Dok se pred očima “zapadnog” svijeta odigrava antička tragedija koju bolje ne bi osmislio ni William Shakespeare, dotle psi rata i dalje laju na karavane kojih više nema.

Tin Ujević: “Ne podnosim dvije stvari – Pijane ljude kada sam trijezan i trijezne ljude kada sam pijan”.

Indeks.hr. nam prenosi “tužni vapaj” srpskog predsjednika Vučića NATO-u: “Prije 23 godine krenuo je brutalan, jeziv, užasan, zločinački, neljudski napad na jednu malu, nevinu zemlju…”. Pisao sam i tvrdio da je srpski humor superioran hrvatskom. Ovo Vučićevo kmečanje samo je dokaz da sam bio u pravu. Sjetih se Tina Ujevića koji je navodno rekao da ne podnosi dvije stvari: “Pijane ljude kada sam trijezan i trijezne ljude kada sam pijan”.

Naravno, radi se o Vučićevom pseudo humoru najniže vrste. “Mala nevina zemlja”!? Oluja je jednom zauvijek zabila nogu u tur toj “maloj nevinoj zemlji” koja je pokrenula svjetske i balkanske osvajačke ratove, zemlji “hrabrih, tvrdih brđana”…, koja je pružila “neviđen otpor” Hauptsturmfuhrer SS Fritzu Klingenbergu koji je s ogromnom silom od osam vojnika 12. travnja 1941. g zauzeo glavni grad te “male nevine zemlje”. U tužnoj povijesti ratovanja bilo je svega. Ovaj Vučićev “tužni vapaj” je humoristički prilog “male, nevine zemlje” toj povijesti.

Nikada nismo tako nisko pali da lažiramo povijest kao Vučić

Kakva smo, takva smo zemlja, ali ipak nikada nismo tako nisko pali da lažiramo povijest kao što to radi Vučić. Kad je 8. svibnja 1945. g. “zemljama osovine” postalo jasno da je sve otišlo k vragu i da treba sjesti i potpisati kapitulaciju, bitka za Odžak trajala je dalje. I tu leži geneza “Bljeska i Oluje”. Ni danas nije sasvim objašnjeno što je natjeralo branitelje Odžaka da vode izgubljeni rat. Sami protiv svih i znajući da ih čeka opće klanje.

I dok povijest šuti o toj bitci, potomci Kosovske bitke i danas slave tu bitku kao dokaz njihovih “ratničkih gena”. Četnici i partizani prvi put su, ako karikiramo, vidjeli ustaše na Bleburgu u svibnju 1945. g. Razoružane i zarobljene. Oni koji nisu bili razoružani borili su se u Odžaku… Tako su ušli u povijest ratovanja mada se o tome mudro šuti. Navodno je Napoleon 13. siječnja 1813. g izjavio: “Hrvati, to su najbolji vojnici… Kad bi imao samo 100.000 Hrvata osvojio bih čitav svijet…”. Gledajući “odozgo” s drugog svijeta bitku za Odžak, valjda se uvjerio koliko je bio u pravu…

No, pustimo povijest “male nevine zemlje” da i dalje obožava Rusiju zbrajanjem koliko ih zajedno ima i polako se pripremajmo za, ne daj Bože, slijedeći derbi s njihovom “Trećom armijom u Evropi”. Oni i dalje čekaju svoj dio plijena. Šalju u Zagreb “ambasadoricu” koja “misli” da je dan pobjede 5. kolovoza 1995. g. “jedan od najvećih zločina u istoriji…”. Hrvatska će joj naravno dati agreman. Ne bi se “naši” šteli zamjeriti. Došla gospoja malo potpaliti vatru, da vidi imali tu ljudi. I Diogen je svijećom tražio čovjeka, a nakon toga su njega tražili vatrogasci….!

Dobro nam došla predstavnica ‘malog, nevinog naroda’

Je li itko u Ministarstvu vanjskih poslova čuo za izraz “persona non grata”… Volio bih da me legendarni hrvatski poltroni barem jednom iznenade i toj gospođi kratko poruče ono što je njihova heroina Dolores Ibarruri poručila Francisku Franku: No pasaran! To bi hrabri bojovnici koje je ustrojio naš Mate Granić (i sam “narodni heroj”) teško mogli učiniti. I zato dobro nam došla “gospa” Jelena, predstavnica “malog, nevinog naroda” koji stoljećima vreba svoj dio našeg teritorija, naše povijesti, naše kulture, osobito dubrovačke itd.

Ogorčen  ruskom invazijom na Ukrajinu, bivši ministar vanjskih poslova Davorin Rudolf pisao je ministru vanjskih poslova Rusije Lavrovu, ali se navodno HAZU ogradila od njegovog pisma. Još uvijek ta institucija, puna starih nostalgičara, čeka “nebeski znak” da postane opet nekima draga JAZU. No, bojim se da će se na čekati.

Puno njih podsjećaju na pok. Igora Mandića. U Beogradu kuhan i pečen, a u Zagrebu sirov….

Na domaćem terenu, kako su nam nekada govorili podoficiri JNA, i dalje je “status quo vadi”… Dok Europom drma histerični kaos “naprednih snaga” koje vode bitke protiv nacista, fašista i desničara, pritom rušeći sve pred sobom, naše domaće “napredne snage” iz dana se u dan demaskiraju čekajući i nadajući se dolasku Vladimira Velikog. Čak analiziraju kojim se sve to lažnim medijskim tehnikama služe Ukrajinci kako bi uveličali svoje pobjede. U vrijeme ratne šizofrenije, dok humanitarne i dobrovoljne organizacije zbrinjavaju veliki broj izbjeglica i prognanika, “crveni” čekaju zeleno svijetlo.

Ikača je malo požurila, Rusi još nisu došli

Tako je ovih dana naša legendarna Kristina Ikić Baniček, popularna Ikača, zabranila Caritasu da u sisačkim školama skuplja donacije… Ikača je malo požurila, Rusi još nisu došli. To što na području grada Siska i sisačke Biskupije školski vjeronauk pohađa između 75 posto i 95 posto djece, Ikači ne znači baš ništa. Ona zna da “naši dolaze”, ma što to značilo. Sad kad je nastala ratna frka, Caritas skuplja i šalje donacije u Ukrajinu. Ikača, kojoj to očito nije po volji, povlači dalekovidan strateški potez. Bez Caritasa, biskupa Košića, bez klerikalaca – u svjetlu (rusofilsku) budućnost. S Ikačom? Nismo mi ovce, misli stado biskupa Košića.

Nekada su ovce služile kao novac, a danas k’o jamci za kredite.

Ovih “uzbudljivih” dana novine pišu o tzv. “Titovim skloništima” na Velebitu. Naime, “ljubičica bijela” se jako bojala za svoje dupence pa je počeo graditi tunele i skloništa po otocima… “Stari” je znao da ga u vrletima Velebita ni Staljin ne bi mogao pronaći.

Prošlo je već mjesec dana od početka ukrajinske “denacifikacije”. Mjesec dana pakla, rijeka suza, uništenih djetinjstava, nesagledivih tragedija, rapsodije velikih blefera i malih i velikih demagoga s istoka i sa zapada. Ništa od Blitzkriega, ništa od bacanja cvijeća na tenkove “oslobodioca”, samo očaj, tvrda mržnja, ubijanje i nasilje. Čitam da postoji ideja o izgradnji novog antifašističkog zida na Dnjepru… Ambis na vidiku. Ljudi ne mogu doći k sebi, pa idu psihijatru. Gary Kasparov, genijalni šahista, cinično piše: “Upravo ulazimo u trideseti dan tzv: ‘specijalne vojne operacije’ zauzimanja Kijeva u dva dana”.

Spremna je i Vlada RH, ali ne za dom. Naime, svi oni koji imaju višak stambenog ili bilo kojeg korisnog prostora te su spremni u taj prostor besplatno smjestiti izbjeglice, morat će za taj čin plaćati porez!! Objašnjenje naših poreznjaka je perverzno: “Taj novac će ionako ići kao pomoć izbjeglicama…”.

‘Zeleni džihadisti’ u napadu na Holding

Spremaju se i “zeleni džihadisti” koji vladaju Zagrebom. Po njima ima previše desničara u Holdingu, neradnika i uredskih štakora… Na listi je i Matej Zadro. Tipičan neradnik, i po izgledu i po radnom mjestu. Naime, Matej radi k’o skladištar. Na to mjesto su “pucale” Ivana Kekin i Zdenka Raukar, ali su mračne ognjištarske snage tu instalirale Mateja. Kakve veze taj tip ima sa Zagrebom? Možda i ima. Matej je, naime, unuk legendarnog generala i heroja Blage Zadre, a Zadro je počasni građanin grada Zagreba mada je poginuo u Vukovaru. To mu je dovoljan razlog da ga Zdenka i Ivana i ostali iz njihove stranke mogu otjerati na ulicu s luksuznog radnog mjesta skladištara… Kažu Ličani: “Kako su očekivale, dobro su se i udale”…

Kažu da je dio hrvatskih branitelja u ratu prolupao, a ostatak popušio… Rat se nastavlja iz sata u sat. Čak je i Tolstoj vjerovao da nakon rata po prirodi stvari nastupa mir. Da, za pobjednike. Što je s onima koji su izgubili? Koji mir njih čeka? Mir Božji! Sjetite se kakav je “mir” nastupio nakon 8. svibnja 1945. g. Duboki mir u dubokim jamama diljem sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije. Mir između katolika i pravoslavaca.

Patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, je nedvosmislen: “Tko ne podržava rat u Ukrajini, odbija nositi Kristov križ” i nastavlja “Započeli smo borbu koja nije fizička nego metafizička”. Jasno je da jasnije ne može biti čiju stranu je Kiril izabrao. Izabrao je stranu onih koji ruše škole, ubijaju djecu, razdvajaju obitelji i uzrokuju traume koje ubijaju djetinjstva… Što na to kaže katolički papa Franjo? On u Rimu pred 40 kardinala pledira za mir. Osuđuje rat, osuđuje agresora i podržava Ukrajinu. A što će drugo ako je pravi vjernik. Tko je rat započeo? Kiril misli da je njihova  borba metafizička – borba dobra i zla. Tko ne podržava otimanje tuđeg teritorija ili osvajanje Ukrajine taj nije uz Isusa, taj odbija nositi njegov križ.

Pravoslavne crkve su pred stoljeće iz vjerske sfere prešle u parapolitičke organizacije

Zamislite da je tako nešto slično rekao u doba Drugog svjetskog rata Alojzije Stepinac… Tada Irinej i Kiril ne bi trebali izmišljati razloge zbog kojih treba stopirati Stepinčevu kanonizaciju. I kad jednog dana netko, “Put-in”, ode k vragu, znat će Kiril krivca. Putin je do sada četiri puta posjetio Vatikan. Prvi puta 25. studenog 2013. g, skromno i samozatajno. Uvijek u koloni od sedam zatamnjenih auta s velikom policijskom pratnjom… Vatikansko-ruski diplomatski odnosi uspostavljeni su 1990. g, a nedavno su dignuti na razinu veleposlanstava. I nemojte me upozoravati… “Đabe krečiš”.

Znam da je Rusija globalna velesila, a Hrvatska je mala, čudna kifla. Ali ono što ni rimski Papa ne može ignorirati jest i uvijek će biti argument. Mi smo katolici, a naš duhovni pastir je Papa u Rimu. I točka. Stoga bi odbijanje pape Franje da jasno prstom upre u epicentar svjetske drame bio korak nazad u demaskiranju pravih ciljeva svjetskog pravoslavlja. Pravoslavne crkve su već pred stoljeće iz vjerske sfere prešle u parapolitičke organizacije. Pogledajte samo djelovanje SPC u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji… Šire od toga ni ne treba ići…

Ono što u pravilu diktatorima ide na ruku je očito i rašireno političko farizejstvo. O toj temi je govorio i Isus. Joe Biden je, nakon Bruxellesa, otišao u posjet Poljskoj. Poljaci su zajedno s Mađarima za ljevičare svih boja “crna” desnica. Dobri stari Joe, ponesen tom činjenicom, na trenutak je zaboravio na povijesnu EU dvoličnost te najavio da “zločesti” PUT-IN nakon rata neće ostati na svojoj poziciji. Prvi su skočili birokrati (diplomati) u Bijeloj Kući. Kao drug Vladimir je došao na vlast na demokratskim izborima te to je stvar ruskog naroda. K’o da Hitler nije 1933. g. također došao na vlast demokratskim izborima.

Ukrajina može mirno spavati…

Međutim, 1946. g. su vrijedila neka druga pravila na suđenju u Nurnbergu. Uglavnom, prema medijskoj i verbalno-političkoj podršci, Ukrajina može mirno spavati jer lova, naoružanje, humanitarna pomoć i politička podrška stalno stižu. Ukrajinci to doduše baš i ne vide, ali valjda su slijepi ili spavaju??! Spavanje se preporučuje i “pospanom” Bidenu. Macron je pružio punu podršku Vladimiru Vladimiroviću obećavši mu svoj “visoki” glas za njegov “gas”…  Da se nije Britancima četrdesetih godina prošlog stoljeća pojavio Churchill na početku rata, a Hrvatima devedesetih Tuđman, imali bi danas krasan politički košmar. Muti bi se ovih dana konzultirala s kraljicom Elizabetom oko ukrajinske krize, a naš predsjednik vlade Jovan Rašković vraćao bi se iz Moskve preko Bruxellesa noseći Putinove poruke, pune nade za Srbiju i njen ulazak u EU…

Ako se “Frka” iz Ureda predsjednika Vlade preseli na ulice, onda zaboravite sve silne eksperte i njihove spasonosne savjete. Samo se sjetite bitke za Odžak u svibnju 1945. g.

To je za sada jedina formula. Bar donekle izgledna…

Otkrivena je razlika između nogometnog trenera Ćire Blaževića i izvjesnog blagajnika Blaža Ćirevića. Ćiro Blažević je za dvije godine dobio 900.000 dolara, a Blaž Ćirević je za 900.000 dolara dobio dvije godine…

Oscar Wilde je zločesto napisao: “Kad nas Bog zaista želi kazniti onda nam usliša naše molitve”.

Zvonimir Hodak / direktno.hr