Connect with us

Vijesti

HODAK: Postali smo lak plijen hijena…

Published

on

Gotovo je s globalizmom, miroljubivim rješavanjem sporova, liberalnim dogmama, agendom o nepovredivosti državnih granica. Od svega toga je Zapad u samo par dana izliječio Vladimir Putin. Zlobnici na fejsu kažu da nas je sve izliječio i od Covida. Covid-19 je i dalje tu, ali tko još misli na maske i cjepivo.

Putinovo cjepivo radi čuda. Stigla je nova era. Whatsapp gori: je li ovo početak trećeg svjetskog rata? Slika Putinovog ministra obrane s ruskom generalskom šapkom ubija pogledom. Kraj njega su i slike ministrica obrane NATO-a. Neke drage dame… Opet slike na fejsu kako se okupljaju rezervisti, brkati i bradati, u štiklama i haljinicama te čekaju ružičaste tenkove da ih prebace na bojište. Fali im još samo novi Buda Lončar da zatraži od UN-a embargo na kupnju oružja Ukrajini. Mogla bi to na sebe preuzeti i Katarina Peović i odreći se babinog pištolja. Na TV-u se redaju doktori geostrateških znanosti i mudruju kako je Ukrajina ostala sama s probuđenim ruskim medvjedom.

Jel’ doista itko vjerovao da će se Zapad vojno uključiti u taj rat? Doktori s Kumrovečkog faksa dumaju koliko bi se SAO-krajina moglo osnovati u U-krajini… Još kad se osnuju jedinice lokalne samouprave po uzoru na nas, Rusi će se sami povući u roku odmah, sretni da su tako jeftino prošli. Uglavnom, sve je to “deja vu”. Svi najodlučnije osuđuju Rusiju, a to Putina jako brine. Vlada opća “ozbiljna zabrinutost”.

Sve što je Putin zamislio ostvarit će ratom i potom čekati da se histerija slegne pa onda “ispregovarati” s NATO-om i domaćom Petom kolonom punu “neutralnost” Ukrajine. Uglavnom, prava “bitka” se tek očekuje. Rusi s tenkovima, raketama i svojom armadom, a EU, NATO i naše ministrice obrane sa sankcijama i pozivom na razum. Takav poziv na razum poslao je prvi sam Putin. Pun smisla za “ruski kompromis” pozvao je ukrajinsku vojsku da svrgnu svoju banditsko-nacističku vlast i zajedno zakorače u “svjetlu budućnost”. Bojim se da je ta velikodušna ponuda pala na krivo tlo. Sad se malo omekšao i pristao na razgovore o primirju na granici Ukrajine i Bjelorusije. Daj, Bože da uspiju! Prvenstveno zbog ljudi koji ginu i pate.

Čitam “Zapad misli ozbiljno”. Zamrznuo je imovinu Putina i Lavrova… pa se sad vi mislite. Mali problem je da se to i teoretski i praktički može dogoditi tek kad ta odluka bude objavljena u službenom glasilu EU-a! Isprika, mislio sam samo teoretski. A Rusi znaju klasičnu Marxovu “kad se teorija i praksa ne slažu, mijenjaj praksu”.

Putina i Lavrova… pa se sad vi mislite. Mali problem je da se to i teoretski i praktički može dogoditi tek kad ta odluka bude objavljena u službenom glasilu EU-a! Isprika, mislio sam samo teoretski. A Rusi znaju klasičnu Marxovu “kad se teorija i praksa ne slažu, mijenjaj praksu”.

Javio se i Mato Palić…

Na fejsu se javio profa Mato Palić. K’o i uvijek s čvrstim argumentima s kojima nema polemike: “Rusija dijeli ukupno samo šest posto kopnenih granica s državama NATO saveza…

Gore sam već kazao kako s prof. Palićem u pravilu nema polemike. Ali ipak, “zajednički odgovor svih država članica”? Ma o čemu on to sanja? EU i SAD su uvele sankcije protiv Rusije glede energenata, nafte, prometa i ponešto blokirale imovinu istaknutijih Rusa. Međutim, tek sad u nedjelju dogovaraju djelomično uvođenje jedne vrlo djelotvorne sankcije koja bi Rusiju stvarno izbacila iz međunarodne trgovine i prouzročila joj ogromne štete. To je izbacivanje iz sporazuma SWIFT.

SWIFT je belgijsko društvo za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju, a koja služi kao posrednik i izvršitelj financijskih transakcija između banaka širom svijeta. Izbacivanje ruskih banaka iz tog društva imalo bi snagu kao kad se kaže: “imperija uzvraća udarac”. Što više, od nedjelje izgleda da se EU pomalo budi i počinje snalaziti u novonastaloj situaciji pa se najavljuju dodatne sankcije u vidu zatvaranja zračnog prostora EU-a, blokade rezervi Ruske nacionalne banke itd. Putina su te nove mjere očito malo uzdrmale jer je naredio podizanje vojne pripravnosti za eventualni nuklearni napad. Jel’ to samo prijetnja da uplaši europske političare i NATO ili je stvarno spreman izazvati nuklearni rat na koji ni EU ni NATO neće moći ostati neutralni.

A što s BiH?

Samo usput, Rusija je u ožujku 2021. dala do znanja da će “reagirati” ako BiH poduzme korake približavanja NATO-u. I sad je na kraju poprilično jasno da je Europska unija glomazna i teško pokretljiva administracija kojoj treba puno vremena da reagira čak i na ovakve tektonske političke promjene u Europi. Svo vrijeme, od priprema za rat i početka rata u Ukrajini, EU se nažalost pokazala kako nije politički akter koji ima jasne i spremne odgovore na pokušaje narušavanja mira u Europi, već tek američka podrška u sprječavanju geopolitičkog prekrajanja karte Europe. Ona je više promatrač ili objekt tih promjena.

Na kraju šećer. Postavlja se pitanje dokle je Ukrajina ili bilo koji narod u Europi spreman ići protiv tvrdoglavog i narcisoidnog Putina? Prvi dan agresije na Ukrajinu, prvo što je upalo u oči je bila neprekidna kolona izbjeglica, kaos na cestama, stampedo na željezničkim kolodvorima, prava ljudska tragedija. Stotine tisuća ljudi bježalo je iz zemlje. Ako toliki odu, tko će se boriti za Ukrajinu? Lako je reći: “Slava Ukrajini!” Međutim, mi najbolje znamo kako je rat krvav i dugotrajan, kako uz ratovanje treba stalno poduzimati i diplomatske poteze ne bi li se smanjio pritisak oružane sile neprijatelja i kupilo vrijeme za konsolidaciju obrane.

Ratovi su najčešće dugotrajni i iscrpljujući. Imamo nedavni primjer ratovanja Rusa, a potom i Amerikanaca u Afganistanu. I jedni i drugi su slomili zube jer su talibani bili uporni u svojoj gerilskoj borbi. Rusija je deset godina vodila rat dok nije shvatila koliko je takav rat bio besmislen. Potom su Ameri krenuli srediti talibane u Afganistanu. Nedavno smo mogli vidjeti kako su talibani s japankama na nogama ušetali na aerodrom u Kabulu. Godinama su Ameri ubijali talibane, ali i oni Amere. Na kraju je to sve dosadilo čilom Bidenu pa je svoje vojnike vratio kući, a Afganistan je prepustio talibanima. Oni koji su godinama surađivali s Amerikancima u toj zemlji ostali su k’o govno na cesti i još danas plaćaju visoku cijenu.

Lekcija iz Odžaka 1945….

Vraćam se na ranije pitanje: koliko daleko je jedan narod spreman ići kako bi sam odlučivao u svojoj državi? Drugi svjetski rat je SAD dobio s 400.000 mrtvih i uz ogromnu svotu utrošenih dolara. SSSR je dobio rat zahvaljujući 25 milijuna ubijenih vojnika. Oba ova ratna saveznika žrtvovali su ono najbolje što imali. Međutim, ima i drugih primjera kad hrabrost ljudi koji se bore odlučuje. Najbolji primjer je Domovinski rat. Koliko su Hrvati hrabri i ustrajni u svojoj borbi pokazuje i događaj s početka svibnja 1945. godine kad je već bio pao Berlin. Rat je faktično već bio gotov u Europi. Ali ne i u Odžaku, malom mjestu u bosanskoj Posavini.

Krvava bitka trajala je od 19. travnja do 25. svibnja 1945. godine. Tadašnja 27. divizija, 3. korpus partizanske vojske dobio je, samo na oko, lagan zadatak: slomiti Odžak koji je doveo do zadnje godinama prešućivane bitke Drugog svjetskog rata. Bitka za Odžak se ponovila 5. kolovoza 1995. godine kod Zvonimirova grada – Knina. To je ujedno i moj odgovor na ranije postavljeno pitanje. Usprkos svima Habulinima, Krausima, Pejovićkama, Bajrušima, Vlašićima, onih sa i bez “hladnih piva” i onih koji su čitav rat čekali da nas neprijatelj napokon ipak pobjedi, snaga narodnog duha, upornost, hrabrost i mudro vodstvo doveli su Hrvate do konačne pobjede, makar i nakon duge i mučne četiri godine ratovanja i uz mnoge žrtve.

Što će dočekati ova uplakana djeca u podzemnoj željeznici tragičnog grada Kijeva, to sada još nitko ne zna. Nadajmo se da će Ukrajinci imati dovoljno snage, hrabrosti, izdržljivosti i vjere u pobjedu da izdrže do kraja unatoč svim žrtvama i osjećaju da su prepušteni sami sebi. Napokon, svaki narod kad se bori za svoju slobodu prepušten je sam sebi. Drugi će ga tapšati po leđima, razbacivati se riječima, ali neće za njega ginuti. Zato je krajnje istinita ona naša stara narodna: uzdaj se u se i u svoje kljuse…

Engleski premijer Boris Johnson je zaprijetio: “Putine, znaš kako je Milošević završio!” Hvala Borisu, ali Putin to zna. Znaju Putin i Johnson da su u Europi jedino Rusija i Srbija znatno povećale svoj ratni potencijal u odnosu na povijesnu 1995. godinu. Srbija za čak više od 90 posto, a Hrvatska se tobože ne mora bojati ako bradati “talibani” opet krenu po ono što je “vekovno” njihovo.

Branit će nas 500.000 bivših branitelja. Davor Ivanković misli da je to na razini jeftinog vica. Slažem se. Kad su nas grabežljive komšije napale i okupirale jednu trećinu zemlje bili smo razoružani i sami. Oružje teritorijalne obrane otišlo je teritorijalnoj odbrani u BiH. Sretna je okolnost bila činjenica da je Hrvatska tada bila puna onih koji su završili osnovni vojni rok. Svi su oni mogli koristiti u početnoj fazi. Svi osim Ante Tomića i sličnih podoficira JNA…

Dana 5. kolovoza 1995. godine Franjo Tuđman je već raspolagao s 250 do 300 tisuća motiviranih i dobro uvježbanih vojnika. Čim su Tuđman i Gojko Šušak otišli “gore“, ministar Jozo Radoš i Željka Antunović doslovno su prekrižili HV. Danas je naš potencijal aproksimativno 15 tisuća… Postali smo zemlja cvijeća i ljubavi, okružena susjedima koji imaju “realne” aspiracije na dijelove našeg teritorija. Krasno! Hvala našim liberalima, jugo-nostalgičarima i orjunašima na “paradama ponosa” što smo danas sami i slabo naoružani, ranjivi skoro kao u jesen 1991. godine.

Postali smo lak plijen hijena…

Zato nam Dragana Jeckov može u Saboru dignuti prijeteći kažiprstom… no, no! Uglavnom, postali smo lak plijen hijena. Najprije zakonom prisvojiš srednjovjekovnu književnost Dubrovnika, a onda jednog dana novim zakonom prisvojiš Dubrovnik, Prevlaku… i sve što zaželiš. A Hrvatska će sve to mirno gledati, vjerujući kako je sigurna jer je pod štitom NATO-a, spremna za novu nesvrstanost. Akademik Deretić će nas kroz seriju predavanja uvjeravati da smo mi kao Srbi postojali deset “vekova” prije nego su se pojavili prvi Srbi. Ivan Brodić daje nam dijagnozu na fejsu: “Židovsko-masonsko-iluminatsko-vatikansko-hrvatsko-šiptarska zavjera protiv pravoslavlja…” Znamo da onima koji ništa ne nauče od povijesti, povijest im se ponavlja.

Kažu cinici na fejsu: “Hrvatski dragovoljci nakon 80 godina ponovno odlaze u borbu protiv Rusa. Najprije u Mađarsku, a dalje je lako…” U ovakva čemerna vremena cinici i fatalisti izbijaju na površinu lagano sumnjajući u početak trećeg svjetskog rata… Baš sada kad je Hajduk napokon proigrao i glavni je favorit za naslov prvaka.

Srpski Informer je prvi skužio istinu. Naslov: “Ukrajina napala Rusiju.”?!

Evo ti ga na!

I na kraju nekoliko dobrih viceva.

Učiteljica pita djecu s kim graniči Rusija. Ustaje mali Ivica i kaže: “Graniči s kim hoće”.

Pita policajac malog Roma: Jesi li ti član HDZ-a? “Nisam burazeru, ja sam ti sitni lopov!”

Razlika između teologa i geologa je nebo i zemlja.

HDZ se transformira iz “zna se” u “nisam znao”.

Uhićenje ministra Darka Horvata je samo pokušaj skretanja pažnje s vjenčanja Petra Graše i Hane Huljić.

Svađaju se dva homića. Prvi kaže: “Odj*bi!”, a drugi odgovori: “Odj*bi ti!”. “Idi u p…m…” poviče prvi, a drugi mu uzvrati: “Idi ti u tri p.m.!”. Prvi se, sav izvan sebe, izdere: “Ma, popuši mi!”, a drugi će podrugljivo: “Oooo, sad bi da se pomirimo!”

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved