/Čitajući ovu ozbiljnu analizu o Europskoj uniji, o Sporazumu iz Maastrichta, pitam se jesu li oni ljudi iz Ministarstva za europske integracije, iz Vlade, iz Sabora, iz Ministarstva vanjskih poslova, shvatili u što guraju hrvatski narod nakon Austrougarske monarhije, nakon prve i druge Jugoslavije i nakon stvaranja države i pobjeničkog rata za oslobođenje od četničko srpske agresije.

Predati svoje junake, svoje osloboditelje u ovakve ruke, poniziti svoju pobjedu za dobivanje ulaznice u „elitni“ klub,  u novu tamnicu naroda!!!

U kakvom MATRIXU mi živimo opleteni lažima i još slavimo kako smo dobili istaknuta mjesta u toj marionetskoj nadnacionalnoj integraciji  u kojoj nitko nije slobodan nego je samo transmisija više moći koja nikomu ne daje ni mir ni sigurnost.

Između dnevnih izvješća i istine je jaz kao od zemlje do neba. Tko ne upozna LOGOS – ISUSA KRISTA – taj ne može znati što je istina. Jedino što možete nakon ovog čitanja je posvetiti dio dana molitvi i na koljenima moliti za skori drugi Kristov dolazak koji će stvoriti novo nebo i novu zemlju jer na ovoj zemlji više nema nade u mir i sreću. Molite za oprost za Hrvatsku i njen narod koja je svojim potpisivnjem ugovora iz Maastrichta  prisiljena sudjelovati u naoružavanju džihadista i u istrebljenju kršćana Bliskog Istoka. (Op. K. Pejčinović)

Od potpisivanje Ugovora u Maastrichtu sve članice Europske unije, uključujući i neutralne države predale su svoju obranu pod suverenitet NATO saveza kojim isključivo upravljaju Sjedinjene Drćave. Zbog toga, kad Pentagon delegira u Ministarstvo financija  /SAD-a/ ekonomsku opsadu države koju hoće uništiti sve članice Europske unije i NATO-a prisiljene su primijeniti sankcije SAD-a.

Nakon gubitka većine u Predstavničkom domu na izborima u polovici mandata predsjednik Trump je našao nove saveznike u zamjenu za svoje oslobođenje od progona tužitelja Muellera i optužbi za izdaju. Sada su ciljevi Trumpa i njegovih generala usuglašeni. Imperijalizam Sjedinjenih Država se vraća.

U manje od šest mjeseci međunarodni odnosi su se promijenili. Rat koji je obećavala Hillary Clinton je objavljen ne samo od strane vojne sile.

>> KRŠTENJE ŽIDOVA ISRAELA SHAMIRA – IZVJEŠTAJ S PLANETA MAMONA

Promjena pravila igre je bezprimjerna u povijesti nakon Drugog svjetskog rata i prisiljava sve sudionike da promisle smjesta svoje vlastite strategije i sve instrumente savezništva na koje se računa. Tko bude oklijevao platit će troškove.

EKONOMSKI RAT JE OBJAVLJEN

Ratovi nastavljaju bitri smrtonosni i okrutni ali Donald Trump koje je prije nego predsjednik poslovni čovjek želi da ga koštaju što manje. Zbog toga se čini puno prikladnije ubijati ekonomskim pritiscima nego oružjem. Budući da Sjedinjene Države ne trguju više s najvećim dijelom država koje su napadnute financijski teret ratova – u pravom smislu „ekonomskih“ –  umjesto Pentagona snosit će treće države.

Sjedinjene Države su ustvari odlučile opsjedati ekonomski Venecuelu, Kubu, Nikaraguu, te su akcije predstavljene kao ekonomske sankcije koje je poduzeo Washington po nepoznatom pravnom principu da bi zamaskirao istinske i prave ratove smišljene da ubijaju.

To su akcije usklađene izričito s „Monroe doktrinom“ iz 1823 prema kojoj u zamjenu neinterveniranja Washingtona u zapadnoj Europi nijedna strana sila ne može intervenirati na američkom kontinentu. Međutim, Kina osjetivši se kao cilj primijetila je da Amerike nisu privatno vlastništvo Sjedinjenih Država. S druge strane doktrina Monroe se brzo pretvorila u yankee imperijalističko opravdanje na jugu američkog kontinenta (Roosveltov corolarij).

Danas se sankcije Sjedinjenih Država tiču dvadesetak zemalja: Bjelorusija, Burma, Burundi, Sjeverna Koreja, Kuba, Ruska federacija, Irak, Liban, Nikaragua, Arapska sirijska republika, Bolivarska republika Venezuela, Srednjoafrička republika, Demokratska republika Kongo, Islamska republika Iran, Srbija, Somalija, Sudan, Južni Sudan, Ukrajina, Yemen i Zimbabwe. To je precizna mapa konflikata koje vodi Pentagon uz asistenciju Ministarstva financija SAD-a.

SAD se, vezano uz doktrinu Monroe, ne usmjeravaju  na zapadnu Europu nego na Bliski istok, istočnu Europu, Karipski bazen i Afriku. Ova zemljopisna područja odredio je George Bush, otac, kao strategiju nacionalne sigurnosti koja se ima integrirati u Novi Svjetski Poredak. Od trenutka kad se ove države nisu htjele ili se nisu mogle integrirati, 2001 su ih dražavni tajnik obrane Donald Rumsfeld i njegov savjetnik za preobrazbu oružanih snaga, admiral Arthur Cebrowski, sankcionirali dovodeći ih do stanja kaosa.

Izraz „ekonomski rat“ je sporazumno korišten u smislu „najogorčenije utakmice“. Danas više nije tako: radi se o ratu s namjerom ubijanja.

REAKCIJE DRŽAVA KOJE SU CILJ /NAPADA EKONOMSKIM RATOM/ I NEODGOVARAJUĆIH /REAKCIJA/ SAVEZNIKA

Sirijci koji su jedva pobjedili u vojnom ratu koji je trajao osam godina protiv džihadističkih plačenika NATO-a sada su napadnuti ekonomskim ratom koji im nameće najoštriju racionalizaciju struje, plina i nafte. Njima je Imperij nametnuo istovremeno obadva oblika rata.

Venecuelanci otkrivaju s užasom što znači ekonomski rat i shvaćaju da se avanturistom Juanom Guaidom i s predsjednikom Nicolasom Madurom moraju boriti da sačuvaju državu tj. Levijatana koji će ih  biti sposoban zaštititi.

Strategije država koje su žrtve su u zbrci. Na pr. Ne uspjevaju uvesti lijekove za bolnice. Venecuela je sklopila ugovor sa Sirijom još 2011, važnim proizvođačem i izvoznikom roba. Tvornice koje je razrušila Turska s džihadistima u Alepu, obnovljene su. Ali umjesto da počnu s radom one moraju ponovo biti zatvorene jer nema struje.

Umnažanje ratnih igara takozvanim sankcijama postaje veliki problem saveznicima Sjedinjenih Država, Europskoj uniji. Njoj su teško pale prijetnje njenim poduzećima koja su investirala na Kubi a isto tako i sankcije koje im zatvaraju iransko tržište i odlučila se pozvati na arbitražni sud Svjetske trgovačke organizacije. Međutim, kako ćemo vidjeti ova pobuna Europske unije je predodređena za poraz jer je prije  25 godina Washington poduzeo protumjere.

EUROPSKA UNIJE JE UPALA U ZAMKU

Predviđajući današnje reakcije Europske unije zabrinute zbog činjenice da ne može trgovati s kim hoće, administracija Busha, oca, je izradila doktrinu Wolfowitz na način da zapadni i središnji Europljani nikada ne mogu imati neovisnu, autonomnu obranu. Zbog toga je kastrirao od samog nastanka Europsku uniju namećući joj Ugovorom u Maastrichtu suverenitet NATO-a, drugim riječima Europska unije nije zajedničko tržište.

Sjetite se pouzdane potpore Europske unije svim avanturama Pentagona počev od Bosne i Hercegovine, Kosova pa do Avganistana, Iraka, Libije, Sirije i Yemena. Svaki put, bez izuzetka Europska unija je svrstana iza svog pravog suverena NATO-a.

Ovo vazalstvo je uostalom jedini razlog  za raspuštanje Europske unije. Razlog odbijanja presjednika Trumpa da raspusti stalnu vojnu organizaciju Atlanskog saveza je: Bez NATO-a Europska unja bi vratila svoju neovisnost, jer se Ugovori odnose na nju a ne na Sjedinjene Države.

Očigledno je da ugovori zaključuju da ovo sve mora biti u skladu sa dokumentima  Ujedinjenih naroda. Evo primjera koji su u kontradikciji s ovim principom.

26 ožujka  Sjedinjene države su stavile na raspravu prethodno potvrđene rezolucije o suverenitetu Golana. Promijenile su zamisao bez najave prekršivši međunarodno pravo.

Drugi primjer: istog tjedna u Libiji su Sjedinjene Države zauzele stav u korist generala Khalife Haftara kojemu je predsjednik Trump telefonirao da mu osigura vlastitu podršku, kako je Bijela kuća objavila 19 travnja. To je sve protivno stavu Ujedinjenih naroda. Jedna po jedna članica Europske unije svrstale se na njihovu stranu.

Zbog konstitutivnih ugovora nemoguće je Europskoj uniji osloboditi se NATO-a, dakle Sjedinjenih država i postaviti se kao neovisna sila. Protesti protiv pseudo sankcija izglasovani jučer protiv Irana i danas protiv Kube su unaprijed osuđeni  na neuspjeh.

Suprotno onom što se obično misli, NATO savezom ne upravlja Sjevernoatlansko vijeće,  drugim riječim Vijeće država članica: Kada je Vijeće 2011 donijelo odluku o zaštiti libijske populacije od pretpostavljenih zločina Muhammara Gheddafia i iskazalo se protivno „promjeni režima“ NATO je napoao bez konsultacija.

Članovi Europske unije koji su za vrijeme hladnog rata činili jedinstveni blok sa Sjedinjenim Državama preneraženo otkrivaju da nemaju istu kulturu sa saveznikom s druge strane Atlantika. U međuvremenu su države Europske unije zaboravile svoju vlastitu kulturu kao i „izuzetnost“ Sjedinjenih država, krivo misleći da se u svemu međusobom slažu.

Htjeli ili ne htjeli nalaze se suodgovorni za sve ratove Washingtona, uključujući i za glad u Yemenu koja je  posljedica djelovanja saudijske koalicije, ali i za sve sankcije Sjedinjenih Država Amerike. Sad trebaju odlučiti ili podržati ove zločine i u njima sudjelovati ili se povući iz europskih ugovora.

GLOBALIZACIJA JE ZAVRŠENA

Međunarodna trgovina se smanjila. To nije prolazna kriza nego jedan temeljni fenomen. Proces globaizacije koji je obilježio svijet raspadom SSSR-a, sve do izbora u SAD-u 2016 i do polovice mandata 2018, je završen. Sad je nemoguće slobodno izvoziti u bilo koji dio svijeta.

Ipak Kina još ima mogućnosti. Jedno državno ministarstvo SAD-a razmatra način da ju isključi iz latinoameričkog tržišta. U tim uvjetima sve rasprave o prednostima slobodnog tržišta  i protekcionizmu više nemaju smisla s obzirom da više nismo u vremenu mira i da ne možemo birati.

Na isti način i konstrukcija Europske unije koja je zamišljena u svijetu koji je bio podijeljen na nepomirljive blokove danas je neodgovarajuća. Ako se ne želimo sa Sjedinjenim državama ukrcati u konflikte koji nisu naši, države članice se moraju osloboditi Europskih ugovora i integrirane komande NATO-a.

Potpuno je van teme svesti europske izbore na progresiste suprostavljene nacionalistima. Uopće se ne radi o tome. Progresisti potvrđuju svoju volju da grade svijet na međunarodnom pravu koje bi njihovi kumovi, Sjedinjene države, iskorijenili, dok se neki nacionalisti poput Poljske i Andrzej Dude pripremaju služiti Sjedinjenim državama protiv svojih partnera u Europskoj uniji.

Jedino su Britanci predosjetili sadašnju borbu. Oni pokušavaju izaći iz Unije ne uspijevajući uvjeriti svoje parlamentarce da „Vladati znači predviđati“. Najveći broj članove Europske unije ništa ne predviđa.

Autor: Thierry Meyssan/Voltaire.net

S franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović

NOTE:

[1] Report On The Investigation Into Russian Interference In The 2016 Presidential Election, Special Counsel Robert S. Mueller, III, March 2019.

[2] Dal suo arrivo alla Casa Bianca, il presidente Trump ha trasformato il Consiglio Nazionale per la Sicurezza per deprivarlo dei seggi permanenti che vi avevano la CIA e il Pentagono. “Presidential Memorandum : Organization of the National Security Council and the Homeland Security Council”, by Donald Trump, Voltaire Network, 28 January 2017. “Donald Trump smantella l’organizzazione dell’imperialismo statunitense”, di Thierry Meyssan, Traduzione Rachele Marmetti, Rete Voltaire, 31 gennaio 2017.

[3] “US Treasury Sanctions Central Bank of Venezuela and its Director”, Voltaire Network, 17 April 2019.

[4] Cuban Liberty and Democratic Solidarity (Libertad) Act of 1996 le cui peggiori disposizioni diverranno quanto prima applicabili.

[5] “US Treasury Targets Finances of Nicaraguan President Daniel Ortega’s Regime”, Voltaire Network, 17 April 2019.

[6] National Security Strategy of the United States 1991, George H. Bush, The White house, 1991.

[7] “La strategia del caos guidato”, di Manlio Dinucci, Il Manifesto (Italia) , Rete Voltaire, 16 aprile 2019.

[8] A proposito della guerra civile inglese, il filosofo Thomas Hobbes nel Leviatano teorizzò la necessità di supportare lo Stato, persino autoritario e abusivo, piuttosto che correre il rischio di rimanere senza e sprofondare nel caos.

[9] « US Strategy Plan Calls For Insuring No Rivals Develop », Patrick E. Tyler, and « Excerpts from Pentagon’s Plan : “Prevent the Re-Emergence of a New Rival” », New York Times, March 8, 1992. « Keeping the US First, Pentagon Would preclude a Rival Superpower », Barton Gellman, The Washington Post, March 11, 1992.

[10] “L’ONU fatto a pezzi dall’“eccezionalismo” statunitense”, di Thierry Meyssan, Traduzione Rachele Marmetti, Rete Voltaire, 2 aprile 2019.

[11] “In Libia Washington e Mosca uniti contro l’ONU”, Traduzione Rachele Marmetti, Rete Voltaire, 20 aprile 2019.

[12] « Pour une Renaissance européenne », par Emmanuel Macron, Réseau Voltaire, 4 mars 2019.

Traduzione a cura di Rachele Marmetti, 
Giornale di bordo 

Tratto da: https://www.voltairenet.org/article206264.html