Connect with us

Istaknuto

Pupovac kao Milošević „ Ja sam za mir“ ili 10 laži Milorada Pupovca

Published

2 mjeseca ago

on

„SDSS je od osnivanja posvećen miru“ Kakav mir? Koji mir? Pod kojim uvjetima mir? Pod uvjetima SDSS-ovaca , Milorada Pupovca & Co, SNV-ovih NOVOSTI, BILTENA ili TV VIDE?[1] Dovoljno je pogledati glumatanje na fotografiji!

„Predsjedniče Vlade, pokušavate promijeniti i povijest hrvatskog naroda. Nekad su teroristi bili Vojislav Stanimirović i SDSS i ta ekipa. Vi se ovih dana jako trudite teroristima pokazati heroje, dragovoljce, ljude koji su po tri put ranjeni u Domovinskom ratu“, kazao je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava na aktualnom satu u Saboru.

„ Zbog teških kvalifikacija koje su ekstremni desničari uzastopno ponavljali, da HDZ koalira s teroristima, misleći na Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS)“reče Milorad Pupovac.

Klub ove manjinske stranke reagirao je na konferenciji za medije. „ Ekstremni“ desničari, sramotna kvalifikacija, jer to su hrvatski domoljubi, koji vole i poštuju svoju domovinu Hrvatsku, a za SDSS-ovce koji je ne vole, ni ne poštuju su „ekstremni desničari“!?

Pa sam Milorad Pupovac izjavio je da je njemu Beograd glavni grad, a hrvatski je državljanin i zastupnik u Hrvatskom Saboru!? „Beograd je glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj“ izjavio je zastupnik Hrvatskog Sabora notorni Milorad Pupovac u veljači 2019.godine .[2]

Da za Milorada Pupovca Beograd je glavni grad, a Zagreb krava muzara koja ga financira!

“SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca,  se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Kakve veze ima 2.svjetski rat sa sadašnjom Hrvatskom, koja se oslobodila od Jugoslavije i velikosrpske agresije u Domovinskom ratu 1991-1995. To je retorika Milorada Pupovca koji stalno nameće tezu NDH i 2 svjetskog rata, sa kojim obrambeni Domovinski rat 1991-1995. ne može imati nikakav kontinuitet zbog protoka od 50 godina i SFR Jugoslavije u međuvremenu.

I uostalom NDH je dio povijesti Hrvata kao što je 2.svjetski rat  dio povijesti Njemačke ili Italije i cijele Europe. Povijest ne možemo mijenjati, niti mogu sadašnje generacije za nju odgovarati, ali bi zato da u Hrvatskoj funkcionira pravna država Milorad Pupovac odgovarao što sakriva gdje su posmrtni ostaci dr.Šretera.

Podsjetio je i da je“ Željka Markić osuđena jer je SDSS nazvala gnijezdom terorizma, kazavši da je sud prepoznao da za tu tvrdnju ne postoje dokazi i da je to povreda časti, ugleda i stvaranja osjećaja nesigurnosti. SDSS je najslabiji u hrvatskom političkom životu, ali zato sasvim sigurno neće biti vreća u koju će udarati tko god i kako god poželi“ poručio je.

Neću se poput Željke Martić izlagati sudskoj tužbi, već ću citirati Milorada Pupovca i njegove SDSS-ovce te njihovim izjavama dokazati kako ne govore istinu, odnosno da jednostavno rečeno lažu. Milorad Pupovac svojim izjavama i djelima u cijelom tijeku raspada Jugoslavije i stvaranja države Hrvatske, predvodi petu kolonu u Hrvatskoj. Nemoguće je nabrojiti sve njegove podvale i laži u tih 30 godina, izdvojiti ću nekih 10-tak:

1.Laž

Jedna od sramotnih laži Milorada Pupovca je objavljena 22.veljače 1992,godine u Politici o 11 000 pokrštene srpske djece na katoličku vjeru, koji nikada nije dokazao, a ni demantirao. Na zagrebačkome Okružnom sudu 20. svibnja 1992. godine započeo je postupak protiv dr. Milorada Pupovca zbog tih tvrdnji. Optužbu je zastupao javni tužitelj RH Vladimir Šeks, ali je postupak obustavljen. Unatoč svemu iznesenome,

Pupovac je 2018. godine negirao da je to izjavio:

„Netočno je i nepotkrijepljeno dokazima da sam u veljači 1992. izjavio kako je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno, čime sam dao svoj obol srpskoj agresiji na Hrvatsku“

Zar preslika članka iz Politike nije dokaz? I opetovano laže, laž na laž!

  • Podsjećam da je tijekom agresije i srpske okupacije hrvatskog teritorija obilazio svoje selo Donje Ceranje nadomak Benkovca koje su četnici držali pod nadzorom nakon što su odande protjerali Hrvate.
  • Podsjećam na njegovu pokvarenu ulogu u nestanku i likvidaciji dr. Šretera što je u svojoj knjizi opisao Slavko Degoricija; „Čim dobiju doktora, puštaju Šretera’”, stoji nadalje u knjizi, nakon čega autor otkriva da je Pupovac lagao: “Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran već više od mjesec dana! Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke”, pisao je Degoricija. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

U prosincu 1991.godine u jeku srpske i JNA agresije na Hrvatsku, nakon Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika i ostalih razrušenih i spaljenih sela i gradova, Pupovac je za BBC izjavio: „Mi imao dokaze o tome da su hrvatski vojnici masakrirali srpsko stanovništvo u više gradova. Hrvatska država nije u stanju dati dovoljno garancija sigurnosti lojalnim Srbima“.

Ta je monstruozna izjava dana upravo na dan kada je Europska zajednica odlučila o priznanju Hrvatske (Večernji list, 17. prosinca 1991.). Poslije Pupovčeva odlaska u Beograd potkraj 1991.godine i susreta s ratnim zločincima Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Nikolom Koljevićem, novinar „Feral Tribuna“ je napisao kako se time „konačno do kraja razotkrio kao još jedan od Miloševićevih velikosrpskih prekodrinskih pulena. Istina, civiliziraniji i umiveniji od drugih, ali time još opasniji“. (Feral Tribun, 19. prosinca 1994.).

Netko kaže da ne treba obraćati pozornost na Milorada Pupovca i davati mu medijski prostor. Mislim upravo suprotno; svaku njegovu izrečenu rečenicu treba analizirati i razotkrivati njenu poruku, jer Milorad Pupovac niti jednu riječ ne izrekne, a da u njoj ne bude optužujuća poruka Hrvatima. Milorad Pupovac ostao je u Hrvatskoj i nije se formalno pridružio svojoj subraći Srbima u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Ostao je u Hrvatskoj da svojom djelatnošću bude poveznica sa Srbijom u daljnjim koracima ka ostvarivanju velikosrpske ideologije. Njemu je glavni grad Beograd.

2.Laž

„Od samostalnosti Hrvatske niti jednoj stranci dosad nije zabranjen rad. Naša stranka na komemoracijama u organizaciji srpske zajednice uvijek ističe stradanje svih žrtava, i hrvatskih i srpskih, osuđuje sve zločine. Radi se o stranci koja je dala povijesni doprinos, jedan od tih doprinosa je Mirna reintegracija „- rekao je Boris Milošević. Neistina! Zabranjen je rad stranci SDS, jednoj od osnivača SDSS-a, i izbrisanoj iz sudskog registra.

Dr. Franjo Tuđman pokušao je postići sporazum sa SDS-om, međutim Srbi u Hrvatskoj odgovorili su balvanima, odnosno Balvan revolucijom, 17.kolovoza 1990. otvoreno se priključivši Slobodanu Miloševiću i njegovoj velikosrpskoj ekspanzionističkoj politici, osnivanjem tzv. Republike Srpske Krajine sa namjerom izdvajanja od RH i priključenja Velikoj Srbiji. Stranka je zbog pobune protiv državno-pravnog poretka RH brisana iz registra stranaka;[3]

“Pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske pokrenut je 1992. godine, u povodu zahtjeva Javnog tužilaštva, i postupak za donošenje odluke o zabrani rada Srpske demokratske stranke – SDS (predmet, broj: U-VI-295/1992). Prije donošenja odluke Ustavnog suda, međutim, Ministarstvo uprave svojim je rješenjem od 27. veljače 1995. godine, klasa: UP/I006-01/95-01/21, ur. broj: 515-02-02/3-95-2, utvrdilo prestanak djelovanja Srpske demokratske stranke s danom 18. veljače 1992. godine i brisalo je iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21.Knjiga I. Nakon toga prestala je nadležnost Ustavnog suda da odluči o zahtjevu za zabranu rada SDS.” Ustavni sud Republike Hrvatske.[4]

3.Laž

“SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac. Nije točno! SDSS je posvećen miru, a osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini! SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog nelustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je pok. Antun Ivanković, predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika: “Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće: U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a. Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske „Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997. Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997. godine , možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“ Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno! Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?

4.Laž

„Naša stranka na komemoracijama u organizaciji srpske zajednice uvijek ističe stradanje svih žrtava, i hrvatskih i srpskih, osuđuje sve zločine“ rekao je Boris Milošević Kako su osudili sve zločine kada im je osnivač stranke ratni zločinac? Neistina, osnivač SDSS-a je ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović gradonačelnik okupiranog Vukovara optuženi ratni zločinac Goran Hadžić po optužnici Haškog suda iz 2004. odgovoran je za ratne zločine ubojstva, protjerivanja, zatočenja, mučenja i deportacije Hrvata kao i drugih ne Srba. Optužen je, među ostalim, i za pokolj na Ovčari gdje je strijeljano 250 Hrvata izvedenih iz vukovarske bolnice 1991. Zbog tumora na mozgu i potrebe za kemoterapijom pušten je na privremenu slobodu 15. travnja 2015. i umro 12. srpnja 2016. u krugu obitelji, u Novom Sadu.

Na Županijskome sudu u Osijeku 1999. osuđen je u odsutnosti na osam godina zatvora, zbog poticanja na zločin, ubojstva 23 osobe, rušenja katoličke crkve i miniranja nesrpskih kuća u Tenji, u blizini Osijeka, od 1. srpnja 1991. do 20. travnja 1992.godine. Hadžića je također u odsutnosti 1995. Šibenski županijski sud osudio na 20 godina zatvora zbog prekomjernog granatiranja šibenskoga i vodičkog područja zabranjenim ognjevima i orkanima 1992. i 1993. godine. Vojislav Stanimirović je 1993.godine u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., objavio članak pod naslovom : “Bolnica u pravom ruhu”, a prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice, s potpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava’”.

Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari. Stanimirović je 1995. godine, primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci. A „začudo“ bio je osnivač i predsjednik ranije spomenute SDS stranke koju je osnovao Jovan Rašković a koja je da podsjetim bila protiv osamostaljenja Hrvatske i koja je brisana iz Registra stranaka RH.

Vojislav Stanimirović kaže da nije bio u Vukovaru na dan okupacije bolnice 18.studeni 1991., a od Radovan Karadžića je dobio orden za posebne ratne zasluge vezane uz bolnicu u Vukovaru. Isto tako kaže da nije bio gradonačelnik u okupiranom Vukovaru, a za to postoji snimka.[5] Laž na laž!

Isto tako kaže da nije bio u Lovasu kada su ljudi odvođeni na strijeljanje i tjerani u minsko polje. Snimka ga demantira.

Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika uputila je priopćenje u kojem donosi snimku Stjepana Peulića, koji je preživio prolazak kroz minsko polje u Lovasu 1991. godine, a „radi poznatih politički igara nikada nije prikazan ni emitiran“ koji iznosi optužbu protiv bivšeg saborskog zastupnika Vojislava Stanimirovića da je bio prisutan uz Ljubana Devetaka kod odvođena Lovašana 1991.godine[6]

5.Laž

„Radi se o stranci koja je dala povijesni doprinos, jedan od tih doprinosa je mirna reintegracija „- rekao je Boris Milošević. Evo kakav je doprinos mirnoj reintegraciji dao Goran Hadžić: Goran Hadžić je prije pobune pripadnika srpske nacionalne manjine, bio skladištar u Vukovarskom tekstilnom poduzeću Vupik. Evo što o njemu misli General Klein koji je bio na čelu misije mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u hrvatskom Podunavlju, u misiji UNTAES-a, procesa mirne reintegracije; “Najteže je bilo s Hadžićem, zato što je bio nepošten. Činilo se da uopće ne razumije da je pametno surađivati i da mora upotrijebiti moć koju ima kako bi učinio najbolje što može za ljude koje predstavlja. Njegova taktika izbjegavanja, skrivanje i odugovlačenja, otežavala je ozbiljne pregovore. Rekao sam mu: „Ovo je igra karata i valjda vam je jasno da baš nemate puno aduta. Ali, budete li igrali mudro, inteligentno, možda i dobijete koji štih. Vlak kreće, i za vas će biti loše ako se ne ukrcate. Ali njega to nije zanimalo. Zanimao ga je šverc, kako izvući i prodati naftu iz Đeletovaca, kako napuniti džepove prije nego što ode “

Paralelno sa osnivanjem SDSS-a Vukovaru, osnovano je i Srpsko narodno vijeće u Zagrebu .Srpsko narodno vijeće (SNV), nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine, izabrano je političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj.

Po Erdutskom sporazumu, nakon provedenih izbora osnovano je Zajedničko vijeće općina (ZVO) sa sjedištem u Vukovaru. Kod nacrta promjene Ustava i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2010. godine HDZ je srpskoj manjini bio ponudio puno više nego što su oni uopće tražili. Naime u tekstu Ustavnog zakona, što ga je Sabor trebao usvojiti, stajalo je da Zajedničko vijeće općina dobiva status pravne osobe.  Termin status pravne osobe može se, vrlo lako protumačiti kao podloga za uvođenje teritorijalne autonomije za pojedine srpske općine u Hrvatskoj. Vlada i HDZ stajali su iza tog teksta, s tim i takvim mogućim političkim i pravnim posljedicama. U zadnji čas je Vesna Pusić podnijela amandman kojim je spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.( odnosno federalizaciju Hrvatske)

Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13.prosinca 2002.godine nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutski sporazum. Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.[7]

Vojislav Stanimirović izjavio je „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“[8]

6.Laž

„ To je opasan govor mržnje koji može isprovocirati nečiju neželjenu reakciju s neželjenim posljedicama…“[9] Tko više od SNV-a u Hrvatskoj širi govor mržnje? Nitko! Njihov srbočetnički agitprop NOVOSTI neprekidno i to našim novcem, od kada je osnovan širi govor mržnje i one koji im na to ukazuju blokiraju. Misle da će blokadom sakriti, ali ne mogu, previše je očito.

Kroz cjelokupnu perfidnu djelatnost i rad Milorada Pupovca od raspada Jugoslavije do danas proteže se mržnja prema hrvatskoj državotvornoj ideji i prema Hrvatima. Nametnuo se kao jedini predstavnik i vođa srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ne samo srpskoj manjini nego i hrvatskoj i međunarodnoj zajednici. Sav njegov rad prožet je licemjernom mržnjom prema svemu i svakome koji predstavlja hrvatski identitet. Svojim plačljivim načinom komunikacije i zastajkivanjem namjerno provocira krivnju o temi i osobama o kojima govori. No to je njegov stil, ali poruke kroz publikacije koje izdaje SNV, kojemu je on na čelu, su nedvojbeno usmjereno protiv svega hrvatskoga. U svoj toj njegovoj antihrvatskoj djelatnosti, najnemoralnije je što sve to radi sa novcima iz Proračuna RH, namijenjenih održavanju kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine.

Novosti, Bilten, sada i Vida TV vrište od mržnje prema Hrvatskoj, a u svima ja glavni i odgovorni Milorad Pupovac, po svemu jedini i neprikosnoveni predstavnik srpske nacionalne manjine. Dakle Milorad Pupovac drži sve medije SNV-a pod svojom kontrolom. I ne samo pod kontrolom nego se brine za njihovo izdašno financiranje.

32 godine ne priznaju državu za koju su se branitelji Vukovara borili i izborili.

32 godine njima je glavni grad Beograd iz kojega su krenuli tenkovi obasuti cvijećem na Vukovar.

32 godine za njih je Vukovar „OSLOBOĐEN“

32 godine šute o masovnim grobnicama.

32 godine ne priznaju logore po Srbiji i nisu platili ratnu odštetu.

32 godine nisu vratili medicinsku dokumentaciju uzetu iz Vukovarske bolnice.

32 godine nisu vratili umjetničko blago koje su pokrali i odnijeli u Srbiju.

32 godine još ima nestalih,

32 godine djeca uče u odvojenim školama, 32 godine!?

I kada se Hrvati pobune da neće više financirati guju u njedrima, onda su Pupovac i njegova parazitska bulumenta, a što drugo nego-ugrožen!? Onda njegovi novinari -paraziti traže pomoć razno-raznih udruga , stranih i domaćih kako bi opet potvrdili da su žrtve Hrvata. Kako mogu biti žrtve kada ih Hrvati financiraju? Nema logike! Ili ipak ima, doktor znanosti Milorad Pupovac se poput Kafkinog lika koji se preobrazio u žohara, preobrazio u mirotvorca.

7.Laž

Srbi su žrtve Hrvata, po njegovim Biltenima. Vrhunac licemjerstva, pokvarenosti i manipulacije povijesnim činjenicama očituje se u SNV-Biltenima Milorada Pupovca. Postavljeni su tako da su Srbi žrtve ustašoidnih Hrvata, jer oni „Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju…“ tvrdi Pupovac, jer „ se najveći dio samostalaca u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu“

E sada kakve veze te prazne fraze imaju sa sadašnjosti to valjda samo Pupovac zna! Kako Srbi mogu biti žrtve kada su ONI, napali Hrvate, na teritoriju Hrvatske? Da bi pomogli svojoj braći iz Srbije i JNA, postavili su balvane i digli balvan revoluciju, protiv legalno i legitimno izabrane hrvatske vlasti. I kada je vidio da više sam ne može izigravati žrtvu, dr. Milorad Pupovac postao je „mirotvorac“ On je kao i njegov Vožd Slobodan Milošević -za mir, ali mir preko nišana. To je njihov mir!

U toj svojoj novoj ulozi mirotvorca doktor znanosti Milorad Pupovac toliko se zanio da je smetnuo s uma tko je započeo rat i sa kojim ciljem, jer se iz formulacije njegovih

izjava to ni ne nazire. Naprotiv licemjerno manipulira praveći od nas Hrvata

zaboravne ljude, koji ne poznaju svoju bližu i daljnju povijest. Ali vara se , sjećanje na te dane PONOSA I SLAVE je još veoma živo. Izjednačavanje žrtve i Hrvatska krivica , je flagrantno manipuliranje i zavaravanje javnog mnijenja, odnosno BEZOČNA LAŽ!

Nema ni spomena zločina iz 1991.godine, nema stradanja, prognanih i ubijenih Hrvata, nema srušenih i zapaljenih Crkvi, sa ciljem da se zatre svaki trag života

Hrvata u tim mjestima. Nema Načertanija, nema Stojanovićeve Do istrage naše ili vaše,  nema Memoranduma SANU, nema Valerijanova memoranduma ni granice Velike Srbije na hrvatskom teritoriju na crti Virovitica-Karlovac- Karlobag! Stoga treba mu osvježiti pamćenje, da podsjetim samo na dio razaranja i zločina:

Od:

  • pokolja na Ovčari, 18. studenog 1991., 255-264 civila i hrvatskih branitelja, i
  • masakra u Škabrnji,18. studenog 1991. 48-86 civila i branitelja,
  • 2.svibnja 1991, pokolj u Borovu selu, masakrirano 12 hrvatskih policajaca
  • 26.srpnja 1991.pokolj u Kozibrodu, 10 osoba ubijeno
  • 27.srpnja 1991,pokolj u Strugi, 12 osoba ubijeno
  • 1.kolovoza 1991, pokolj u Dalju, 39 osoba je ubijeno
  • 8.kolovoza 1991, pokolj u Lovincu,
  • 29.kolovoza 1991. pokolj u Skeli kod Gline, ubijeno 10 osoba
  • 3. rujna 1991.pokolj u Graboštanima, Stublju i Majuru, 20 osoba ubijeno
  • 3.rujna 1991. pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu, ubijeno 24 osoba
  • 8.rujna 1991, pokolj u Kusonjama ,20 hrvatskih vojnika je ubijeno.
  • 18.rujna 1991, pokolj u Petrinji, masakrirano 17 hrvatskih vojnika
  • 22.rujna 1991,pokolj u Tovarniku, 68 civila ubijeno i jedini svećenik koji je ubijen u velikosrpskoj agresiji, velečasni Ivan Burik
  • 3.listopada 1991, pokolj kod Gline, Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka, 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete ( 6 mjeseci).
  • 13.listopada 1991, pokolj u Širokoj kuli kraj Gospića, 34 osobe, koji su počinili maskirani  lokalni Srbi.
  • 13. listopada 1991. u Novom selu Glinskom, napravili prvi pokolj ubivši osam Hrvata. U narednim danima ubili su još 32 ljudi, među kojima je bila jedna cijela petočlana obitelj, kao i jedna djevojčica od 13 i dječak od 17 godina. Žrtve su prije pokolja mučili, vukli ih konjima po mjesnim puteljcima, brojne su ljude spalili, kao i sve hrvatske kuće.
  • 20.listopada 1991, pokolj kod Baćina , 56 osoba ubijeno
  • 2 studenog 1991, pokolj u Lušcu (predgrađe Vukovara) 59 osoba.
  • 4.studeni 1991, pokolj blizu Petrinje, pokolj 16 hrvatskih civila
  • 15.studeni 1991. pokolj u Kostrićima, 16 osoba
  • 18.studenog 1991, Ovčara, pobijeno 264 osoba, ranjenika iz Vukovarske bolnice
  • 18.studenog 1991 Škabrnja, 86 osoba je stradalo
  • 19.studenog 1991,Nadin, pobijeno je 14 osoba
  • studeni 1991, pokolj u selu Klanjecu kod Slunja, 20 hrvatskih civila pobijeno
  • 12.do 14 prosinca 1991, Voćin i Hum kod Slatine, 47 civila ubijeno
  • 16.prosinca 1991, pokolj u Joševici, 21 hrvatski civil
  • 16-21 siječnja 1992. pokolj u polju i Lađevačkom selištu, ubijeno je 10.osoba
  • 2.svibnja 1995. raketiranje Zagreba, 7 mrtvih[10]

To je samo dio stradanja hrvatskog naroda i mjesta koje bi trebalo komemorirati! Imao bi Milorad Pupovac cijelu godinu hodati po Hrvatskoj i komemorirati žrtve koje su Srbi posijali. Samo usporediti brojke i vidi se tko je agresor, a tko je žrtva. Izjednačavanje žrtve i agresora nikako nije moguće, jer krivicu i odgovornost snosi agresor. To je osnovno polazište pomirbe, a ne komemoriranje žrtava!

Nikada Milorad Pupovac ne postavlja pitanje tko je izazvao te strašne posljedice rata?

Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta, 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje.(vidi fusnotu 7) I onda Pupovac traži za sebe i svoje sva ljudska prava?

A ta ista prava nisu dali Hrvatima, nego su nas htjeli istrijebiti da ne ostane nikakav trag hrvatskog postojanja na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag!? Na području Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih crkvi, pedeset i jedna ostale crkve, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva na otvorenom, što, ako se samo to zbroji, iznosi 380 potpuno uništenih sakralnih objekata, ili “ranjenih crkava u Hrvata”. Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično, ni manje ni više nego oko 1.500 kršćanskih sakralnih objekata, o čemu postoji kompletna arhiva sa fotografijama i opisima ovih zločina ili srbijanskog kulturocida.

Znači po Pupovcu Hrvati bi trebali biti tolerantni i zaboraviti velikosrpsku agresiju, neisplaćenu odštetu, nepriznavanje logora po Srbiji i druge zločine, „ ta tko nas to bre zavadi“ I tko to traži? Jedan Milorad Pupovac koji nije zaboravio zločine iz 2.svjetskog rata, koji stalno stigmatizira Hrvate za Jasenovac, koji nameće krivnju Hrvatskoj u kojima ova generacija nije sudjelovala. A on je sudjelovao u agresiji na ovu Hrvatsku i traži da se to zaboravi? Doista dio srži pokvareno i licemjerno „mirotvorstvo“

I ne samo to Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, u debelom je sukobu interesa, što potvrđuje naprijed navedenu činjenicu da on preko svojih srbočetničkih agitpropa, Novosti i Biltena vodi specijalni medijsko-propagandni rat protiv države Hrvatske, a član je Savjeta za nacionalne manjine i sam svojem SNV-u dodjeljuje sredstva.

8.Laž

Ali treba biti vrhunski licemjer izjaviti u povodu Vukovara:

„…Ne zato, jer i prijetnje i uvrede kakve slušamo ovih dana slušamo i inače, mnogih dana i mnogih godina. Ne možemo i ne trebamo biti zato što se našu potrebu i želju za iskazivanjem pijeteta prema žrtvama i naše poticanje pomirenja među živima pretvara u povod za fizičko sukobljavanje. Ne možemo i ne trebamo zbog toga što želimo, koliko je to moguće, sačuvati dostojanstvo kako same vukovarske i škabrnjske komemoracije tako i naše dostojanstvo“

Podsjećam da je SDSS osnovan 1997. u okupiranom Vukovaru i da su ga osnovali osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i neosuđeni Vojislav Stanimirović. Ma zamislite agresori bi čuvali dostojanstvo vukovarske i škabrnjske komemoracije? Agresor nije žrtva. Sam snosi odgovornost za sve žrtve, jer je započeo agresiju. Prijetnje i uvrede redovito šalju njegovi srbočetnički agitpropovci iz NOVOSTI. Boris Dežulović, Boris Rašeta, Viktor Ivančić … Redovno gaze dostojanstvo hrvatskih branitelja, pa su i kolonu sjećanja od 150 000 ljudi u Vukovaru proglasili kao promociju ustaštva!?[11]

Milorad Pupovac priča o žrtvama kao da su ih prouzročili „svemirci“ , kao da Srbi nemaju nikakve veze sa žrtvama, a oni su ih prouzročili! Usporedbom fotografija  jasna je ogromna razlika: ovi na traktorima stavili su se u službu velikosrpske agresivne politike,. koja je započela rat i mislila ratovati bez žrtava!? Na traktorima nisu bili izloženi stotinama tisuća granata. Nisu bili mjesecima u podrumu. Nisu odvedeni u logore, mučeni i ubijani. Svoju imovinu ukrcali su na traktor, a ne u jednu najlon vrećicu. Da nisu započeli agresiju i napali svoje susjede i sugrađane, ne bi bilo žrtava, ni razaranja.

Po tome se vidi Pupovčevo manipuliranje i povijesni revizionizam novije povijesti, jer nikako da imenuje velikosrpsku politiku Miloševića i SPC kao agresore i napadače, a rat se vodio na teritoriju  Hrvatske, a ne u Srbije. Ali mi se toga ne smijemo mi sjećati!?

I ne samo to, postavlja se pitanje sa kojim pravom srpska manjina od 123 892 ili 3,20 %, nama Hrvatima, a ima nas 3 547 614 ili 91,63 % , nameće svoj nakaradni vrijednosni sustav, svoju velikosrpsku mitomaniju i svoju jugoslavensko-komunističku ideologiju, kada je Hrvatski Sabor još 8.listopada 1991.donio odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza sa bivšom SFR Jugoslavijom?

9. Laž

„Ako je išta Hrvatskoj od Srba dano-dan je antifašizam“  bubne Milorad Pupovac i ostane živ. Smiješno, netočno! Srbi bi od Hrvata trebali učiti što je antifašizam, jer su se Istarski Hrvati prvi u Europi pobunili protiv fašizma! Seljaci na Proštini u Istri prvi su u svijetu podigli antifašističku pobuna u povijesti! Pobuna je počela početkom veljače 1921.a ugušena 5.travnja 1921.godine. Ništa Srbi nama Hrvatima nisu dali osim ZLA! Od Odese 1918. godine  do danas.

10.Laž

“Mi nismo nasilni ljudi”

“Moj ideal, moj cilj, moj san je da ljudi u Vukovaru, bili Srbi ili Hrvati, budu zajedno taj dan i možda ja to neću dočekati, ali neću prestati činiti da do toga dođe”, poručio je Milorad Pupovac Nisu nasilni, neka samo pogledaju naslovnice NOVOSTI! Ne znam kako mogu uopće to očekivati, kada ne žele čak ni nakon 32 godine otkriti gdje su masovne grobnice. Još je uvijek nepoznata sudbina 1.409 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 394 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1.803 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata a među njima i 10-toro djece.

Posebna priča su koncentracioni logori na teritoriju Srbije, koje usput rečeno Srbija ne priznaje i sudbina zarobljenih civila i vojnika, koja je bila doista stravična.  Mnoge su masakrirali srpski četnici i paravojska, svakodnevno prebijali, mučili, iživljavali se i na kraju su mnogi podlegli ozljedama nakon mučenja. Do sada su na području Vukovara pronađene 52 masovne grobnice a ekshumirani su ostaci preko 2.000 žrtava, od kojih je 1.688 identificirano. Najmlađa žrtva silovanja u logoru Stajićevo je imala 6 godina, a najstarija je bila baka od 80 godina. Iz gradskog muzeja Vukovar odneseno je 29.758 predmeta. Velik broj njih je uništen. 13 policajaca koji su se borili na području Vukovara još uvijek su na popisu nestalih osoba i ne zna se što je s njima. Za logore na teritoriju Srbije zasad još nitko nije odgovarao, Srbija ih službeno ni ne priznaje. To bi sve Milorad Pupovac izjednačio sa po procjeni 50-tak ubijenih Srba u Vukovaru u ljeto 1991.godine, a da nije uopće uzeo u obzir da su Srbi iz Borova sela 2.svibnja 1991.godine iz zasjede ubili i izmasakrirali 12 hrvatskih policajaca. Na Ovčari je ubijeno 200 ljudi iz vukovarske bolnice – pacijenata, ranjenika, bolničkog osoblja, branitelja grada, novinara i drugih civila. Ubijeni su bili u dobi od 16 do 76 godina. Najmlađa žrtva Igor Kačić rođen je 1975. u Vukovaru. Na Ovčari su ubijene i dvije žene. Ružica Mrkobašić imala je 32 godine i bila je u šestom mjesecu trudnoće. Prema svjedočenju na suđenju u Srbiji Ružicu su ispred hangara tukli poput ostalih zarobljenika. Ona je krvnike molila i za svoj život i za život nerođenog djeteta. Međutim, krvnici nisu imali milosti, ni prema njoj ni prema nerođenom djetetu već je ubijena vrlo okrutno hicem u trbuh.

Opetovano treba ponavljati da je velikosrpska ideologija uzrok svih zala na prostoru bivše Jugoslavije,  koje je Srbija počinila nad hrvatskim narodom počevši od formiranja Države SHS, pa 6.sječanjske diktature kralja Aleksandra i terora koji je vršen nad hrvatskim narodom Bez priznavanja krivice i suočavanja Srbije sa tom krivicom, nema pomirbe! Nema!

Po Miloradu Pupovcu i ne samo njemu nego i europskim političarima, koji srpska zla nisu osjetili, agresora Srbiju i Srbe u Hrvatskoj, Hrvati trebaju zaboraviti, TETOŠITI i NAGRADITI za agresiju!?

Pa prošlo je 32 godine, vrijeme je za pomirbu i mir!? Ne može, nikako ne može, zato što ova generacija koja je stvarala Hrvatsku ne snosi ni krivnju, ni odgovornost za događaje iz 2.svjetskog rata, a Milorad Pupovac itekako snosi odgovornost kao  suvremenik i sudionik u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku!

Bez priznanja krivice i kajanja, nema oprosta ni pomirbe!

Bez odustajanja od velikosrpske politike nema trajnog mira sa Srbima!

Lili Benčik/hrvatskepravice

[1] https://www.portalnovosti.com/sdss-je-stranka-koja-je-od-momenta-svog-osnivanja-bila-posve%C4%87ena-miru

[2] https://www.hazud.hr/antifasista-pupovac-beograd-glavni-grad-nase-maticne-drzave/

[3] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2002_11_133_2145.html

[4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Srpska_demokratska_stranka_(Hrvatska)

[5] https://www.youtube.com/watch?v=F7zmaZn-mm0

[6] https://www.youtube.com/watch?v=lZmi9qeM5kU

[7] https://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-u-ratu

[8] https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613 

[9] https://www.portalnovosti.com/iskazivanje-pijeteta-pretvara-se-u-povod-za-fizicki-sukob

[10]https://enciklopedija.fandom.com/hr/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu

[11] https://www.portalnovosti.com/pijetet-prema-zrtvama-pretvorio-se-u-promociju-usta%C5%A1stva

Related Topics:
Advertisement

Istaknuto

Počelo je „udarnički“ po Lauri Codruţa Kövesi, uspoređuju je sa omraženom Carlom del Ponte

Published

2 dana ago

on

29 veljače, 2024

By

Jugo-komunističko -udbaško-orjunaške i  velikosrpske strukture, pod zajedničkim nazivom „ duboka država“, a  po meni  naprosto jugo-politička mafija,  osjetila se ugrožena nadležnošću EPPO-Ureda europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj.

Do sada je hrvatsko pravosuđe uživalo  slobodu u osuđivanju hrvatskih branitelja, tvrdeći da su bili na pogrešnoj strani povijesti ( Tomislav Merčep), dijeljenju odšteta srpskim dragovoljcima, ne osuđivanju očitih protuhrvatskih djelatnosti (Lijepa naša haubico-SNV-ovih Novosti),  maratonskim suđenjima i očitoj nevoljkosti i  neučinkovitosti i kada im se umiješala Laura Kövesi  odmah je trebalo dati do znanja da je u Hrvatskoj dirnula -nedodirljive.

Laura Codruţa Kövesi, prva je europska tužiteljica koju je izabrao EU  Parlament u rujnu  2019. a  dužnost je preuzela početkom  2020.godine. Na čelu je Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO-a) zaduženog za istraživanje financijskih kaznenih djela, nenamjensko trošenje sredstava iz EU fondova, prekograničnih prevara povezanih s PDV-om, pranja novca i korupcije.

https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2019/10/14/eu-public-prosecutor-s-office-eppo-laura-codruta-kovesi-to-become-the-first-european-chief-prosecutor/

EU Parlament je dugo pozivao na osnivanje neovisnog tijela EU koje će s baviti ovim pitanjima u nizu rezolucija, naglašavajući važnost neovisnosti tužitelja. Osnivanje EPPO-a odobreno je 2017. godine, a dogovor o osobi na čelu postignut je kao što se vidi tek 2019.godine

Do sada su se 22 države članice pridružile EPPO-u, a pet država koje trenutno nisu dio Ureda (Švedska, Mađarska, Poljska, Irska i Danska) mogu se pridružiti u bilo kojem trenutku.

Sjedište Ureda europskog javnog tužitelja , skraćeno EPPO je  u Luxembourgu, A  i u Zagrebu imaju svoj ured.

Laura Codruţa Kövesi  rođena  je 1973. u  Rumunjskoj. Roditelji su joj bili maltretirani od komunističkog režima i tajne službe Securitate, pa se Laura svjesna da se Rumunjska nije oslobodila komunističkog nasljeđa  školovala  i doktorirala pravo na Zapadnom Sveučilištu u Temišvaru s temom o borbi protiv organiziranog kriminala.

Bila je bivša glavna tužiteljica rumunjske Nacionalne uprave za borbu protiv korupcije (rum.: Direcția Națională Anticorupție – DNA), dužnost je obnašala od 2013. do smjene 9. srpnja 2018. po nalogu ministra pravosuđa Tudorela Toadera. Između 2006. i 2012.Laura Kövesi bila je glavna državna tužiteljica pri Visokom kasacijskom sudu. Nakon imenovanja 2006., Kövesi je bila prva žena i najmlađa glavna tužiteljica u povijesti Rumunjske.

Progonila je desetke gradonačelnika, pet parlamentarnih zastupnika, dva bivša ministra i bivšeg premijera. Stotine bivših sudaca i tužitelja izvedene su pred sud, sa stopom osuđenosti iznad 90 posto. Kao rezultat godišnjeg izvješća DNA za 2015., Kövesi je izjavila je da je u slučajevima koje je obradio njezin ured dokazano davanje 431 milijun eura mita.

Procjenjuje se kako gubitak od prijevara,  povezanih s organiziranim kriminalom, na godišnjoj razini u EU iznosi 60 milijardi eura.

Korupcija je posvuda i nema „čiste“ zemlje u Europi, a Hrvatska samo deklarativno  pokazuje volju da se otkriju ta kaznena djela koja štete financijskim interesima EU  i Hrvatske, da ih se istražuje,  sve dok se ne dirne u „nedodorljive.“

Kövesi je uputila i poruku hrvatskim građanima. “EPPO je stvoren da vas zaštiti, mi nismo stranci, imamo ured u Zagreb. Naši delegirani predstavnici govore hrvatski, radimo s hrvatskom policijom, idemo pred hrvatske suce, štitimo vaš novac, štitimo vas. Svatko je jednak pred zakonom i želimo zadobiti vaše povjerenje”, poručila je ona i pozvala građane da prijave bilo kakve sumnje u nezakonite radnje.

https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/kovesi-sto-smo-mi-ucinkovitiji-to-bi-ministri-financija-trebali-biti-sretniji-10421943

Pod njezinim vodstvom,  uhićeni su bivši ministri Tomislav Tolušić i Gabrijela Žalac, a za HRT je otkrila kako se trenutačno u Hrvatskoj istražuju deseci slučajeva:

 „Primili smo više od 4000 prijava o kaznenim djelima, više od polovine ih je od pojedinaca što pokazuje povjerenje građana u EPPO. Pokrenuli smo više od 1200 istraga i što je najvažnije zaplijenili smo 250 milijuna eura, pet puta više od svog proračuna“ rekla je Kövesi.

EPPO je 16. veljače objavio da provodi hitne pretrage i istražne radnje u sklopu istrage koja se provodi zbog sumnje u počinjenje subvencijske prijevare i korupcije na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prije toga, u studenome 2023. EPPO je objavio da 29 osumnjičenih, među kojima je i bivši dekan Geodetskog fakulteta, tereti za zlouporabe u projektima financiranima europskim novcem među kojima je i snimanje objekata kulturne baštine oštećenih u potresu ugovoreno s Ministarstvom kulture bez natječaja.

Premijer Plenković je prije nekoliko dana izjavio da je provjeravao s ministarstvom financija jesu li ta sredstva bila iz Fonda solidarnosti ili državnog proračuna te da je dobio četiri izvješća prema kojima su sredstva trošena iz državnog proračuna te da “niti centa” nije deklarirano kroz Fond solidarnosti. Istaknuo je da EPPO u Hrvatskoj radi svoj posao, a da DORH mora vidjeti što je njegova nadležnost.

Međutim  Zlati Hrvoj Šipek  ne pada na pamet ići protiv  EPPO-a u velikoj istrazi izvlačenje 2,5 milijuna eura  Ministarstva kulture u aferi Geodezija. A ne planira se ni povući i prepustiti mjesto Ivanu Turudiću prije isteka mandata. Sada postaju jasni motivi zbog čega je Plenković predložio suca Turudića za državnog odvjetnika.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek pred saborskim je odborom u siječnju otklonila tvrdnje da je posao snimanja oštećenja na zgradama nakon potresa koje je obavio Geodetski fakultet preplaćen te da nije nadziran. Ponovila je i da su za plaćanje korištena nacionalna sredstva, a ne europski novac.

Europsko tužiteljstvo potvrdilo je da je tzv. afera Geodezija u njihovoj nadležnosti, jer su knjigovodstveno prikazana ta sredstva kao sredstva iz EU fondova,  te da sve nadgleda Stalno vijeće s tri europska tužitelja iz drugih država članica.

I tu je došlo do otvorenog sukoba premijera Plenkovića sa EPPO i tužiteljicom Laurom Codruţa Kövesi. Znači li to da je ministrica Nina Obuljen Koržinek u toj kategoriji „nedodirljivih“, jer ih  veže dugogodišnje prijateljstvo po  francusko-pariškoj vezi rada u veleposlanstvu u Parizu!?

https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-geodezije-plenkovic-se-okomio-i-na-seficu-eppo-a-1748795

Kövesi je na kraju bez imalo uvijanja poručila da bi miješanje politike u istrage EPPO-a u Hrvatskoj moglo imati i ozbiljne posljedice za Hrvatsku i to u obliku sankcija.

I onda je krenula medijska „ obrada“ tužiteljice Kövesi tipična za titoističko-komunistički  agitprop,  za osobe koje se zamjere neokomunističkoj nomenklaturi na vlasti.

Sredstvima EU obnavljaju i pomažu neokomunističke nomenklature u zemljama  u kojima nije provedena lustracija, da zadrže i učvrste vlast, a time i sve privilegije i način upravljanja,  stečene u vrijeme komunizma.  EU administracija koja odobrava sredstva čini to ili  iz neznanja, nepoznavanja ili nerazumijevanja tih licemjernih i prepredenih jugo-komunističkih struktura.

Prijevara i manipulacija EU fondovima

Evo primjera kako se izvlači novac EU po više osnova:

  • raznih udruga civilnog društva koje su u pravilu antihrvatske,
  • preko nacionalnih manjina , koje predvodi velikosrpska manjina na čelu sa Miloradom Pupovcem i
  • SAABA RH, koji sa Pupovcem i usko surađuje, a posebno  na  kontroli medija od strane srpsko-četničko-hrvatske Vlade i zašto je važna Nina Obuljen Koržinek:

Pupovčev SDSS u Saboru  diže svoje tri ruke za proračun, iz kojeg se financiraju nacionalne manjine,  a time i SNV-ove Novosti s najmanje 600 tisuća eura godišnje,. U Saboru se biraju članove Vijeća za elektroničke medije – koje nadzire rad svih medija, po Zakonu o elektroničkim medijima kojega je  između ostalih su kreirala i Nina Obuljen Koržinek.

Previše plaćeni novinari  Pupovčevih ‘Novosti’, prijavljuju druge medije VEM-u što  VEM pokušao sakriti od javnosti…ali prijave protiv medija se moraju „obraditi“ i zabraniti ili kazniti, pa izađu u javnost, kao na pr. Z1 TV koja je kažnjena sa tri sata neemitiranja zbog Bujice.

Međutim Agencija za elektroničke medije je 21. prosinca prošle godine donijela odluku kojom se Srpskom privrednom društvu “Privrednik” dodjeljuje 173.359 eura za projekt “Razotkrivanje dezinformacija protiv međunacionalne netrpeljivosti i razdora”, što je u stvari klasična cenzura medija, zamotana u celofan za provjeru točnosti informacija unutar privrednikova  P-portal-a. Tema projekta je kao tema od općeg interesa , jer doprinosi objavljivanju (i označavanju) provjerenih informacija vezanih uz temu manjina u Hrvatskoj.

No, navedena područja su široka, a prijavitelj nije  dovoljno dobro  u prijavi objasnio kako se misli baviti svim navedenim temama, pa se na kraju sve  svodi  na kontrolu medija, ustvari na klasičnu cenzuru.

Projekt je u cijelosti financiran novcem EU u sklopu projekta Mehanizma za oporavak i otpornost. Za dodjelu bespovratnih sredstava odabrano je ukupno 9 projekata u ukupnom iznosu 1.719.223 eura, sve za kontrolu medija:

  • Srpsko privredno društva “Privrednik”:  Razotkrivanjem dezinformacija protiv međunacionalne netrpeljivosti i razdora 173.359,49 €
  • Hrvatska udruga za odnose s javnošću, Zagreb:  Unaprjeđenje kulture provjere činjenica 194.515,00 €
  • Institut za istraživanje hibridnih sukoba, Zagreb: Projekt ATENA -Analiza točnost i medijskih napisa 198.775,00 €
  • Fakultet elektrotehnike, računarstva informacijskih tehnologija Osijek: Projekt Uspostava novog neovisnog provjeravatelja 198.049,29 €
  • Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku: „Food Facts, internetski sustav provjere točnosti informacija o hrani” 198.325,12 €
  • Ekonomski fakultet Rijeka: Ekon Info Checker – Uspostava novog, neovisnog provjeravatelja informacija 194.601,05 €
  • Fakultet političkih znanosti Zagreb: FPZG FACT CHECK: jačanje sustava i procedure provjere točnosti informacija i mehanizama izobrazbe novih provjeravatelja informacija  171.608,65 €
  • Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić:  Održiva istina 193.040,61 €
  • Zagrebačka škola ekonomije i managementa, Zagreb: Prepoznavanje i razotkrivanje dezinformacija – nove tehnologije iskustvo i znanje kao alati 196.949,15 €

Po istom obrascu je Rumunjska obavještajna služba dobila milijune eura iz Europske unije kako bi uspostavila sustav koji će joj omogućiti provođenje masovnog nadzora građana.

https://www.liberties.eu/hr/stories/rumunjska-obavjestajna-sluzba-dobila-novac-iz-europskih-fondova-za-masovni-nadzor/9555

Primjera ima mnogo kako se manipulacijom i na koje sve  perfidne načine  zlorabe sredstva EU fondova.  Komunisti su se poslije strašnih  počinjenih zločina u vrijeme dok su bili na vlasti,  nakon pada Berlinskog zida i pada komunizma preobukli u antifašiste. Prisvojili su antifašizam da ne bi odgovarali za zločine koje su počinili kao komunisti. To se odnosi na sve zemlje istočnog komunističkog bloka i Jugoslaviju u kojima nije provedena lustracija.

Kao antifašisti prijavljuju se za programe i projekte EU fondova i dobivaju sredstva. Tako EU financira one koje je osudila u  nizu  Rezolucija i Deklaracija. I ne samo to, nego ih financiranjem jača i omogućava  im da se ponovno vraćaju na vlast i provode ideologiju koju je osudila. APSURDNO, ali nažalost istinito.

Zorni i očiti primjer Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, SABA RH.  Citiram sa njihova portala https://sabh.hr/saba-hr/ :

 „ Savez antifašističkih boraca i antifašista RH je pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948., koji je na Skupštini održanoj 16. travnja 1992. promijenio ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), a na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. u Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH)“

Programski ciljevi SABA RH su:

  • okupljanje sudionika Narodnooslobodilačke borbe i antifašistički opredjeljenih građana Republike Hrvatske, bez obzira na spol i dob, nacionalnu, vjersku, rasnu ili stranačku pripadnost;
  • očuvanje i njegovanje antifašističke tradicije;
  • za čuvanje od zaborava i objektivno utvrđivanje značajnih činjenica iz NOB, njegovih sudionika, a posebno Josipa Broza Tita, kao vrhovnog komandanta NOV-e i POJ;
  • za osudu barbarskog uništenja spomeničke baštine i dostojno obilježavanje značajnih lokacija i razvijanje pijeteta prema žrtvama Narodnooslobodilačkog rata.

Veliča se Tito, od njegova lika lokalne vladajuće strukture rade turistički brand. 

U Kumrovcu za 25.svibnja,  u Jugoslaviji Dan Mladosti, Titov rođendan u veličanju kulta  ličnosti, a u Fažani isto u svibnju Titovi dani.

https://www.vecernji.hr/vijesti/tisuce-ljudi-na-danu-mladosti-radosti-u-kumrovcu-1683357

https://www.istra.hr/hr/destinacije/fazana/dogadjanja/12723

Međutim nitko ne postavlja pitanje, kako se u Ministarstvu uprave mogla registrirati udruga koja je pravni sljednik udruge iz Jugoslavije, kada je Republika Hrvatska Ustavnom odlukom od 8. listopada 1991.prekinula sve državno-pravne sveze sa SFR Jugoslavijom?

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,

2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,

3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,  NN 53/1991 

EU je donijela niz rezolucija o osudi zločina komunizma.

  • Rezolucija Parlamentarne skupštine broj 1096 prihvaćena je 27. lipnja 1996. na 23. zasjedanju na temelju Izvještaja s nacrtom Rezolucije broj 7568 od 3. lipnja 1996., koji je pripremio rumunjski parlamentarni zastupnik Adrian Severin. U Izvještaju se navodi da se on temelji na dvostranom pristupu – prvo se objašnjava važnost rješavanja svih nasljeđa bivših komunističkih režima, a zatim se daju konkretne smjernice kako osigurati da lustracija bude u skladu sa zahtjevima države koja se temelji na vladavini prava i koja ne krši ljudska prava.
  • Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. temelji se na Izvještaju s nacrtom Rezolucije 10765  od 16. prosinca 2005., koji je pripremio švedski parlamentarni zastupnik, Göran Lindblad. U Izvještaju je istaknuto da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi, bez iznimke, obilježili masovna kršenja ljudskih prava i da je nizak stupanj javne svijesti o zločinima koji su počinjeni pod tim sustavima. Dalje se navodi da kriminalna dimenzija komunističkih režima nije bila rezultat okolnosti, nego posljedica namjerne politike koju su razradili osnivači takvih režima, čak i prije nego što su preuzeli vlast. Komunistički lideri nikad nisu skrivali svoje ciljeve, koji su bili diktatura proletarijata i uklanjanje političkih protivnika i onih kategorija stanovništva koje su nespojive s novim modelom društva. Rezultat tih ciljeva bio je masovni teror, zločini i gruba kršenja ljudskih prava.
  • Europski je parlament 2. travnja 2009. usvojio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu temeljeći je na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, Rezoluciji Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 260 (III) A od 9. prosinca 1948. o genocidu, Povelji o temeljnim pravima Europske unije i već spomenutoj Rezoluciji 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. U Preambuli  Rezolucije se ističe da su milijuni žrtava deportirani, zatvarani, mučeni i ubijeni od totalitarnih i autoritarnih režima tijekom 20. stoljeća u Europi, te se snažno i nedvosmisleno osuđuju svi zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjena od totalitarnih i autoritarnih režima, s uvjerenjem da je krajnji cilj otkrivanja i procjenjivanja zločina počinjenih od komunističkih totalitarnih režima.  Pomirenje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove.
  • Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, podsjeća na činjenicu da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije, doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću, u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti i da su počinjena djela agresije, zločini protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava. Europski parlament pozvao je sve države članice EU da jasno i principijelno preispitaju zločine i djela agresije koja su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi, izrazio je zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe (nekoliko europskih zemalja zabranilo je upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola), te je napomenuo da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

Ustanovljen je dan žrtava komunizma 23. kolovoz, ali evo EU institucije same sebe poništavaju.

Citiram rezoluciju EU Parlamenta od 19.9 2019.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Po članku 3 EU osuđuje agresiju i zločine, a dodjeljuje sredstva sljednicima zločinačke komunističke JNA, SABA RH.

Po članku 18, komunističke spomenike treba rušiti, a po SABA ih treba čuvati i  obilježavati. I naravno dobiju bespovratna sredstva iz EU fondova.

Tako potaknuti financiranjem iz EU fondova nameću svoju jugo-komunističku ideologiju kao moralne vrijednosti, negiraju komunističke zločine ili ih opravdavaju, titoističko naslijeđe nameću kao temelj Republike Hrvatske, NOB iz 2.svjetskog rata izjednačavaju sa Domovinskim ratom, a Domovinski rat je upravo poništavanje Jugoslavije za koju su se borili SAAB-ovci u NOB-u.

Financiranjem ovih jugo-komunističkih i titoističkih struktura društva EU postiže suprotan efekt za koji je namijenila sredstva iz EU fondova. Umjesto pomirenja i jačanja demokratskih vrijednosti,  te strukture osnažene potporom EU fondova, otvoreno iskazuju  mržnju  prema hrvatskoj državotvornoj ideji i svemu što čini hrvatski identitet, jeziku, vjeri, kulturi i tradiciji. Traže od Hrvatskog Sabora zabranu hrvatskih simbola i pokliča, ali ne i komunističkih, što je cilj EU politike.  Ponovnim vraćanjem  jugoslavenskih komunističkih vrijednosti stvoreno je podijeljeno društvo sa velikom opasnosti od eskalacije sukoba iz medijskog i političkog u stvarni fizički sukob građanskog rata.

Obratila sam se EU administraciji tražeći odgovor zašto Vlade zemalja u sastavu EU ne ratificiraju EU Rezolucije? Dobila sam odgovor da je EU Parlament politička i zakonodavna institucija EU, koja ne može intervenirati u nadležnost tijela država članica.

Stoga bi EU administracija trebala biti dobro educirana, da može  prepoznati koje se udruge i organizacije javljaju na natječaje za odobravanje sredstava iz EU fondova.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Meloni dalje prste od Istre, upravo su Talijani  istarskim  Hrvatima oduzeli identitet u razdoblju od 1918-1943.

Published

1 tjedan ago

on

22 veljače, 2024

By

I ne samo identitet, nego su proglasili da su „Slavi-schiavi“ odnosno-robovi i barbari.

„Talijani iz Istre su otišli da bi zadržali identitet. To im Tito nije mogao oduzeti“ razvikala se talijanska premijerka Giorgia Meloni, ne spomenuvši da su upravo Talijani pod Mussolinijem, Hrvatima i Slovencima u Istri oduzeli identitet i pretvoriti ih u roblje i to u 20-tom stoljeću !

Za Mussolinija su Hrvati i Slovenci bili Schiavi-robovi“ Slavi-schiavi“

„Slavi -schiavi „ ili Cigani „ Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano .Non vi scandalizzate Sloveni“ u prijevodu“ Gledajte da je Slaven sinonim za Cigana. Nemojte se čuditi Slaveni“

Očito je da se u suštini Talijani nikako ne mogu pomiriti sa gubitkom teritorija, koji oni smatraju povijesno svojim, a usput ne priznaju zločine koje su počinili talijanski fašisti, ne priznaju talijanizaciju, jer je to za njih bilo normalno, pa to je „njihova zemlja.“ ( le nostre terre) Oni i dalje imaju općinske i gradske vlasti, istarskih i dalmatinskih općina i gradova u egzilu, koji slobodno dolaze u Hrvatsku.

Povijesni kontekst talijanskih posezanja za Istrom

Talijani se smatraju sljednicima Rimskog carstva i njegove kulturne baštine, mada to nije točno. Nakon pada Rima 476. godine, Italija je bila rascjepkana na brojne gradove-države i regionalne države. Pomorske republike, posebno Venecija i Genova, razvile su se kroz pomorstvo, trgovinu i bankarstvo. Genova  kao glavna europska luka za ulazak uvezene robe iz Azije i Bliskog istoka i postavljajući temelje za kapitalizam. Središnja Italija ostala je pod Papinskom državom, dok je južna Italija ostala uglavnom feudalna zbog niza  vladavina, bizantske, arapske, normanske, španjolske i burbonske krune.

U Istri su se nakon pada Rimskog carstva počeli naseljavati Hrvati oko 619.godine i primili Katoličku vjeru pod Vatikanom. Istra 789 godine postaje dio Franačke države. U unutrašnjosti Istre vladaju njemačke feudalne obitelji, sa hrvatskim pučanstvom, a priobalni dio zauzima Venecija sa pretežno talijanskim stanovništvom. Po Rižanskoj listini, 804. održan je Sabor u Rižani kraj Kopra, kada se prvi puta spominju biskupi Pule, Poreča, Trsta, Pićna i Novigrada, na kojem  istarski Hrvati zahtijevaju od nove franačke vlasti da poštuje njihova starosjedilačka prava u odnosu na  doseljenike, koji naseljavaju opustjelu zemlju u to nemirno doba barbarskih prodora sa istoka.

Godine 1275. nastaje prvi glagoljički hrvatski spis, Istarski razvod, zapisnik o razgraničenju općina srednje i jugoistočne Istre, pisan na tri jezika, latinskom,  njemačkom i hrvatskom.[1]

Propašću Venecije i padom Napoleona, cijela Istra 1815. godine postaje djelom Habsburške  Monarhije. 1861. osnovan je Istarski Sabor sa sjedištem u Poreču, kojeg su prisvojili Talijanaši iz primorskih gradova. Buđenjem nacionalne svijesti istarskih Hrvata, pod biskupom Jurjom Dobrilom počinje borba i za hrvatski jezik.

Prvi govor na hrvatskom jeziku u Istarskom Saboru u Poreču, održao je Matko Laginja 21. kolovoza 1883. ali je bio prekinut bučnim negodovanjem vijećnika Talijana koji su u znak protesta napustili sabornicu. Već tu se iskazuje talijansko posezanje i želja za ovladavanje  cijelom Istrom. Međutim dekretom Vlade iz Beča počelo je financiranje i izgradnja hrvatskih škola, čitaonica i tiskara u Istri, jer je popisima stanovništva koje je radila Austrija  hrvatsko stanovništvo bilo brojnije  od talijanskog, što se vidi iz priloženih tablica.

God. 1847. u Italiji jača pokret za ujedinjenjem, C. Balbo i Camillo Benso di Cavour pokreću list Risorgimento u kojemu se zalažu za ujedinjenje Italije po čemu je revolucionarni pokreti pod vodstvom Giuseppea Garibaldija i dobio ime.  Nova Kraljevina Italija, osnovana 1861., brzo se modernizirala i izgradila kolonijalno carstvo, kontrolirajući dijelove Afrike i zemlje duž Sredozemlja. U isto vrijeme, južna Italija ostala je ruralna i siromašna, iz čega je proizašla brojna talijanska dijaspora. U Prvom svjetskom ratu, Italija je dovršila ujedinjenje stjecanjem Trenta, Julijske krajine sa Istrom i djelom Dalmacije,  te stekla stalno mjesto u izvršnom vijeću Lige naroda.

Predviđajući raspad Austro-Ugarske monarhije, velike sile su kao hijene trgale i dijelile još postojeću monarhiju. Velika Britanija, Francuska i Rusija s jedne i Italija s druge strane sklopile su  u Londonu 26.travnja 1915 ugovor o dodjeli djela teritorija Istru, Rijeku, otoke Cres i Lošinj te grad Zadar,  Italiji, kako bi je uvele u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske monarhije.

Talijanski nacionalisti smatrali su Prvi svjetski rat osakaćenom pobjedom,  jer Italija nije dobila  sve teritorije obećane Londonskim ugovorom (1915.) i to je raspoloženje dovelo do uspona fašističke diktature Benita Mussolinija.

Fašizam Benita Mussolinija 1918-1943

„ …U sukobu s rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku slatkiša, već batine… Mi se ne bojimo više odricanja… talijanske granice bit će Brenner, Snježnik i Dinaridi (…) vjerujem da lakše mogu žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena od 50.000 Talijana“  grmio je Mussolini s govornice u pulskom kazalištu 21.rujna 1920.godine.

Međutim nije naišao na odobravanje, već je dobio dvije pljuske. Naime : „ kad je Mussolini izišao iz kazališta bila sam udaljena od njega desetak metara. Bio je uvjeren da će ga dočekati buran pljesak. Prevario se, jer ono što smo mu priredili rijetko je gdje doživio. Ljudi su bili ogorčeni, pokazali su mu šake i vikali: ‘Dolje Mussolini!’. A onda se dogodilo ono najvažnije: prišao mu je radnik i prilijepio mu dvije snažne pljuske, a zatim nestao među mnoštvom. Mussolini se sav tresao od bijesa i požurio prema automobilu”, ispričala je Palmira Albanese još 70-tih godina novinaru Armandu Černjulu.

Da bi umanjili odjek tih pljuski talijanska administracija nazvala je taj događaj “vulgarni napad”[2] Mussolini više nikada nije došao u Pulu.

Bio je to teror režima, koji je imao potporu Talijana u Istri!

Prijevod proglasa

„Pažnja!

Zabranjuje se apsolutno da se na ulicama Vodnjana pjeva i govori slavenski jezik.

I u trgovinama svih vrsta treba upotrebljavati SAMO TALIJANSKI JEZIK.

Mi Squadristi ćemo na svaki način osigurati poštivanje ove naredbe“

Podsjećam da tada još nije bio potpisan Rapalski ugovor, a Mussolini je već Istru bio okupirao. Rapalski ugovor potpisan je 12.studenog 1920.

Talijanski squadristi ( fašistički jurišni odredi) ulaze u Pulu dvije godine prije potpisivanja Rapalskog ugovora.

Međutim Italija je nasilno ušla u Istru odmah po završetku 1.svjetskog rata, na prepad. U noći između 31. listopada na 1.studenog 1918.godine dvojica talijanskih diverzanata ušla su malom podmornicom u pulsku luku gdje je bila stacionirana hrvatska mornarica, preuzeta od Austro-Ugarske, i postavili podvodne mine na admiralski brod Viribus Unitis. Brod je potonuo u pulskoj luci povukavši na morsko dno 400 mornara većinom Hrvata, sa admiralom Janko Vuković Potkapelskim. Talijanske squadre ušle su u Pulu i Istru i odmah započele sa talijanizacijom i terorom prema domicilnom  hrvatskom stanovništvu.

Spaljen Narodni dom u Puli

13 i 14 srpnja  1920. zapaljeni su Narodni domovi u Puli i Trstu. Narodni dom u Puli izgorio je do temelja. Dakle prije potpisivanja Rapalskog ugovora,  spaljeno središte inteligencije i gospodarstva istarskih Hrvata.Požarom je bila uništena sva imovina hrvatskih društava smještenih u toj zgradi, među ostalim i oko 7.000 knjiga. Bila je to jedna od prvih fašističkih lomača knjiga u Europi, prvi izraz fašističkog terora koji će se ubrzo provoditi diljem Europe. Na lomačama se pale knjige pisane hrvatskim jezikom, ne zato jer imaju “neprihvatljiv sadržaj”, već zato jer je jezik kojim su pisane neprihvatljiv. Takvo barbarstvo ne poznaje ni njemački nacizam koji u idućem desetljeću pali knjige, ali ne zbog jezika kojim su pisane, već zbog njima neprihvatljivog sadržaja! Na isti način uništene su i pučke knjižnice u Buzetu i Voloskom, hrvatska tiskara u Pazinu.

Kojeg li cinizma ! Mi smo za njih „zingani -schiavi „,a oni su nas htjeli samo naučiti kulturi ! Pa su valjda u cilju da nas nauče kulturi spalili Narodni dom u Puli sa bibliotekom od oko 7 000 knjiga. Ne znam za takve metode kulturnog uzdizanje jednog naroda, da mu se kultura donosi paljenjem knjiga, zatvaranjem škola, zabranom korištenja materinjeg jezika, progonom intelektualaca, zatvaranjem tiskara i zabranom tiskanja novina i drugih medija.

“Od 169 hrvatskih osnovnih škola, dvije gimnazije, dva ženska učiteljstva, 343 hrvatska učitelja, sličan broj svećenika Hrvata, tri hrvatske tiskare i tri dnevna lista, dva tjednika na hrvatskom jeziku, više stotina prosvjetnih, športskih i omladinskih društava gospodarskih zadruga i štedionica, niz narodnih domova po selima i gradićima, znatan broj općinskih uprava u rukama Hrvata – nije ostalo ništa… imali smo sve što jedan narod samoniklo kulturan, ponosan, svjestan svoje narodnosti i narodne časti može imati… sve su nam otjerali, sve pozatvarali, sve uništili i spalili, sve povelje, sve kulturne spomenike, čak i hrvatske natpise na nadgrobnim pločama, sve, sve, sve, pa i časna imena otaca i djedova naših, sve su nam odnarodili, zatrli, iskrivili, upropastili.” (Ernest Radetić, „Istarski zapisi“).[3]

Radetić navodi primjere na području Baderne – njegovog rodnog mjesta odakle je 1920. godine emigrirao u Jugoslaviju – u kontekstu protuhrvatskog nasilja povodom talijanskih parlamentarnih izbora od 15. svibnja 1921. godine: dan prije izbora skupina fašista koja je došla na vojnim kamionima polila je benzinom i zapalila kuću lokalnog trgovca Petra Burića, u nekoliko kilometara dalekim selima Pajarima su zapalili kuće Gašpara Heraka i Antuna Heraka. Nekoliko dana ranije, 7. svibnja 1921. godine, fašisti su spalili i župni ured u nekoliko kilometara dalekoj Kringi i teško zlostavljali župnika Božu Milanovića. Tomo Herak, koji je bio kandidat na parlamentarnim izborima, uhićen je prije izbora, a čitavo selo Heraki (nekoliko kilometara daleko od Baderne) je zapaljeno.

Prvi veliki ustanak protiv talijanskog fašističkog terora je pobuna seljaka Proštine početkom veljače 1921 godine  Proštinska buna. Proština je područje jugoistočne Istre 20-tak kilometara od Pule, koja obuhvaća sela od Kavrana do Krnice i Raklja. Pobuna je ugušena 05.travnja 1921 godine kada su talijanski fašisti spalili selo Šegotići i odveli u pulski zatvor oko 400 seljaka, 12 njih je optuženo i kasnije pomilovano. Proštinska buna je prvi organizirani oružani otpor fašizmu u Europi.

Druga velika pobuna bila je gotovo istovremeno Labinska republika, pobuna rudara u Labinu 02.ožujka 1921 godine, kada su rudari preuzeli upravljanje rudnikom i prvi uveli samoupravu pod geslom “Kova je naša” (jama je naša).Labinska republika trajala je oko mjesec dana  dok nije ugušena!

Tim terorom izazvan je veliki egzodus oko 60 000 Hrvata iz Istre po cijelome svijetu od Jugoslavije ( preko granice na Sušaku u Zagreb, Višnjevac kraj Osijeka do Subotice,) Švedsku , Sjevernu i Južnu Ameriku.

Plan o istjerivanju i ugnjetavanju domicilnog stanovništva u Istri utemeljen je na politici Kraljevine Pijemonta iz prve polovice XIX st. i talijanskog iredentizma od prve pol. XX st.; usmjeravani egzodus Hrvata i Slovenaca jedno je od prvih etničkih čišćenja u Evropi u XX st. koje je organizirala i provela sama država.

Mussolini je naselio oko 39 000 Talijana iz Južne Italije. Njihovih potomaka ima i danas u Galižani kraj Pule.

Meloni bi trebala podučavat uzrok, prisilnu talijanizaciju, negiranje postojanja hrvatskog entiteta u Istri i teror povezan s time i po Italiji, a ne samo posljedicu.

-Kraljevim dekretom od 1. listopada 1923. (br. 2185) uvedena je u Julijskoj krajini, početkom školske godine 1923./1924. u prvim razredima «inojezičnih» škola obuka na talijanskom jeziku.

Autor te reforme je bio filozof i sveučilišni profesor Giovanni Gentile, pa je prema njemu zapamćena kao Gentileova reforma.

Zabranjena je i međusobna komunikacija na narječju hrvatskog jezika, istarskoj čakavici kojom su djeca međusobno razgovarala. Djeca kao djeca međusobno su pričali „ po našu-domaću“, na što bi im maestra (učiteljica) govorila „parlate italiano“ i sa šibom ih tukla po dlanovima ( po svjedočenju moje mame), mnogi su morali klečati na krupnoj soli, a ponavljače toga „teškog „ kaznenog djela često odvodili i karabinjerima na ispitivanje.

-Zakonskom odredbom od 15. listopada 1925., (br. 1796), uvedena je u svim sudskim uredima uporaba talijanskog jezika kao jedinog; u druge urede i u upravu talijanski je jezik već prije uveden kao jedini službeni jezik.

-Dekretom od 11.veljače 1926. školski nadzornik za Julijsku krajinu, Trst i Zadar ukida čak i privatne škole i pitanje dovodi do apsurda da čak i roditelji koji imaju više od troje djece moraju tražiti dozvolu vlasti ako bi htjeli djecu podučavati u svojoj kući.

– Kraljevskim dekretom od 7. travnja 1927. (br. 494) obuhvaćaju se zakonski propisi od 25. svibnja 1926. kojim se uvodi toponomastika, a koja je u funkciji talijanizacije stoljetnih hrvatskih imena mjesta, zemljopisnih i zemljišnih imena; tim dekretom također su nasilnim putem mijenjana slavenska imena i prezimena u talijanski oblik – pravo žalbe na promjenu prezimena nije postojalo, a kazne za neprihvaćanje novog prezimena su bile vrlo stroge i iznosile su od 500 do 5000 lira; samo od travnja do rujna 1928. prefekt (upravitelj) je dekretima promijenio više od 2300 hrvatskih i slovenskih prezimena. Na pr.: Bratulich( Bratulić),  Bencich (Benčić), Calcich (Kalčić),  Zuccon (Cukon)…

Donijeti su još i Zakon o službenoj promjeni onih imena koja vrijeđaju javni red ili nacionalne osjećaje iz 1928. godine i Zakona o smiješnim i sramotnim imenima i prezimenima iz 1936.godine.

Pored prisilne talijanizacije Talijani su otvorili i koncentracijske logore:[4]

U vriieme talijanske okupacije u Istri i Hrvatskom primorju bilo je više logora: Lovran, Bakar, Kraljevica, Kampor i Molat. Ukupno je bilo zatočeno  oko 23.000 interniraca, od čega 3.000 djece, a život je izgubilo 1.500 osoba.

Talijanski koncentracijski logor Bakar 1941-1943. Pretpostavlja se da je u prolazu bilo u njemu i nekoliko tisuća ljudi. Mnogo je naroda bilo odvedeno u zatvore u unutrašnjost Italije, a mortalitet je bio među logorašima velik, napose među djecom. Djeca su u logoru umirala od dizenterije, tifusa i drugih bolesti. Evidencija o logorašima nije sačuvana.

Od srpnja 1942. do rujna 1943. na otoku Rabu postojao je talijanski koncentracijski logor Kampor. U logoru je bilo zatočeno oko 14 000 Hrvata, Slovenaca i Židova. Neljudski životni uvjeti, glad, bolesti i nasilje prouzročili su masovno umiranje logoraša.

Zloglasan je bio logor i na otoku Molatu. [5] Neki tvrde da je kroz molatski logor prošlo oko 10 000 ljudi, dok neki zagovaraju brojku oko 20 000 ljudi. Već 20. srpnja 1942. u logoru je bilo 1320 osoba, u rujnu 2227, a u sljedeća 2 mjeseca dovezeno ih je još 2895. Tijekom postojanja logora umrlo je 700, a strijeljano je 300- tinjak ljudi.

Za zločine počinjene u ovim logorima koji su bili gubilište nevinih, uglavnom žena i djece nitko nije nikad odgovarao. Predsjednik  zaklade Ferramonti, Carlo Spartaco  Capogreco jedan od najpoznatijih stručnjaka za talijanski fašistički pokret, u svojoj knjizi „Mussolinijevi logori, internacija civila u fašističkoj Italiji 1940.- 1943.“ opisao je patnje fašističkih zatočenika na Rabu i Molatu, a izdanje te knjige šokiralo je Talijane.

On je jedini postavio 1998. spomen-ploču svim žrtvama logora Kampor u ime Fondazione Ferramonti na kojoj piše“ U spomen onima koji su 1942/1943. bili zatočeni, trpjeli i umirali po nalogu fašističke Italije“

Uloga istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre

Posijano sjeme fašističkog zla vraća se Talijanima. Ne može se drugima činiti zlo bez posljedica. U Bibliji Isus je rekao, po Mateju 26:52 KOK

“Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.“

Uloga Katoličke crkve kao zaštitnice naroda je bila presudna! Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre!

Talijanske vlasti protjerale su hrvatske učitelje ili su sami pobjegli pred represijom u Jugoslaviju.  Čak su iz pazinskog franjevačkog samostana protjerani hrvatski fratri i zamijenjeni  talijanskim franjevcima. Istarsko svećenstvo ostalo je uz narod kao jedina brana toj nasilnoj talijanizaciji.

Istarski svećenici potekli su iz naroda i ostali uz narod. Slavili su mise na hrvatskom jeziku, dijelili hrvatsku literaturu, koju je u Trstu tiskao Božo Milanović, a po nju brodom iz Rovinja odlazio narodnjak Ivan Milovan, otac biskupa u miru Ivana Milovana.

To su bili najviše molitvenik, Otče budi volja tvoja, biskupa Jurja Dobrile i kalendar istarska Danica, koji su bili u svakoj kući istarskih seljaka.

Istarska Danica bila je hrvatski katolički kalendar neprocjenjive vrijednosti za cijelu obitelj, koji donosi astronomske i vremenske podatke, vrelo je različitih informacija: opisuje crkvenu i društvenu stvarnost i povijesne trenutke, osobe, velikane Crkve i naroda, kulturnu baštinu, jednostavnim jezikom govori o gospodarskim i inim temama, pruža liječničke savjete, informacije ratarima, uzgajivačima stoke, ljubiteljima prirode, umjetnosti, folklora i dr.

Zanimljivost je da je molitvenik Otče budi volja tvoja, nosio u džepu i veliki istarski rodoljub, partizan Joakim Rakovac.  Katolička crkva  bila je jedini nositelj opstanka istarskih Hrvata pod Mussolinijevim fašizmom.

Italija je kapitulirala 8.rujna 1943.

Odmah nakon kapitulacije Italije, narod predvođen istarskim narodnjacima, počinje masovni narodni ustanak. 13. rujna donosi se Proglas kojim se zahtjeva prisajedinjenje  Istre sa maticom Hrvatskom. Ustanici se odmah povezuju sa ZAVNOH- om, i stavljaju pod zapovjedništvo NOV J Iako  ustanici zauzimaju cijelu Istru izuzev Pule, vojna pomoć NOV je vrlo mala, gotovo nikakva. Nijemci u listopadu 1943. godine provode u Istri veliku Romelovu ofenzivu,  u kojoj slamaju ustanak.

Nakon kapitulacije Italije počinje odmazda  prema fašističkim funkcionerima i njihovim obiteljima. Među žrtvama fojbi-jama nisu bili samo Talijani, kao što to Meloni  prikazuje, već i Nijemci i istarski Hrvati narodnjaci, koje su likvidirali partizani, da nemaju oporbu kada osvoje vlast. Koje li ironije sudbine istarskih narodnjaka, borili su se protiv fašizma i onda ih “njihovi” partizani, komunisti likvidiraju.Nedorasli polupismeni NOO i narodni sud, sastavljen od komunista donosio je pojedinačne i masovne smrtne presude pretežno nevinih ljudi koji su prijavljivani zbog raznih privatnih osveta, proglasili bi ih  klasnim i narodnim neprijateljima, suradnicima okupatora, špijunima i fašistima, ubijali  i punili jame-fojbe. Njihov točan broj neće se nikada utvrditi, a brojke se kreću od 4 000, do 6 000. ubijenih i nestalih.

Zločine koje je JA počinila za vrijeme okupacije Trsta i okolice i masovne likvidacije pravdaju se borbom protiv fašizma, a ustvari su zločin komunističkog režima protiv domicilnog stanovništva.  Tito je u 40 dana 1945.godine, što je držao Trst dao pobiti 15 000 ljudi, sa izlikom da se ubijaju fašisti, a fašista nije bilo, jer su otišli kada je Italija kapitulirala još 8.rujna 1943. godine.

Kao odgovor na ta zlodjela,  nezadovoljni maršal Alexander u pismu Titu  19. svibnja 1945. prisutnost jugoslavenskih snaga u tim krajevima usporedio  je s Hitlerovim, Mussolinijevim i japanskim osvajačkim metodama, koje su bile pojam neprihvatljivog ponašanja.

Tada se uključio Staljin i početkom lipnja 1945., naredio Titu da u roku od 48 sati mora povući trupe iz Trsta, sklopljen je Beogradski sporazum,  9. lipnja 1945. između vlada Jugoslavije, Velike Britanije  i SAD-a, Julijska krajina je bila podijeljena na Zone A i B, međusobno razdijeljene Morganovom linijom.

Zona A, koja je uključivala Trst i Pulu, došla je pod Savezničku vojnu upravu, a Zona B, koja je obuhvaćala Rijeku i najveći dio Istre, došla je pod Vojnu upravu Jugoslavenske armije. Linija povučena između anglo-američke Zone A i jugoslavenske Zone B dobila je ime po generalu Williamu Morganu, načelniku stožera Savezničkoga vrhovnog zapovjedništva za Sredozemlje, koji je dogovorio razgraničenje između Zona A i B s načelnikom Generalštaba JA, generalom Arsom Jovanovićem. Na temelju Beogradskog sporazuma od 9. lipnja 1945., Saveznici su 16. lipnja 1945. preuzeli okupacijsku vlast u Puli.

Diplomatska borba za priključenje Istre Hrvatskoj, odnosno FNRJ

Kako nisu uspjeli riješiti pitanje zona A i B, jugoslavensko partijsko i državno vodstvo uvidjelo je da nemaju ni dokumenata, a ni osoba koji poznaju problematiku Istre koje bi im vodile pregovore sa Saveznicima. Savjetovavši se sa lokalnim predstavnicima  tek formirane vlasti odlučili su da ipak pokušaju nagovoriti istaknute svećenike da im pomognu. Stoga je u Trstu na inicijativu Ivana Motike i Dušana Diminića održan sastanak 16.srpnja 1945 godine sa mons. Božom Milanovićem, na kojem su dogovoreni uvjeti međusobne suradnje. Predstavnici NOO dobili su od Milanovića obećanje da će istarsko svećenstvo podržati NOV, a Motika i Diminić da će osigurati svećenstvu normalno pastoralno djelovanje. Milanović je naivno vjerovao u tu mogućnost.

Poznata je rečenica Vladimira Bakarića na sjednici biroa CK KPH održanoj 1. svibnja 1946.godine „U popove se ne treba dirati dok se te stvari vani ne svrše“

Miroslav Bulešić  je tada 19.lipnja 1945.godine  upisao u svoj Dnevnik župe Baderna „Partizani su zauzeli upravu u Istri preko svojih odbora. Na odborima nagomilavanje ljudi, većinom nesposobnih za uredni rad. Rukovodi sve Komunistička partija…“!

Presudna je bila Spomenica Zbora svećenika Sv. Pavla u kojoj je bila točno navedena nacionalna struktura stanovništva, rađena po matičnim župnim i katastarskim knjigama, 132 župe bile su hrvatske,  21 talijanska i 23 mješovite, među koje računamo samo one, koje imaju više od 10% druge narodnosti. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih. U spomenici su naglašene sve nepravde koje su Hrvati i Slovenci proživljavali u vrijeme Talijanske vladavine.

Sa tim je dokumentom   Edvard Kardelj otišao na Konferenciju o razgraničenju između Italije i Jugoslavije u London (od 11.rujna do 2. listopada 1945). U Spomenici  su  između ostalog navedeni etnički razlozi, brojnost, gustoća i sastav stanovništva kao najvažniji faktor u odlučivanju kome će koji teritorij pripasti. Sa talijanske strane njihov predstavnik  Alcide De Gasperi, koji je imao potporu Trščansko -Koparskog Biskupa Santinia, žestoko se usprotivio takvom kriteriju.

Londonskom konferencijom 1945.zaključeno je da će se poštivati etnički sastav stanovništva, sa time da što manje Hrvata ostane u Italiji, a što manje Talijana u Jugoslaviji. Formirana je posebna saveznička Komisija koja će izaći na teren i utvrditi stvarno stanje. Saveznička komisija imala je 37 članova od toga 7 Engleza, 8 Amerikanaca,13 Rusa i 9 Francuza. Obje strane pokušavale su pridobiti članove Komisije na svoju stranu.

Na Mirovnu konferenciju u Pariz od 11,svibnja do 13. srpnja otišli su svećenici mons, Božo Milanović kao Hrvat i Anton Piščanec kao Slovenac, gdje su izazvali čuđenje opredijelivši se za komunističku Jugoslaviju. Tada je Mons. Božo Milanović izjavio  ” Državne se granice određuju za stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda”

Savezničko vijeće Ministara donijelo je odluku 10.veljače 1947.godine,  da će Jugoslaviji pripasti cijela Istra, osim Buja i Kopra, a područje od rijeke Mirne  do Trsta, tzv. Slobodni teritorij Trsta biti će pod upravom UN, dok će sam grad Trst sa okolicom biti pod savezničkom upravom.

Talijanski Biskup Radossi bio je strašno razočaran takvim ishodom, pa je sa 50 tak svećenika napustio Istru. Tada je nastupio drugi egzodus Istrana, ali ovaj puta Talijana. I Trščanski biskup Santini bio je također pogođen takvim rješenjem ,jer mu je Biskupija podijeljena i nikako to nije mogao prihvatiti. Za njega je to bila “nepravedna okupacija „

Ustvari ni  jedna strana nije bila posve zadovoljna, misleći da je ovo rješenje samo privremeno. Tako  je i bilo. Izvor  stalnih napetosti bila je zona Trsta, pa je 1952. izbila velika kriza poznata kao “Trščanska kriza”

Tada su komunističke vlasti tjerale stanovništvo Istre na velike prosvjede. Na njima su se uzvikivale parole „ Trst je naš“ , “Život damo — Trst ne damo!”,  “Zona A, Zona B — biće naše obadve!” Kriza je ipak riješena tako da je Trst po etničkom sastavu stanovništva pripao Italiji. Konačno rješenje granice sa Italijom postignuto je 10.studenog 1975. sporazumom potpisanim  u gradiću Osimu kraj Ancone poznatim pod nazivom ” Osimski sporazum”

Egzodus Talijana nakon potpisivanja Pariškog mirovnog sporazuma

Talijani nikako ne mogu prihvatiti da su Pariškim mirovnim sporazumom izgubili teritorije koje su im poklonile sile Antante Londonskim ugovorom, pa je pod pritiskom talijanske desnice, esula i optanata u talijanskom parlamentu 30. ožujka 2004. godine izglasan Zakon o Danu sjećanja na iseljavanje iz tih teritorija nakon 2. svjetskog rata. Talijani naravno sebe prikazuju kao velike žrtve titoizma i komunizma, potpuno preskačući svoju krivnju, odnosno krivnju fašističkog Mussolinijeva režima. A sve je povijesno uvjetovano jedno sa drugim. I sam talijanski predsjednik  Giorgio Napolitano izjavio je 10 veljače 2007.godine da je “Slavenska krvoločna mržnja i bjes poprimila je obrise etničkog čišćenja”, ne spominjući uopće prvi egzodus iz Istre nakon potpisivanja Rapalskog ugovora 12.studenog 2020. i njegov razlog potpuno poništavanje hrvatskog identiteta, smatrajući Hrvate nižom vrstom, robovima, talijanizaciju i represiju kao način vladanja, kojim su vladale talijanske vlasti.

Uzroci iseljavanja bili su razni: međunarodna kriza početkom hladnog rata, sukob Italije i Jugoslavije radi utvrđivanja granice, rezolucija Informbiroa 1948., talijanska akcija i propaganda, uzroci koji su bili rezultat posredne ili neposredne jugoslavenske represije u područjima kojima je ona upravljala, teško gospodarsko stanje te prisilni radovi  ili “radne akcije”(npr. prisilni rad na izgradnji željezničke pruge Lupoglav-Štalije).

Prijem optanata i ostalih iseljenika  u Italiji nije imao uvijek oblik dobrodošlice. Njihova sjećanja govore o pogrdnim riječima koje su im upućivali sunarodnjaci s obale u venecijanskoj luci. Davali su im do znanja da ne računaju na povlastice. Oni koji se nisu sami snašli vlada je naselila na Siciliju, Sardiniju, u Južnu Italiju i manje atraktivna mjesta. Neki su zbog toga nastavili put u prekomorske zemlje, SAD i Argentinu.

Talijanska strana preuveličava broj iseljenika, čak i preko 350 000, što realno gledajući nije moguće kada se zna da se broj stanovnika Istre kretao oko 200 tisuća. Prema demografu Vladimiru Žerjaviću Istru i Primorje napustilo je ne više od  230 tisuća stanovnika. Preuveličava se i broj žrtava fojbi, uzima se broj od 17 000 , ali to je ukupan broj žrtava u 2. svjetskom ratu za cijelu Istru, a ne žrtava fojbi. SAAB Istre priznaje oko 350 žrtava fojbi, ali prema različitim izvorima ne premašuje 1000 stradalnika. Svaka žrtva je previše i stoga je nezahvalno licitirati sa brojkama, jer samo jame nisu istražene i nije više moguće doći do točnih brojki.

Zaključak

Retorika koja se čuje na Dan sjećanja u Italiji je kao što smo vidjeli, često veoma neprimjerena . Osimskim sporazumima, definirana su sva prava Talijanske nacionalne manjine u Istri i Hrvatskoj. Ta su im prava i potvrđena Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama koji je donio Hrvatski Sabor 29,srpnja 2011.godine. Čitajući izjave u talijanskim medijima ispunjene netrpeljivošću i mržnjom zbog „gubitka teritorija“  kojeg Talijani smatraju svojim, jer se oni drže  sljednicima  starog Rima i Mletačke republike, njihova se retorika u odnosu prema Slavenima (Hrvatima i Slovencima) nije promjenila. Mi smo i dalje za njih „Slavi -schiavi „ ili Cigani „ Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano .Non vi scandalizzate Sloveni“ Slaven je sinonim za Cigana.

Talijanska nacionalna manjina u Istri i Hrvatskoj ima sva prava, čak i veća od hrvatskog stanovništva, jer kao manjina imaju prednost kod zapošljavanja. Imaju škole, fakultete  na talijanskom jeziku, tisak, radio i TV emisije, dvojezičnost, svoja kulturno -umjetnička društva, pa čak i mise na talijanskom jeziku u lokalnim crkvama!

Sve su to Talijani oduzeli hrvatskom i slovenskom stanovništvu u vrijeme kada su bili na vlasti u Istri, otocima i gradu Zadru između dva rata od 1918-1943. godine.

Mussolinijev fašizam i Titov komunizam jednako su označeni kao totalitarni zločinački režimi po Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP).[6]

Stoga osim sjećanja i suosjećanja sa žrtvama nikakvim  drugim namjerama  i neprimjerenim  izjavama nema mjesta ni opravdanja.

Lili Benčik/hrvatskepravice

[1] https://glagoljica.hr/?rukopisi=i&id=14616  

[2] https://www.glasistre.hr/pula/duce-je-ocekivao-buran-pljesak-a-dobio-je-pulski-povjesnicar-dr-sc-milan-radosevic-pronasao-je-dokaze-koji-potvrduju-vjerodostojnost-incidenta-ispred-pulskog-kazalista-21-rujna-1920-667617

[3] https://www.glas-koncila.hr/knjizevnik-i-publicist-ernest-radetic-zaboravljeni-katolik-antifasist/

[4] https://www.academia.edu/41131565/Pam%C4%87enje_talijanskih_logora_iz_Drugoga_svjetskog_rata_od_pam%C4%87enja_straha_do_straha_od_pam%C4%87enja

[5] https://www.antenazadar.hr/clanak/2015/11/koncentracijski-logor-na-molatu-fasisticki-horor-iz-2-svjetskog-rata/

[6] https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Continue Reading

Istaknuto

HDZ 1992-Imamo Hrvatsku, HDZ 2024-Imamo srpsko-hrvatsku

Published

2 tjedna ago

on

15 veljače, 2024

By

Ili kako Hrvatska financira srpsku „ugroženost“ i nagrađuje ih za agresiju!

To više nije politika „ šporka“. To je moralna nakaznost HDZ-a i SDSS-a.

U osam godina HDZ-ove Vlade Andreja Plenkovića izgubili smo i ono malo Hrvatske što je ostalo nakon detuđmanizacije, Ivice Račana i Stjepana Mesića od 2000.na dalje.

Stranka HDZ je od smrti dr. Tuđmana do danas oduzela  Hrvatima jedan dio identiteta, ljudskih i etničkih prava, nacionalnog ponosa, ljudskog dostojanstva, povijesti, tradicije i kulture.

Tu je zakazalo podaničko i neodgovorno članstvo HDZ-a. Oni to nisu smjeli dopustiti! Nije predsjednik stranke apsolutistički vladar!

Koalicijom HDZ-a sa SDSS-om, izgubili smo sve hrvatske vrednote po kojima bi  kao Hrvati željeli živjeti i za koje smo  se borili u Domovinskom ratu.

A te su vrijednosti definirane u Ustavu RH „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava“…“ Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.“

Definirana su i u Ustavnoj odluci  od 8. listopada 1991. godine o raskidu svih državno-pravnih sveza sa republikama i pokrajinama koje su tvorile  SFRJ,

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, NN 53/1991

To su vrijednosti o kojima je dr. Franjo Tuđman govorio u svom znamenitom govoru  u zračnoj luci tada Pleso 23. studenoga 1996.;

„Nećemo dopustiti ostacima jugo-komunističkog sustava, niti jugo-srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugo-komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini“ govorio  je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Nećemo dopustiti? E  Franjo,  Franjo, Hrvatska je detuđmanizirana! Sve to je dopušteno, a po Plenković  i provedeno!

Dopustio je da se Hrvatska od pobjednika u ratu pretvori u gubitnika u miru. Dopustio je da se hrvatski branitelji pitaju za koju su oni državu ratovali i protiv koga su ratovali, kada im agresori vladaju, kada se izjednačavaju agresori i branitelji.

Agresor  je uvijek krivac, apsolutni krivac za sve tragedije koje su posljedica njegova agresije, neposredne i posredne, jer da nije krenuo u agresiju, nikakvih posljedica ne bi bilo. Tu nema diskusije! To je pravedno!

Onaj koji se brani je žrtva agresije! Mora se braniti, jer ga inače neće biti! Prema tome niti oni koji se brane ne bi počinili zločin da ih se nije napalo, da nije bilo agresije!

U Sjedinjenim Državama, primjerice, 18. Amandman Ustava, koji potječe još od Američkog građanskog rata, kaže da će se svi dugovi i obveze države prema onima koji su se pobunili protiv SAD, kao i njihovi zahtjevi prema državi proistekli iz pobune smatrati nezakonitim i ništavnim.

A u Hrvatskoj se agresori nagrađuju, Vlada im dijeli novce,  plaća njihove medijske bljuvotine, njihov govor mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi!

Plenkovićevi čavli već su zakucani  u lijes hrvatske državotvornosti i demokracije!

Milorad Pupovac je uz dopuštenje Andreja Plenkovića nametnuo ponovno  jugo-srpsko-komunističke vrijednosti, a Hrvatski Sabor sve je to redom ozakonio sa 3 ruke SDSS-ovih zastupnika, koje su oni dobro naplatili.

Tamara Opačić u SNV-ovim Novostima, pita se zbog čega antagonizam između Srba i Hrvata, po kojem  su Srbi u Hrvatskoj naravno uvijek žrtve i pozitivci, a Hrvati negativci, koji eto nikako ne žele prihvatiti miroljupce Srbe.[1]

U samom njenom početnom stavu srž je nepomirljiv odnosa Srba prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. Oni su za pomirbu, ali po njihovim uvjetima da vladaju nad Hrvatima.  To su dva potpuno suprotna sustava vrijednosti. Srbi stalno putem svoji medija, osobito SNV-ovih Novosti nameću svoj sustav velikosrpskih, jugo-komunističkih vrijednosti, dok Hrvati u svojoj državi žele živjeti svoje hrvatske vrijednosti.

Novosti SNV-a, glasnogovornik su njihova samonametnutog  mentora Milorada Pupovca, ponašaju se kao nekad Centralni komitet KP Jugoslavije , koji “neposlušne i njima nepoćudne” Hrvate treba vratiti na ” ispravan” put Partije!

„Mračni“ Hrvati, „ svijetli“ Srbi po Pupovčevim Novostima

Za Novosti je Kolona sjećanja u Vukovaru „Kolona mraka“, pa je četnička kolona sa mrtvačkom glavom, koja pjeva „Klat ćemo Hrvate „ onda bila „Kolona svjetlosti“!?

Za Pupovčeve Novosti Hrvati su „mračnjaci“ Viktor Zahtila piše „Mračna luka Franje Tuđmana“ [2]

Viktor Ivančić isto tako zamislite skup Hrvata je „provincijsko okupljanje mračnjaka, kakvih je u Hrvatskoj nebrojeno mnogo..“ [3]

Ako netko  hoće spriječiti sklapanje koalicije s manjinama, prije svega sa SDSS-om, onda je to za Novosti skretanje u desno!? Kao da je SDSS napredna, svijetla, slobodarska stranka?

Nevjerojatno kada se zna da su  SDSS osnovali u okupiranom Vukovaru 5.ožujka 1997. osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i optuženi, ali zbog nelustriranog Pravosuđa,  usprkos svjedocima, neosuđeni gradonačelnik okupiranog Vukovara Vojislav Stanimirović!?

Pod ispravan putem  Partije podrazumijeva se da su Srbi  ” dobri pravedni, napredni, demokrati , a ustvari, čvrsto na partijskoj liniji očuvanja jugoslavenskih  vrijednosti. KPJ, NOB-a,  a Hrvati ” loši, nacionalisti, klerofašisti, mračnjaci, obnovitelji NDH i samim time „fašisti -ustaše”!

Novosti stalno napadaju Katoličku crkvu i Bl. Alojzija Stepinca, a Hrvatima koji su  većinski vjernici, Bl. Alojzije Stepinac  je svetac. Na popisu 2021. Katolicima se izjasnilo 83,2 % stanovnika Hrvatske.[4]

Srpska Pravoslavna crkva koja je nepravilno upisana kao vjerska zajednica u Hrvatskoj, neprijateljski se odnosi prema Hrvatima i Bl.  Alojziju Stepincu, čiju kanonizaciju je privremeno zaustavila. I naravno da tu nikakve pomirbe nema.[5]

Neprestano huškanje SNV-ovih Novosti po Domovinskom ratu i izjednačavanje velikosrpskog agresora i Hrvatske koja se razoružana od strane JNA, branila i pobijedila, podrivanje je integriteta i suvereniteta Hrvatske.

Svako pogodovanje vladajućih prema Srbima, Hrvati smatraju neprimjerenim i nezasluženim, jer iz navedenog je vidljivo, da koliko god se Srbima daje oni grabe sve više.

A premijer Plenković im daje mnogo i više nego što ima bilo koja manjina u Europi i svijetu. Zašto? Po kojem pravu? Zar nemamo svi u Hrvatskoj jednaka prava?

I nemamo! Ustavni zakon o pravima manjina je ustvari diskriminacijski prema domicilnom hrvatskom narodu, jer daje manjinama  prednost kod zapošljavanja, daje im zagarantirana mjesta u Saboru, što se kosi sa jednakim pravom glasa što zakonodavci nazivaju „ pozitivnom diskriminacijom“ u osnovi netočno, jer nijedna diskriminacija ne može biti pozitivna.

Daje im pravo:

  • služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  • odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  • uporabu svojih znamenja i simbola; Pupovac kaže da kokarda nije zabranjena, pa nije ni hrvatski povijesni grb sa bijelim početnim poljem!
  • kulturnu autonomiju održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije; što Vlada RH obilnoi financira.
  • pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  • pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  • samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajed­nič­kih interesa;
  •  zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  • sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;

Usprkos svim tim pravima samo srpska nacionalna manjina neprestano rovari protiv hrvatskog naroda i potkopava suverenitet i integritet RH, tražeći politička prava i političku autonomiju, što je nemoguće s obzirom na to da ih ima 3,2 %, naspram 91,63 % Hrvata.

Milorad Pupovac je time dobio krila, uzoholio se i nastupa ultimativno!…

Tako je to kada nekom pružiš mali prst, a on odmah zgrabi cijelu ruku! Ma što cijelu ruku? Zgrabi vlast!

“Pomirbu “ je odmah iskoristio da pokaže tko je gazda u Hrvatskoj!

Milorad Pupovac: ‘Za dom spremni‘ treba maknuti iz javnog prostora, a dio poruka iz Srbije ipak se mora razumjeti”

Znači za hrvatski pozdrav kojim se branila Hrvatska od velikosrpskog agresora, koji nikoga ne ugrožava, nema razumijevanja, a za Srbe uvijek se mora  imati razumijevanja??? Zar su Srbi po Pupovcu neka viša rasa, arijevska rasa, da se za njih mora imati razumijevanja, a za Hrvate nema ?

Tako  smo mi Hrvati postali građani drugog reda u vlastitoj državi!

Od kuda mu pravo? Na osnovi kojeg Zakona Milorad Pupovac ima pravo ucjenjivati Hrvate i ultimativno tražiti da ” Za Dom spremni” treba maknuti iz javnog prostora?

Tko je on da si uzima to pravo? Što on predstavlja u RH i koga?

Srbi mogu biti ono što jesu, mogu održavati svoju kulturu, jezik i tradiciju,  i to hrvatskim novcima, a  za Hrvate to ne vrijedi? Hrvati ne mogu biti ono što jesu?

Novosti u svakom broju negiraju Hrvatima pravo da budu ono što jesu, nazivajući ih ustašama, fašistima, klerofašistima…Dovoljno je pogledati naslovnice Novosti!

Kako se može “graditi budućnost na istini“ koju SDSS ne priznaje;

  • Ne priznaje agresiju
  • ne priznaje oslobodilački Domovinski rat, za njih je to Građanski rat,
  • ne priznaje hrvatsku državu, njima  je glavni grad Beograd[6]
  • ne priznaje hrvatska obilježja ( u Negoslavcima se vije  srpska zastava)
  • ne priznaje ustroj hrvatske države, oni bi autonomiju ili federalizaciju Hrvatske

Počelo je sa HDZ-ovom Vladom Ive  Sanadera  i njegovim „Mir Božji, Hristos se rodi“ Usput nikada Milorad Pupovac nije Hrvatima čestitao Božić.

Nakon Sanadera, HDZ-ova predsjednica Vlade RH,  Jadranka Kosor uz vjerne HDZ-ove ruke u Saboru promijenili su 2010.godine, Ustav RH i donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Amandman HNS-ovke Vesne Pusić  u posljednji tren spriječio je da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.

Da je u Saboru prošao prijedlog Vlade, to bi značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom (manjinskom) principu.

„Nikako to nismo mogli prihvatiti. HNS-ovci su zato tražili da se iz prijedloga Ustavnog zakona izbaci dio o specijalnom statusu ZVO-a.( Zajedničko vijeće općina)  Prvo su pridobili SDP, a u konačnici i HDZ čija je Vlada zajedno s manjinskim zastupnicima, prije svega sa SDSS-ovcem Miloradom Pupovcem, i formulirala takvo čudno rješenje.

ZVO je nastao na temelju Erdutskog sporazuma iz 1995. godine i Pisma namjere Vlade iz 1997. godine o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije.

Čine ga vijećnici iz općina i gradova iz dijela Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije gdje Srbi imaju većinu.

Neprihvatljivo je da se dokumenti nastali zbog okončanja rata koriste za današnju izgradnju društva. Slično Daytonu, to su bila privremena rješenja za izlazak iz rata, a ne model za trajnu arhitekturu Hrvatske „ smatra Vesna Pusić.[7]

Tako se HDZ kao stožerna stranka koja je predvodila u stvaranju hrvatske države, pretvorila u njenog grobara.

  • Agresori su abolirani, 20 641 sudionik u agresiji na RH aboliran je u mirnoj reintegraciji.
  • SDSS  je upisan u Registar stranaka u Hrvatskoj, a  osnovali su stranku 5.ožujka 1997.  u okupiranom Vukovaru, osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić i optuženi, ali zbog nelustriranog Pravosuđa usprkos svjedocima, neosuđeni gradonačelnik okupiranog Vukovara u tzv. Republici Srpskoj krajini,  spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba. Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?
  • Neustavan je upis u  Registar udruga  Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske -SABA RH, jer je SABA RH   pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948., koji je na Skupštini održanoj 16. travnja 1992. promijenio ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), a na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. u Savez , antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH).  Po Ustavnoj Odluci o razdruživanju od SFRJ od 8.listopada 1991. članak 3. 3. „Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ“
  • Hrvatski Sabor  je pretvoren u tijelo koje samo potvrđuje odluke Vlade, a HDZ-ovi saborski zastupnici postali su mehanički stroj za dizanje ruku. HDZ-ovi zastupnici nemaju nikakav utjecaja na proces odlučivanja, pa čak ni na samo formuliranje politika, budući da  sva zakonodavna inicijativa potječe iz Vlade RH. Ilustrativan je primjer zakona kojim se zabranjuje okupljanje na Markovu trgu. Taj  zakon, kojim se zabranjuje prosvjede pred zgradom Vlade još uvijek na snazi.
  • Vlast se boji vlastitog naroda, što znači da svjesno radi protiv njega!

Nagrada za agresiju! Upravo to je potvrda poruke koju Vlada Andreja Plenkovića šalje;

-možete vi okupirati dijelove Hrvatske, budite bez brige mi ćemo plaćati za vaša zlodjela i civilima,  ma sve će to Hrvati platiti, ni krivi , ni dužni, sve će Hrvati plaćati!

Što su radili srpski rezervisti iz Srbije u Hrvatskoj? I kada kao agresor na drugu državu biva ubijen zašto država Hrvatska plaća odštetu, a ne njegova država Srbija koja ga je poslala u rat protiv Hrvatske?

Je li Srbija isplatila ijednom hrvatskom logorašu odštetu?

Je li Srbija platila ratnu štetu koju je prouzročila agresijom na Hrvatsku?

Zašto Hrvatska plaća agresorima odnosno onima koji su  poginuli napadajući  hrvatske građane odštetu ?

Po kojem zakonu i kojoj logici plaća onaj koji se branio napadaču, koji ga je napao i životno ugrozio?

Takve se tužbe automatski odbijaju kao neosnovane!

Što je bila srpska agresija na Hrvatsku nego li ratni zločinački pothvat  sa predumišljajem u cilju stvaranja Velike Srbije?

Nepojmljivo što se to zbiva u mentalnom sklopu Vladajućih? Poremetio im se sustav vrijednosti i pravednosti, ili nešto još gore po hrvatske porezne obveznike?

I naravno da će SNV prihvatiti, to im i je cilj. Nagrađeni su za agresiju!

I onda se Savo Štrbac hvali kako je „Vlada Republike Hrvatske je na 274. sednici, održanoj 28. decembra 2023. godine, usvojila Odluku o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj, u određenim postupcima“

Republika Hrvatska je na pogrešnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti. To je nelustrirano hrvatsko Pravosuđe, koje provodi obrnutu lustraciju, umjesto da se njih lustrira, oni lustriraju hrvatske branitelje i hrvatski narod.

A po Savi Štrbcu „Prvog maja 1995. godine, hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Bljesak”, na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu RSK, u vreme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN-a“

Eto kako se premijeru Plenkoviću vraća njegovo koaliranje sa SDSS-om. Hrvatska vojska izvršila je agresiju na vlastiti okupirani teritorij, na tzv. Republiku Srpsku krajinu koju samo Srbi priznaju, čak je nije priznala  država Srbija, iako je podržavala vojno i gospodarski.[8]

Vlada RH financira izgradnju 40 kulturnih centara, koji će u jednom momentu biti pretvoreni u četničke štabove, jer velikosrpska ideologija preimenovana u Srpski svet, je kao što se vidi veoma živa zahvaljujući Memorandumu SANU 2, kojeg zdušno provodi i Vlada Andreja Plenkovića preko SDSS-ovih ruku u Hrvatskom Saboru.

Vlada RH financira lažiranje povijesti preko SNV-ovih medija i Ureda za ljudska prava nacionalnih manjina. Nedavno je izašla iz tiska knjiga „Krajina 1991-1995“ revizionističko djelo koje RH proglašava nacističkom državom, HDZ ustaškom nacističkom strankom, predsjednika Tuđmana i sve branitelje ustašama, a tzv. SAO Krajinu državom  ravnopravnom s Republikom Hrvatskom!?

Andrej Plenković, smatra da Srbi u Hrvatskoj moraju imati udio u vlasti, jer inače ta vlast nije demokratska.  Zato koalira  sa SDSS-om, pravi se da ne vidi štetu koju radi  i svu krivicu prebacuje  na po njemu radikalnu  desnicu  koja ne podnosi hrvatske Srbe!?

Hrvatska Vlada i  premijer Plenković time ustvari nagrađuje agresora i daje mu slobodu  da može nekažnjeno sve opet ponoviti!

Lili Benčik/hrvatskepravice

[1] https://www.portalnovosti.com/srbi-na-desnoj-skrbi

[2] https://www.portalnovosti.com/mracna-luka-franjo-tudjman

[3] https://www.portalnovosti.com/pravoslavni-antisrbi

[4] https://www.index.hr/vijesti/clanak/u-hrvatskoj-je-po-popisu-stanovnistva-832-katolika-a-ne-789/2397558.aspx

[5] https://hrvatskepraviceblog.com/2023/10/24/nacional-i-marka-vucetica-jako-zulja-financiranje-hrvatskog-katolickog-sveucilista-i-vatikanski-ugovori-a-uopce-im-ne-smeta-nezakoniti-rad-i-financiranje-srpske-pravoslavne-crkve-u-hrvatskoj/

[6] https://www.hazud.hr/antifasista-pupovac-beograd-glavni-grad-nase-maticne-drzave/

[7] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/vesna-pusic-neprihvatljiva-je-ideja-da-srbi-imaju-poseban-status-2318648

[8] https://banija.rs/novosti/drustvo/24493-savo-strbac-kome-je-i-zasto-hrvatska-vlada-otpisala-dugove.html

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved