Connect with us

Vijesti

“Šaka jada:” Dugo se čekao ponovni dolazak srpskog sveta. A tko čeka, dočeka…

Published

on

Hrvatska je puna rigidnih desničara. Sad su pobijedili i na izborima kroz Domovinski pokret i ucjenjuju oko sastavljanje vlade. Tako barem sugeriraju rigidni ljevičarski mediji.

Ta nepodnošljiva isključivost Domovinaca da neće SDSS-om u koaliciju napose nervira naše liberale. Desni su pak uvjereni kako je ljevica sklona izdaji nacionalnih interesa. To energično odbacujem jer se tu ne radi, kako neki kažu, o izdaji nego o veleizdaji! Dikan je to onako fino, izbalansirano objasnio: “Lijevi su izašli iz Sabora prije glasanja o raskidu sa Jugom. Prije toga su za svaki slučaj predali hrvatsko oružje JNA. Nedavno su glasali protiv zakona o hrvatskom jeziku. Puno skepse pokazali su i zbog izgradnje Pelješkog mosta kao i LNG terminala na Krku. Uz to, neprekidno lažno optužuju Franju Tuđmana za izazivanje rata u Hrvatskoj…”.

Mnogi su svojedobno “ustali” u obranu dr. Franje Tuđmana. Kad ih je pogledao naglo su “sjeli”… Kad se pojavio krajem osamdesetih, jedni su mislili da zvoni na uzbunu, a drugi su mislili da zvoni na veliki odmor.

Inače, Ivan Kiš podsjeća na laži o tobožnjem dogovoru Tuđmana i Miloševića o famoznoj podjeli BiH. Kiš nas samo podsjeća na kanonadu laži o ratnim zločinima hrvatskih časnika i vojnika u Domovinskom ratu. Na kraju, miljenici ljevice, velikosrpska politika i pobunjeni Srbi, “fasovali” su u Haagu 1300 godina robije, a Hrvati iz Hrvatske su uglavnom ostali bez bodova. Kiš zna tko je odmah u početku privatizirao najvažnije državne firme – naši ljevičari. Podsjeća nas i tko je pokušao spriječiti izručenje naših udbaša Njemačkoj – ljevičari. Sjećam se da je u tom slučaju Ivan Turudić čvrsto bio za izručenje. Valjda mu danas anacionalna lijeva falanga i zbog toga pokušava izmaknuti stolicu glavnog državnog odvjetnika. Srećom, ostat će samo na pokušaju.

Naši ‘levi’

Nadalje, Kiš nas podsjeća da su naši “levi” bili i protiv uvođenja nacionalne valute – kune. Dvije daleko najneuspješnije hrvatske vlade vodili su Račan i Milanović. Kiš ima kompjutersko pamćenje pa nabraja devastiranje hrvatske vojske i obavještajne službe od strane lijevih vlada. Te iste vlade su, a danas i ljevičarski komentatori ismijavaju modernizaciju hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Međutim, ljevičari su uvijek oduševljeni idejom o privatizaciji hrvatskih autocesta, a tlak im skače na 300 kad na hrvatskom grbu vide prvo bijelo polje. Kiš dalje nabraja kako kad negdje vide ZDS doslovno ih hvata “zov divljine”. Gdje god mogu uporno izmišljaju lažnu povijest od 1941-1945. kao tobožnju borbu za hrvatsku državnost. Kad im se spomene Thompson dobivaju mlade te uporno traže zabrane njegovih koncerata. Pune Arene koncertima Prije, Lepe Brene i Bajage smatrajući to “civilizacijskim dosegom”.

Ivan Kiš smatra kako je ljevica kod nas ateistička i anti kršćanska, pa vi sami ocijenite. Naravno, Kišu nije promaklo kako ljevica podržava pobačaj. Možda za neke kasnije rođene ljevičare ne bi bilo ni tako loše da im se to i dogodio. Ljevica, naravno, podržava LGBTIQ+ agendu, ali kad im se spomene Alojzije Stepinac dobivaju ospice. Katolička crkva i katoličko svećeništvo je na stalnom udaru njihovih kritika i podsmjeha, a s druge strane kad se lomi lebac i traži novčić u njemu onda, kaže Kiš, svi su tamo oduševljeni Porfirijem i SPC-om. Ljevičari dobivaju gastroenterološke napadaje kad se spomene povratak naših iseljenika i njihovih potomaka u domovinu.

Nadalje, Kiš smatra, i u pravu je, kad piše da ljevica ima monopol na hrvatsku kulturu. O medijskom prostoru da i ne govorimo. Jedan od povećih zločinaca u povijesti – Tito – njima je ljubav, inspiracija i predmet neprekidne glorifikacije. Naši “lijevi” uvijek nađu pokoju lijepu riječ za propalu tamnicu hrvatskog naroda – Jugoslaviju. Uvijek su spremni, ne za dom, nego za što čvršće veze sa našim bivšim agresorima dočim su im suspektne veze s tzv. zapadom. I na kraju se Ivan Kiš posipa pepelom i kaže: “Ako sam nešto izostavio – ispričavam se jer je toliko toga protuhrvatskog da je teško sve zapamtiti…”.

‘Plava noć’

Nastavak ove analize Ivana Kiša donosi: “Uglavnom… s tom i takvom ljevicom… koja nikada nije bila hrvatska… niti će ikada biti, lažna hrvatska desnica priželjkuje suradnju!  A ta tobožnja hrvatska desnica u biti su ti jugo-komunistički ostatci, politički diletanti… bezglavi smušenjaci… o kojima je govorio hrvatski velikan i utemeljitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman.

Muškarci vladaju svijetom, žene vladaju muškarcima, a nakon zadnjih izbora još nitko ne zna tko vlada Hrvatskom.

Samo podsjećam na američkog kongresmena Harringtona kojeg su novinari na aerodromu u Moskvi pitali koje su stvari u politici najvažnije. Njegov odgovor je ostao za povijest: “U politici su važne samo dvije stvari: prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti…”.

A sad malo o našoj dobroj staroj orjuni. Radio NU u Imotskom objavio je plaćeni oglas o tzv. “Plavoj noći” koja se treba održati u Imotskom 10. svibnja. Odmah se pojavio vrtlog prijetnji i optužbi, nastao je “veliki” skandal. Prijetnje i uvrede zapljusnule su naše društvene mreže. Lokal koji je odabran za taj događaj otkazao je proslavu odnosno podvio je rep. Tako izgleda “Plava noć” u Imotskom. Ljevičarski kritičari i prosvjednici su uvijek na svojim rahitičnim jugo-nogama. Bilo da se tako nešto treba dogoditi u Imotskom, Lici ili Hercegovini, Slavoniji … nevažno je.

Orjuna nikada i nigdje ne spava. Oni čuvaju bratstvo i jedinstvo u Imotskom k’o zjenicu oka. I to onog slijepog… 

‘Tko čeka, taj i dočeka’

Izlazi novi roman Ante Tomića. Predgovor piše Dragan Markovina. Oni su čuvari revolucije. I nije istina da revolucija jede vlastitu djecu. Možda je nekada i jela, ali nakon 5. kolovoza 1995.g. oslabili su joj zubi. Jugo-gebisi više ne služe. Sustigle su ih godine, prohujale traktorjade, nema više “krivoustog” da ih isprepada. Dugo se čekao ponovni dolazak srpskog sveta. A tko čeka, dočeka. Na velika vrata srpski svet je ušao u medijski i glazbeni prostor u Hrvatskoj. Cilj mu je, između ostalog, i osvajanje kazališne scene. Zato je počelo predstavljanje razno raznog smeća koje s hrvatskom kulturom nema blage veze. Hajmo konkretno.

Ovih dana je u Splitu, zadnjeg dana  “Festivala hrvatske drame – 34. Marulićevi dani” održana predstava za dušu i oči naše jugo-orjune.  Bila je to “Uspavanka za Aleksiju Rajčić i Đorđa Kosića ” u režiji Juga Đorđevića, a u izvedbi ansambla Narodnog pozorišta iz Beograda. Zlobnici su na fejsu to “ploveće kazalište” ocijenili ipak pozitivno objavivši kako je “Putujuća vašarska čerga iz Srbije zatvorila 34. Marulićeve dane u splitskom HNK-u”. Da “zatvorili” su oni Marulića u Splitu mada su karte 5. kolovoza 1995.g. bile drugačije raspoređene, tako da se ovakvi ispadi više nikada ne doživljavaju u Lijepoj našoj.

Zasada samo gostuju sa svojim predstavama na Maruliću, ali ako ne budemo oprezni mogli bi nas sve ubuduće zatrovati toliko da Marulića izvodimo “prevedenog” kako bi ga “ceo svet razumeo”. Ma, svaka čast Srbima! Znaju znanje. Znaju kako našim jugo-nostalgičarima podvaliti svoje namjere. Koliko je samo novaca otišlo u “vazduh” da bi splitska orjuna uživala. Josip Jurčević je nedavno napisao: “Zar smo opet zaboravili? Djelovanje srpskih vjerskih, akademskih i kulturnih organizacija je samo priprema za dolazak srbijanskih tenkova”. Njihov jedan od najvećih “intelektualaca” Voja Šešelj je u času iskrenosti rekao: “Tamo gde je jedan srpski grob, to će uvek da bude Srbija”.

Šešelj nije lutao šumama i gorama s partizanima, ali mu ipak još i danas šumi u glavi.

Udarna Pupijeva pera

Kažu i lažu da pobjednici u ratu pišu povijest. Možda je to općenito točno, osim u Hrvatskoj. Nama povijest pišu poraženi. Orjunaško novinarstvo dobiva nagradu ljevičarskog aktivističkog novinarskog ceha. I tako godinama. Ove godine isto. HND-ovci su podijelili nagrade Ivančiću i Šimičeviću za istraživačko i pisano novinarstvo. Viktor Ivančić  i Šimčević su udarna pera Pupijevih “Novosti”. Nagradu je navodno zaslužila i Dora Kršul iz krajnje lijevog “Telegrama”. Davora Butkovića su namjerno zaboravili bez obzira što je promijenio novinarski identitet. Uostalom, zašto ih ironizirati. Lijek je poznat. Kad im presahnu izvori financiranja pisat će sami sebi i sami čitati svoje umotvorine…

Jedan od bivših direktora SC Bjelolasica bio je Selim Hrvat. Po nacionalnosti je Bošnjak. Wow, znači još nas ima… nas Hrvata!

Ovih dana je godišnjica kad je umro Tito. Igrači Hajduka i Crvene zvezde su tada histerično plakali. Pala je i tužna pjesma “Druže Tito mi ti se kunemo…”. U Maksimiru su igrali Dinamo i Željezničar iz Sarajeva. Žalio je jedino Ivica Osim. Osim njega nitko… Komentari su tada bili, a i danas su krajnje divergentni. Recimo, Perković Bartoluzzi Ivan pamti: “Hrvat koji je ujedinio sve narode i narodnosti na ovom području. Velik čovjek. Neka mu je vječna slava i hvala”. Bravo Ivane! Tvoj veliki čovjek držao nas je ujedinjene pendrekom i lisičinama. Šteta što nisi na Filozofskom faksu u Zagrebu upisao studij povijesti. Danas bi k’o Tomić i Markovina pisao romane. To su naše mješavine strave i užasa.  Da je Tito “veliki čovjek” misle i na jubilarnom 60. Venecijanskom festivalu.

‘Šund’

“Misle” oni, ali misli i “popularna” ministrica Nina Obuljen Koržinek koja je uložila stotine tisuća eurića u Hrvatski paviljon kako bi srpski umjetnici u njemu izlagali radove pune nostalgije za Jugoslavijom. Naša Nina, nakon slučaja Slobodana Praljka, neumoljivo gazi dalje u srčeku svog šefa, a po našim srcima. Sreća što nismo u Gazi. Nina je inače specijalistica za šund. Knjigu s konceptom obrane pred Haškim sudom pok. Slobodana Praljka proglasila je šundom i tako ušla u noviju hrvatsku povijest – šunda. Međutim, za nju sigurno nije šund “umjetnička intervencija” izložena pod brojem 0013 na Venecijanskom festivalu pod nazivom “Wake Me Up in Yugoslavija” ! Ne znam je li se u međuvremenu autorica, srpska umjetnica Darija S. Radaković, probudila.

Ona je 2019.g. osmislila tu “umjetničku intervenciju”, ali s obzirom na “istoriju” (osobito onu nedavnu iz Srbije), prije ili kasnije će netko “intervenirati”. Sigurno ne oni iz Venecije, ali treba biti strpljiv da bi bio spašen. Pa i od istočnih intervencija. Ako bude vojna intervencija, onda smo mirni. Na traktorima bi se ovaj puta moglo pjevati onu “Put putujem”…  Međutim, ova Radakovićkina “intervencija” pod plaštem Venecijanskog bijenala je puno opasnija jer ju mi podržavamo i financiramo. Samo se jedan dan probudiš i nađeš se opet u Jugoslaviji. Zamisli, izroniš ujutro iz hrvatskog sna, kad se iznad tebe u krugu tiskaju Ante Tomić, Vedrana Rudan, Boris Dežulović, Gerovac, Jurica Pavičić, Markovina, Jakovina, Hrvoje Klasić, Katarina Pejović, Kekin i njegova žena, itd. Ima da se smrzneš od užasa.

Inače, političkog šunda ima kod nas sve više. Tako se npr.: širi na crvenoj pozadini transparenta crnim slovima ispisana poruka s Trnjanskih kresova: “Milost ne traže, niti bi nam je dali”. Revolucionarna je to poruka iza koje sigurno stoje Mile Kekin, Korlaet, drug Tejac i drugi likovi iz novo marksističke zajednice Možemo! Čeka se još samo da Peđa Grbin, nakon velebne pobjede na izborima, smjeni Turudića i ukine AP zakon čim se oformi novi saziv Sabora. Što se babi htilo, to se babi snilo! U Lici su to pretočili u mudrost: “Šaka jada”.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Vijesti

“NEOGRANIČENA HRVATSKA” Više mandata Hrvatima izvan Hrvatske

Published

on

Izbori su za nama. Vrijeme je za misliti o sljedećima… Kada to kažemo, mislimo na činjenicu kako se u našoj javnosti već podulje nabada o potrebi reforme političkog sustava, samim time reforme izbornoga zakonodavstva, što pretpostavlja i izmjene Ustava Republike Hrvatske – piše V. Lončarević u Vijencu.

Kada je u političku arenu kao rukavica nabačena „Treća“ Republika, automatski je imputirana „Druga“, nikad doduše proglašena, ali uspostavljena 2000. godine tada donesenim ustavnim promjenama, te inovirana ustavnim promjenama iz 2010. No umjesto da tim izmjenama Ustav „Izvorne Republike“, napisan još 1990, bude poboljšan, on je oslabljen, a u nekim segmentima izrazito manjkav i nefunkcionalan, što se i nedavno jasno vidjelo.

Čovjek ne mora biti politolog niti ustavni pravnik da uoči neodrživost ustavnih odnosa u trokutu Predsjednik Republike Hrvatske (koji je institucija) – predsjednik Vlade (Vlada) – Hrvatski sabor. Mnogi taj problem sada ističu zbog osobnih odnosa između nositelja, odnosno čelnika izvršnih institucija, no da su odnosi i najbolji, ustavno nisu funkcionalni, počevši od udvajanja ingerencija predsjednika države i predsjednika Vlade/ministarstava. To vuče za sobom i potrebu razmatranja uloge i ovlasti drugih Ustavom obuhvaćenih institucija, kao i preambule te uklanjanja smisaonih i semantičkih diskrepancija u tekstu, primjerice, između ljudskih prava i osobnih prava (pravo na život je osobno pravo, a nije ljudsko pravo!?) i dr. Ukratko, Ustav valja osuvremeniti (ili napisati novi) u smislu veće kohezije i koherencije.

Devastirana izborna prava dijaspore

No ono što je u ovoj rubrici u prvome planu jesu politička, konkretno izborna prava Hrvata izvan Republike Hrvatske. Najkraće, njihova su politička izborna prava devastirana i ti su ljudi u proteklih dvadesetak godina doživjeli strahovito poniženje. Dok su naime devedesetih godina imali pravo na dvanaest zastupnika u Hrvatskome (državnom) saboru, taj je broj poslije postao fluidan, sukladno broju glasova potrebnih za mandat u Hrvatskoj, da bi posljednjim ustavnim promjenama ucjenom bio skresan na tri mandata, uz također ponižavajuće pooštrenje uvjeta glasovanja (samo u diplomatsko-konzularnim sjedištima). Ta tri zastupnika trebala bi predstavljati više od tri milijuna Hrvata i njihovih potomaka izvan Hrvatske (3,2 milijuna prema procjeni Državnog ureda za Hrvate izvan RH), odnosno oko 800.000 hrvatskih državljana (koji imaju pravo glasa) izvan Hrvatske s hrvatskom ili inozemnom adresom!? Sve to bode u oči utoliko više što pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj, kojih je prema popisu iz 2021. oko 260.000, imaju osam zastupnika u Hrvatskome saboru neovisno o izlaznosti na izbore i broju glasova, no s jednakom važnošću i moći odlučivanja kao i zastupnici birani u „običnim“ izbornim jedinicama.

Osim toga, ovakav model glasovanja hrvatskih državljana izvan Hrvatske ne samo što je ponižavajući, nego je i destimulativan jer ograničeni broj zastupnika (3) nimalo ne potiče Hrvate izvan Hrvatske da izađu na birališta.

Izmjena izbornog zakonodavstva

Očito je dakle potrebno pokrenuti postupak izmjene izbornoga zakonodavstva u cjelini, počevši od sustava (razmjerni ili razmjerno-većinski; izborne jedinice ili jedna izborna jedinica; izborni prag, predizborne koalicije, manjine i dr.), ali i u dijelu koji se odnosi na izbor zastupnika koji predstavljaju hrvatske državljane, a u cjelini i Hrvate izvan Hrvatske. Jedno je rješenje da se broj zastupnika veže za izlaznost, odnosno broj glasova potrebnih za mandat u Hrvatskoj. Mogući su i drugi modeli, primjerice da se, sukladno uspjehu stranke, na svakih deset zastupnika s posebne kvote dodaje jedan (što bi donijelo i političku raznolikost). Moguće su i kvote po zemljama, odnosno kontinentima, uz određeni koeficijent. Rješenje može biti i u obnovi drugoga doma Hrvatskoga sabora (prije Županijskoga doma; drugi dom bio bi u skladu s europskom parlamentarnom tradicijom), u koji bi i ti zastupnici bili birani. Tu mogućim rješenjima, naravno, nije kraj…

Sve ovo, naravno, ovisi o tzv. političkoj volji. Političke elite nerado poduzimaju i prihvaćaju političke reforme, pogotovo ako im status quo jamči političku opstojnost, ako i ne vlast. No i Hrvati izvan Hrvatske imaju svoju volju i glas. Hoće li je iskazati i hoće li se njihov glas čuti u raspravama o promjenama izbornoga zakonodavstva, koje će se prije ili kasnije dogoditi, tako da zatraže veću političku vidljivost, važnost, poštovanje i utjecaj, ostaje vidjeti. To ovisi o tome gdje sebe vide u kontekstu hrvatske države i nacije, što od Hrvatske trebaju, a što joj žele i mogu dati, i kakav model svoje zastupljenosti sami mogu ponuditi (evo moguće teme Savjetu Vlade za Hrvate izvan RH). To je ključno pitanje naše emigrantike u cjelini, osobito važno za hrvatske zajednice u susjednim državama (BiH, Crna Gora, Mađarska, Srbija), koje jesu ili bi trebale biti od posebnog nacionalnog i državnog interesa svim političkim institucijama i akterima. A onda ostaje još jedno pitanje: treba li nam obnova Ministarstva iseljeništva? No o tome više u sljedećem tekstu.

Nedvojbeno, Hrvati izvan Hrvatske bili su, jesu i bit će lakmus-papir (filozofije) državne politike, ali i samima sebi…

Vladimir Lončarević/Vijenac

Continue Reading

Vijesti

Rusi osvajaju Afriku!? Oni koji su se pitali gdje je ‘osramoćeni general’ – eno ga, tamo je!

Published

on

Pitali ste gdje je Surovikin? Stigao je – Najveći ruski prekomorski projekt u povijesti bliži se kraju. Sergej Vladimirovič Surovikin je u Africi. Malo ljudi zna što on tamo radi.

Neka pripovjedači priču o “osramoćenom generalu” zadrže za sebe. Surovikin radi, zapravo, on je zadužen za najveći ruski inozemni projekt izvan Rusije – pišu ruski nacional-analitički mediji.

Nekoliko riječi o Africi. Ispod je karta kontinenta. Ruske snage sada rade u pojasu Sahela kako bi probile tranzitni koridor od Adenskog zaljeva do zapadne obale Afrike i zatim preuzele vojnu kontrolu nad anglosaksonskim trgovačkim rutama, ciljajući na tisuće zapadnih brodova. Dobit će pristup obalama zapadne Afrike.

Sada pažljivo slušajte. Najspremniji ljudi Rusije već vrijedno rade u Maliju, državi Niger, Čadu i Burkini Faso. Pola koridora je spremno.

Štoviše, Anglosaksonci su odande protjerani. Trenutno se provode antiteritorijalne operacije u gore navedenim zemljama, gdje su potomci Amerikanaca ostali u obliku islamističkih skupina. Svaki tjedan Rusi ih potiskuju sve dalje prema zapadu kontinenta.

“U Maliju i Burkini Faso proteklog su se razdoblja odvijale prilično velike protupobunjeničke operacije, a posebno na sjeveru Malija, uz potporu ruske avijacije i glazbenika (Wagner), lokalne su oružane snage zauzele nekoliko gradova.”

Uspješne akcije u regiji Timbuktu nastavljaju se u središnjoj regiji Mali – Mopti, uz potporu topništva, borci su ovu pobjedu nazvali “najvećom”.

Glavni događaj bila su napadna djelovanja 8. postrojbe za brzo djelovanje. Posljednjih dana primijećeno je da se militanti koji napuštaju svoje položaje na jugozapadu zemlje povlače prema Obali Bjelokosti, gdje se stvaraju novi kampovi.

U cilju suzbijanja ovog trenda održan je sastanak ministara obrane dviju zemalja na kojem su dogovorene zajedničke granične patrole”, prenosi kanal Ribar.

Rusima preostaje riješiti pitanje sigurnosti u Sudanu i Senegalu, a istovremeno ojačati svoju poziciju u Eritreji.

Amerikanci i Francuzi su ugurani u Mauritaniju – afričku državu koja je nedavno službeno pozvana na sastanke NATO-a.

Dakle, konačna točka bit će postavljena u ovoj zemlji. Kada se proces završi, Anglosaksonci i Francuzi će u potpunosti napustiti Sahelski koridor.

Rusija ne samo da će Anglosaksoncima oduzeti najvažniju svjetsku prometnu arteriju i resurse, već će dobiti i gotovo potpuno formiran multimodalni koridor, od obala Baltika do Južne Amerike, s tržišnim opsegom predviđenim za 4 milijarde ljudi.

I to u jeku obračuna s NATO-om na istoku Europe, najsnažnijeg sankcijskog pritiska u povijesti i čišćenja zemlje. Doista, živimo u povijesnim vremenima.

“Također, danas je ‘glazbenicima’ rođendan. Čestitke, hvala na podvigu i trudu. Radite za slavu domovine. Sve najbolje.” – euforični su ruski nacionalistički mediji.

Izvor(i): Geopolitika civilizacije, Rybar, časopis ruskog Ministarstva vanjskih poslova „Međunarodni poslovi“.

