U Hrvatsku se namjerava vratiti više od 4.500 obitelji iz New South Walesa i Queenslanda – otkrili su u Bujici, na Z1 televiziji, Ivana Đirlić Šindija i Robert Ricov, hrvatski povratnici iz Australije: – Dodamo li tome i podatke iz drugih saveznih država, broj onih koji su u procesu povratka, još je mnogo veći!

“Na velikim prosvjedima protiv lockdowna u Sydneyu bilo je jako malo Anglosaksonaca, a najviše ljudi koji su emigrirali u Australiju iz istočne Europe, s Bliskog istoka itd…” navodi Ivana Đirlić Šindija: “To su uglavnom ljudi koji su već iskusili represivne režime i znaju prepoznati kada se događa nešto loše. Tako i mi Hrvati, znamo prepoznati kada nas netko ugnjetava… I bez obzira na podrijetlo, ako sve ovo krene u pravcu, u kojem je krenulo, svi se vraćamo!”

Umjesto da vodeći mediji propagiraju povratak, kod nas se propagira iseljavanje – primjetila je gošća: – Osobno znam najmanje dvadeset ljudi, koji se u idućih par mjeseci vraćaju u Hrvatsku! Zašto o njima ima tako malo priča i zašto ih nema na naslovnicama?! To su ljudi koji su imali uspješne biznise i kompanije i totalno ostvarene živote u Australiji. Oni se vraćaju u Hrvatsku!

Vratila se u Bibinje

Ivana Đirlić Šindija je udata i majka je 12-godišnje djevojčice. Po zanimanju je psihoteraputkinja i profesorica hrvatskog jezika i književnosti. U Sydney je otišla 2003. godine, razočarala se – i vratila zauvijek u

Bibinje kod Zadra: – Situacija koju sam u Australiji iskusila s covid terorom samo je ubrzala proces mog povratka u Domovinu. Cijelu tu covid situaciju doživljavam i kao “olakotnu” okolnost za sebe, s obzirom da sam se vratila u Hrvatsku s namjerom da ostanem, bez ikakvog daljnjeg razmišljanja o eventualnom povratku u Australiju. Ono što sam doživjela u tih 18 mjeseci od početka covid terora, bila je samo točka na ‘I’!

Robert Ricov: “Svjedočio sam kako australski policajci gaze čovjeku čizmama po glavi, zato što nije imao masku!”

Robert Ricov je grafički dizajner i slikar, rođen je u Sydneyu, gdje su njegovi roditelji došli kao emigrant iz komunističke Jugoslavije. Zbog protivljenja ekstremno represivnim mjerama australskih vlasti, odlučio je zauvijek napustiti kontinent i već se vratio u Domovinu, u Zadar: – Za mene je najveći problem predstavljalo ponašanje australske policije. Nasilje i brutalnost koju su primjenjivali tijekom koronakrize, za mene su bili naprosto nepodnošljivi! Svjedočio sam kako progone ljude i čizmama im gaze po glavi jer nemaju maske! Najveći je problem što sam stekao dojam da su u tome čak i uživali! To im je bio gušt! Jedva su čekali da im se netko usprotivi i međusobno su se ohrabrivali u nasilnom postupanju.

“Kada bih vidio policajce u blizini, brzo sam stavio masku na lice, jer bi me inače sigurno isprebijali,” nastavio je Ricov iznositi vlastita iskustva iz Australije: “Jednom sam prilikom dobio kaznu od tisuću dolara, zato što sam ulicom šetao bez maske, zajedno sa sestrom.”

Ovo je drastična situacija i jednostavno sam osjetila da moram dići svoj glas protiv stvari koje nam se nameću – smatra Ivana Đirlić Šindija, uz napomenu: – Nažalost, većina ljudi toga nije svjesna!

U Hrvatskoj smo svi jedna velika obitelj

Jedan od razloga zbog kojih se odlučio vratiti u Hrvatsku je i multikulturalizam koji je naprosto razvodnio odlučnost ljudi u Australiji – govori Ricov: – Kad sam tu, u Hrvatskoj, kao da sam sa svojom obitelji. Iako ne poznam ljude na ulici, nekako mi se čine kao da smo svi jedna velika obitelj, imamo isti DNA. Kada bi mi policija pokucala na vrata u Sydneyu, moj susjed koji je Kinez, ne bi me branio od nasilja. On bi samo okrenu glavu i bilo bi ga baš briga zašto mi to rade… I moj drugi susjed, koji je Grk, isto bi učinio, ali kada bi mi se slična nepravda dogodila u Hrvatskoj, siguran sam da bi se našlo susjeda koji bi mi priskočili u pomoć! Ovdje bi ljudi stali uz mene i zato sam se vratio!

Razlika između hrvatske i australske policije

“Za razliku od australske policije, hrvatski policajci su pristojni i i izgledaju kao ljudska bića,” smatra Ricov: “U Australiji, ne znam zašto, kao da su roboti ili životinje, ponašaju se poput pasa! Ne znam zašto su takvi, ni gdje su ih našli, ali takvi su! Gledao sam na svoje oči kako nasilno skidaju jednu ženu, pod izgovorom pretresa neprimjereno su je dodirivali i uživali u tome!”

Ivana Đirlić Šindija s policijskom brutalnošću u Australiji prvi puta se susrela u rujnu 2020. godine: – Nakon izlaska iz prvog velikog lockdowna, u Sydneyu se održao veliki prosvjed, na kojem se okupila masa ljudi, nas više od 100 tisuća, kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i tada sam se prvi puta susrela s brutalnošću australske policije. Bilo mi je šokantno promatrati kako ni jednoj osobi koja je htjela nešto govoriti, silom nisu dopuštali da uzme megafon ili mikrofon u ruke! Događali su se fizički napadi na prosvjednike, bacanja na pod, cipelarenja, utrpavanja u marice… Iskazivali su svoju nadmoć gaženjem ljudi na konjima, galopirali su među masom i branili nam da slobodno iskažemo svoje mišljenje.

“Australska policija je u odnosu na hrvatsku, totalno robotizirana,” konstatirala je i gošća Bujice te se prisjetila još nekih primjera, prije koronakrize: “Uvjerila sam se da je Australija policijska država, u kojoj to sve više dolazi do izražaja. Prije nekoliko godina moj muž je dobio kaznu samo zbog toga što je ostavio otvoreno staklo na automobilu. Naplatili su mu je i rekli da otvoreni prozori na automobilima pozivaju na kriminal i da je to zakonom zabranjeno! Moj prijatelj je dobio kaznu zato što mu je na kacigi motora remen bio prelagano zakopčan! Policajac mu je prišao, stavio dva prsta ispod vrata i rekao da je to previše opušteno, nakon čega ga je globio s tristo dolara!”

Novaka je tipično žrtveno janje

Australske vlasti iskoristile su Novaka kako bi još više utjerale strah u kosti vlastitom stanovništvu – smatra Ivana Đirlić Šindija, Hrvatica koja je punih 18 godina živjela u Australiji: – Ljudi s kojima sam se ja tamo družila, jednostavno nisu mogli vjerovati da je australska Vlada spremna učiniti tako nešto! Da sam bila na mjestu Novaka Đokovića, ja ne bih ni otišla u Australiju!

“To što se dogodilo Novaku, nema nikakve veze s njegovom nacionalnošću, već je isključivo pitanje prisile na cijepljenje i uskraćivanja prava na slobodu izbora i vlastito mišljenje,” smatra Robert Ricov, Hrvat rođen u Sydneyu prije 48 godina: “Ovaj slučaj nema veze s time je li netko Srbin ili je iz Srbije. Ljudi u Australiji su toliko ustrašeni i poslušni, da se moraju na nekoga naljutiti, a kako se ne smiju naljutiti na državu, onda im se najlakše bilo naljutiti na Novaka Đokovića!”

Tko god u ovoj situaciji podržava Novaka Đokovića, odmah je medijski prikazan u negativnom svjetlu i to je ono što me osobno strahovito smeta – nastavila je Ivana Đirlić Šindija: –  Način na koji je australska populacija iskazala svoje mišljenje o Novaku, apsolutno je nevjerojatan! Novak Đoković je tipičan ‘scapegoat’, žrtveno janje, korišteno da bi ljudi svoje frustracije koje imaju prema australskoj Vladi, zbog toga što su dvije godine u lockdownu i zatvoreni, sada iskalili na njemu!

Đoković je trebao biti pušten u Australiju i nastupiti na turniru!

“Nakon svega što se odigralo, smatram da je jedan veliki plus taj što je Novak Đoković otvorio ovo pitanje i što su se stavovi australske Vlade u pogledu ljudi koji imaju suprotno mišljenje napokon pokazali,” nadovezala se gošća: “Australija se pokazala kao jedna brutalna zemlja s Vladom koja ima stavove koji su jednostavno – za zamisliti se…”

Dosta ljudi koji su namjeravali doći na u Melbourne, na Australian Open, sada traži povrat novca za svoje ulaznice – otkriva Đirlić Šindija: – Australski premijer Scott Morrison čak i unutar vlastitih redova, u Liberalnoj stranci, ima zastupnike koji smatraju da to što je napravio Đokoviću, apsolutno nije u redu. Pojedini parlamentarci dijele iste stavove kao i Novak Đoković i smatraju da je trebalo drukčije postupiti. I ja smatram da je trebao biti pušten u Australiju i nastupiti na turniru.

Prednosti slučaja Đoković su u tome što se sada otvorila ‘can of worms’, jedna ‘konzerva sa crvima’ i na vidjelo je napokon nešto, što ljudi možda i ne bi registrirali – zaključila je mlada psihoterapeutica.

“Nisam se cijepio i neću nikada,” rezolutan je hrvatski porvatnih iz Australije Robert Ricov: “U Australiji prisilno cijepe ljude i nije bilo lako izaći iz države. Jedva sam izašao nakon što sam ispunio hrpu papira i kontejnerom poslao namještaj za Hrvatsku…”

Na pitanje kako su reagirali njegovi roditelji, kada su čuli da odlazi zauvijek u Hrvatsku. Ricov je ogdovorio: – Nije im baš bilo drago. Otac mi je još uvijek tamo i boji se da ću dobiti covid i umrijeti. Njega su uspjeli uvjeriti da je to tako!

“U siječnju 2021. godine, u Australiji je bilo manje od sto zaraženih ljudi na 26 milijuna stanovnika, a nitko nije bio cijepljen, dok danas imaju 96 tisuća zaraženih uz procijepljenost od 95 posto,” tvrdi Ivana Đirlić Šindija: “Mi se možemo zavaravati i govoriti da je to cjepivo učinkovito i koliko je bitno da se cijepimo, ali jedan dio naše svijesti ipak nam govori da tu nešto ne štima!”

Oproštajni ručak na groblju

Oproštajni ručak, prije odlaska iz Australije, Ivana i Robert pojeli su s prijateljem Ivanom Božićem, Johnyjem – na groblju Newtown u Sydneyu: – Ručali smo na starom groblju jer smo bili sigurni da nas policija tu neće vidjeti! Hranu se moglo uzeti u plastičnim posudama, ali se ne smije jesti vani. Bilo je slučajeva da su ljudi dobivali kazne jer bi jeli na nekoj livadi! Takve su kazne prvo iznosile tisuću dolara, a nakon par mjeseci su ih povisili na tri tisuće! S druge strane, oni koji su na istim tim livadama radili yogu, nisu bili kažnjavani… Smijurija!

“U Sydneyu ima jedan kvart, zove se Homebush, i tu je arena, u kojoj se inače održavaju glazbeni koncerti. U taj su prostor pozivani srednjoškolski učenici da dođu na organizirano cijepljenje,” nastavila je gošća prepričavati događaje iz Australije u vrijeme krize: “Ministar zdravstva ih je pozivao na cijepljenje i govorio im da ako žele biti k’o Beyonce ili Madonna, onda se moraju cijepiti!”

Voditelj Bujice se na to našalio, uz opasku da je učinkovitije mlade ljude namamiti na cijepljenje uz spotove u kojima je Beyonce, nego Danijela Trbović, a gošća je prokomentirala: – U svakom slučaju, manipulirali su mladim ljudima i dosta se srednjoškolske djece zbog toga procijepilo, a o brojnim slučajevima nuspojava javno se nije govorilo. Ogorčeni roditelji su po društvenim mrežama objavljivali članke i davali svoja svjedočanstva, međutim, sve je to nekako prošlo ispod radara tzv. mainstream medija. Na sve moguće načine takve su se informacije nastojale prikriti.

Tijekom koronakrize probleme su imali i Aboridžani.

– Razgovarala sam s jednim Aboridžinom, koji je rekao, da njegov narod prolazi torturu, a o tome se ne govori u medijima. Oni su bili prvi na meti. Prisilno ih se cijepi i odvodi u karantenske logore. Predstavnici njihovih plemena plaču i vape za pomoć, traže da se prestane odvoditi njihovu djecu na prisilno cijepljenje, a o tome nitko ne izvještava! Djecu cijepe bez njihovog pristanka!

Ivana Đirlić Šindija prisjetila se djetinjstva u Zadru i posve druge uloge medija tijekom Domovinskog rata: – Tada su mediji bili na strani naroda i nisu sijali strah. Nisu nas obeshrabrivali, nisu svakodnevno govorili o mrtvima i iznosili broj ubijenih. Ljudima nis una lica stavljali maske, dopuštali su nam da jedni drugima vidimo osmijeh. Puštale su se domoljubne pjesme i uloga medija je bila raditi na osnaživanju duha i jačanju morala u tim teškim vremenima, dok se danas mediji uglavnom koriste u neke druge svrhe i postali su alat represivnog sustava, koji je uhvatio maha i želi nas sve porobiti, a mi to ne primjećujemo kao ni žabe kada ih se lagano kuha prvo u mlakoj vodi…

Na pitanje postoje li doista logori za ljude u Australiji, Robert Ricov je jasno i glasno odgovorio: Postoje! Vlasti ih pokušavaju prikazati mjestima koja izgledaju poput lijepih hotela, ali to su ipak logori! Čak dovode influencere koji sve snimaju za Instagram i govore kako im je tamo “vau”, daju im čokoladice i coca colu, al’ činjenica je da su ljudi tamo ipak zatvoreni, protiv svoje volje. Ne smiješ izaći iz svog malog prostora i ostave te tamo tjednima. I ako nemaš covid, ako si zdrav!

Ivana Đirlić Šindija za sebe kaže da je u u Australiju otišla kao lijevi liberal, a vratila sa kao konzervativka: – Vratila sam se k’o konzervativka jer mi globalizam kao osobi apsolutno ne paše! Smatram da sam svojim povratkom u Hrvatsku spasila svoju djevojčicu! Iskustva koja sam s njom proživljavala nakon povratka iz australske škole, bila su mi apsolutno šokantna! Smetalo mi to pretjerano isticanje i naglašavanje seksualnih sloboda kod male djece i to je za mene bilo nešto neprihvatljivo… U Australiji smo imali situacije u kojima bi dijete otišlo posjetiti psihologa, a psiholog bi ga pitao je li curica ili dečko?! I dijete kaže da je curica, a psiholog ga ponovo pita je li sigurna u to?! Za mene je prestrašno kada se čitav jedan kolektiv u razredu mora prilagoditi dječaku od osam godina koji prolazi tranziciju iz dječaka u djevojčicu! Toga ima u Australiji…