„SDSS je od osnivanja posvećen miru“ Kakav mir? Koji mir? Pod kojim uvjetima mir? Pod uvjetima SDSS-ovaca , Milorada Pupovca & Co, SNV-ovih NOVOSTI, BILTENA ili TV VIDE?[1] Dovoljno je pogledati glumatanje na fotografiji!

„Predsjedniče Vlade, pokušavate promijeniti i povijest hrvatskog naroda. Nekad su teroristi bili Vojislav Stanimirović i SDSS i ta ekipa. Vi se ovih dana jako trudite teroristima pokazati heroje, dragovoljce, ljude koji su po tri put ranjeni u Domovinskom ratu“, kazao je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava na aktualnom satu u Saboru.

„ Zbog teških kvalifikacija koje su ekstremni desničari uzastopno ponavljali, da HDZ koalira s teroristima, misleći na Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS)“reče Milorad Pupovac.

Klub ove manjinske stranke reagirao je na konferenciji za medije. „ Ekstremni“ desničari, sramotna kvalifikacija, jer to su hrvatski domoljubi, koji vole i poštuju svoju domovinu Hrvatsku, a za SDSS-ovce koji je ne vole, ni ne poštuju su „ekstremni desničari“!?

Pa sam Milorad Pupovac izjavio je da je njemu Beograd glavni grad, a hrvatski je državljanin i zastupnik u Hrvatskom Saboru!? „Beograd je glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj“ izjavio je zastupnik Hrvatskog Sabora notorni Milorad Pupovac u veljači 2019.godine .[2]

Da za Milorada Pupovca Beograd je glavni grad, a Zagreb krava muzara koja ga financira!

“SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca,  se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Kakve veze ima 2.svjetski rat sa sadašnjom Hrvatskom, koja se oslobodila od Jugoslavije i velikosrpske agresije u Domovinskom ratu 1991-1995. To je retorika Milorada Pupovca koji stalno nameće tezu NDH i 2 svjetskog rata, sa kojim obrambeni Domovinski rat 1991-1995. ne može imati nikakav kontinuitet zbog protoka od 50 godina i SFR Jugoslavije u međuvremenu.

I uostalom NDH je dio povijesti Hrvata kao što je 2.svjetski rat  dio povijesti Njemačke ili Italije i cijele Europe. Povijest ne možemo mijenjati, niti mogu sadašnje generacije za nju odgovarati, ali bi zato da u Hrvatskoj funkcionira pravna država Milorad Pupovac odgovarao što sakriva gdje su posmrtni ostaci dr.Šretera.

Podsjetio je i da je“ Željka Markić osuđena jer je SDSS nazvala gnijezdom terorizma, kazavši da je sud prepoznao da za tu tvrdnju ne postoje dokazi i da je to povreda časti, ugleda i stvaranja osjećaja nesigurnosti. SDSS je najslabiji u hrvatskom političkom životu, ali zato sasvim sigurno neće biti vreća u koju će udarati tko god i kako god poželi“ poručio je.

Neću se poput Željke Martić izlagati sudskoj tužbi, već ću citirati Milorada Pupovca i njegove SDSS-ovce te njihovim izjavama dokazati kako ne govore istinu, odnosno da jednostavno rečeno lažu. Milorad Pupovac svojim izjavama i djelima u cijelom tijeku raspada Jugoslavije i stvaranja države Hrvatske, predvodi petu kolonu u Hrvatskoj. Nemoguće je nabrojiti sve njegove podvale i laži u tih 30 godina, izdvojiti ću nekih 10-tak:

1.Laž

Jedna od sramotnih laži Milorada Pupovca je objavljena 22.veljače 1992,godine u Politici o 11 000 pokrštene srpske djece na katoličku vjeru, koji nikada nije dokazao, a ni demantirao. Na zagrebačkome Okružnom sudu 20. svibnja 1992. godine započeo je postupak protiv dr. Milorada Pupovca zbog tih tvrdnji. Optužbu je zastupao javni tužitelj RH Vladimir Šeks, ali je postupak obustavljen. Unatoč svemu iznesenome,

Pupovac je 2018. godine negirao da je to izjavio:

„Netočno je i nepotkrijepljeno dokazima da sam u veljači 1992. izjavio kako je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno, čime sam dao svoj obol srpskoj agresiji na Hrvatsku“

Zar preslika članka iz Politike nije dokaz? I opetovano laže, laž na laž!

• Podsjećam da je tijekom agresije i srpske okupacije hrvatskog teritorija obilazio svoje selo Donje Ceranje nadomak Benkovca koje su četnici držali pod nadzorom nakon što su odande protjerali Hrvate.
• Podsjećam na njegovu pokvarenu ulogu u nestanku i likvidaciji dr. Šretera što je u svojoj knjizi opisao Slavko Degoricija; „Čim dobiju doktora, puštaju Šretera’”, stoji nadalje u knjizi, nakon čega autor otkriva da je Pupovac lagao: “Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran već više od mjesec dana! Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke”, pisao je Degoricija. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

U prosincu 1991.godine u jeku srpske i JNA agresije na Hrvatsku, nakon Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika i ostalih razrušenih i spaljenih sela i gradova, Pupovac je za BBC izjavio: „Mi imao dokaze o tome da su hrvatski vojnici masakrirali srpsko stanovništvo u više gradova. Hrvatska država nije u stanju dati dovoljno garancija sigurnosti lojalnim Srbima“.

Ta je monstruozna izjava dana upravo na dan kada je Europska zajednica odlučila o priznanju Hrvatske (Večernji list, 17. prosinca 1991.). Poslije Pupovčeva odlaska u Beograd potkraj 1991.godine i susreta s ratnim zločincima Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Nikolom Koljevićem, novinar „Feral Tribuna“ je napisao kako se time „konačno do kraja razotkrio kao još jedan od Miloševićevih velikosrpskih prekodrinskih pulena. Istina, civiliziraniji i umiveniji od drugih, ali time još opasniji“. (Feral Tribun, 19. prosinca 1994.).

Netko kaže da ne treba obraćati pozornost na Milorada Pupovca i davati mu medijski prostor. Mislim upravo suprotno; svaku njegovu izrečenu rečenicu treba analizirati i razotkrivati njenu poruku, jer Milorad Pupovac niti jednu riječ ne izrekne, a da u njoj ne bude optužujuća poruka Hrvatima. Milorad Pupovac ostao je u Hrvatskoj i nije se formalno pridružio svojoj subraći Srbima u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Ostao je u Hrvatskoj da svojom djelatnošću bude poveznica sa Srbijom u daljnjim koracima ka ostvarivanju velikosrpske ideologije. Njemu je glavni grad Beograd.

2.Laž

„Od samostalnosti Hrvatske niti jednoj stranci dosad nije zabranjen rad. Naša stranka na komemoracijama u organizaciji srpske zajednice uvijek ističe stradanje svih žrtava, i hrvatskih i srpskih, osuđuje sve zločine. Radi se o stranci koja je dala povijesni doprinos, jedan od tih doprinosa je Mirna reintegracija „- rekao je Boris Milošević. Neistina! Zabranjen je rad stranci SDS, jednoj od osnivača SDSS-a, i izbrisanoj iz sudskog registra.

Dr. Franjo Tuđman pokušao je postići sporazum sa SDS-om, međutim Srbi u Hrvatskoj odgovorili su balvanima, odnosno Balvan revolucijom, 17.kolovoza 1990. otvoreno se priključivši Slobodanu Miloševiću i njegovoj velikosrpskoj ekspanzionističkoj politici, osnivanjem tzv. Republike Srpske Krajine sa namjerom izdvajanja od RH i priključenja Velikoj Srbiji. Stranka je zbog pobune protiv državno-pravnog poretka RH brisana iz registra stranaka;[3]

“Pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske pokrenut je 1992. godine, u povodu zahtjeva Javnog tužilaštva, i postupak za donošenje odluke o zabrani rada Srpske demokratske stranke – SDS (predmet, broj: U-VI-295/1992). Prije donošenja odluke Ustavnog suda, međutim, Ministarstvo uprave svojim je rješenjem od 27. veljače 1995. godine, klasa: UP/I006-01/95-01/21, ur. broj: 515-02-02/3-95-2, utvrdilo prestanak djelovanja Srpske demokratske stranke s danom 18. veljače 1992. godine i brisalo je iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21.Knjiga I. Nakon toga prestala je nadležnost Ustavnog suda da odluči o zahtjevu za zabranu rada SDS.” Ustavni sud Republike Hrvatske.[4]

3.Laž

“SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac. Nije točno! SDSS je posvećen miru, a osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini! SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog nelustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je pok. Antun Ivanković, predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika: “Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće: U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a. Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske „Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997. Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997. godine , možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“ Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno! Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?

4.Laž

„Naša stranka na komemoracijama u organizaciji srpske zajednice uvijek ističe stradanje svih žrtava, i hrvatskih i srpskih, osuđuje sve zločine“ rekao je Boris Milošević Kako su osudili sve zločine kada im je osnivač stranke ratni zločinac? Neistina, osnivač SDSS-a je ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović gradonačelnik okupiranog Vukovara optuženi ratni zločinac Goran Hadžić po optužnici Haškog suda iz 2004. odgovoran je za ratne zločine ubojstva, protjerivanja, zatočenja, mučenja i deportacije Hrvata kao i drugih ne Srba. Optužen je, među ostalim, i za pokolj na Ovčari gdje je strijeljano 250 Hrvata izvedenih iz vukovarske bolnice 1991. Zbog tumora na mozgu i potrebe za kemoterapijom pušten je na privremenu slobodu 15. travnja 2015. i umro 12. srpnja 2016. u krugu obitelji, u Novom Sadu.

Na Županijskome sudu u Osijeku 1999. osuđen je u odsutnosti na osam godina zatvora, zbog poticanja na zločin, ubojstva 23 osobe, rušenja katoličke crkve i miniranja nesrpskih kuća u Tenji, u blizini Osijeka, od 1. srpnja 1991. do 20. travnja 1992.godine. Hadžića je također u odsutnosti 1995. Šibenski županijski sud osudio na 20 godina zatvora zbog prekomjernog granatiranja šibenskoga i vodičkog područja zabranjenim ognjevima i orkanima 1992. i 1993. godine. Vojislav Stanimirović je 1993.godine u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., objavio članak pod naslovom : “Bolnica u pravom ruhu”, a prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice, s potpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava’”.

Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari. Stanimirović je 1995. godine, primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci. A „začudo“ bio je osnivač i predsjednik ranije spomenute SDS stranke koju je osnovao Jovan Rašković a koja je da podsjetim bila protiv osamostaljenja Hrvatske i koja je brisana iz Registra stranaka RH.

Vojislav Stanimirović kaže da nije bio u Vukovaru na dan okupacije bolnice 18.studeni 1991., a od Radovan Karadžića je dobio orden za posebne ratne zasluge vezane uz bolnicu u Vukovaru. Isto tako kaže da nije bio gradonačelnik u okupiranom Vukovaru, a za to postoji snimka.[5] Laž na laž!

Isto tako kaže da nije bio u Lovasu kada su ljudi odvođeni na strijeljanje i tjerani u minsko polje. Snimka ga demantira.

Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika uputila je priopćenje u kojem donosi snimku Stjepana Peulića, koji je preživio prolazak kroz minsko polje u Lovasu 1991. godine, a „radi poznatih politički igara nikada nije prikazan ni emitiran“ koji iznosi optužbu protiv bivšeg saborskog zastupnika Vojislava Stanimirovića da je bio prisutan uz Ljubana Devetaka kod odvođena Lovašana 1991.godine[6]

5.Laž

„Radi se o stranci koja je dala povijesni doprinos, jedan od tih doprinosa je mirna reintegracija „- rekao je Boris Milošević. Evo kakav je doprinos mirnoj reintegraciji dao Goran Hadžić: Goran Hadžić je prije pobune pripadnika srpske nacionalne manjine, bio skladištar u Vukovarskom tekstilnom poduzeću Vupik. Evo što o njemu misli General Klein koji je bio na čelu misije mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u hrvatskom Podunavlju, u misiji UNTAES-a, procesa mirne reintegracije; “Najteže je bilo s Hadžićem, zato što je bio nepošten. Činilo se da uopće ne razumije da je pametno surađivati i da mora upotrijebiti moć koju ima kako bi učinio najbolje što može za ljude koje predstavlja. Njegova taktika izbjegavanja, skrivanje i odugovlačenja, otežavala je ozbiljne pregovore. Rekao sam mu: „Ovo je igra karata i valjda vam je jasno da baš nemate puno aduta. Ali, budete li igrali mudro, inteligentno, možda i dobijete koji štih. Vlak kreće, i za vas će biti loše ako se ne ukrcate. Ali njega to nije zanimalo. Zanimao ga je šverc, kako izvući i prodati naftu iz Đeletovaca, kako napuniti džepove prije nego što ode “

Paralelno sa osnivanjem SDSS-a Vukovaru, osnovano je i Srpsko narodno vijeće u Zagrebu .Srpsko narodno vijeće (SNV), nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine, izabrano je političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj.

Po Erdutskom sporazumu, nakon provedenih izbora osnovano je Zajedničko vijeće općina (ZVO) sa sjedištem u Vukovaru. Kod nacrta promjene Ustava i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2010. godine HDZ je srpskoj manjini bio ponudio puno više nego što su oni uopće tražili. Naime u tekstu Ustavnog zakona, što ga je Sabor trebao usvojiti, stajalo je da Zajedničko vijeće općina dobiva status pravne osobe.  Termin status pravne osobe može se, vrlo lako protumačiti kao podloga za uvođenje teritorijalne autonomije za pojedine srpske općine u Hrvatskoj. Vlada i HDZ stajali su iza tog teksta, s tim i takvim mogućim političkim i pravnim posljedicama. U zadnji čas je Vesna Pusić podnijela amandman kojim je spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.( odnosno federalizaciju Hrvatske)

Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13.prosinca 2002.godine nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutski sporazum. Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.[7]

Vojislav Stanimirović izjavio je „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“[8]

6.Laž

„ To je opasan govor mržnje koji može isprovocirati nečiju neželjenu reakciju s neželjenim posljedicama…“[9] Tko više od SNV-a u Hrvatskoj širi govor mržnje? Nitko! Njihov srbočetnički agitprop NOVOSTI neprekidno i to našim novcem, od kada je osnovan širi govor mržnje i one koji im na to ukazuju blokiraju. Misle da će blokadom sakriti, ali ne mogu, previše je očito.

Kroz cjelokupnu perfidnu djelatnost i rad Milorada Pupovca od raspada Jugoslavije do danas proteže se mržnja prema hrvatskoj državotvornoj ideji i prema Hrvatima. Nametnuo se kao jedini predstavnik i vođa srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ne samo srpskoj manjini nego i hrvatskoj i međunarodnoj zajednici. Sav njegov rad prožet je licemjernom mržnjom prema svemu i svakome koji predstavlja hrvatski identitet. Svojim plačljivim načinom komunikacije i zastajkivanjem namjerno provocira krivnju o temi i osobama o kojima govori. No to je njegov stil, ali poruke kroz publikacije koje izdaje SNV, kojemu je on na čelu, su nedvojbeno usmjereno protiv svega hrvatskoga. U svoj toj njegovoj antihrvatskoj djelatnosti, najnemoralnije je što sve to radi sa novcima iz Proračuna RH, namijenjenih održavanju kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine.

Novosti, Bilten, sada i Vida TV vrište od mržnje prema Hrvatskoj, a u svima ja glavni i odgovorni Milorad Pupovac, po svemu jedini i neprikosnoveni predstavnik srpske nacionalne manjine. Dakle Milorad Pupovac drži sve medije SNV-a pod svojom kontrolom. I ne samo pod kontrolom nego se brine za njihovo izdašno financiranje.

32 godine ne priznaju državu za koju su se branitelji Vukovara borili i izborili.

32 godine njima je glavni grad Beograd iz kojega su krenuli tenkovi obasuti cvijećem na Vukovar.

32 godine za njih je Vukovar „OSLOBOĐEN“

32 godine šute o masovnim grobnicama.

32 godine ne priznaju logore po Srbiji i nisu platili ratnu odštetu.

32 godine nisu vratili medicinsku dokumentaciju uzetu iz Vukovarske bolnice.

32 godine nisu vratili umjetničko blago koje su pokrali i odnijeli u Srbiju.

32 godine još ima nestalih,

32 godine djeca uče u odvojenim školama, 32 godine!?

I kada se Hrvati pobune da neće više financirati guju u njedrima, onda su Pupovac i njegova parazitska bulumenta, a što drugo nego-ugrožen!? Onda njegovi novinari -paraziti traže pomoć razno-raznih udruga , stranih i domaćih kako bi opet potvrdili da su žrtve Hrvata. Kako mogu biti žrtve kada ih Hrvati financiraju? Nema logike! Ili ipak ima, doktor znanosti Milorad Pupovac se poput Kafkinog lika koji se preobrazio u žohara, preobrazio u mirotvorca.

7.Laž

Srbi su žrtve Hrvata, po njegovim Biltenima. Vrhunac licemjerstva, pokvarenosti i manipulacije povijesnim činjenicama očituje se u SNV-Biltenima Milorada Pupovca. Postavljeni su tako da su Srbi žrtve ustašoidnih Hrvata, jer oni „Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju…“ tvrdi Pupovac, jer „ se najveći dio samostalaca u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu“

E sada kakve veze te prazne fraze imaju sa sadašnjosti to valjda samo Pupovac zna! Kako Srbi mogu biti žrtve kada su ONI, napali Hrvate, na teritoriju Hrvatske? Da bi pomogli svojoj braći iz Srbije i JNA, postavili su balvane i digli balvan revoluciju, protiv legalno i legitimno izabrane hrvatske vlasti. I kada je vidio da više sam ne može izigravati žrtvu, dr. Milorad Pupovac postao je „mirotvorac“ On je kao i njegov Vožd Slobodan Milošević -za mir, ali mir preko nišana. To je njihov mir!

U toj svojoj novoj ulozi mirotvorca doktor znanosti Milorad Pupovac toliko se zanio da je smetnuo s uma tko je započeo rat i sa kojim ciljem, jer se iz formulacije njegovih

izjava to ni ne nazire. Naprotiv licemjerno manipulira praveći od nas Hrvata

zaboravne ljude, koji ne poznaju svoju bližu i daljnju povijest. Ali vara se , sjećanje na te dane PONOSA I SLAVE je još veoma živo. Izjednačavanje žrtve i Hrvatska krivica , je flagrantno manipuliranje i zavaravanje javnog mnijenja, odnosno BEZOČNA LAŽ!

Nema ni spomena zločina iz 1991.godine, nema stradanja, prognanih i ubijenih Hrvata, nema srušenih i zapaljenih Crkvi, sa ciljem da se zatre svaki trag života

Hrvata u tim mjestima. Nema Načertanija, nema Stojanovićeve Do istrage naše ili vaše,  nema Memoranduma SANU, nema Valerijanova memoranduma ni granice Velike Srbije na hrvatskom teritoriju na crti Virovitica-Karlovac- Karlobag! Stoga treba mu osvježiti pamćenje, da podsjetim samo na dio razaranja i zločina:

Od:

• pokolja na Ovčari, 18. studenog 1991., 255-264 civila i hrvatskih branitelja, i
• masakra u Škabrnji,18. studenog 1991. 48-86 civila i branitelja,
• 2.svibnja 1991, pokolj u Borovu selu, masakrirano 12 hrvatskih policajaca
• 26.srpnja 1991.pokolj u Kozibrodu, 10 osoba ubijeno
• 27.srpnja 1991,pokolj u Strugi, 12 osoba ubijeno
• 1.kolovoza 1991, pokolj u Dalju, 39 osoba je ubijeno
• 8.kolovoza 1991, pokolj u Lovincu,
• 29.kolovoza 1991. pokolj u Skeli kod Gline, ubijeno 10 osoba
• 3. rujna 1991.pokolj u Graboštanima, Stublju i Majuru, 20 osoba ubijeno
• 3.rujna 1991. pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu, ubijeno 24 osoba
• 8.rujna 1991, pokolj u Kusonjama ,20 hrvatskih vojnika je ubijeno.
• 18.rujna 1991, pokolj u Petrinji, masakrirano 17 hrvatskih vojnika
• 22.rujna 1991,pokolj u Tovarniku, 68 civila ubijeno i jedini svećenik koji je ubijen u velikosrpskoj agresiji, velečasni Ivan Burik
• 3.listopada 1991, pokolj kod Gline, Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka, 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete ( 6 mjeseci).
• 13.listopada 1991, pokolj u Širokoj kuli kraj Gospića, 34 osobe, koji su počinili maskirani  lokalni Srbi.
• 13. listopada 1991. u Novom selu Glinskom, napravili prvi pokolj ubivši osam Hrvata. U narednim danima ubili su još 32 ljudi, među kojima je bila jedna cijela petočlana obitelj, kao i jedna djevojčica od 13 i dječak od 17 godina. Žrtve su prije pokolja mučili, vukli ih konjima po mjesnim puteljcima, brojne su ljude spalili, kao i sve hrvatske kuće.
• 20.listopada 1991, pokolj kod Baćina , 56 osoba ubijeno
• 2 studenog 1991, pokolj u Lušcu (predgrađe Vukovara) 59 osoba.
• 4.studeni 1991, pokolj blizu Petrinje, pokolj 16 hrvatskih civila
• 15.studeni 1991. pokolj u Kostrićima, 16 osoba
• 18.studenog 1991, Ovčara, pobijeno 264 osoba, ranjenika iz Vukovarske bolnice
• 18.studenog 1991 Škabrnja, 86 osoba je stradalo
• 19.studenog 1991,Nadin, pobijeno je 14 osoba
• studeni 1991, pokolj u selu Klanjecu kod Slunja, 20 hrvatskih civila pobijeno
• 12.do 14 prosinca 1991, Voćin i Hum kod Slatine, 47 civila ubijeno
• 16.prosinca 1991, pokolj u Joševici, 21 hrvatski civil
• 16-21 siječnja 1992. pokolj u polju i Lađevačkom selištu, ubijeno je 10.osoba
• 2.svibnja 1995. raketiranje Zagreba, 7 mrtvih[10]

To je samo dio stradanja hrvatskog naroda i mjesta koje bi trebalo komemorirati! Imao bi Milorad Pupovac cijelu godinu hodati po Hrvatskoj i komemorirati žrtve koje su Srbi posijali. Samo usporediti brojke i vidi se tko je agresor, a tko je žrtva. Izjednačavanje žrtve i agresora nikako nije moguće, jer krivicu i odgovornost snosi agresor. To je osnovno polazište pomirbe, a ne komemoriranje žrtava!

Nikada Milorad Pupovac ne postavlja pitanje tko je izazvao te strašne posljedice rata?

Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta, 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje.(vidi fusnotu 7) I onda Pupovac traži za sebe i svoje sva ljudska prava?

A ta ista prava nisu dali Hrvatima, nego su nas htjeli istrijebiti da ne ostane nikakav trag hrvatskog postojanja na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag!? Na području Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih crkvi, pedeset i jedna ostale crkve, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva na otvorenom, što, ako se samo to zbroji, iznosi 380 potpuno uništenih sakralnih objekata, ili “ranjenih crkava u Hrvata”. Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično, ni manje ni više nego oko 1.500 kršćanskih sakralnih objekata, o čemu postoji kompletna arhiva sa fotografijama i opisima ovih zločina ili srbijanskog kulturocida.

Znači po Pupovcu Hrvati bi trebali biti tolerantni i zaboraviti velikosrpsku agresiju, neisplaćenu odštetu, nepriznavanje logora po Srbiji i druge zločine, „ ta tko nas to bre zavadi“ I tko to traži? Jedan Milorad Pupovac koji nije zaboravio zločine iz 2.svjetskog rata, koji stalno stigmatizira Hrvate za Jasenovac, koji nameće krivnju Hrvatskoj u kojima ova generacija nije sudjelovala. A on je sudjelovao u agresiji na ovu Hrvatsku i traži da se to zaboravi? Doista dio srži pokvareno i licemjerno „mirotvorstvo“

I ne samo to Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, u debelom je sukobu interesa, što potvrđuje naprijed navedenu činjenicu da on preko svojih srbočetničkih agitpropa, Novosti i Biltena vodi specijalni medijsko-propagandni rat protiv države Hrvatske, a član je Savjeta za nacionalne manjine i sam svojem SNV-u dodjeljuje sredstva.

8.Laž

Ali treba biti vrhunski licemjer izjaviti u povodu Vukovara:

„…Ne zato, jer i prijetnje i uvrede kakve slušamo ovih dana slušamo i inače, mnogih dana i mnogih godina. Ne možemo i ne trebamo biti zato što se našu potrebu i želju za iskazivanjem pijeteta prema žrtvama i naše poticanje pomirenja među živima pretvara u povod za fizičko sukobljavanje. Ne možemo i ne trebamo zbog toga što želimo, koliko je to moguće, sačuvati dostojanstvo kako same vukovarske i škabrnjske komemoracije tako i naše dostojanstvo“

Podsjećam da je SDSS osnovan 1997. u okupiranom Vukovaru i da su ga osnovali osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i neosuđeni Vojislav Stanimirović. Ma zamislite agresori bi čuvali dostojanstvo vukovarske i škabrnjske komemoracije? Agresor nije žrtva. Sam snosi odgovornost za sve žrtve, jer je započeo agresiju. Prijetnje i uvrede redovito šalju njegovi srbočetnički agitpropovci iz NOVOSTI. Boris Dežulović, Boris Rašeta, Viktor Ivančić … Redovno gaze dostojanstvo hrvatskih branitelja, pa su i kolonu sjećanja od 150 000 ljudi u Vukovaru proglasili kao promociju ustaštva!?[11]

Milorad Pupovac priča o žrtvama kao da su ih prouzročili „svemirci“ , kao da Srbi nemaju nikakve veze sa žrtvama, a oni su ih prouzročili! Usporedbom fotografija  jasna je ogromna razlika: ovi na traktorima stavili su se u službu velikosrpske agresivne politike,. koja je započela rat i mislila ratovati bez žrtava!? Na traktorima nisu bili izloženi stotinama tisuća granata. Nisu bili mjesecima u podrumu. Nisu odvedeni u logore, mučeni i ubijani. Svoju imovinu ukrcali su na traktor, a ne u jednu najlon vrećicu. Da nisu započeli agresiju i napali svoje susjede i sugrađane, ne bi bilo žrtava, ni razaranja.

Po tome se vidi Pupovčevo manipuliranje i povijesni revizionizam novije povijesti, jer nikako da imenuje velikosrpsku politiku Miloševića i SPC kao agresore i napadače, a rat se vodio na teritoriju  Hrvatske, a ne u Srbije. Ali mi se toga ne smijemo mi sjećati!?

I ne samo to, postavlja se pitanje sa kojim pravom srpska manjina od 123 892 ili 3,20 %, nama Hrvatima, a ima nas 3 547 614 ili 91,63 % , nameće svoj nakaradni vrijednosni sustav, svoju velikosrpsku mitomaniju i svoju jugoslavensko-komunističku ideologiju, kada je Hrvatski Sabor još 8.listopada 1991.donio odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza sa bivšom SFR Jugoslavijom?

9. Laž

„Ako je išta Hrvatskoj od Srba dano-dan je antifašizam“  bubne Milorad Pupovac i ostane živ. Smiješno, netočno! Srbi bi od Hrvata trebali učiti što je antifašizam, jer su se Istarski Hrvati prvi u Europi pobunili protiv fašizma! Seljaci na Proštini u Istri prvi su u svijetu podigli antifašističku pobuna u povijesti! Pobuna je počela početkom veljače 1921.a ugušena 5.travnja 1921.godine. Ništa Srbi nama Hrvatima nisu dali osim ZLA! Od Odese 1918. godine  do danas.

10.Laž

“Mi nismo nasilni ljudi”

“Moj ideal, moj cilj, moj san je da ljudi u Vukovaru, bili Srbi ili Hrvati, budu zajedno taj dan i možda ja to neću dočekati, ali neću prestati činiti da do toga dođe”, poručio je Milorad Pupovac Nisu nasilni, neka samo pogledaju naslovnice NOVOSTI! Ne znam kako mogu uopće to očekivati, kada ne žele čak ni nakon 32 godine otkriti gdje su masovne grobnice. Još je uvijek nepoznata sudbina 1.409 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 394 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1.803 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata a među njima i 10-toro djece.

Posebna priča su koncentracioni logori na teritoriju Srbije, koje usput rečeno Srbija ne priznaje i sudbina zarobljenih civila i vojnika, koja je bila doista stravična.  Mnoge su masakrirali srpski četnici i paravojska, svakodnevno prebijali, mučili, iživljavali se i na kraju su mnogi podlegli ozljedama nakon mučenja. Do sada su na području Vukovara pronađene 52 masovne grobnice a ekshumirani su ostaci preko 2.000 žrtava, od kojih je 1.688 identificirano. Najmlađa žrtva silovanja u logoru Stajićevo je imala 6 godina, a najstarija je bila baka od 80 godina. Iz gradskog muzeja Vukovar odneseno je 29.758 predmeta. Velik broj njih je uništen. 13 policajaca koji su se borili na području Vukovara još uvijek su na popisu nestalih osoba i ne zna se što je s njima. Za logore na teritoriju Srbije zasad još nitko nije odgovarao, Srbija ih službeno ni ne priznaje. To bi sve Milorad Pupovac izjednačio sa po procjeni 50-tak ubijenih Srba u Vukovaru u ljeto 1991.godine, a da nije uopće uzeo u obzir da su Srbi iz Borova sela 2.svibnja 1991.godine iz zasjede ubili i izmasakrirali 12 hrvatskih policajaca. Na Ovčari je ubijeno 200 ljudi iz vukovarske bolnice – pacijenata, ranjenika, bolničkog osoblja, branitelja grada, novinara i drugih civila. Ubijeni su bili u dobi od 16 do 76 godina. Najmlađa žrtva Igor Kačić rođen je 1975. u Vukovaru. Na Ovčari su ubijene i dvije žene. Ružica Mrkobašić imala je 32 godine i bila je u šestom mjesecu trudnoće. Prema svjedočenju na suđenju u Srbiji Ružicu su ispred hangara tukli poput ostalih zarobljenika. Ona je krvnike molila i za svoj život i za život nerođenog djeteta. Međutim, krvnici nisu imali milosti, ni prema njoj ni prema nerođenom djetetu već je ubijena vrlo okrutno hicem u trbuh.

Opetovano treba ponavljati da je velikosrpska ideologija uzrok svih zala na prostoru bivše Jugoslavije,  koje je Srbija počinila nad hrvatskim narodom počevši od formiranja Države SHS, pa 6.sječanjske diktature kralja Aleksandra i terora koji je vršen nad hrvatskim narodom Bez priznavanja krivice i suočavanja Srbije sa tom krivicom, nema pomirbe! Nema!

Po Miloradu Pupovcu i ne samo njemu nego i europskim političarima, koji srpska zla nisu osjetili, agresora Srbiju i Srbe u Hrvatskoj, Hrvati trebaju zaboraviti, TETOŠITI i NAGRADITI za agresiju!?

Pa prošlo je 32 godine, vrijeme je za pomirbu i mir!? Ne može, nikako ne može, zato što ova generacija koja je stvarala Hrvatsku ne snosi ni krivnju, ni odgovornost za događaje iz 2.svjetskog rata, a Milorad Pupovac itekako snosi odgovornost kao  suvremenik i sudionik u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku!

Bez priznanja krivice i kajanja, nema oprosta ni pomirbe!

Bez odustajanja od velikosrpske politike nema trajnog mira sa Srbima!

Lili Benčik/hrvatskepravice

---

[1] https://www.portalnovosti.com/sdss-je-stranka-koja-je-od-momenta-svog-osnivanja-bila-posve%C4%87ena-miru

[2] https://www.hazud.hr/antifasista-pupovac-beograd-glavni-grad-nase-maticne-drzave/

[3] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_11_133_2145.html

[4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Srpska_demokratska_stranka_(Hrvatska)

[5] https://www.youtube.com/watch?v=F7zmaZn-mm0

[6] https://www.youtube.com/watch?v=lZmi9qeM5kU

[7] https://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-u-ratu

[8] https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613 

[9] https://www.portalnovosti.com/iskazivanje-pijeteta-pretvara-se-u-povod-za-fizicki-sukob

[10]https://enciklopedija.fandom.com/hr/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu

[11] https://www.portalnovosti.com/pijetet-prema-zrtvama-pretvorio-se-u-promociju-usta%C5%A1stva

Gospa od Prizidnice je svetište Majke Božje kod Slatina na otoku Čiovu. Gospi od Prizidnice hodočaste posebno Slatinjani kao i vjernici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Duhovski ponedjeljak, na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe) i na Gospu od Bezgrešnog začeća (8. prosinca).

Svetište i crkva Gospe od Prizidnica izrasli su u sklopu istoimene pustinje koju su u 16. stoljeću osnovali poljički svećenici glagoljaši. Na pročelju crkve je natpis koji spominje Juraja Stoidražića kao graditelj crkve iz 1546. godine. Pustinja je kao samostanska zajednica opstojala do polovice 19. stoljeća. Uglavnom su tu živjeli glagoljaši, ali i poneki svjetovni svećenici. Izvorno, među prvim svećenicima i njihovim učenicima – klericima, većina ih je bila iz Poljica, no kasnije se pridružuju i iz drugih krajeva. Posljednji stalno nastanjeni svećenik bio je don Andrija Varvodić iz Roža, koji je umro 1852. kao slatinski župnik. Nakon toga zgrade pustinje korištene su u gospodarske svrhe, a svetište se pohodilo samo u blagdanskim prilikama. U Drugom svjetskom ratu Prizidnice su posve opustošili Nijemci, koji su sve razgradili, kako bi na rtu Čiova izgradili svoje bunkere. No poslije rata Prizidnice su zahvaljujući svim mještanima Slatine ponovno izgrađene i uređene.

U crkvi se nalazi središte pobožnosti – slika Majke Božje s Djetetom (Milosna Gospa). Slika se  u sačuvanim dokumentima spominje prvi put 1750., u službenom pohodu splitskog  nadbiskupa Pacifika Bizze. U umjetničkom pogledu slika je vrlo vrijedan rad 14. stoljeća iz  čuvene slikarske škole na Kreti.

Danas se dvije mise za štovatelje Gospe od Prizidnice.

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.