Connect with us

Istaknuto

Dr.sc. Ivo Josipović bivši predsjednik Republike Hrvatske, ne poštuje Ustav RH, već mu pristupa selektivno prema svom svjetonazoru i svom  političkom opredjeljenju.

Published

1 godina ago

on

1.Ustav RH temelji se na demokraciji, poštivanju ljudskih prava i sloboda

Dr. sc. Ivo Josipović, ne samo da ne poštuje Ustav RH, nego ni

  • Ustavnu odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.), ni
  • Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom SFRJ Hrvatskog sabora od  8. listopada 1991.godine,
  • Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, ni
  • Europske rezolucije o osudi totalitarnih sustava po kojima su fašizam i komunizam dva istovremena zla.

Nisam pravnik, ni doktor znanosti kao dr. Ivo Josipović, ali na osnovu logičnog promišljanja i dokumenata koje ću citirati dokazati ću svoje navode.

Na aplikaciji Akademia. edu, na svom profilu dr. sc. Ivo Josipović podijelio je znanstveni rad pod naslovom:

PREKRŠAJNA ODGOVORNOST ZA PROMICANJE IDEOLOGIJA SUPROTNIH USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE,  

u kojem je izrijekom spomenuo moje ime u kontekstu nepoštivanja Ustava RH, jer sam tvrdila da moderna hrvatska država nije nastala na antifašizmu, već na Domovinskom ratu.(1)

Podrazumijeva se da su svi događaji koji su nabrojani kroz povijest, važni za hrvatsku državotvornost u temeljima države Hrvatske, ali nije na toj osnovi nastala. Moderna hrvatska država nastala je u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu,  pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja,  kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Točno sam napisala i ostajem pri svojoj tvrdnji,  nema antifašizma, a osobito ne komunističkog, ali ima demokracije što je za „antifašiste“ nerazumljiv pojam.

U tom  znanstvenom radu  dr. Josipović razmatra prekršajno kažnjavanje znakovlja i pozdrava Nezavisne države Hrvatske, i citira moj članak sa Braniteljskog portala (autorica Lili Benčik):https://www.braniteljski-portal.com/moderna-hrvatska-drzava-nije-utemeljena-na-antifa-sizmu (pročitano 10. 11. 2020.).u kojem tvrdim da hrvatska država nije utemeljena na antifašizmu nego na demokraciji.

Pojam antifašizam koji koristi dr.sc. Josipović,  nametnuli su svi sljednici propale komunističke ideologije, da bi odbacili  odgovornost za počinjene zločine komunizma.  To se odlično vidi po njegovom benevolentnom odnosu  prema tim zločinima:

„Valja primijetiti da su, ne samo u Drugom svjetskom ratu, i vojske koje su se borile za ispravnu stvar često činile zločine i da po tome naš antifašizam nije iznimka. Za Drugog svjetskog rata i nakon njega u mnogim su državama, uključujući i one koje se smatraju uzornim demokracijama, suradnici nacista i fašista likvidirani izvan borbe i bez suda za odmazdu zbog svih nedjelja počinjenih od strane nacista i fašista. Ovo ne ističem da bih opravdao takve zločine, već da bih pokazao širi povijesni kontekst. Nažalost, izvan sudske likvidacije nastavljene su i do današnjih dana, ne samo u konvencionalnim ratovima već  i u okviru borbe protiv klasičnog organiziranog kriminala ili likvidacije terorista ili političkih protivnika, ili naprosto kao metoda provođenja diktatorske vlasti, i vrlo su raširene.“(2)

Zločin je zločin ma tko ga počinio i on nema opravdanja. Upravo stoga po zločinačkom načinu vladanja svi totalitarni režimi osuđeni su kao zločinački. Sukladno tome kada dr.sc. Ivo Josipović kao sljednik komunističke ideologije napiše „ naš antifašizam nije iznimka“ umanjuje razmjere i opravdava zločine „ borbom za ispravnu stvar“ Oni su mišljenja da je njihova borba ispravna stvar!?

Kako može biti ispravno jedan zločinački sustav zamijeniti drugim. Zločinom se boriti za ispravnu stvar? To je taj njihov antifašizam, kojega u Ustavu RH nema, već ga samo oni vide.

„Moderne demokracije, posebno Europska unija, temelje se upravo na antifašizmu“ piše dr.sc. Ivo Josipović. Nije točno, ne temelje se na „ vašem antifašizmu“, temelje se na demokraciji, ljudskim pravima i slobodama, a to nisu obilježja niti jednog totalitarnog sustava.

Dr. sc. Josipović selektivno tumači i poštuje Ustav RH pozivajući se na preambulu u kojoj su  povijesnim slijedom nabrojani svi važni događaji vezani za hrvatsku državotvornost, od pisma Pape Ivana VIII knezu Branimiru 879 godine, kojim ga priznaje za hrvatskog vladara, do Domovinskog rata. Hoćemo li onda slijedom logike kojom se služi dr.sc. Josipović reći da je moderna hrvatska država nastala na feudalizmu kneza Branimira?

Naravno da nije, kao što nije ni na NDH,  ni  na  ZAVNOH-u,  ni na Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, nego na Domovinskom ratu, koji nije antifašistički kako piše dr.sc. Ivo Josipović, već demokratski, borba za demokraciju  i slobodu. Tu je sam sebi upao i kontradikciju.

Agresor na Hrvatsku tek proglašenu samostalnost bila je Jugoslavenska narodna armija, koja je čuvala tekovine NOB-a i granice Jugoslavije ( odnosno„ naš antifašizam“ Ive Josipovića), Srbija, Crna Gora i pobunjeni Srbi iz Hrvatske.

Znači hrvatski branitelji sa krunicom oko vrata borili su se protiv jugoslavenskog antifašizma! Kako je onda Domovinski rat antifašistički? Evo to je sav apsurd „ našeg antifašizma“ odnosno jugo-komunizma kojeg su nazvali antifašizmom. Vezano uz to osobito je važan dokument  Odluka o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom SFRJ Hrvatskog sabora od  8. listopada 1991.godine, jer moderna hrvatska država ne baštini jugo-komunizam, ni „ naš antifašizam“ kojeg su iz njega izvukli.(3, 4)

2. „Ustaška zmija još je tu, prijeti, sikće i jača, stojim iza tih riječi“

Dr.sc. Ivo Josipović raspravio je sve aspekte prekršajnog kažnjavanja ustaških simbola i pozdrava, uz žestoku retoriku „ustaške zmije“ sa kojom je on veoma opterećen i koju se njemu priviđa u svakom hrvatskom domoljubu. To je moj slikoviti opis, koji  spada u slobodu govora, a ne u govor mržnje, jer to nije, baš  suprotno meni je smiješna ta njegova opsjednutost ustaškom zmijom. ( 5)

Kada je razradio prekršajno kažnjavanje ustaških simbola i pozdrava trebao je istu metodologiju primijeniti  i na komunističke simbole i pozdrave. Jer u Ustavu RH u preambuli također piše:

„- na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.“

Znači da  moderna hrvatska država nije nastala na komunizmu i njegove simbole i pozdrave treba prekršajno kažnjavati. Ali  kažnjavanje simbola komunizma  dr, sc. Ivo Josipović nije ni spomenuo!

Kažnjavanje simbola komunizma  proizlazi iz Rezolucije EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, što je jasno definirano  u članku 18.  „napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;“

Iz navedenih činjenica dr.sc. Ivo Josipović selektivno  tumači Ustav RH!

Tito je simbol komunističke Jugoslavije, a on  nije tražio prekršajno kažnjavanje komunističkih simbola i pozdrava, nego samo ustaških simbola i pozdrava!

3. Ivo Josipović: „S ponosom nosite partizanske kape“

A kako i bi tražio kažnjavanje, kada im pjeva hvalospjeve i sjedi ispod titove slike!

Ivo Josipović: S ponosom nosite partizanske kape (6)

„Ponosan sam što mi je pružena čast da ponovno otkrijem ovaj spomenik. I Hrvati i Srbi su ovdje znali tko je za slobodu i izabrali su partizane. Ovaj je spomenik dokaz da su partizani pobijedili i drago mi je da s ponosom nosite odličje, kao i što ih nose i branitelji iz Domovinskog rata jer su i jedni i drugi pokazali junaštvo i želju za slobodom i mirom odnosno pobjedom nad zlom.“ Rekao je tada predsjednik hrvatske države dr.sc. Ivo Josipović na proslavi 69. obljetnice ustanka naroda Like i BiH 27.srpnja 2010.godine, na otkrivanja obnovljenog spomenika za što je Vlada RH izdvojila oko 3,3 milijuna kuna.

I ta proslava 27.srpnja u Srbu protivna je Odluci o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom SFRJ Hrvatskog sabora od  8. listopada 1991.godine,

Eto u ovim josipovićevim riječima sav je apsurd „našeg antifašizma“, moram se ponavljati, jer očito političari manipuliraju povijesnim činjenicama u svojim javnim nastupima.

Dr. sc .Ivo Josipović uspoređuje partizane i hrvatske branitelje „ koji su pokazali junaštvo i želju za slobodom i mirom odnosno pobjedom nad zlom“ Pogledajte sad apsurd do kojeg se doveo: Hrvatski branitelji pobijedili su JNA,  koja je sljednik partizanske borbe (narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije)a on je tu pobjedu nazvao“ pobjedom nad  zlom“! Znači da je taj „ naš antifašizam“  bio  zlo, zločinački komunizam!

I zato je moderna hrvatska država nastala na Domovinskom ratu u kojem su hrvatski branitelji pobijedili „ naš antifašizam“ „ to zlo“ odnosno jugo-komunizam, crvenu zvijezdu kao simbol i pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ koji je postao kontradiktoran i bez značaja, jer nije donio slobodu, nego novi totalitarizam!

4.Odnos dr.sc. Ive Josipovića prema Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima

4.1 Braniteljski portal vratio “Povelju RH” predsjedniku Josipoviću (7)

Uz obrazloženje da : „ne želimo dijeliti isto priznanje, koje je na vrlo čudan način dodijeljeno i Vesni Teršelič koja sustavno radi na progonu i omalovažavanju hrvatskih branitelja, a samim tim i marginaliziranja zajedno sa vama i još nekima, hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.“

4.2.Dodjela Povelje Dokumenti koju je proglasio savješću Hrvatske!?( 8)

Predsjednik Ivo Josipović je, što je malo poznato u hrvatskoj javnosti radio za nevladinu organizaciju Documentu – centar za suočavanje s prošlošću, kojoj je na čelu Vesna Teršelič, a ta organizacija i danas djeluje po Statutu i Priručniku koji im je napisao – predsjednik Josipović.

Dokumenta je udruga koja obrađuje samo srpske žrtve u Domovinskom ratu, u javnim nastupima zanemaruju uzrok rata, optužujući hrvatske branitelje za zločine,  stvarajući na taj način dojam kako je Domovinski rat zapravo načinjen od niza zločina svih strana. Zanemarujući uzrok rata i ne imenujući agresora, Dokumenta radi veliku štetu ugledu i pravednoj borbi hrvatskog naroda za slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Slika sve kazuje!

Dokumenta ne poštuje Ustav RH, jer nigdje i nikada nije potvrdila ustavnu definiciju Domovinskog rata o  „pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“ Nije uopće čudno s obzirom na to tko im je pisao Pravilnik.

4.3. Hrvatsko nacionalno etičko sudište u sastavu:

 Zvonimir Šeparović, predsjednik ,

Nikola Debelić, Josip Pečarić, Zvonimir Hodak, Željko Olujić, Josip Jurčević, Zdravko Tomac, Nevenka Nekić, Zdravko Vladanović, članovi,  je na Prvom sudbenom vijeću, u  Zagrebu, 10. prosinca 2014.godine, osudilo dr.sc. Ivu Josipovića za veleizdaju (9)

Navesti ću samo neke činjenice iz osude za veleizdaju:

1. Što je dugi niz godina, na različitim javnim dužnostima i na različite načine, sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu, pa je s tim krivotvorinama pridonosio politici sustavne kriminalizacije hrvatske države i Domovinskog rata te sramotnom pretvaranju srbijansko-crnogorske oružane agresije na Republiku Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu u navodni građanski rat, a osobito

1.1. Što je od 2000. godine, kao član državnog Savjeta za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije (MKSJ/ICTY, ili skraćeno: Haški tribunal) sudjelovao u izradi strategije o suradnji Republike Hrvatske s Haškim tribunalom, a na temelju čega je Republika Hrvatska neutemeljeno optužena za planiranje i provedbu udruženog zločinačkog pothvata, tj. etničkog čišćenje Srba s privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske te agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Pritom je Savjet svoj prijedlog strategije suradnje najprije usuglasio s Haškim tužiteljstvom, a tek potom uputio na usvajanje Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru, što je imalo za posljedicu izručenje hrvatskih generala Haškom tribunalu. I to hrvatskih generala iz Republike Hrvatske i hrvatskih generala i političara iz Bosne i Hercegovine, da bi se na temelju krivotvorenih dokumenata u Hrvatskoj Daria Kordića u Haagu osudilo na 25 godina zatvora.

1.2. Što je bio sukreator Deklaracije Hrvatskog sabora o suradnji s Haškim tribunalom, kojom je prihvaćena nadležnost Haškog tribunala za procesuiranje vojno – redarstvene operacije „Oluja“ – najveće osloboditeljske operacije u Domovinskom ratu…..

1.5. Što je od početka obnašanja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske provodio politiku krivotvorenja povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu, rehabilitacije agresora i neutemeljenog pripisivanja krivnje Republici Hrvatskoj. Josipović se u Uredu Predsjednika okružio osobama koje su se godinama sustavno protivile hrvatskom državnom osamostaljenju te su cijelo vrijeme zagovarale obnovu Jugoslavije. Pri tome se osobito ističu prof. dr. Dean Jović, dugogodišnji vatreni zagovornik veliko-srpskih ideja u Hrvatskoj te Budimir Lončar koji na početku hrvatskog osamostaljenja odbija poziv Vlade Republike Hrvatske i ostaje ministar vanjskih poslova u Miloševićevoj Jugoslaviji. Osim toga Lončar je najodgovorniji što su Ujedinjene nacije 25. rujna 1991. godine Republici Hrvatskoj uvele embargo na uvoz oružja zbog čega je Republici Hrvatskoj i drugim žrtvama srbijanske agresije bitno otežano pravo na obranu. To uvelike pridonijelo povećanju ukupnosti ratnih razaranja, posebice velikim stradalničkim strahotama slabo naoružane, ali snažno domoljubno motivirane hrvatske mladeži……

Dejan Jović se spustio na to da čak osporava rezultate referenduma  od 12.svibnja 1991.godine. Na nekoj anketi koju je proveo Fakultet političkih znanosti iz Zagreba u ožujku 1990.godine, Dejan Jović gradi cijeli sadržaj, cijelu svoju teoriju. Na podacima iz te ankete po kojoj se  samo 11% građana Hrvatske izjasnilo za samostalnu Hrvatsku, a čak 25 % se izjasnilo za opstanak Jugoslavije čak poriče i vjerodostojnost i legalnost referenduma provedenog 19.svibnja 1991.godine,  jer po njegovu tumačenju  nije moguće da su glasači promijenili mišljenje u tako kratkom vremenskom razdoblju. Koji ozbiljan znanstvenik na anketama gradi znanstveni rad? Pa valjda je referendum, kao najizravniji i najdemokratskiji način izjašnjavanja građana o nekom pitanje vjerodostojniji od anonimnih anketa.  Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Od tog je postotka njih 94,17 % podržalo državnu samostalnost Hrvatske, dok je njih 5,38 % glasovalo za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji……

2. Što je za vrijeme državničkog posjeta i govora u parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, na čuđenje mnogih, pa tako i istaknutog bošnjačkog političara Sulejmana Tihića, lažno ustvrdio kako je hrvatska državna politika izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i da snosi glavnu krivnju za sve počinjena zla 1990-ih godina u toj susjednoj državi, amnestirajući pri time velikosrbijansku politiku te prebacujući krivnju i teret odgovornosti na Republiku Hrvatsku. Osim toga, Ivo Josipović je na taj način izvršio i izravni pritisak na sudski proces koji se u Haagu vodi protiv šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine…..

3.1. Što se odustalo od tužbe protiv Crne Gore te od bitnog dijela optužbe za etničko čišćenje kojeg je Republika Srbija uoči i na početku vojno – redarstvene operacije „Oluje“ provela nad etničkim Srbima s okupiranih hrvatskih područja, da bi potom Srbija u svojoj protutužbi za ovaj zločin optužila Republiku Hrvatsku. Osim toga, on je svojim izjavama kao i izjavama njegovih savjetnika nanio veliku štetu hrvatskoj tužbi jer je srbijanska strana u protutužbi i na sudskoj raspravi kao ključne dokaze izravno navodila stavove Ive Josipovića i njegovog savjetnika…..

4.1. Što je unatoč postojanju Deklaracije Hrvatskog sabora o Domovinskom ratu, pred srbijanskim državnim izaslanstvom 2010. godine u Vukovaru izjednačavao agresora i hrvatsku žrtvu. Jednako se tako neodgovorno odnosio prema crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku u području Dubrovačko – neretvanske županije, tvrdeći pri tome da nije bilo srbijanske agresije, razaranja Dubrovnika, okupiranja hrvatskog teritorija i etničkog čišćenja nego se radilo samo o spletu nesretnih politika i podijeljenoj odgovornosti Hrvatske i Srbije….

Što više napisati? Sasvim dovoljno da iako nisam pravnik dokažem da je dr.sc Ivo Josipović   svojim djelovanjem  i sam sebe svrstao među one koji potpadaju pod  Prekršajnu odgovornost za promicanje ideologija suprotnih Ustavu Republike Hrvatske, a i nešto više!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Related Topics:
Advertisement

Istaknuto

U bremenitoj povijesti Istre, istarske žene neprestano su se borile za obitelj i očuvanje obiteljskih vrijednosti

Published

5 dana ago

on

9 ožujka, 2024

By

Istra do početka 1.svjetskog rata

Koliko je povijest Istre bila teška  i bremenita, toliko je bio težak život istarske žene.

Kako je stanovništvo Istre krajem 19. stoljeća, do početka 1.svjetskog rata  bilo podijeljeno na ruralno-seosko u unutrašnjosti Istre i priobalno gradsko, tako je bio različit i položaj žena u obitelji i društvu.

Tijekom 19. stoljeća oko  90% stanovništva Istre bilo je seosko i  uzdržavalo se  radom u poljoprivredi.

Seosko stanovništvo činili su pretežno Hrvati, a gradsko Talijani i Nijemci. Samim time postojala  je razlika u načinu života i funkcioniranja obitelji., ali zajednička im je bila briga za obitelj.

Do raspada Austro-ugarska monarhija, koja je bila pravno uređena monarhija sa carem kao poglavarom i državnim institucijama koje su održavale taj pravni poredak stabilnim, tako se točno znalo mjesto žene u društvu.

U seoskim sredinama žene  su shvaćane najprije „kao radna snaga, a zatim i kao „stroj“ za rađanje i odgoj djece“.  Žena je brinula za cijelo kućanstvo te supruga i djecu, ali i rad na polju i gospodarstvu zajedno s muškarcem. Žena gospodarica je brinula i o obavljanju poslova oko kuće na zemlji, u vinogradu, vrtu uz kuću te oko stoke i živadi uz poslove kao što je priprema hrane, ručna izrada odjeće i posteljine kao  i drugih potrepština za kuću i ukućane. Kućanski poslovi uključivali su spremanje i uređenje kuće, kuhanje, pečenje kruha, nošenje vode i drva za ogrjev, čuvanje djece, predenje, tkanje, šivanje, krpanje i pranje rublja.

Žena je na djecu prenosila vjeru i domoljublje.

U gradskim sredinama žene državnih i vojnih dužnosnika bile su vrijedne pratilje svojih supruga i prezentirale njegov društveni status. Mogle su se baviti društveno korisnim radom, jer su mogle platiti dadilje za čuvanje djece, pralje i spremačice.

Žene nižih društvenih slojeva, zbog egzistencijalnih razloga morale su  tražiti posao pa su se  zapošljavale  u društveno prihvatljivim  zanimanjima  kao  guvernante, učiteljice, službenice u poštanskoj službi i drugo.

Uslijed procesa industrijalizacije došlo je  do promjena u rasporedu i ustrojstvu stanovništva, raskida se sa tradicionalnim načinom života što društvo mijenja iz temelja.

U Istri je zbog odluke Cara Franje Josipa I, da se u Puli otvori brodogradilište i da Pula postane glavna ratna luka Monarhije, došlo do naglog razvoja industrije i velikog porasta stanovništva.

Žene su u Istri imale neka veća prava u braku u odnosu  na ostatak Hrvatske. Opći građanski zakonik iz 1815. se  pokazao progresivnim u svom vremenu budući da je osigurao ženama visoku razinu ekonomske nezavisnosti koju su one odranije uživale u instituciji „braka na istarski način“, jer su i u braku zadržale pravo vlasništva nad imanjem.

Počeo je 1.svjetski rat i život se potpuno izokrenuo.

Stanovništvo južne Istre uglavnom žene i djeca te nešto staraca  je 1915. bilo internirano u unutrašnjost Monarhije u prihvatne logore, sa drvenim barakama, jakim zimama na koje Istrani nisu bili navikli U Wagni bi, naime, palo i do metar snijega, koji se nije povukao do proljeća. Nedostajalo je hrane, žene su pomagale i u kuhinjama, pa su od šefova dobivale ostatke hrane, a često bi i ukrale malo graha i krumpira da kriomice nešto skuhaju za najbliže.  Harale su zarazne bolesti, pa je na primjer u logoru Wagni i u Gmundu dnevno umiralo po 200 osoba, a najviše djece.  Nije bilo obitelji koja nije izgubila jedno ili više djece., a nekima su stradala i  sva djeca. Procjenjuje se da se oko 10 000 nije vratilo. Sve to izazvalo je i pobunu žena u logorima.

Kada su se 1918.vratili u Istru zatekli su opljačkane kuće, zapuštenu zemlju, zarasle njive, vinograde  i maslinike.  Još je vladala Španjolska gripa, koja ih je onako pothranjene  kosila.

Teški život žena pod Italijom

Teške ekonomske prilike nakon rata i nedostatak hrane prisiljavale su žene sa sela da prodaju svoje proizvode u gradu, mnoge su se odlučile i na preprodavanje pa su po selima sakupljale mlijeko, jaja , povrće, pa i šumskih plodova i nosile u grad na prodaju. A bilo je i odvažnih žena, koje su švercale duhan, kavu i petrolej, i  kako je država imala monopol na te robe, bile su u strahu od financa i karabinjera, pa su se sakrivale i kretale noću šumskim putevima.

Naravno nije bilo prijevoznih sredstava, pješačile bi po par sati do grada i nazad. Ujutro bi već u tri sata krenule u  grad,  nosile domaće proizvode za prodaju, a za natrag bi nosile sve što im za domaćinstvo treba, što nisu same proizvodile.

Bile su tako organizirane da su putem hodajući prele ili plele čarape. Kada bi kasno došle kući, čekala bi ih djeca i sav kućanski posao.

Mnoge su radile kao dojilje, uz svoju djecu odlazile bi u grad dojiti tuđu djecu. Nije onda bilo dječje hrane kao danas i majke koje nisu mogle dojiti rado su prihvaćale usluge dojilja.

Zbog velikih poreznih nameta i čestih oduzimanja robe od stane karabinjera i financa  žene bi se pobunile, pa je tako izbilo nekoliko pobuna žena.

Pobune žena u Istri

Nisu to bile nikakve politički motivirane pobune, bilo je isključivo za smanjenje poreza, nameta i za slobodno klanje stoke  za osobnu upotrebu i slično.

Isto tako  Proštinska buna, nije bila politički motivirana, već pobuna seljaka Proštine protiv terora, oduzimanje ljetine i maltretiranja djevojaka od strane talijanskih squadrista.

Rigidni  „ antifašisti“ poput Radničke fronte te su pobune odmah svrstali u antifašizam, što nije povijesno utemeljeno. Žene su se pobunile protiv vlasti, a vlast je bila fašistička i eto automatski antifašizma. Žene su tražile olakšice da mogu prehraniti svoje obitelji i to je bio jedini motiv i cilj pobuna

https://www.radnickafronta.hr/hr/t/tekstovi/clanci/719/pobuna-200-tinjak-zena-u-tinjanu/

Kapitulacija Italije i njemački teror

Rommelova ofanziva u Istri bila je krvava sa teškim posljedicama. Nijemci su za odmazdu palili sela, ubijali ljude, pa su preživjeli ostali bez kuća i bez ičega. Primila bi ih rodbina, a onda su žene trebale za svih priskrbiti hranu. Mnogu su se pridružile NOP-u i na svojim putovanjima bile kuriri i raznosile  poštu.

Po zimi se čak 17 njih smrzlo,  jer su preko Ćićarije išle u Sloveniju i natrag noseći i po 20 kg hrane.

Hodajući plele su čarape, rukavice, pulovere za partizane u Gorskom Kotaru. Noću su iskuhavale robu u lušiji, stare plahte kao zavoje za ranjenike, čak su u nedostatku soli, žene s labinštine donosile kući morsku vodu i  iskuhavajući je dobivale sol.

Jedan manji dio uključio se direktno, kao borci u NOB  i sudjelovao u osnivanju Narodno-oslobodilačkih odbora i novih struktura narodne vlasti.

Kraj rata nije donio mir u Istru. Istra je bila podijeljena na zonu A i B i slobodan teritorij Trsta, pa su žene po naređenju Partije trebale prosvjedovati u narodnim nošnjama kako  bi se vidjelo da je stanovništvo za Tita.

Po završetku rata žene su dobile pravo glasa, školovale se , jer je nedostajalo učitelja, radile u sakupljanju odjeće i hrane za obitelji poginulih, brinule za svoju obitelj i ustvari  uvijek  za opstanak svojih obitelji.

A kakav je bio život nakon rata u velikoj neimaštini, kada je svega nedostajalo, osobno svjedočim, jer me mama kao malu stavljala da čuvam red pred trgovinom. Vlasti su morali racionalno rasporediti hranu i druge kućne potrepštine. Kupovalo se na točkice prema broju članova obitelji.

„A negdje 1955-56 počele su žene iz Jadreški, Valture i bližih sela dovoziti mlijeko sa kolima koja su vukli tovari, u velikim aluminijskim bidonima-tako su zvali te posude i onda bi sa mjericom  grabile u lonce koje su mame donosile. Kakvo je to bilo mlijeko, napravilo bi 2 cm debeli skorup. Moja mama nosila je peći kruh u Forno -pekaru i onda na topli kruh taj skorup i šećera. Nije bilo boljega. Tek negdje 60-tih počela je raditi mljekara i onda se moglo kupiti mlijeko u dućanu. Ali nije bilo ni blizu dobro kao ono iz seljačkih kola sa tovarom iz Jadreški.

Koja razlika prema mlijeku koje se danas kupi u tetrapaku. Nema to mlijeko onaj debeli skorup. A tako vam mogu ispričati priče o brašnu, šećeru, ulju koje smo dobivali na točkice. I za te namirnice čekalo se u dugačkim redovima od 3 ujutro. Nije bilo kao danas, odeš i kupiš bez razmišljanja. Isto mogu pričati o novoj školi u kojoj sam bila prva generacija, A tek o igranju po ruševinama, pa bi dolazili doma razbijeni od padova…

Ah da još ovo o osobnoj higijeni. Imali smo wc u stanu, ali bez kade ili tuša. Tata se išao kupati u Dom zdravlja, tamo su u podrumu bili tuševi i ljudi su dolazili se tuširati. A skoro svaka zgrada imala je u dvorištu LIŠJERU-praonu u kojoj su bile kamene vaške-kade i peć na drva sa velikim rezervoarom za grijanje vode. Dakle bojlera nije bilo.

U kuhinjama su bili oni šporeti na drva koji su imali sa strane mali rezervoar za grijanje vode.

I  onda bi se mame dogovorile , naložile vatru, grijale vodu , prale robu i kupale dječurliju u velikim maštelama. Bile su velike te maštele, po dvoje djece bi stalo unutra. Bilo je veselo to kupanje po zimi u lišjeri. bilo je toplo, puno pare od iskuhavanja robe, a robu se pralo u lušiji. Sapun se dela doma. E moja dica ne znate vi ča je mižerija. Ne znate vi što je siromaštvo! A bili smo sretni, jer za drugačije nismo znali!“

Ova fotografija je snimljena na Palacinama u Puli  kod Mornaričkog parka prema S krivini

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Milorade Pupovac izgradite  nama Hrvatima u Istri  kulturni centar, pa da svi budemo ravnopravni građani ove zemlje.

Published

1 tjedan ago

on

6 ožujka, 2024

By

Pišem vam ovo otvoreno pismo, jer su me vaši administratori blokirali pa vam se ne mogu drugačije obratiti!

Članak 14. Ustava RH kaže:

 „Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.“

E pa kada smo svi jednaki , nema socijalnih,  a pogotovo nema nacionalnih razlika, izgradite i vi nama Hrvatima kulturne centre; eto prigode, bili ste u Istri.  Razgovarali ste sa predstavnicima LGBT populacije o virtualnom muzeju LGBT iz cijelog svijeta COME, pa bi se i oni mogli vama priključiti u izgradnji. Neka i oni uzidaju koju ciglu!

https://www.portalnovosti.com/muzej-prihvacanja

U Istri mi Hrvati nemamo Kulturne centre, znate popalili su nam ih Talijani još u vrijeme Mussolinijeve  vladavine, a drugdje po Hrvatskoj popalili su vaša braća četnici za vrijeme  Domovinskog  rata, a našim vladajućima više  ste vi manjinci prirasli srcu od nas Hrvata da bi nama gradili kulturne centre.

I  kako nismo ugrožena srpska ili  talijanska nacionalna manjina, nego domicilni Hrvati, Vlada RH nema nas razloga nagraditi, nemamo za nju dovoljno ruku.

Red bi bio brte Milorade da u ime bratstva i jedinstva, istarskoga antifašizma i tolerancije budemo ravnopravni.

Svake godine Vlada RH, presretna što ste tu, što je podržavate, obilno vas nagrađuje velikim novčanim iznosima.

Nagrađuje vaše ručice u Saboru, nagrađuje vašu predanost Hrvatskoj, koju izražavate putem svojih medija. Posebno nagrađuje Novosti, za hvalospjeve koje o Vladi i Hrvatima pišu vaši nagrađeni novinari -kolumnisti Dežulovići, Šimićevići, Ivančići,  koje  im vi skupa sa HND-om  dijelite. Zahvaljuje na ponosnoj hrvatskoj himni Lijepa naša haubico! To je nas Hrvate posebno oduševilo,  kako se vi sa poštovanjem odnosite prema hrvatskim vrijednostima, hrvatskoj  himni! Vrh!

Imate vi novaca, vidim da ste ostvarili dobitak od 308.815,98 eura za prošlu godinu, ali ako vam pofali, iza vas se zadovoljno smješka Eugen Jakovčić, pa neka se obrati svom zrmanu Niniju  Jakovčiću, Capu d’Istria  da mu pokloni koji šoldo, od onih ča se nakupija od Istrijana koji su mu dali povjerenje. Neka mu reče da malo skrati put oko svita i pomogne izgradnju Hrvatskog kulturnog centra u Istri.

Pa oko je zrman Nini, Capo d’Istria  u nekoj prašumi Nove Gvineje bez mobitela, neka se javi njegovom nasljedniku u EU Parlamenu , zrmanu po šoldima Valteru Flegu, forši bi on moga dati koji milijunčić  od onih ča je zaradija u 200 lit ča je dela u Uljaniku.

Škužajte  brte Milorade, mi istarski Hrvati volimo predikati po našu, po našen lipom i milozvučnom ČA. Naša čakavica i glagoljica starije su od vaše ćirilice, pa nam nemojte uzeti za zlo ča nismo stili vašu ćirilicu. Ki bi to sve zapametija tolike zajike, tolika pisma u toj našoj maloj multietničkoj i multukulturalnoj Istri? Moji zrmani Istrijani jako teško. Oni znaju samo za istrijanski zajik  i glagoljicu.

Tako bi brte Milorade bilo dobro graditi novo bratstvo i jedinstvo u Istri, pa bi je lakše mogli prodati Talijanima, braći Rusima ili još  bolje nekom novokomponiranom srpskom tajkunu, koji će vam osigurati hotele i privatne plaže , da se ne mišate sa domaćim sčavima-robovima koji će vas služiti.

Eto brte Milorade pozdravite mi vrlog i prikopametnog  premijera Plenkovića sa kojim ćete vi Srbi, pored naših Hrvatina, još dugo i sretno vladati! Kao u bajci!

Lili Benčik, istarska Hrvatica/ hrvatskepravice

„ Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna”

 

 

 

Continue Reading

Istaknuto

Marija Jurić Zagorka i Bl. Alojzije Stepinac

Published

1 tjedan ago

on

5 ožujka, 2024

By

Kada se napiše Marija Jurić Zagorka, automatski se pred očima pojave hrvatski povijesni romani Kći Lotrščaka, Grička vještica, Gordana, Vitez slavonske ravni, Plameni inkvizitori i mnogi  drugi.

Nije Zagorka pisala samo povijesne romane. Bila je veliki borac za prava žena, pravo na rad, i socijalnu pravdu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije.

Marija Jurić Zagorka prva je hrvatska politička novinarka, koja je sudjelovala  u osnivanju Hrvatskog novinarskog društva. Zalagala se za radna i socijalna prava novinara i novinarki.

Marija Jurić Zagorka rođena je Negovec kraj Vrbovca, 2. ožujka 1873. a umrla je u Zagrebu, 30. studenoga 1957.  Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica.

Uređivala je list Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Velika potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer.

Međutim malo je poznato, jer se nije uklapalo u ljevičarsku sliku o njoj, da je Marija Jurić Zagorka još u djetinjstvu otkrila da je Bog ljubi, i onako prezren od ljudi, odbačen, vičan patnjama, ponižen, razapet i proboden (usp. Iz 53,3-5), Isus Krist privukao ju je k sebi.

Bogu se molila, ispovijedala, pričešćivala, u slavlju Mise sudjelovala, zahvaljivala Bogu. Bila je kršćanka koja se svoje vjere nije odrekla niti ju zanijekala. Kao mlada djevojka napisala je: „Mučeničkim životom ja ću živjeti i umrijeti, ali vjeru svoje duše nikad neću izdati. Ni za čast ni bogatstvo.“

U romanu Kamen na cesti pisala je: „Bog ljubi ljepotu kad je tako divno uresio zemlju. Ne, ne, nije kriva sudbina. Čovjek sam uništava ono što mu je dao Bog“

Iz čvrste vjere i stvaralaštva Marija Jurić Zagorka pokazala je da čovjek koji u Boga vjeruje nije kamen na cesti kojega gaze  kotači svih kola što voze svakojako smeće. On postaje stijena kojoj Bog daje čvrstinu i dostojanstvo ljudskosti.

U romanu Kći Lotrščaka opisala je požar koji je harao Zagrebom, odnosno Gričom  1731. godine. Kako piše tadašnji kanonik Baltazar Adam Krčelić, udovica Modlar, kojoj nije zabilježeno ime, na zgarištu izgorenih kuća, u pepelu je pronašla praktički neoštećenu sliku blažene djevice Marije s malim Isusom. Udovica Modlar i njeni sugrađani neoštećenost slike smatrali su čudom, podigli su oltar, postavili  na oltar sliku i zapalili  svijeće vjere u čudotvornu Bogorodicu pod Kamenitim vratima.

„Majka Božja na Kamenitim vratima! Ostani u toj kuli s nama, na sve vjekove!… I dolazit će k tebi hrvatske duše, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, zaštitu od pogibelji od zlotvora svojih!… I tebe slavit će grad naš rođeni, dragi, dok u njemu bude roda hrvatskoga!’…i tako do današnjih dana.

Tako vjerom obogaćenog duha Marija Jurić Zagorka pokrenula je 1939. časopis Hrvatica i pred Uskrs 1940. zamolila je nadbiskupa Stepinca da za časopis Hrvatica,  radi prosvjećivanja hrvatskih žena i djevojaka, javnosti predoči kršćanski pogled na dostojanstvo žene i njezinu ulogu u društvu. S te novinske propovjedaonice on je, ne kao privatno mišljenje, nego kao nauk Crkve, navijestio potrebu primjene kršćanskih načela u duhovnoj obnovi hrvatskog naroda shvaćajući da je za taj preporod prevažna uloga žene.

Na portalu  Stari hrvatski časopisi, Narodne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, hrvatska kulturna baština, digitalizirani su primjerci časopisa Hrvatica, pa se može u originalnoj verziji pročitati cijeli tekst kao dio stepinčeve baštine o dostojanstvu kršćanskog braka između muškarca i žene, kršćanskom  odgoj djece i mladih, dostojanstvu žene roditeljice i vjeroučiteljice, vrijedne divljenja i ponosa.

Marija Jurić Zagorka objavila je Nadbiskupov intervju u časopisu Hrvatica, a nadbiskupu Stepincu poslala zahvalno pismo u kojem je napisala:

„Izjava Vaše Preuzvišenosti čita se na sastancima pojedinih ženskih društava javno, te je svuda proizvela dubok dojam i spontano oduševljenje. Sve žene naglasuju, da im još nikad nitko do Vaše Preuzvišenosti nije tako divno protumačio, da Katolička Crkva postavlja ženu na toliko uzvišeno mjesto, a dubokoumni komentar Vaše Preuzvišenosti i mišljenje Vaše ostat će neizbrisivo“

 Zagreb, 15. ožujka 1940. M. Jurić Zagorka.

Lili Benčik/hrvatskepravice

U privitku stranice iz časopisa Hrvatica.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved