoj političkoj disfunkcionalnosti, nije se u stanju ni o čemu izjasniti, pa tako niti o Mini Schengenu, Crna Gora još nije apsolvirala unutarnji sukob između srbijanske i suverenističke struje, ali je kosovarska politika odmah shvatila da je, srbijanski predsjednik Mini Schengen smislio da bi neutralizirao politički motivirane carine što ih je Priština uvela Srbiji i BiH, u znak prosvjeda zbog njihova upornog nepriznavanja suverenog i samostalnog Kosova. Usprkos tomu, predsjednik Vučić je za ideju Mini Schengena odmah dobio pristanak Bruxellesa i bivšeg predsjednika Trumpa, a sada će, nesumnjivo, dobiti i potporu novog predsjednika Bidena, koji se odavno zalaže za „ponovno ujedinjenje balkanskih naroda u sklopu EU“.

U tom smislu, izborna pobjeda Albina Kurtija, koja se može ocijeniti i kao referendum kosovskog naroda, nije baš dobro „sjela“ ni Europskoj Uniji niti Washingtonu, jer im otežava napore da što brže pronađu kompromisno rješenje za odnose Srbije i Kosova, kao ključnog kamena spoticanja na putu Zapadnog Balkana u euro-atlantske integracije. Naime, suverenistički, ali i EU-ropski orijentirani pobjednik prošlonedjeljnih izbora na Kosovu, Albin Kurti, otvoreno ističe da su mu u prvom planu – jer narod tako želi – borba protiv korupcije i gospodarski razvoj Kosova. U tom sklopu, Kurti ocjenjuje Mini Schengen kao „velikosrpski“ projekt, koji otežava međunarodno priznanje i samostalni pristup Kosova Europskoj Uniji ali, istovremeno, nastoji iskorištavati kosovski teritorij kao strateški prometni pravac prema Albaniji i njezinim jadranskim lukama. Također, Kurti je svjestan da se ni politika nove američke administracije – bar kada je riječ o Kosovu – neće puno razlikovati od Trumpove. Njegov povjerenik za Balkan Richard Grenell učinio je sve da, nakon samo nekoliko mjeseci, 2020., sruši kosovsku vladu kojoj je na čelu bio Albin Kurti. Ali, Trump je istovremeno dogovorio da se Kosovo i Izrael međusobno priznaju, što je politički i diplomatski bilo važno za obje zemlje. Najnovija izjava glasnogovornika State Departmenta, kojom se Kurtija poziva da pregovore sa Srbijom ipak postavi kao svoj prioriotet daje naslutiti da se politika nove administracije prema Kosovu i prema Albinu Kurtiju, osobno, neće bitno promijeniti u odnosu Trumpovu. A hoće li ići tako daleko da ga još jednom sruše s vlasti – tek treba vidjeti. U svakom slučaju, bit će to „balkanski test“ Bidenova shvaćanja demokracije!

Što se pak tiče Kurtijeve vanjske politike, za njega je trenutačno veći problem Tirana, nego Washington. Naime, Kurtijeva stranka „Vetevendosje“ (Samoopredjeljenje), u skladu sa svojom strategijom ujedinjenja čitavog albanskog naroda u jednu državu, namjerava se kandidirati i na izborima u Albaniji. Karizmatična osobnost mladog Albina Kurtija te njegova lijeva, ali suverenistička i antikorupcijska platforma, u albanskom narodu stjeće sve više pristaša, ali kod političke elite i, osobno, premijera Edija Rame, izaziva zlovolju, pa čak i strepnju. Drugi vanjskopolitički problem za ponovnog kosovskog premijera je, dakako, Srbija, bolje rečeno, osoba Aleksandra Vučića. Iako je Kurti, u slavljeničkoj euforiji, „izvalio“ da mu je Srbija šesta ili sedma na listi prioriteta, on iznosi vrlo promišljene analogije: da bi Srbiji otvorio europsku perspektivu, Vučić bi – po Kurtijevu mišljenju – morao postati srbijanski Gorbačov i zemlju povesti u gospodarske reforme. Također, morao bi uvjeriti srpski narod da se može ići naprijed i bez Kosova, kao što je De Gaulle uvjerio Francuze da su velika nacija i bez Alžira. Konačno, Vučić bi, kao Willy Brandt, morao kleknuti i zamoliti oprost za sve srpske zločine, kao što je to nekadašnji njemački kancelar učinio u Varšavi.

Vizija i odvažnost 45-godišnjeg Kurtija, bivšeg zatvorskog uznika, političkog aktivista i uličnog borca da pred međunarodnu javnost tako otvoreno iznosi svoje političke poglede i nacionalne ciljeve, da ne kalkulira i poslušnički samo provodi zamisli svjetskih velikih centara moći, kod diplomatskih promatrača izaziva duboko poštovanje. Jer, to je gesta i retorika onih državnika koji donose i obilježavaju epohalne promjene u povijesti svojih naroda, bili oni veliki ili mali! Darko Bekić/Geopolitika.news

Advertisement

Vijesti

MOĆNE LITANIJE DUHU SVETOMU (II)

Published

on

Obećanja Duha Svetoga

Ove će se litanije proširiti kao lavina. Tko ih bude širio imati će udjela u njegovim molitvama.
Bilo bi poželjno reći Duhu Svetomu na koju nakanu molimo litanije, da li za druge ili za sebe.

Obećanje Boga Oca

Onima koji će najmanje triput tjedno moliti ove litanije
1. Istrgnut ću te na očigledan način iz ruku neprijatelja.
2. Otkloniti ću zapreke koje ti se nalaze na putu savršenosti.
3. Dat ću ti anđela čuvara koji će te braniti od zasjeda đavolskih.
4. Ti ćeš ustrajati na putu kreposti.
5. Ti ćeš potpuno spoznati svoje nedostatke.
6. Ti ćeš zadobiti snagu da se oslobodiš svojih grešnih navika.
7. Ja ću učvrstiti tvoju vjeru, tvoju nadu i tvoju ljubav.
8. Ja ću te izbaviti iz materijalnih potreba.
9. Tvoja će obitelj živjeti u skladu i uzajamnoj ljubavi.
10. Tko bi želio pomoći svome bližnjemu, treba barem pola godine dnevno moliti ove litanije.

Litanije

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova! Amen!

1. Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se u srcu sluge svojega!
Molimo Te usliši nas!

2. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti u stalnoj nazočnosti Božjoj!
Molimo Te usliši nas!

3. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti po volji Božjoj!
Molimo Te usliši nas!

4. Duše Sveti, koji živiš u Srcu Sina Božjega, nauči me da Te bolje upoznam i iskrenije ljubim!
Molimo Te usliši nas!

5. Duše Sveti, koji se brineš za slavu Boga Oca, nauči me živjeti u savršenom predanju i povjerenju u Boga!
Molimo Te usliši nas!

6. Duše Sveti, koji si se pojavio u obliku gorućih jezika, zapali u mom srcu vatru svoje ljubavi!
Molimo Te usliši nas!

7. Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti!
Molimo Te usliši nas!

8. Duše Sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti Sveto Pismo!
Molimo Te usliši nas!

9. Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u miru i ravnoteži duha i duše!
Molimo Te usliši nas!

10. Duše Sveti, gorući Ognje ljubavi, nauči me živjeti mudro i strpljivo!
Molimo Te usliši nas!

11. Duše Sveti, prepuna Riznico milosti, nauči me da shvatim vrijednost trpljenja!
Molimo Te usliši nas!

12. Duše Sveti, Djelitelju svih milosti, nauči me živjeti ponizno i skromno
Molimo Te usliši nas!

13. Duše Sveti, beskrajna posudo Milosti, nauči me da ispravno koristim dragocijeno vrijeme!
Molimo Te usliši nas!

14. Duše Sveti, iz čije riznice ništa ne propada, čuvaj me od svake sebičnosti i oholosti!
Molimo Te usliši nas!

15. Duše Sveti, čije bogatstvo nitko ne može procijeniti, nauči me da se odrečem nekorisnih predodžbi i misli!
Molimo Te usliši nas!

16. Duše Sveti, Djelitelju svih darova, nauči me da izbjegavam nekorisna djela i besmislene, prazne riječi!
Molimo Te usliši nas!

17. Duše Sveti, od čije Punine svi mi primismo, nauči me šutjeti i u pravo vrijeme pronaći pravu riječ!
Molimo Te usliši nas!

18. Duše Sveti, Ti vječna Ljubavi, nauči me davati dobar primjer drugima!
Molimo Te usliši nas!

19. Duše Sveti, Ti beskrajna Dobroto, podari mi ustrajnost u dobru!
Molimo Te usliši nas!

20. Duše Sveti, Ti ljubazni Učitelju, nauči me dobrom odnosu s ljudima!
Molimo Te usliši nas!

21. Duše Sveti, Ti dragi Prijatelju duša, nauči me da nikoga ne osuđujem ili nepravdu izrečem!
Molimo Te usliši nas!

22. Duše Sveti, Ti usrečujuće Svjetlo duša, nauči me da uočim potrebe drugih i ne propustim nijedno dobro djelo!
Molimo Te usliši nas!

23. Duše Sveti, Ti Oče bjednika, daj da spoznam svoje pogreške!
Molimo Te usliši nas!

24. Duše Sveti, Ti koji činiš čudesa u dušama, vodi me kroz budnost do savršenosti!
Molimo Te usliši nas!

25. Duše Sveti, kojemu ništa nije sakriveno, nauči me odbijati zasjede đavolske!
Molimo Te usliši nas!

26. Duše Sveti, koji poznaješ budućnost svijeta, pomozi mi da se otrgnem zavodljivostima tijela i đavla!
Molimo Te usliši nas!

27. Duše Sveti, koji znadeš i moju budućnost, stavi pod svoje okrilje i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude! Molimo Te usliši nas!

28. Duše Sveti, nauči me živjeti s Tvojom božanskom pomoći: na veću slavu i čast Božju, za spasenje duša i na radost Božjoj Majci Mariji, te tako jednom uzmognem umrijeti kao korisni sluga Božji! Molimo Te usliši nas!

R. Pošalji Duha svojega i postat će. O. I obnovit ćeš lice zemlje.

Pomolimo se:

Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što
je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen

Preneseno s portala Rastimo u Vjeri. Podijelite ovo s prijateljima!

Vjerujem u Duha Svetoga

Himan (Zaziv) Duhu Svetomu

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘U tijeku je VAR-anje: Stop the VAR in Croatia’

Published

on

Izbori su pred vratima, ali nikako da pozvone. Oporba je u “niskom startu”, a Plenki nikako da pusti zeca da potrči. Ne zna se ni bazični izborni model – piše Zvonimir Hodak u direktno.hr.

D’Hondtov? Mnogi su mišljenja da je taj model ustvari neka vrsta algoritma koji se naziva “brkov” izborni model. Drug “brk” odnosno drug Staljin je još nekih davnih godina izrekao mudrost ondašnje epohe: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove”. Ili još genijalnije: “Ako se izbori dobro organiziraju onda se ne mogu izgubiti”.

Kad čovjek bolje razmisli onda famozna dva “burduševa” mandata i nisu neka velika enigma. Nema stoga ni jednog razloga za padanje “u nesvest” ako se kojim slučajem opet Ivana Kekin, mali Peđa, naša Kate, Urša Raukar, Šokre iz Samobora, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Jurica Pavičić i ostala znana ekipica okupe na Trgu svetog Marka. Dugo nisam na njihovim samoupravnim facama vidio toliko optimizma kao kad su vidjeli toliko ljudi koji su došli vidjeti što se to događa. Naravno, zlobni dio mene odmah me podsjeti na staru istinu koja glasi: “Optimist je u pravilu loše obaviješteni pesimist”.

Jednom su Hrvateki dali povjerenje Račanu, drugi puta Milanoviću, i oba puta su se opekli. Pogledajte samo kako su rasprodali banke, INA-u, hotele i ostale “nekretnine”. Za visoko kvalificirane lijeve lažove za “rasprodaju” je kriv isključivo “krivousti” bivši predsjednik. Tu prijesnu laž i dan danas k’o “kukavičje jaje” podmeću u svojim medijima. Kad im postaviš pitanje koja velika firma, koja velika banka, koja naftna kompanija je prodana strancima za vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana, onda podsjećaju na stari ruski vic. Rus i Amer čekaju vlak u moskovskoj podzemnoj željeznici. Rus, pun ponosa, podsjeća Amera: “Joe, sjećaš li se kad si zadnji puta, pred deset godina, bio u posjeti Moskvi koliko smo morali čekati da dođe vlak. A vidiš danas!” “Ok, Vladimire Vladimiroviću”, odvrati Amer “Sve je to lijepo, nemoj se ljutiti, ali mi ovdje čekamo već sat, a vlaka nigdje!” “Da!”, nakašlje se Rus, “a što vi radite crncima?” Tako je i danas. Dok se istina probudi i navuče gaće, laž je već prošla pola svijeta.

Markovina širi mržnju

Na fejsu se oglasio hercegovački franjevački provincijal Grbeš: “Markovinin roman je zlo iskazano riječima”. Idem malo pogledati o čemu se tu radi. Fra Jozo Grbeš reagira na roman (?!) Dragana Markovine koji se zove “14. februar 1945.” i posebno naglašava da autor širi mržnju. Naime, Draganče Markovina nas je “počastio” romanom o ubijenom fra Leu Petroviću. Fra Jozo tvrdi da je fra Leo bio ponosan i pravedan čovjek i da su ga ubili partizani zajedno sa 600 hrvatskih svećenika, a stotine drugih nevinih osudili na dugogodišnje kazne zatvora. Kao, recimo, Alojzija Stepinca. Stara je to i ružna komunistička priča. No nešto drugo je zanimljivo. Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i ostali ljevičarski jugofilski “istoričari”, pisci knjiga o Miki Špiljku, glorifikatori Tita i 6. ličke ne mogu nam prodati više lažne povijesti nego li su nam do sada već prodali. Stoga su sad počeli pisati romane, snimati filmove o Titu, Sutjesci, Neretvi…

Ne spominju godinu “Annus martyrum”, ne pišu o njoj. A to je godina 1945. kad je u mjesecu veljači ubijeno 45 franjevaca. Sukobili su se do zuba naoružani fratri i goloruki partizani. To je, naime, sadržaj romana novopečenog romanopisca Dragana Markovine. Profa “istorije” iz Splita odlučio je sad svoju lažnu povijest pretočiti u književnost. Fra Bernardin Škunca tvrdi da je naš Dragan u tom “romanu” iskalio toliko mržnje prema provincijalu fra Leu Petroviću da je teško povjerovati kako “ovaj čovjek živi u 2024. godini”. Dragi fra Škunca, ne samo da živi nego nam piše povijest, obrazuje studente, a sad čak piše romane. Njegov roman je odmah našao u Hrvatskoj izdavača koji čeka u redu da ga izda. Izdaja, izdavači, lustracija…

Sad kad ga je krenulo, Draganče će sigurno nastaviti s pisanjem povijesnih romana ako s vremenom ne prijeđe na epove. Očekuju se povijesni romani i Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Ante Tomića, Ive Goldsteina, Roberta …. Prodavat će se kao džepna izdanja, po sniženim cijenama na novinskim kioscima i pred zagrebačkom Arenom prije i nakon koncerata Prije (i nakon) Lepe Brene kako bi se svekoliki hrvatski puk uputio u naše nove književne trendove i upoznao s talentom naših povjesničara/književnika. Izdaja i izdavaštvo, baš nekako ide ruku pod ruku….

No, ne treba razbijati glavu – sitnicama. Treba uzeti ciglu!

Stop (the) VAR in Croatia. Najbliži istini je Dostojevski: “Tolerancija će doći do takove razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje kako ne bi uvrijedili imbecile”.

Svestrani borac za Jugu…

Sjajan je člančić u subotnjem Jutarnjem napisao svestrani borac za Jugu Yu-rica Pavičić. Naš se Jure ufatio sirotog Mateja Frane Maslića koji je za 500 eura nešto muljao s imigrantima. Matej-Frane je član Domovinskog pokreta, a Yu-rica je onako od oka zaključio da ga “sirotog očito nije poškropila pamet”. Jure ima saznanja s “višeg mjesta” da se nesretni Matej-Frane šepurio u majici HOS-a i vrijeđao splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića… “zato što je ovaj, jelte, zna se, Srbin”. Jura je “jelte, zna se, loše obaviješten optimist. Njega je Bog poškropio istom onom pameću kojom su iz kante poškropili i Antu Tomića. Da nije tako onda bi već shvatio da Srbi već jako dugo nisu predmet mržnje u državi Hrvatskoj.

Imaju zagarantirana tri zastupnika u Saboru, u vladajućoj su koaliciji, lova obilno curi Pupovčevoj stranci i SPC-u… Oni zadovoljni, pa bi trebali biti i Yu-rica, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Bora Dežulović, Bojan Ivošević… Mrzitelji su na ovim prostorima Jugoslaveni. Od onih koji daju imena ulicama u Splitu jer su 1920. u Rapalu poklonili dio hrvatske obale Mussoliniju, preko onih kojima su podignuti spomenici za pišanje na Rivi, do onih koji su se od 1941-45. borili za Jugu, a protiv Hrvatske itd. To su obično oni koji su samo legalno državljani ove prelijepe Hrvatske, ali srce i dušu su zadržali u bivšoj “prestolnici”. Možda je mržnja prejaka riječ za te puzavce. To su zapravo izgubljene duše. Njih treba u stvari žaliti.

Živjeti u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, a patiti iz dana u dan za “Kućom cveća”, Kalimegdanom, bratstvom i jedinstvom i cinkati Hrvatsku gdjegod stignu i kogagod “ufate”. Zar to nije nisko, jadno i odurno? U izvješću Europskog tužiteljstva za 2023. “Hrvati su daleko ispred svih po prijavama građana EPPO-u…”. Dokaz tome je i ovaj mali “cinkeraj” našeg Yu-ice o nepoškropljenom Matej-Frani i njegovih “popušenih” 500 eura.

Sve mi se nekako čini da je Yu-rica Pavičić u nekom svom “predživotu” možda ipak radio u Cinkarni Celje.

Izgleda da je počelo. Vijest iz Mostara:  “Iz parka u Mostaru nestao kip Bruce Leeja!” Možda i s Rive nestane kip Miljenka Smoje….. Ne bi mi teško palo jer što sam stariji sve mi lakše pada…

Da je bar sve u životu lako kao udebljati se…!

Ovidije je rekao: “Da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora?” Da je Split bio sretan, tko bi znao za Miljenka Smoju, Juricu Pavičića i Antu Tomića…

Zdrav čovik ima tisuću želja, bolestan samo jednu, “da ih je dobit u nedilju…”

Apel na fejsu: “Hitno treba obustaviti provjeru diploma. Ostat ćemo bez stručnjaka”.

Ivan Ico Grbeš ima “pitalicu” o savršenom muškarcu. Budi se u pet ujutro. Vježba svaki dan. Slaže svoju posteljinu. Čisti svoju sobu. Radi naporno. Ne pije. Pomaže u kuhinji. Čita svaki dan. Ide na spavanje u 22 sata. Gdje možemo naći takvog? U zatvoru !

Dok “možemo” ili “nož-emo” iz dana u dan u ljevičarskim medijima čitati umotvorine Jurice Pavičića, Ante Tomića ili Rudanice, Hrvoja Hitreca ne možemo. Jedan od ponajboljih naših pisaca i sigurno najduhovitiji bloger piše “Hrvatske kronike” u “Projektu Velebit”. On se ne prodaje za sitne škude, ne gura se, pa ga se treba tražiti i pronaći… Evo samo djelića iz njegove zadnje kolumne od 20. veljače ove godine:

“Okupila se boljševička bratija na Trgu sv. Marka. Urnebesna subota prošlog tjedna, imala je pečat naizgled prevladane prošlosti, u mizernom doduše valu je podsjetila na komunističku revoluciju i što bi nam mogla donijeti (i što nam je bila donijela). Okupila se, znači ljevica, ultraljevica i boljševička bratija na Trgu sv. Marka, jer manjeg nisu mogli naći…”

Kratko, jasno i istinito! Njegove su kolumne bez denunciranja, istinite, duhovite, gotovo mala književne satire, ali uvijek čitljive.

Charles Dickens je jednom napisao: “Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika.”

Definicija pravde u Hrvata je obično “presuda u tvoju korist”. Sve što je jugo-nostalgičarsko slilo se na Markov trg pred crkvu sv. Marka s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem. Trebalo je vidjeti te plakate i čuti deračinu iz mikrofona. Radilo se u biti o jednom velikom samo denunciranju i političkom striptizu. Prosvjed na Markovu trgu je zapravo donio najviše političke koristi HDZ-u.

Mnogi koji su do sada redovno pljuckali po HDZ-u i AP-u odjednom su se imali priliku otrijezniti. Stoga vladajući trebaju raspisati izbore što prije dok ne izblijedi “sjajna” slika Beljaka, Peovićke, Sandre, Mirele, Anke… i ostalih ocvalih političara.

Sad će početi lov na Zajeca

Zagreb se polako budi. Paralelno uz Gay paradu održat će se i Anti-gay anti-parada čiji će protagonisti nositi parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo”.

U tijeku je VAR-gate, odnosno strip-tease Hrvatske nogometne lige. Počela je hajka, padaju ostavke, cure snimke iz soba za “varanje”. Da je dosadno, nije. Šest klubova na čelu s Dinamom i Rijekom se izjasnilo. Liga ima deset klubova. Igraj pošteno i pazi na druge ili gazi druge – pitanje je sad? Kao iz Zajčeve opere Lizinka, pojavio se u Dinamu Zajec. Sad će početi lov na Zaj(e)ca. Lovci su naoružani do zuba, a Zajec, zeko?

Navodno je sveti otac Franjo primio dvojicu gorljivih štovatelja Marijanskog kulta iz redova Crvene braće: opata Andreja Prisavskog i gvardijana Zorana od Pantovčaka. Na Papinu zamolbu da mu otpjevaju neku marijansku pjesmu, spremno se odazvaše otpjevavši mu složno “Marjane, Marjane…”

U vrijeme slanja srpskog svemirskog broda na Mars, s Marsa je stigao de-marš.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

U Podcastu Velebit – Velimir Ponoš: Jake sličnosti između propasti Rimskog Carstva i današnjih EU/SAD

Published

on

Gost u Podcastu Velebit je novinar i kolumnist Velimir Ponoš

– Natalitet – zašto Hrvati više ne žele imati puno djece? – Mjera uvođenja majke odgajateljice za majke s troje i više djece?
– Rad u Hrvatskoj – Kako je moguće da je jeftinije platiti plaću stranom radniku, osigurati mu smještaj, učenje hrvatskog jezika i učenje zanata? Kada bi se svi ovi troškovi zbrojili, naš domaći čovjek bi mogao imati plaću vrlo sličnu onoj u Irskoj, Njemačkoj itd. Pa čak i veću jer ne bi si morao plaćati smještaj.

– Znači, iselimo naše mlade, radno sposobne, potentne, stručnjake koje smo školovali, u neke druge zemlje, a nama će biti dobri neki strani ljudi koji Hrvatsku ne poznaju, ne vole i ne zanima ih boljitak ove zemlje… – Kakva je to logika, je li to slučajno ili planiranio?
– Velika seoba naroda nekad i danas? Hibridni ratovi s ciljem pokretanja velike mase ljudi?
– Vojni rok i obuka u vojnim vještinama? Je li povijesno ratnička Europa postala pacifistička regija koja se pretvara u mlitavu civilizaciju?
– Ante Starčević je upozoravao da narod bez vjere i morala nema nade za boljitak i napredovanje?

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved