Vijesti
Gostovanje Jordana Petersona u Zagrebu: Put iskupljenja ili nestanak fenomena?
Jordan Bert Peterson kanadski je klinički psiholog i profesor emeritus na Sveučilištu u Torontu. Tu rečenicu ili njezinu derivaciju u posljednjih šest godina pročitali smo barem jednom u svakom dostupnom medijskom kutku – od tradicionalnih medija, portala, izloga knjižara, u komentarima na društvenim mrežama, čak i u skočnim prozorima reklama internetskih stranica.
Uz to, redovito nam je servirana novinarska perspektiva obojena osobnim uvjerenjima autora, no ne može se reći da ga ijedna trenutna politička ideologija preferira, dok ga lijevo orijentirani mediji izrazito ne vole. Ne trebate posjedovati iznimno analitičan um da biste došli do zaključka da je polarnost vezana uz Petersonovu medijsku prisutnost jasna – ili ga vole ili ga preziru, bez sredine – a to je vidljivo iz niza fijaska i degradacija novinarske struke te svake etičke i moralne norme novinarske profesije koju su u razgovorima s njima servirali medijski „velikani“ poput britanskih Channel 4 News i British GQ-a, kanadskih CBC News i australskog ABC iviewa.
Peterson je u Zagrebu održao predavanje 14. lipnja u dupkom punoj velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski – gotovo svih 1900 mjesta bilo je zauzeto, dok su ulaznice rasprodane mjesecima unaprijed bez reklamne kampanje. Iz interesa koji je pokazan nije suludo niti pretpostaviti da bi svaka dvorana ili sportska i koncertna arena u Lijepoj Našoj bila popunjena – ne zbog toga što se svi slažu s time što govori, već samo zato da ga čuju kako govori. Prisutni su bili muškarci, ali i žene, čak i mladi parovi, a laž da su dominirali „mladi muškarci u dvadesetim i tridesetim godinama“ lako je provjerljiva – fotografije redova mladih ljudi koji su strpljivo čekali ulazak dostupne su na svim internetskim tražilicama.
Kako zaustaviti aroganciju?
Predavanje koje je održano u Zagrebu dio je turneje promocije njegove nove knjige Izvan reda: još 12 pravila za život, nastavka popularne knjige 12 pravila za život: protuotrov kaosu, koje su u Hrvatskoj izašle u nakladi Verbuma. Izvedbeno i sadržajno predavanje nije bilo nimalo slično dosadašnjim formatima promocije knjiga kakve smo imali prilike vidjeti na Petersonovim društvenim mrežama – u potpunosti je održano kao sesija „pitanja i odgovora“, kojom je moderirala Petersonova supruga Tammy.
S obzirom na to da je Petersonov verbatim iznimno opsežan u svakoj temi koju se dotiče (kao što je vidljivo svakomu tko je ikada slušao njegova predavanja), kritika koja se mogla uputiti takvu formatu bio je nedostatak strukture te nedostatak proaktivnog moderiranja razgovorom, no onima koji su slušali bez pokušaja izvlačenja jedne „ubojite i opasne fraze“ bilo je jasno da je u nešto više od dva sata razgovora Peterson odgovarajući na pitanja publike govorio o trima temama – na pitanje o Raskoljnjikovu kao pacijentu o ljudskoj moralnosti i ljudskom potencijalu za činjenje zla; zatim se dotaknuo osobne odgovornosti, krize maskuliniteta, kao i odgovornosti medija u slučajevima izvještavanja o američkim pokoljima u školama te o modernim propagandnim sustavima i sustavima kontrole informacija koji guše mogućnost bilo kakve rasprave ili pluralnosti mišljenja o temama globalnog zatopljenja, lockdowna zbog pandemije koronavirusa i sustava kontrole resursa putem digitalnih tehnologija.
Uvodno, Peterson je pitanje o Raskoljnjikovu započeo s osobnom literarnom analizom usporedbe rada Dostojevskog, Tolstoja i Nietzschea, pri čemu je istaknuo kako smatra da nitko od romanopisaca nikada nije toliko duboko ušao u ljudsku prirodu kao Dostojevski te da je njegov opus neusporedive izvrsnosti. Dotaknuo se i Braće Karamazovih iz čega je izveo ideju da postoje načini rješavanja sukoba bez nužne racionalne argumentacije ili postavljanja znanstvenih temelja, kao što su kroz svoje životne priče u romanu prolazili Ivan i Aljoša. Raskoljnjikova je pak okarakterizirao kao luciferijansku figuru, specifičnije, onu u maniri Miltonova Lucifera koji bi radije vladao u Paklu nego služio u Raju. Zašto? Pomalo nespretno (što je bilo neočekivano od obično briljantna i britka Petersona kakva smo navikli gledati) publici je postavljao analitički okvir koji bi uzimao u obzir prije nego što bi pristupio terapiji takve osobnosti. Tim se putem osvrnuo i na potencijal za činjenje zla u ljudskoj prirodi, o kojemu je i prije govorio kroz misao da dobri ljudi nisu oni koji su bezopasni, već oni koji su opasni, svjesni svojeg potencijala da budu čudovišni, ali svoj potencijal usmjeravaju na dobro – i to ne dobro samih sebe kao pojedinaca, već na dobrobit zajednice i onih koji imaju doticaja s njihovim životom. Uz to, upozorio je i na činjenicu da ljudska arogancija još nije zauzdana te da nismo naučili ništa o zlu koje je donio totalitarizam svih oblika – misao koja je posebno aktualna (i bolna) na području Balkana i jugoistočne Europe.
Po pitanju osobne i medijske odgovornosti govorio je na primjeru nedavno aktualnih (ali stalnih) ubojstava vatrenim oružjem u Sjedinjenim Američkim Državama te je pozvao medije da ne izvještavaju o njima jer je iz analiza drugih psiholoških stručnjaka vidljivo da masovni ubojice žele upravo to – svojih petnaest minuta slave, kako bi ostali zapamćeni, makar po nezamislivom zlu. Uz to, naveo je kako je prema radu Warrena Farella, doktora znanosti u području psihologije roda i spola, jasno vidljivo da tim događajima pridonosi kriza maskuliniteta koja je sve očitija, a ističe se, barem u slučajevima masovnih
pucnjava, ponajviše po podacima koji pokazuju da svi masovni ubojice nisu imali očeve ili prisutne očinske figure.
Panične odluke za vrijeme pandemije
Svojevrsni vrhunac predavanje je dosegnulo u temama prepuštanja kontrole institucijama bez rasprave o najboljim rješenjima – Peterson tvrdi da je lockdown ubio više ljudi nego što ih je spasio te da je u cjelokupnoj situaciji najveći problem bio nedostatak kontrole većine, odnosno da su vladajuće institucije iz straha i neznanja donosile panične odluke kojih će se posljedice tek osjetiti u godinama koje dolaze. Nadopunjujući tu misao proširio je raspravu i na druge teme o kojima se više u medijskom i javnom prostoru ne smije raspravljati a da ne dobijete razne etikete „nepoželjnika“, poput klimatskih promjena, za koje tvrdi da je prihvaćen narativ koji ne obuhvaća stvarno stanje. Tu navodi primjer kako argumentacija postoji i s druge strane – veća proizvodnja ugljika dovela je do nevjerojatno bogatih usjeva; sve smo učinkovitiji sa sve manje resursa jer stječemo znanja koja nam dopuštaju da razvijemo tehnologije. Na temelju brzine razvoja tehnologije stoga nije odgovorno tvrditi kako ćemo iscrpiti prirodne resurse, dok, dodaje, ni jedna skupina eko-biologa, uza sve proteste i upozorenja koja plasiraju o klimatskim promjenama, još dosad nije ni počela raditi na zaista katastrofalnu problemu mikroplastike i plastičnog otpada u oceanima i pitkoj vodi.
U raspravu o nedostatku kontrole uključio je i zabrinutost zbog mogućnosti apsolutne kontrole kojoj sada institucije mogu pristupiti putem formiranja digitalnih identiteta kojima se olako svakodnevno razbacujemo. Istaknuo je da nikada dosad nijedan totalitarni režim nije imao mogućnosti koje današnje institucije imaju zahvaljujući tehnološkom napretku te da je posebno strašna pomisao da bi u budućnosti običnog čovjeka zbog sistemske pogreške ili namjerne „korekcije ponašanja“, jednoga dana kada u potpunosti prijeđemo u virtualne identitete (čak i s novcem), institucija mogla doslovno isključiti iz svih sustava, tako da ne može kupiti ni bocu vode.
Put iskupljenja ili nestanak fenomena?
Govoriti o Jordanu Petersonu u medijskom prostoru, bez zauzimanja stava napadača i kritičara, gotovo je pogubno za autora – etikete slijede neminovno i bez zadrške. No problem je u tome što su najčešći kritičari upravo oni koji se sami osjećaju prozvanima ili koji osjećaju lažnu hrabrost i bravado iza tipkovnice i ekrana, što je omogućilo moderno doba. No i reći da su kritike u vezi s ovom turnejom predstavljanja knjige neopravdane bilo bi laž. Peterson nije ni na koji način skrivao da je prošao iznimnu količinu traume u posljednje dvije godine te je zapravo fascinantno gledati kolika je snaga duha koja vuče i oporavlja tijelo. Je li ovo bila jedna od najboljih i inspirativnih izvedbi koju je imao do sada? Nije, ni blizu. No čak i u ovakvu stanju Peterson je impresivan, a njegov se dosadašnji rad ne može ni u kojem slučaju svesti na ispiranje mozga mladim muškarcima, kako se često govori. Peterson je s kolegama i studentima objavio više od stotinu znanstvenih radova, unapređujući suvremeno razumijevanje alkoholizma, asocijalnog ponašanja, igre, emocija, kreativnosti, kompetencije i osobnosti. Kredibilitet znanstvenika i apsolutnog stručnjaka u području neotuđiv je, bez obzira na nečije mišljenje. A upravo je u tome i problem – u predstavljanju mišljenja kao neosporivih činjenica, bez mogućnosti rasprave.
Martin Labaš
Vijenac
>> Što je Jordan Peterson u Zagrebu govorio o Bogu?
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!