Connect with us

Vijesti

HODAK: Postali smo lak plijen hijena…

Published

on

Gotovo je s globalizmom, miroljubivim rješavanjem sporova, liberalnim dogmama, agendom o nepovredivosti državnih granica. Od svega toga je Zapad u samo par dana izliječio Vladimir Putin. Zlobnici na fejsu kažu da nas je sve izliječio i od Covida. Covid-19 je i dalje tu, ali tko još misli na maske i cjepivo.

Putinovo cjepivo radi čuda. Stigla je nova era. Whatsapp gori: je li ovo početak trećeg svjetskog rata? Slika Putinovog ministra obrane s ruskom generalskom šapkom ubija pogledom. Kraj njega su i slike ministrica obrane NATO-a. Neke drage dame… Opet slike na fejsu kako se okupljaju rezervisti, brkati i bradati, u štiklama i haljinicama te čekaju ružičaste tenkove da ih prebace na bojište. Fali im još samo novi Buda Lončar da zatraži od UN-a embargo na kupnju oružja Ukrajini. Mogla bi to na sebe preuzeti i Katarina Peović i odreći se babinog pištolja. Na TV-u se redaju doktori geostrateških znanosti i mudruju kako je Ukrajina ostala sama s probuđenim ruskim medvjedom.

Jel’ doista itko vjerovao da će se Zapad vojno uključiti u taj rat? Doktori s Kumrovečkog faksa dumaju koliko bi se SAO-krajina moglo osnovati u U-krajini… Još kad se osnuju jedinice lokalne samouprave po uzoru na nas, Rusi će se sami povući u roku odmah, sretni da su tako jeftino prošli. Uglavnom, sve je to “deja vu”. Svi najodlučnije osuđuju Rusiju, a to Putina jako brine. Vlada opća “ozbiljna zabrinutost”.

Sve što je Putin zamislio ostvarit će ratom i potom čekati da se histerija slegne pa onda “ispregovarati” s NATO-om i domaćom Petom kolonom punu “neutralnost” Ukrajine. Uglavnom, prava “bitka” se tek očekuje. Rusi s tenkovima, raketama i svojom armadom, a EU, NATO i naše ministrice obrane sa sankcijama i pozivom na razum. Takav poziv na razum poslao je prvi sam Putin. Pun smisla za “ruski kompromis” pozvao je ukrajinsku vojsku da svrgnu svoju banditsko-nacističku vlast i zajedno zakorače u “svjetlu budućnost”. Bojim se da je ta velikodušna ponuda pala na krivo tlo. Sad se malo omekšao i pristao na razgovore o primirju na granici Ukrajine i Bjelorusije. Daj, Bože da uspiju! Prvenstveno zbog ljudi koji ginu i pate.

Čitam “Zapad misli ozbiljno”. Zamrznuo je imovinu Putina i Lavrova… pa se sad vi mislite. Mali problem je da se to i teoretski i praktički može dogoditi tek kad ta odluka bude objavljena u službenom glasilu EU-a! Isprika, mislio sam samo teoretski. A Rusi znaju klasičnu Marxovu “kad se teorija i praksa ne slažu, mijenjaj praksu”.

Putina i Lavrova… pa se sad vi mislite. Mali problem je da se to i teoretski i praktički može dogoditi tek kad ta odluka bude objavljena u službenom glasilu EU-a! Isprika, mislio sam samo teoretski. A Rusi znaju klasičnu Marxovu “kad se teorija i praksa ne slažu, mijenjaj praksu”.

Javio se i Mato Palić…

Na fejsu se javio profa Mato Palić. K’o i uvijek s čvrstim argumentima s kojima nema polemike: “Rusija dijeli ukupno samo šest posto kopnenih granica s državama NATO saveza…

Gore sam već kazao kako s prof. Palićem u pravilu nema polemike. Ali ipak, “zajednički odgovor svih država članica”? Ma o čemu on to sanja? EU i SAD su uvele sankcije protiv Rusije glede energenata, nafte, prometa i ponešto blokirale imovinu istaknutijih Rusa. Međutim, tek sad u nedjelju dogovaraju djelomično uvođenje jedne vrlo djelotvorne sankcije koja bi Rusiju stvarno izbacila iz međunarodne trgovine i prouzročila joj ogromne štete. To je izbacivanje iz sporazuma SWIFT.

SWIFT je belgijsko društvo za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju, a koja služi kao posrednik i izvršitelj financijskih transakcija između banaka širom svijeta. Izbacivanje ruskih banaka iz tog društva imalo bi snagu kao kad se kaže: “imperija uzvraća udarac”. Što više, od nedjelje izgleda da se EU pomalo budi i počinje snalaziti u novonastaloj situaciji pa se najavljuju dodatne sankcije u vidu zatvaranja zračnog prostora EU-a, blokade rezervi Ruske nacionalne banke itd. Putina su te nove mjere očito malo uzdrmale jer je naredio podizanje vojne pripravnosti za eventualni nuklearni napad. Jel’ to samo prijetnja da uplaši europske političare i NATO ili je stvarno spreman izazvati nuklearni rat na koji ni EU ni NATO neće moći ostati neutralni.

A što s BiH?

Samo usput, Rusija je u ožujku 2021. dala do znanja da će “reagirati” ako BiH poduzme korake približavanja NATO-u. I sad je na kraju poprilično jasno da je Europska unija glomazna i teško pokretljiva administracija kojoj treba puno vremena da reagira čak i na ovakve tektonske političke promjene u Europi. Svo vrijeme, od priprema za rat i početka rata u Ukrajini, EU se nažalost pokazala kako nije politički akter koji ima jasne i spremne odgovore na pokušaje narušavanja mira u Europi, već tek američka podrška u sprječavanju geopolitičkog prekrajanja karte Europe. Ona je više promatrač ili objekt tih promjena.

Na kraju šećer. Postavlja se pitanje dokle je Ukrajina ili bilo koji narod u Europi spreman ići protiv tvrdoglavog i narcisoidnog Putina? Prvi dan agresije na Ukrajinu, prvo što je upalo u oči je bila neprekidna kolona izbjeglica, kaos na cestama, stampedo na željezničkim kolodvorima, prava ljudska tragedija. Stotine tisuća ljudi bježalo je iz zemlje. Ako toliki odu, tko će se boriti za Ukrajinu? Lako je reći: “Slava Ukrajini!” Međutim, mi najbolje znamo kako je rat krvav i dugotrajan, kako uz ratovanje treba stalno poduzimati i diplomatske poteze ne bi li se smanjio pritisak oružane sile neprijatelja i kupilo vrijeme za konsolidaciju obrane.

Ratovi su najčešće dugotrajni i iscrpljujući. Imamo nedavni primjer ratovanja Rusa, a potom i Amerikanaca u Afganistanu. I jedni i drugi su slomili zube jer su talibani bili uporni u svojoj gerilskoj borbi. Rusija je deset godina vodila rat dok nije shvatila koliko je takav rat bio besmislen. Potom su Ameri krenuli srediti talibane u Afganistanu. Nedavno smo mogli vidjeti kako su talibani s japankama na nogama ušetali na aerodrom u Kabulu. Godinama su Ameri ubijali talibane, ali i oni Amere. Na kraju je to sve dosadilo čilom Bidenu pa je svoje vojnike vratio kući, a Afganistan je prepustio talibanima. Oni koji su godinama surađivali s Amerikancima u toj zemlji ostali su k’o govno na cesti i još danas plaćaju visoku cijenu.

Lekcija iz Odžaka 1945….

Vraćam se na ranije pitanje: koliko daleko je jedan narod spreman ići kako bi sam odlučivao u svojoj državi? Drugi svjetski rat je SAD dobio s 400.000 mrtvih i uz ogromnu svotu utrošenih dolara. SSSR je dobio rat zahvaljujući 25 milijuna ubijenih vojnika. Oba ova ratna saveznika žrtvovali su ono najbolje što imali. Međutim, ima i drugih primjera kad hrabrost ljudi koji se bore odlučuje. Najbolji primjer je Domovinski rat. Koliko su Hrvati hrabri i ustrajni u svojoj borbi pokazuje i događaj s početka svibnja 1945. godine kad je već bio pao Berlin. Rat je faktično već bio gotov u Europi. Ali ne i u Odžaku, malom mjestu u bosanskoj Posavini.

Krvava bitka trajala je od 19. travnja do 25. svibnja 1945. godine. Tadašnja 27. divizija, 3. korpus partizanske vojske dobio je, samo na oko, lagan zadatak: slomiti Odžak koji je doveo do zadnje godinama prešućivane bitke Drugog svjetskog rata. Bitka za Odžak se ponovila 5. kolovoza 1995. godine kod Zvonimirova grada – Knina. To je ujedno i moj odgovor na ranije postavljeno pitanje. Usprkos svima Habulinima, Krausima, Pejovićkama, Bajrušima, Vlašićima, onih sa i bez “hladnih piva” i onih koji su čitav rat čekali da nas neprijatelj napokon ipak pobjedi, snaga narodnog duha, upornost, hrabrost i mudro vodstvo doveli su Hrvate do konačne pobjede, makar i nakon duge i mučne četiri godine ratovanja i uz mnoge žrtve.

Što će dočekati ova uplakana djeca u podzemnoj željeznici tragičnog grada Kijeva, to sada još nitko ne zna. Nadajmo se da će Ukrajinci imati dovoljno snage, hrabrosti, izdržljivosti i vjere u pobjedu da izdrže do kraja unatoč svim žrtvama i osjećaju da su prepušteni sami sebi. Napokon, svaki narod kad se bori za svoju slobodu prepušten je sam sebi. Drugi će ga tapšati po leđima, razbacivati se riječima, ali neće za njega ginuti. Zato je krajnje istinita ona naša stara narodna: uzdaj se u se i u svoje kljuse…

Engleski premijer Boris Johnson je zaprijetio: “Putine, znaš kako je Milošević završio!” Hvala Borisu, ali Putin to zna. Znaju Putin i Johnson da su u Europi jedino Rusija i Srbija znatno povećale svoj ratni potencijal u odnosu na povijesnu 1995. godinu. Srbija za čak više od 90 posto, a Hrvatska se tobože ne mora bojati ako bradati “talibani” opet krenu po ono što je “vekovno” njihovo.

Branit će nas 500.000 bivših branitelja. Davor Ivanković misli da je to na razini jeftinog vica. Slažem se. Kad su nas grabežljive komšije napale i okupirale jednu trećinu zemlje bili smo razoružani i sami. Oružje teritorijalne obrane otišlo je teritorijalnoj odbrani u BiH. Sretna je okolnost bila činjenica da je Hrvatska tada bila puna onih koji su završili osnovni vojni rok. Svi su oni mogli koristiti u početnoj fazi. Svi osim Ante Tomića i sličnih podoficira JNA…

Dana 5. kolovoza 1995. godine Franjo Tuđman je već raspolagao s 250 do 300 tisuća motiviranih i dobro uvježbanih vojnika. Čim su Tuđman i Gojko Šušak otišli “gore“, ministar Jozo Radoš i Željka Antunović doslovno su prekrižili HV. Danas je naš potencijal aproksimativno 15 tisuća… Postali smo zemlja cvijeća i ljubavi, okružena susjedima koji imaju “realne” aspiracije na dijelove našeg teritorija. Krasno! Hvala našim liberalima, jugo-nostalgičarima i orjunašima na “paradama ponosa” što smo danas sami i slabo naoružani, ranjivi skoro kao u jesen 1991. godine.

Postali smo lak plijen hijena…

Zato nam Dragana Jeckov može u Saboru dignuti prijeteći kažiprstom… no, no! Uglavnom, postali smo lak plijen hijena. Najprije zakonom prisvojiš srednjovjekovnu književnost Dubrovnika, a onda jednog dana novim zakonom prisvojiš Dubrovnik, Prevlaku… i sve što zaželiš. A Hrvatska će sve to mirno gledati, vjerujući kako je sigurna jer je pod štitom NATO-a, spremna za novu nesvrstanost. Akademik Deretić će nas kroz seriju predavanja uvjeravati da smo mi kao Srbi postojali deset “vekova” prije nego su se pojavili prvi Srbi. Ivan Brodić daje nam dijagnozu na fejsu: “Židovsko-masonsko-iluminatsko-vatikansko-hrvatsko-šiptarska zavjera protiv pravoslavlja…” Znamo da onima koji ništa ne nauče od povijesti, povijest im se ponavlja.

Kažu cinici na fejsu: “Hrvatski dragovoljci nakon 80 godina ponovno odlaze u borbu protiv Rusa. Najprije u Mađarsku, a dalje je lako…” U ovakva čemerna vremena cinici i fatalisti izbijaju na površinu lagano sumnjajući u početak trećeg svjetskog rata… Baš sada kad je Hajduk napokon proigrao i glavni je favorit za naslov prvaka.

Srpski Informer je prvi skužio istinu. Naslov: “Ukrajina napala Rusiju.”?!

Evo ti ga na!

I na kraju nekoliko dobrih viceva.

Učiteljica pita djecu s kim graniči Rusija. Ustaje mali Ivica i kaže: “Graniči s kim hoće”.

Pita policajac malog Roma: Jesi li ti član HDZ-a? “Nisam burazeru, ja sam ti sitni lopov!”

Razlika između teologa i geologa je nebo i zemlja.

HDZ se transformira iz “zna se” u “nisam znao”.

Uhićenje ministra Darka Horvata je samo pokušaj skretanja pažnje s vjenčanja Petra Graše i Hane Huljić.

Svađaju se dva homića. Prvi kaže: “Odj*bi!”, a drugi odgovori: “Odj*bi ti!”. “Idi u p…m…” poviče prvi, a drugi mu uzvrati: “Idi ti u tri p.m.!”. Prvi se, sav izvan sebe, izdere: “Ma, popuši mi!”, a drugi će podrugljivo: “Oooo, sad bi da se pomirimo!”

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Advertisement

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved