Pošto je Krist Gospodin ispunjen slavom Očevom po Duhu Svetomu koji ga je posve prožeo i proslavio po muci, smrti i uskrsnuću, sada može Isus-Mesija u punini vršiti svoje poslanje i dijeliti u izobilju Duha svojega, Vode života – iz trećeg je dijela teksta prof.dr.sc. fra Josipa Marcelića

Povijest Crkve upravo je u tom trajnom darivanju Duha što ga Uskrsnuli ostvaruje. To su uvijek novi potoci koji natapaju Crkvu i vjernike, uvijek nova struja iz neiscrpivog Kristovog izvora.

Duhovi

Proslavljeni Krist izlijeva najprije Duha svojega . na apostole. Prema sinopticima vidimo kako je već Ivan Krstitelj najavio Isusa kao onoga koji će krstiti »Duhom Svetim i vatrom« (usp. Mt 3, 11; i par.; Iv 1, 33). Sam Isus je imao pred očima to krštenje Duhom (Lk 24, 48; Dj 1, 2. 4. 5. 8; 11, 16) i za njim je čeznuo (Lk 12, 49—50).

>> Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja – I. dio

>> OBJAVA DUHA U NOVOM ZAVJETU: ISUS I DUH SVETI II. dio

Na blagdan Pedesetnice šalje on Duha svoga nad apostole u sili vjetra li žaru ognjenih jezika: »I tako, kad dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istome mjestu. I ujedamput dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni Čitavu kuću, u kojoj su boravili. I ukažu im se jezici poput plamena, koji se razdijele, te se na svakoga od njih spusti po jedan. Svi se napune Duha Svetoga te počnu govoriti tuđim jezicima, kako im već Duh nadahnjivaše da se izraze.« Tako se ostvarilo proročanstvo proroka Joela: »U posljednje ću vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri; vaši će mladići imati viđenja, a vaši starci snivati sne.

Također ću u ono vrijeme izliti od svoga Duha na svoje sluge i sluškinje, te će proricati. Učinit ću čudesa gore na nebesima, a znakove dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec u krv prije nego dođe dan Gospodnji, dan veliki i slavni. Tko god tada zazove ime Gospodnje, spasit će se. ( . . . ) On, uzvišen Božjom desnicom, nakon što je od Oca primio obećanog Duha
Svetoga, ovoga je izlio, kako sami i vidi’te i čujete.« (Dj 2, 1—4. 17—21. 33). ‘

Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja

U Ivana vidimo kako je poslanje Duha apostolima vezano uz sam dan Isusova uskrsnuća. »-Isus naime pred večer istoga dana dođe među apostole, dahne u njih i reče im: ,Primite Duha Svetoga … kome oprostite grijehe bit će oprošteni’« (Iv 20, 22 sli.). To poslanje Duha na Uskrs duboko se veže uz čitavo Ivanovo evanđelje. Isus naime govori o vodi, koja je simbol Duha, i koju će on u punini darovati kada
bude proslavljan. I na Posljednjoj večeri obećava Duha koga će poslati kada otiđe. I dok odlazi viseći na križu, netom umire, daje znak ostvarenja svojih obećanja u vodi i krvi što su protekli iz probodenog njegovog boka, a označuje sakramente krštenja i euharistije. Na sam Uskrs pokazuje se Isus apostolima i daje im Duha Svetoga i vlast opraštanja grijeha. Ivan dakle govori o darivanju Duha u povezanosti sa sakramentalnim znakovima.

Dvostruka prisutnost Duha

Upravo smo spomenuli kako sv. Ivan ističe prisutnost Duha Svetoga koja se očituje po sakramentima. Luka nam pak iznosi darvanje Duha koje je usmjereno proročkom djelovanju, službi naviještanja i svjedočenja Uskrsloga te upravljanju crkvenom zajednicom. Tako na Duhove on izlijeva n a apostole darove koji će tome služiti.

Kao što je Duh Božji govorio preko proroka, tako on govori i preko njihovih nasljednika, apostola (usp. Đj 5, 39; 11, 12; 1 Kor 12, 28; 1 Pt 1, 11 si.). Vatreni jezici (Dj 2, 3) upućuju na navještanje »veličanstvenih
djela Božjih« (Dj 2, 11) kao i na Božje poruke (usp. Otk 2, 7. 11. 17. 28; 3, 6. 13. 22). Duh Sveti daje njihovim nadahnutim riječima božanski autoritet i dostojanstvo (usp. 2 Tim 3, 16; 2 Pt 1, 21).
Duh Sveti ih uvodi u istinu uskrslog i uzvišenog Gospođina (usp. Otk I, 8; 2, 33; 4, 8; 6, 5. 10. 31 si,); tek sada ulaze dublje u Kristovo otajstvo (usp. 1 Kor 2, 10—14; 12, 3). Duh Sveti ih uvodi u istine koje im
je Isus ranije iznio, ali ih nisu razumjeli. Stoga se on s pravom naziva »Duhom istine« (usp. Iv 14, 17; 15, 26; 16, 13). Po Duhu oni uočavaju kristološko značenje mesijanskih proroštava SZ (usp. Dj 2, 17—21 = J I
3, 1—5; 2, 25—28 = Ps 16j 8—11; 2, 34 si. = Ps 110, 1 i dr.).

Po Duhu oni dobivaju nadljudsku snagu u podnošenju teškoća i odvažnost u naviještanju Isusa Krista (usp. Dj 2, 29; 4, 20. 29—31; 5, 29; 9, 27 si.; 1 Kor 2, 3 si.; 2 Kor 3, 4—6; 1 Sol 1, 5).
Uspjeh njihova naviještanja plod je brojnih darova Duha, kao što je dar govora (Dj 2, 4. 11. 15), velika čudesna djela (Dj 9, 39—42; 12, 5—17; Rim 15, 19), proroštava (usp. Dj 9, 17; 2,0, 23;i Otk 2, 1; 2 Sol 2, 2; 1 Ttim 4, 1 i dr.).

Poput istaknutih vođa izabranog naroda u SZ (Mojsija: Br 11, 17; Davida: 1 Sam 16, 13) i apostoli su obdareni karizmatskim darovima pastira i vođa, što oni polaganjem ruku prenose i na svoje učenike (usp.
Dj 6, 3; 20, 28; 2 Tim 1, 6).
Duh Sveti upravlja prvotnom Crkvom preko apostola (usp. Dj 1, 8; 13, 2 ; 15, 28 ; 20, 28—31). Duh Svetii ima glavnu ulogu, a ne pojedini apostoli (Dj 9, 31), te on vodi apostolski kolegij pri izboru apostola Mati je (Dj 1, 15 —-26), potvrđuje izbor đakona (Dj 6, 3. 5. 6; usp. Izl 24, 1; Br 11, 16),
potiče Petra neka ide poganima koji ga zovu (Dj 10, 19), upravlja prvim apostolskim saborom (Dj 15, 27).

Opetovani Duhovi

OBJAVA DUHA U NOVOM ZAVJETU: ISUS I DUH SVETI II. dio

Kao što se Duh izlio nad apostole, na Duhove, tako vidimo kako se on izlijeva i na mladu Jeruzalemsku Crkvu (Dj 4, 31; usp. 5, 32; 8, 17; 9, 31; 19, 2, 6). Duh se također dariva i poganima, (usp. Dj 10, 44 si. 47;
II, 15; 15, 8 si.).
Ono što je već na Duhove čudesnim darom jezika naviješteno, naime da svi jezici u Duhu postaju jedno, to se u istom Duhu postepeno sve više ostvaruje. On vjernicima dijeli različite darove i sve sjedinjuje u jedno Tijelo Kristovo (usp. 1 Kor 12, 13; Ef 4, 2 si.); od različitih ljudi tvori jedan Hram Božji u kojemu prebiva (usp. 1 Kor 3, 16; Ef 2, 22; 1 Pt 2, 4 si.).

Duh je Sveti kao silni vjetar (usp. Iv 3, 8; Dj 2, 2 sli.) djelovao u maloj Crkvi i dovrši » veličanstvena djela koja su uputila Crkvu na pučinu povijesti.
Očitovalo se to u smjelom navještenju Božje riječi (usp. Dj 4, 31; 5, 32; 6, 5. 10; 11, 24), u karizmatski živom slavljenju liturgije (usp. Dj 2, 47; 1 Kor 14; Ef 5, 18—20), preko proroštava (usp. Dj 8, 29). Sve je isto posebno došlo do izražaja u korintskioj Crkvi (usp. 1 Kor 12; 14)

Duh i vjernici

Duh Sveti ne samo što svojim »vjetrom« nosi mladu Crkvu, nego on ispunja i pojedine Vjernike. O tome posebno svjedoče Pavao i Ivan. Duh Sveti se dijeli vjernicima po krštenju (usp. Dj 8, 12 si. 16. 33 sli.; 9, 18;
Ef 4, 5; Kol 2, 12; Rim 6, 3 sli. po kojemu Duh Sveti stanuje u duši vjernika kao u Hramu (usp. 1 Kor 3, 16 si.; 6, 19; Ef 2, 22).
Po krštenju čovjek postaje novo stvorenje. On je opran u »kupelji preporođenja « (usp. Ef 5, 26; Heb 10, 22; usp. Ez 36, 25; Iz 4, 4; 31, 9; Am 7, 4). On je tako po Duhu Svetom opran, posvećen i opravdan, kako su
već proroci navijestili (usp. Ez 36, 27; 37, 14) i preobražen je u novo stvorenje (uisp. 1 Kor 6, 11; 2 Kor 5, 17; Gal 3, 27; 6, 15; Ef 4, 24; Rim 15, 16 i dr.).

Tako on ulazi u novu ekonomiju, pod novi »zakon Duha«, koji je ubiIježen u ljudsko srce (usp. 2 Kor 3, 6—11) i služi Bogu u »novosti Duha« (Rim 7, 5). On hoda u Duhu (usp. Gal 6, 16) i nosi plodove Duha
(usp. Gal 6, 22 si. 25 si.; Rim 8, 23).
Ivan označuje preobrazbu koju Duh Sveti po krštenju izvodi u vjerniku kao novo rođenje, preporođenje, kako je to već i Ivan Krstitelj navijestio (Iv 1, 13; usp. Ez 36, 25 si), te je vjernik po krštenju rođen »od
Boga« (Iv 1, 13), »od Duha« (Iv 3, 5, 6, 8), »odozgo« (Iv 3, 3), što se suprotstavlja rođenju »iz tijela« (Iv 3, 6), »odozdo« (Iv 8, 23), »od sotone i svijeta« (Iv 8, 42—47; 15, 19; 17, 14. 16).

Po krštenju je svaki vjernik na tajnovit i dubok način uveden u otajstvo Isusa Krista, raspetog i uskrslog za nas (usp. Rim 6, 3 sli.). Tako vjernik sudjeluje u Kristovu sinovstvu, jer prima Duha posinstva u kojemu se obraća Bogu: »Abba! Oče!« (Gal 4, 6 si.) i živi na taj novi način djeteta Božjega (usp. Rim 8, 9—14). Duh nas uči moliti na pravi način (usp. Rim 14, 17; Fil 1, 19) nebeskom Ocu; on sam za nas i u nama moli (usp, Rim 8, 15, 26 si.; Jd 30; Fil 3, 3) i u nama budi čežnju za ponovnim dolaskom Spasitelja (Otk 22, 17. 20). Duh u nama utemeljuje nepokolebljivu vjeru u Isusa Krista, proslavljenog Gospodina (1 Kor 12, 3) i podržava našu nadu (Rim 15, 13). Duh daje snagu mučenicima (usp. 1 P t 4, 14) i razlijeva u srcima vjernika Božju ljubav (usp. Rim 5, 5; 15, 30; Gal 5, 22; Kol 1, 8; 2 Kor 6, 6; Ef 3, 16 si.). Život u Ijubavi
obuhvaća život u Duhu; »hodati u Dulpi« isto je što i »ljubiti jedni druge« (Gal 5, 13, 16; usp. Rim 8, 4; Ef 5, 2), a to znači »ispuniti zakon (Kristov)« (Gal 5, 14; 6, 2; 1 Kor 9, 21).

Posebnom brigom bdije Duh Sveti nad Crkvom da raste u ljubavi. On budi djelotvornu bratsku ljubav, radost, strpljivost, prijateljstvo, dobrotu, vjernost, blagost (Gal 5, 22; usp. 1 Kor 13, 4—7; Ef 4, 2). Po vršenju
ljubavi najsavršenije se ispunja zakon (Rim 13, 10; Gal 5, 14; Kol 3, 14).

Ljubav zauzima prvo mjesto u Crkvi, ona se izdiže iznad svih darova i ostaje kroz svu vječnost (usp. 1 Kor 13, 1—13; 14, 1). Ona u sebi sve uključuje (Rim 15, 30; Kol 1, 8; Gal 5, 22).
Kod Ivana je Duh Sveti tako usko povezan s ljubavlju, da on naizmjence upotrebljava izraz Duh ili ljubav (usp. 1 Iv 4, 13—17). U velikosvećeničkoj molitvi očituje se Duh Kristov koji u svojoj ljubavi sve veže
u jedno Kristovo Tijelo (Iv 17; usp. 1 Kor 12, 4—12) i uvodi u intimnu ljubav Oca i Sina. Čovjek tako po Duhu osobno i životno susreće Boga.

Duh i priroda

Duh Sveti ne samo, da oživljuje Crkvu i vjernike, nego svojim djelovanjem zahvaća i svu prirodu. On je naime vjernicima darovan kao zalog tjelesnog uskrsnuća (Rim 5, 5; 8, 11; Gal 3, 2; 4, 1; 1 Sol 4, 8; Ef 1, 13).
Po svojim darovima (usp. Rim 8, 23) Duh nas vodi prema konačnoj punini proslave (2 Kor 1, 22; 5, 5; Ef 1, 14). Budući da u nama stanuje Duh Kristov, to će on i nas uskrsnuti od mrtvih, kao što je i Isusa
uskrsio (Rim 8, 11; usp. 1 Kor 6, 14). jer on ima snagu koja daje život i koja će izvesti uskrsnuće tijela (2 Kor 3, 6; Gal 6, 8; usp. Iv 6, 63).

Duh je Božji bio na djelu kod prvog stvaranja (Post 1, 2; usp. 2, 7). Ali je ono po grijehu ljudi podvrgnuto prokletstvu (usp. Post 3, 17) i raspadljivositi (Rim 8, 21), te uzdiše u porođajnim mukama (Rim 8, 22). Tek
kada mi budemo proslavljeni i stvoreni će svijet sudjelovati »u slavnoj slobodi djece Božje« (Rim 8, 21). Tada će sve stvorenje naći svoje otkupljenje u proslavljenom Tijelu Kristovu i u ljudima (Rim 8, 18—23;
usp. Kol 1, 20; Ef 1, 10; 2 Pt 3, 13; Otk 21, 5), u novom nebu i novoj zemlji (Otk 21, 1 ; Iz 65, 17 ; 2 Pt 3, 13).

ZAKLJUČAK

Pokušajmo se osvrnuti na cjelinu objave o Duhu Svetomu u NZ. Na mnogim novozavjetnim mjestima vidimo da je Duh Božji promatran u smislu starozavjetnog ruach, kao jedna božanska snaga. U tom značenju lakše se razumijevaju izrazi kao što su: izliti Duha Svetoga, krstiti Duhom, pomazati, zapečatiti, ispuniti Duhom i si. Češće susrećemo usporedo Duha i snagu (usp. Lie 1, 17. 35; Dj 1, 8).

Kao i u SZ Duh je Božji više puta personificiran. On govori preko apostola (Dj 8, 20; 13, 2 i dr.) kao što je govorio preko proroka (Dj 4, 25), on šalje apostole (Dj 13, 4) i upravlja Crkvom (Dj 20, 28). Duh označuje
mudrost i snagu (1 Kor 2, 4 si. 13) i većinom u Pavla označuje nadnaravnu prisutnost kao Božje djelovanje. Zbog toga se mogu usporedo upotrijebite izrazi Bog, Gospodin i Duh (1 Kor 12, 4 sll).

Kod sinoptika nalazimo formulu krštenja koja jasno upućuje na tri božanske osobe (Mt 28, 19). Makar da je vjerojatno formulirana pod kasnijim liturgijskim utjecajem, to joj ne diže dokaznu snagu objave,
jer je sve to u konstitutivnom periodu objave.

U Djelima apostolskim posebno je jasno očitovana osobnost Duha, kada apostoli na svom saboru kažu: »Duh Sveti i mi smo odlučili« (Dj 15, 28).
I kod Pavla nalazimo pojedine izraze koji jasno očituju osobnost Duha Svetoga, kao u 1 Kor 12, 4—6 i posebno 2 Kor 13, 13: »Milost Gospodina Isusa Krista, Ijubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka
bude s vama svima.«

U jasnom govoru o osobnosti Duha ističe se Ivanovo evanđelje i Otkrivenje.
Otac šalje Tješitelja (Iv 14, 26), koji od njega izlazi (Iv 16, 27), da namjesto Isusa Krista poučava učenike (Iv 14, 26) i da svjedoči o Isusu (Iv 15, 26) i da očituje grijeh svijeta (Iv 16, 8—11) i dr. Duh Sveti zastupa Isusa Krista kod učenika (Iv 7, 39; 16, 7) u međuvremenu dok se on ponovno ne vrati (Iv 14, 16). U Otkrivenju također se Duh Sveti razlikuje kao osoba različita od Oca i Sina. On govori pojedinim crkvama (Otk 2, 7. 11. 17. 29; 3, 6. 13. 22; 14, 13).

Promatrajući djelovanje Duha Božjega u povijesti spasenja otkrivamo kako je to sve više i više ulaženje u osobni odnos s Gospodinom. Proces je to interiorizacije. U SZ prelazimo od saveza koji je sklopljen na Sinaju prema savezu koji Bog sklapa u nutrini našega srca i upisuje ga u tkivo našega bića i duha. Tako on iznutra upravlja vjernicima i poučava ih svojoj mudrosti po svome Duhu.

Taj proces interiorizacije nastavlja se u NZ po Sinu Božjemu Isusu Kristu. U njemu se očituje punina Duha Božjega te ga on i svojima dariva. No u punini će ga dati, tek kada on sam bude u punini u Duhu
proslavljen. Po Duhu ulaze vjernici u novo zajedništvo sa Sinom i s Ocem. To je novo stvorenje, novi savez. Dosljedno, to će voditi novom nebu i novoj zemlji, k punini eshatološke zbilje.

Bog nam dakle, darivajući nam svoje spasenje, sebe sve više dariva i otkriva. U novoj blizini Božjoj, koja se očituje u Sinu Božjem Isusu Kristu, mi susrećemo i Duha Očeva i Sinovljeva, koji istražuje nedokučivu
dubinu Božju (usp. 1 Kor 2, 10) i koji nas uvodi u taj intimni trojstveni Božji život.

Otajstvo Duha Svetoga koje smo promatrali kroz povijest spasenja bilo bi potrebno posebno teološki produbiti u tom intimnom odnosu s Ocem i Sinom kao i u svjetlu novog života u koji uvodi Crkvu i vjernike i s Crkvom-Zaručnicom trajno doziva Gospodina: »Amen! Dođi, Gospodine Isuse!« (Otk 22, 20; usp. 22, 17).

izvor: CUS1983/prof.dr.sc. fra Josip Marcelić

>> Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja – I. dio

>> OBJAVA DUHA U NOVOM ZAVJETU: ISUS I DUH SVETI II. dio