Vijesti

EUROAZIJA – RASPODJELJENI KOPNENI DIO-HEARTHLAND I VAŽNOST RAZMATRANJA MULTIPOLARNOG SVIJETA

Published

5 godina ago

17 svibnja, 2019

S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Nova knjiga Sashae Rossmuellera „Geopolitische Zeitwende: Multipolaritaet statt Imperialismus“ /Geopolitčka prekretnica: Multipolarnost umjesto imperijalizma“ je izuzetno važna i aktualna. Zacijelo živimo u vremneu prijelaza. Istraživanje o naravi ovog prijelaza otkriva se kao ključno pitanje. Ne radi se o prdviđanju budućnosti nego o aktivnom sudjelovanju u njenom uobličavanju. Svako proroštvo je dijelom proroštvo koje se ispunjava. Svaka misao je gotovo uvijek i pobožna želja.

/Tako u ovoj knjizi jasno vidimo kako autor tumači ovu prekretnicu, prijelaz, na koji način on traži oblikovanje budućnosti i što on želi. Sve se to poklapa s mojim težnjama i temelji se na istim autorima, teorijama i pojmovima. To je motiv zbog kojeg držim čitanje ove knjige vrijednim. Radi se doista o jednoj knjizi doista originalnoj i kreativnoj./

Sasha Rossmueller drži (kao i ja) sadašnji prijelaz iz globalnog sustava kao kraj unipolarnog (koji je započeo raspadom SSSR-a) i početak i početak multipolarnog svjetskog poretka. Radi se o ostvarenju Quarto Nomos della Terra – Četvrtig poretka na Zemlji koji je preuredio Carl Schmitt nakon kraja bipolarizma. Alain de Benoist je u svom govoru u San Peterburgu osvijetlio moguće poveznice Četvrtog poretka na Zemlji – Quarto Nomos della Terra i Quarta Teoria Politica – Četvrte političke teorije na svoj način direktno povezane s Teorijom multipolarnog svijeta – Teoria del mondo multipolare koja je razvijena u mojim spisima i izložena u svojoj originalnoj njemačkoj verziji u mojoj knjizi. Stoga takav prijelaz predstavlja prijelaz s unipolarnog svjetskog poretka Zapada kao hegemona vođenog od sjeverne Amerike prema multipolarizmu. To je nešto krajnje realistično a istovremeno i ambiciozno i obećavajuće za sve branitelje demokracije, pluralizma i potpune dekolonizacije naroda na Zemlji.

U tom kontekstu željeo bi staviti na uvid jedan važan vid geopolitičke discipline. Klasična geopolitika se bavi temeljnim dualizmom civilizacija Mora i Kopna. To je upravo ključ rečene geopolitike. Prema Mackinderu jezgra kopnene sile u aktualnoj političkoj geografiji identificirana je kao Kopno smješteno u sjeveroistočnom euroazijskom dijelu koje se slučajno poklapa s kaspisjiskim dijelom i Rusijom. To je definirano mnogo prije nego se pojavila bipolarna struktura hladnoratovske geografije u kojoj je postignuto njeno savršenstvo.

Raspad SSSR-a i izdaja kopnene moći od strane Gorbačova stvorili su uvijete za unipolarni svijet utemeljen na premoći pomorskih sila i na njihovoj predvidljivoj „nepovratnoj“ pobjedi. Unipolarni moment i iluzija „kraja povijesti“ (Fukuyama) predstavljaju s geopolitičkog motrišta ovo: Globalnu pobjedu Levijatana nad Behemontom.

Ali katastrofa od 11 rujna i obnova suvereniteta Rusije od strane Putina, uspon Kine i očita propast globalističkih planova koja se dogodila Trumpovom pobjedom na američkim izborima sve zajedno predstavljaju jednu sasvim drugačiju sliku: pobjeda talassokracije – pomorskih sila nad tellurokracijom – kopnenim silama nije dala stabilan svjetski poredak, čak ni u jednom momentu. Teorijski taj se moment mogao pretvoriti u jedan upravo istinski stabilan svjetski poredak, ali se to nije dogodilo.

Kao posljedica pokušaja da se Četvrti poredak na Zemlji – Quarto Nomos della Terra identificira s unipolarnim imperijem Levijatanom i gospodstvom pretežno pomosrskih sila koje odgovara potpunoj pobjedi liberalizma i globalizma, je zapanjujuće propala. Otada raste očiglednost multipolarizma. Postoje i drugi odlučujući globalni centri izvan Sjedinjenih Država i NATO, postoje i različite političke ideologie izvan liberalizma (osim religija ) na koje su takvi centri pozvani da ih preuzmu. To je novi aksiom suvremenog stanja stvari u međunarodnim odnosima. I to je istovremeno polazišna točka za stvaranje Teorije multipolarnog svijeta.

Ovdje se postavlja problem Euroazijskog kopna – Heartlanda. Očigledno je da se multipolarizam ne slaže s jednostavnim vraćanjem na bipolarizam. Premda moderna Rusija nastavlja igrati važnu ulogu, na neki način ključnu ulogu, u obratu, u suzbijanju unipolarizma – globalne vladavine liberalizma i hegemonije moćnih pomorskih sila ona se ne može smatrati ni kao jedina ni kao glavna alternativa civilizaciji pomorskih sila. Rusija i dalje predstavlja Euroazijsko kopno – Heartland i nastavlja biti kopnena sila ali se ne može sama suprostaviti vladavini pomorskih velesila. Ona je to pokušala i nije uspjela.

Multipolarizam predstavlja dakle nešto veoma različito od jednostavnog povratka na bipolarizam za koji – bipolarizam – je Rusija nedostatna u svemu: gospodarstvu, ideologiji, demografiji i snazi. Problem Mora- Mare- suprostavljeno Kopnu – Heartland – Terra – dobiva novi oblik.

Da bi opisali ovu sasvim novu geopolitičku stvarnost predlažem korištenje pojma Heartland distribuito – preraspodjeljeno euroazijsko kopneno područje. On može biti smatran kao ključni pojam multipolarnog svjetskog poretka. Preraspodjeljeno euruoazijsko kopno nije više sinonim za Rusiju i zemlje koje s njom graniče. Rusija je doista euroazijsko kopno – Heartland – ali više nije sama i jedina. Moramo dakle prestati smatrati ju kao izolirano euroazijsko kopno – Heartland isolato – i pojmiti je kao dijelom jednog daleko prostranijeg kompleksa geopolitičkih entiteta nazvanog zajedničkim imenom integrativnim euroazijskim kopnom – Heartland integrativo – koje se sastoji od različitih dijelova euroazijskog kopna – HeartladS potpuno neovisnih što sugerira i ovo veliko S kao oznaka plurala. I upravo je to temeljni princip multipolarizma. Rusija prestaje biti jedino globalno euroazijsko kopno – Heartland i postaje jedno od Heartland među ostalim.

Na neki način istu mogućnost je postavio Mackinder i razvio ju je Karl Haushoffer. Namjeravam geopolitičku identifikaciju Njemačke označiti kao europsko kopno – Heartland. Istu ideju je imao i Carl Schmitt. Moglo bi biti opasno da njemačko kopno – Heartland uđe u sukob s ruskim. To je upravo bio geopolitički razlog strašne nesreće Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Suprotno tomu smatrati Rusiju za saveznicu može biti opravdana ideja za kontinentalnu Europu. Je li ovaj geopolitički aksiom XX stoljeća bio podcijenjen, ili je neznanje prouzročilo Europi i čovječanstvu dva svjetska rata. Europa s Njemačkom ( osovina francusko – njemačka) u središtu bi morala biti shvaćena kao Europsko kopno – europski Heartland. Radi se o velikom europskom prostoru (Grossraum Euroasia).

Knjiga Sashe Rossmuellera se odnosi upravo na ovo. Sadašnja Europska unija čini dio pomorskih sila otuda su njene elite globalističke i njihov je liberalizam totalitaran. U sadašnjoj situaciji Europa je dakle integrirani dio Levijatana i neki europski globalistički lideri žele sačuvati pomorsku moć upravo u novom obliku Europske unije. Atlantizam je s Trumpovom pobjedom drastično izgubio kontrolu i nad samim SAD-om. Euroska unija bi se morala raspasti da bi se pojavila Europa koja bi postala neovisni geopolitički pol, veliki prostor. Takva kontinentalna Europa utemeljena na francusko – njemačkom savezu bi stvorila europsko kopno – Heartland europeo – kao jedan od najvažnijih stupova multipolarizma.

U širem kontekstu „raspodjeljenom euroazijskom kopnu – Heartland distribuito“ daje se isti status kao i drugim velikim prostorima. Tako možemo predstaviti kineski Heartland kao manifestaciju kopnene kineske sile koja je predstavljena originalnom kineskom civilizacijom kojoj je svojstveno odbijanje totalitarnog zapadnog liberalizma

Jedan drugi Heartland je onaj islamski koji ima različite pod polove: pakistanski, perzijanski, turski. U budućnosti bi mogao biti i jedan arapski Heartland na Bliskom istoku i sjevernoj Africi.

Jedan drugi Heartland predstavlja također Indiju. Latinska Amerika oslobođena sjevernoameriččke dominacije mogla bi se konstituirati kao naknadni Heartland. U budućnosti Panafrička unija bi mogla predstavljati afrički Heartland.

Na kraju ali ne zbog zapostavljene važnosti mogli bismo zamisliti jedan sjevernoamerički Heartland. Taj je već označen Trumpovim zidom i tezom „Učini Ameriku opet velikom.“ Ili, kako ponekad čini Trump da bi se odnosio prema toj veličini u globalizmu i liberalnoj hegemoniji predstavlja upravo mogućnost za sjevernoameričkog Behemonta da pobjedi sjevernoameričkog Levijatana.

Svi ovi Heartlandi bi morali biti neovisni ali ipak biti Heartland (kopnene sile) a ne pomorske sile. To znači da bi morale biti građene na osnovu nepromijenljivih identiteta i tradicija. Vječnost Zemlje bi trebala prevladati vremenitost Mora. Ovo je globalna konzervativna revolucija gdje na strani konzervativaca stoji sama Vječnost (kako ističe Arthur Mueller van den Bruck).

Eto što je multipolarizam. Što više o njemu pričamo i pišemo sve više jača ideja i prije će postati stvarnost.

Autor: Aleksandar Dugin

Sa Defenza: https://sadefenza.blogspot.com/2019/05/lheartland-distribuito-e-limportanza.html1

[1] Sascha A. Roßmüller, Geopolitische Zeitenwende: Multipolarität statt Imperialismus, Europa Terra Nostra e.V., 2019.
[2] Aleksandr Dugin, La Quarta Teoria Politica, NovaEuropa, 2017.
[3] Aleksandr Dugin, Teoria del mondo multipolare, AGA Editrice, 2019.
[4] Id., Verso una geopolitica multipolare (ancora sul concetto di Heartland distribuito), Geopolitica.ru, 14 marzo 2019. https://www.geopolitica.ru/it/article/verso-una-geopolitica-multipolare-ancora-sul-concetto-di-heartland-distribuito

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.