Continue Reading

Vijesti

ČIJI SU MEDIJI KOJI O OVOME GROMOGLASNO ŠUTE Misa za 10.000 mladih vrhunac Susreta katoličke mladeži u Gospiću

Published

on

Svečana misa koja je u subotu, 4. svibnja, okupila u Gospiću više od 10.000 mladih na stadionu Balinovac bila je vrhunac 12. susreta hrvatske katoličke mladeži. Predvodio ju je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, pročitana je i poruka Svetoga Oca te na samom kraju objavljeno ime tko će biti domaćin idućeg SHKM-a.

Foto: Ante Novak // Središnja svečana misa 12. SHKM-a u Gospiću

Nakon velike i duge procesije ulicama grada, koji je za ovu priliku imao vrlo ograničen promet, kao uvod u misu mladi su na stadionu Balinovac imali priliku za sakrament pomirenja – što su im omogućili nebrojeni svećenici prispjeli u Gospić za ovu priliku – a molila se i Gospina krunica.

Misu je suslavila većina hrvatskih nadbiskupa i biskupa predvođena predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom, a na početku je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua pročitao pozdrav mladima koji im je uputio papa Franjo.

Izrazivši radost jer s njima može biti duhovno prisutan, Sveti Otac u poruci se osvrnuo na geslo 12. SHKM-a, istaknuvši:

„Ovogodišnja predložena tema koja vam je dana na razmatranje ‘Raduj se za svoje mladosti’ (Prop 11, 9), ujedno je i poziv da se vrijeme mladosti doživljava kao Božji dar, iskazujući zanos i darežljivost koji su vlastiti mladenačkoj dobi. Dragi prijatelji, samo hodajući s Isusom može se steći radost, ona istinska radost! Ne bojte se povjeriti Njemu, jer je On ‘zaglavni kamen’ na kojemu je moguće čvrsto utemeljiti zdanje vlastitog bića.”

Posebnost ovog događaja bila je i da je u procesiji nošen kip Gospe Krasnarske, zaštitnice Gospićko-senjske biskupije, a predvoditelj slavlja splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić je među biskupskim insignijama imao i štap krbavskih biskupa. Propovijedao je predsjednik Odbora HBK-a za mlade šibenski biskup Tomislav Rogić, a u uvodu mise mlade goste iz svih krajeva Crkve u Hrvata pozdravio je dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić koji im je rekao:

Foto: Ivana Markić // Nuncij Giorgio Lingua na SHKM-u u Gospiću

“Ovaj veliki događaj organizirala je jedna mala ali vrlo vrijedna ekipa koja je – unatoč lošim vremenskim prognozama – izmolila lijepo vrijeme” te su dobili veliki pljesak od svih prisutnih, a podsjetio je također da je predvoditelj mise mons. Križić prije godinu i pol dana, tada još kao njihov mjesni biskup, osnovao Organizacijski odbor 12. SHKM-a i predložio geslo, teme kateheza i sastavio molitvu za uspjeh i blagoslov susreta.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Zdenko Križić je, pak, rekao da Isus “ne želi da njegov učenik bude osoba koja će samo druge tješiti, drugima izražavati sućut, nego drugima donositi radost koja proizlazi iz Radosne vijesti Evanđelja”.

“Isusova želja nije da budemo radosni s vremena na vrijeme, nego da njegova radost bude u nama kao trajno stanje. On nam jamči da nam njegovu radost nitko i ništa neće moći uzeti. Radost ima svoj izvor u vjeri u Isusa koji je obećao da nas neće nikada napustiti jer je s nama u sve dane do svršetka svijeta”, poručio je splitsko-makarski nadbiskup, a biskup Rogić mladima u propovijedi da su tri “molitvena raspoloženja naše duše pred Bogom”.

To su kako je rekao: „Hvala’ – ‘Oprosti’ i ‘Pomozi’. Radost zahvaljivanja, poniznost kajanja i potreba pomoći Božje. Najprije ‘hvala’! Kad najprije zahvališ za primljena dobra onda i potrebe izgledaju manje, pa možda i sami grijesi za koje treba moliti oproštenje, rekao je te obraćajući se velikome broj mladih naglasio: „Hvala Ti, Bože, za ovu okupljenu mladost! Hvala Ti, za upućenu riječ, za ovaj susret, za ovo zajedništvo, za ovu ‘nadu’ i za ovu ‘radost’.”

Rekao im je da su sve njihove mladenačke želje podvrgnute sudu prolaznosti, kazavši: „Sjeti se prolaznosti i sjeti se tko je iznad svega toga – Bog jedini!”

„Sve stavi pred njega da jasnije vidiš što će doista usrećiti tvoje srce, dane tvoje mladosti ispuniti pravim životom i radošću”, rekao im je također te pojasnio da – oslanjajući se na misli sv. Augustina – danas ima toliko ponuda: i laskanja i zastrašivanja, pa stoga u svemu tome „moramo usvojiti jednu važnu lekciju koja se zove: To mi ne treba!”

Foto: Ante Novak // Središnja svečana misa 12. SHKM-a u Gospiću

Šibenski biskup im je u nastavku i osvijestio: „Isuse, zoveš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi, kao što je Otac ljubio tebe: dopustio je da trpiš – tražio da ispuniš Njegovu volju i Ti si prigrlio križ, podnio muku i pobijedio. Otac te uskrisio, zauvijek učinio našim bratom, suputnikom i spasiteljem.”

Zapitavši se nadalje ‘kako ćemo ostati u tvojoj ljubavi’ ponudio im je odgovor: „Tvoja je zapovijed da ljubimo Boga svim svojim bićem i životom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Tvoje zlatno pravilo kaže: da činimo drugima samo ono što bismo voljeli da drugi čine nama.”

Rekao je i da „naša radost može biti potpuna samo ako smo tvoji, ako smo s Tobom, ako si nam na prvom mjestu, ako si nam jedini Bog”, kao i da po svojim zapovijedima „daješ nam snage da se odupremo napasti, lažnim ponudama, ovisnostima svake vrste: droge, pornografije, kocke, nasilja, bilo kojeg zlostavljanja.”

Uz to, pozvao je mlade da budu spremni doći pred Gospodina, pred Uskrsloga i ponizno moliti oproštenje, ali i da ga mole kako bi čvršće stajali u Božjoj blizini te da „odbacimo ono što nas od tebe udaljuje, umanjuje tvoju milost, naklonost i prisutnost u našem životu.”

Propovijed je biskup Tomislav Rogić zaključio riječima Pape sa Svjetskog susreta mladih u Lisabonu kada im je rekao: „Ustanite!”. Trgnimo se oda sna, izađimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koji smo se ponekad zatvarali, da svaki od nas uzmogne otkriti svoj poziv u Crkvi i svijetu i postati hodočasnik nade i mirotvorac!

„Budite Kristovi sijači vedrine, nade i radosti”, završio je predsjednik Odbora HBK-a za mlade.

Na misi su zajednički pjevali Zbor mladih Gospićko-senjske biskupije i Zbor mladih Varaždinske biskupije, a važno je istaknuti da je prognoza vremena čitav dan bila na strani mladih i tijekom jutarnjega programa u župama, pretprograma u središtu Gospića te za vrijeme mise.

Na samom kraju objavljeno je tko će biti domaćin 13. susreta hrvatske katoličke mladeži. To su grad Požega i Požeška biskupija i oni su od mladih iz Gospićko-senjske biskupije – predvođeni imenovanim požeškim biskupom Ivom Martinovićem i povjerenikom za pastoral mladih vlč. Marijanom Pavelićem – preuzeli križ Susreta hrvatske katoličke mladeži koji već godinama na takav način prelazi iz generacije u generaciju, iz biskupije u biskupiju.

Prije mise u gradu je na Korzu bila prilika mladima za bolje upoznati karizmu, poslanje i rad velikog broja muških i ženskih redovničkih zajednica, a nakon mise na gradskome Trgu Stjepana Radića sve je nastavljeno u slavljeničkom tonu uz pjesmu i molitvu članova molitvene zajednice Božja pobjeda (IKA)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved