Connect with us

Vijesti

GREENFIELD: Sorosev rat protiv Židova

Published

on

Kad je George Soros zašao u svoje srednje godine, počeo je posjećivati psihijatra.

Nemilosrdni financijer imao je problem opterećenosti s “predimenzioniranim” osjećajem krivnje zbog “nečiste savjesti”. Ta nečista posramljujuća savjest koja je Sorosa poslala psihoanalitičaru bila je “židovstvo”.

Sorosev problem sa Židovima bio je generacijski. On je odrastao u, vlastitim riječima, “židovskom, antisemitskom domu” – donosi konzerva.hr.

Usvojio je svjetonazor svog oca Tivadara, da je Bog ljudski izum. Tivadar je bio taj koji je krivotvorio i prodavao dokumente Židovima koji su pokušavali pobjeći od holokausta, naplaćujući “bogatim klijentima”, kako je sam rekao, “koliko god je tržište dozvoljavalo.” I Tivadar je bio taj koji je svom sinu pronašao mjesto uz mađarskog fašističkog dužnosnika koji je konfiscirao židovsku imovinu.

U svojoj biografiji, Tivadar je kasnije opisao taj izlet u konfisciranje židovske imovine kao potez “dobrodušnog” nacističkog suradnika kako bi “razveselio nesretnog momka” koji se nakon promatranja progona Židova “brzo razvedrio”. Soros je ovo kasnije opisao, razdoblje koje većina Židova pamti kao doba krajnjeg užasa, “najuzbudljivijim vremenom mog života” ili kao “avanturu”.

Tivadarova amoralnost do temelja je prožela njegovog sina. U ozloglašenom intervjuu koji je dao za 60 Minutes, za koji su Soroseva mreža i njegovi saveznici u medijima naporno radili kako bi ga okrenuli u njegovu korist, Soros se hladno složio da je “pomagao u konfiskaciji imovine Židova”. Potom je negirao bilo kakav osjećaj krivnje. “To je jednostavno kao na tržištima — da ja nisam bio tamo — naravno, ja to nisam radio, ali netko drugi bi”, primijetio je.

To je odrazilo njegov odgovor na optužbe da je naštetio britanskoj ekonomiji. “Kad spekulirate na financijskim tržištima, vi ste oslobođeni većine moralnih briga s kojima bi se susretao obični biznismen.”

Otac je profitirao od prodaje krivotvorenih dokumenata bogatim Židovima, a sin je uživao biti djelom konfisciranja imovine bogate židovske obitelji. Ni otac ni sin, za koje je Bog bio ljudski izum, a židovsko srodstvo puki “tribalizam”, nisu osjećali bilo kakvu krivnju zbog toga.

Nisu bili sputani moralnim ili vjerskim privrženostima. Oni nisu bili Židovi, ni etnički ni religijski.

Doista, prezime Soros bilo je uzeto kako bi se prikrilo židovsko podrijetlo obitelji. Čak i prije rata, Erebetz, Soroseva majka, željela je promijeniti njihovo prezime kako njezini sinovi ne bi bili stigmatizirani kao Židovi. Ako je Tivadar jednostavno bio amoralan, Erzebet je aktivno prezirala Židove. “Moja majka je bila poprilično antisemitska i sramila se biti Židovka”, rekao je u jednom intervjuu. Erzebet se protivila obrezivanju Paula, Georgeovog brata. Poput ostalih članova Soroseva klana, Erzebet se naposljetku preobratila u kršćanstvo. Ali njezin sin nije mogao vjerovati niti u judaizam niti u kršćanstvo. On je imao samo jednu vjeru. U svoju vlastitu božanstvenost.

“George se nije preobratio”, napominje Soros: Život i doba mesijanskog milijardera, “Kakvog bi smisla imalo preobraćanje za nekoga tko je ateist?”

Unuk šizofrenika, sin nonšalantnog financijskog manipulatora i neurotične mistikinje, George Soros je stopivši suprotstavljenu ostavštinu svojih roditelja postao svoj vlastiti imućni bog.

U intervjuu koji ja dao za New Yorker, govorio je o svom osjećaju nadljudskog filantropa. “Bog u Starom zavjetu ima brojne atribute, znate. Kao, na primjer, nevidljiv — bio sam prilično nevidljiv. Dobroćudan — bio sam prilično dobroćudan. Sveznajući — pokušavao sam biti sveznajući. I tako sam se igrao njegove uloge.”

Ako je Bog samo ljudski izum, kao što su George i njegov otac vjerovali, zašto on ne bi mogao biti bog? Kako je Soros prikupljao sve više bogatstva i moći, tako se više mogao igrati boga u svom bezbožnom svijetu.

Ili, kao što je Soros jednom drugom prilikom rekao, “Nosio sam u sebi neke prilično potentne mesijanske fantazije od djetinjstva, za koje sam osjećao da moram kontrolirati, jer bi me u protivnom mogle dovesti u nevolju. Ali kad sam se probio u svijetu, želio sam se odati svojim fantazijama do one mjere do koje sam si to mogao priuštiti.”

Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, George Soros mogao si je priuštiti odavanje mnogima od njih. I postajući vlastitim bogom, Soros je mogao pobjeći od svog srama i suzbiti svoj osjećaj inferiornosti. Bogovi nemaju stida, krivnje i morala. Ali George nije bio bog. On je bio čovjek koji se krio od boga igrajući se boga. Njegova sramotna tajna ležala je u Bogu i Njegovom narodu protiv kojih je toliko sagriješio.

Soroseva tajna sramota bila je obitelj židovskog podrijetla. Schwartz, židovska obitelj, bila je mrtva. Nju je zamijenio klan Soros. George, koje je svojedobno imao bar micvu, bio je ponovno rođen kao nacistički kolaborator. A potom se, nakon uzbuđenja rata, našao kao samo još jedan izbjeglica u Velikoj Britaniji.

Nije holokaust bio taj koji je traumatizirao Sorosa. Već posljedica biti nitko i ništa.

Holokaust je bio najuzbudljivije vrijeme u njegovom životu. Nakon rata, postao je izbjeglica u Engleskoj, ovisan o dobročinstvu britanskih židovskih zajednica koje je financirala vrsta ljudi koje su on i njegov otac, ne tako davno, lišavali njihova bogatstva. On je bezosjećajno prevario židovsku dobrotvornu organizaciju koja je trebala pomagati unesrećenima i desetljećima kasnije se hvalio tim činom.

Tijekom desetljeća, George Soros je postao vrlo bogat i vrlo šuplji. “Cijeli život sam živio s dvostrukom osobnošću”, napisao je kasnije. Nije bio niti Židov, niti nacist. Nije pripadao nijednoj naciji i nijednoj religiji. Skupio je bogatstvo, ali njegovo postojanje nije imalo nikakve druge svrhe osim njegovih vlastitih megalomanskih iluzija.

Nekad davno, Soros je bio uvjeren da će postati “nekavom vrstom boga ili ekonomskog reformatora poput Keynesa ili, još bolje, poput Einsteina”. No, izvan financijskog svijeta, on je bio mediokritet.

George Soros je izdao 15 knjiga i beskrajne naškrabane misli. Pokušao je razviti filozofski sustav. I sve to je toliko banalno da se čak ni njegovi politički saveznici ne zamaraju s tim. Njegova inferiornost je stvarna. On nikad nije imao niti jednu jedinu misao izvan područja financija do koje bi nekome stalo, a da nije plaćen za to. Njegova jedina vještina su hladnokrvne financijske manipulacije poduprte širokom informacijskom mrežom.

Njegov jedini način prevladavanja vlastitog kompleksa inferiornosti i potvrde božanstvenosti bio je korištenje novca kojim je uništavao zemlje i narode, uključujući Židove, za koje nije osjećao bilo kakvu pripadnost.

“Otišao sam u Englesku 1947. godine i potom u Sjedinjene Države 1956. godine. Ali nikad nisam zapravo postao Amerikancem. Iza sebe sam ostavio Mađarsku, a moje se židovstvo nije izrazilo u smislu plemenske lojalnosti koja bi me dovela do podržavanja Izraela”, napisao je kasnije. Oženio se po drugi put, ali njegova majka, “tipični židovski antisemit” koja je postala katolkinjom, mrzila je njegovu drugu suprugu zbog toga što je bila “previše židovska”.

Taj se brak s vremenom raspao.

“Biti Židovom bila je jasna stigma”, prisjećao se Soros. “Oduvijek je postojala želja da se izdignem iznad toga, da mu pobjegnem.”

“Asimilacionistički Židovi Mađarske imali su duboki osjećaj inferiornosti i trebalo mi je dugo vremena da se riješim toga”, rekao je. “Ovaj cijeli interes u univerzalne ideje predstavlja tipično sredstvo bijega od navedenog.”

I “bježao je od navedenog” “zagovarajući taj univerzalni koncept otvorenog društva”.

Univerzalizam njegove Fondacije Otvoreno društvo bio je, kao i njegovi marksistički prethodnici, sredstvo prevladavanja tajne židovske sramote.

“Ne mislim da možete prevladati antisemitizam ako se ponašate kao pleme”, proglasio je. “Jedini način na koji to možete prevladati jest odbacivanje plemenske pripadnosti.”

Soros je mrzio Schwartze zbog svoje tajne sramote, postojanja antisemitizma. Kad više ne bi bilo Židova, ne bi više bilo ni antisemitizma. A njegova tajna sramota bi napokon bila izbrisana.

Poput svog oca i majke, Soros je pokušao prevladati svoju “plemensku pripadnost”, stid i inferiornost, mrzeći one Židove koji su, za razliku od njega i njegovih roditelja, ostali Židovi, ‘Schwartze’ koji nisu postali ‘Sorosi’, Židove koji su stajali i gledali kako njihovu imovinu konfisciraju njegovi “dobrodušni” nacistički kolaboratori i, najgori od svih, one koji su postali ‘Samsoni’ i uzvratili.

George Soros mrzio je Židove Izraela koji nisu postali ni kolaboracionisti niti žrtve, već su se prije svega nastavili boriti. Postojanje Izraela je sramotan podsjetnik na njegovu izdaju i kukavičluk.

“Na stavove prema Izraelu utječu izraelske politike, a na stavove prema židovskoj zajednici utječe uspjeh proizraelskog lobija u suzbijanju različitih mišljenja”, tvrdio je.

Za “ponovno buđenje antisemitizma u Europi” optužio je Izrael i inzistirao da “ako promijenimo taj smjer, antisemitizam će se također smanjiti”.

U Sorosevom izvrnutom umu, Židovi su krivi za antisemitizam.

Soros ne želi biti Židov. On se duboko stidi svojih židovskih korijena. On optužuje Židove za antisemitizam. I dok izbjegava židovske događaje i organizacije, povremeno učini iznimku.

Mađarski židovski kulturni događaj s mađarskim plesačima, muzičarima i tradicionalnom hranom, namamio je Sorosa da dodijeli nagradu piscu. Umjesto toga, Soros je izviždan zbog govora u kojem je usporedio Izraelce s nacistima pred publikom preživjelih iz holokausta.

“Čuo sam što se dogodilo. Da sam bio tamo”, rekao je kasnije Elie Wiesel, “izašao bih.”

Dok je Soros uspoređivao Izraelce s nacistima, branio je islamske teroriste koji ubijaju Židove.

“Amerika i Izrael moraju otvoriti vrata Hamasu”, izjavio je Soros u članku Financial Timesa. “Ni Hamas ni Hezbollah se ne mogu tretirati kao mete u ratu protiv terora jer oba imaju duboke korijene u svojim društvima”, tvrdio je u drugom članku. “AIPAC mora snositi dio odgovornosti za pomaganje i podržavanje politika poput oštrog izraelskog odgovora Hezbollahu prošlog ljeta i njegovom inzistiranju da se Hamas tretira jedinstveno kao teroristička organizacija”, rekao je u eseju.

Mediji su lažno tvrdili da je kritiziranje Georgea Sorosa antisemitski trop. A opet, Soros je branio uporabu antisemitskih tropa. “Činjenica da konstruktivni kritičari Izraela govore stvari koje, kad se izvade iz konteksta ili parafraziraju na provokativne načine, mogu zvučati slično komentarima antisemita, ne čini ih antisemitima”, inzistirao je.

Nakon što je branio antisemitske trope usmjerene protiv Izraela, Soros glumi žrtvu.

George Soros je sponzor brojnih skupina koje govore stvar na “provokativne načine”. On je kum anti-izraelskog lobija u Americi, šireći svoj novac diljem spektra od NIAC-a do J Streeta, financirajući konvencionalne anti-izraelske BDS skupine i dajući prikriveni novac organizacijama trojanskih konja poput J Streeta koje su namijenjene kooptiranju američkih Židova u potkopavanje Židovske države.

Korisnici Soroseve gotovine uključuju Al-Haq, anti-izraelsku skupinu čiji je izvršni direktor opisan kao visoki vođa terorističke organizacije PFLP.

Kako bi prevladao tajni sram svog židovskog podrijetla, najbogatiji svjetski antisemit financirao je široko rasprostranjeni rat protiv Židova. Samo u svijetu bez Židova Soros može konačno vjerovati da je bog.

“Kad se smatrate nekakvom vrstom boga, stvoritelja svega, to je vrsta bolesti, ali je se osjećam ugodno u vezi toga sad kad sam počeo tako živjeti”, našalio je jednom milijarder.

Umjesto da izliječi Sorosa, terapija ga je učinila megalomanijakom, pobjegnuvši od svoje sramote postajući bogom.

Ali, kao i austrijski slikar koji je također odlučio da je bog, shvatio je da to zahtijeva uklanjanje Židova.

Sorosevo konačno rješenje antisemitizma jest poznata marksistička formula uklanjanja antisemitizma uklanjanjem Židova. Kad više ne bude Židova, Soros će konačno biti izliječen svoje tajne sramote.

Sve što je potrebno jest još jedan holokaust.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.

Vijesti

Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’

Published

on

Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.

Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)

Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.

G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.

Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.

“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.

“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”

G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”

Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.

U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.

Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’

“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”

Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.

U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.

Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.

Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.

Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.

Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”

Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.

“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”

Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.

Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.

Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.

Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.

“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”

Izvor: Epoch Times

Continue Reading

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved