Vijesti
HRVATI: Nisu se proslavili u trci za zlatom, ali SU IMALI PRINCA HAVAJA
Nikad ispričane priče: Hrvati se u potrazi za zlatom nisu proslavili, ali imali su princa Havaja – ekskluziv je večernjeg lista
Iako se Hrvati općenito ne mogu pohvaliti nekim prevelikim rudarskim uspjehom tih godina, mnogi od njih su, shvativši da je posao u središtu trgovačke djelatnosti uglavnom unosniji i manje riskantan od traganja za zlatom, počeli otvarati svoje ugostiteljske radnje, kavane, restorane, salune…
Sve do tog siječanjskog jutra 1848. godine James Wilson Marshall svoje je dane provodio relativno mirno, a vrhunac uzbuđenja u njegovu životu bio je dan kada se najprije žestoko posvađao, a potom i potukao sa svojim ocem. Do incidenta je došlo jer je njegov otac inzistirao na tome da mu sin postane farmer, a Jamesu, koji je sanjao o tome da jednog dana postane graditelj mlinova, ta se ideja nikako nije dopadala. Nakon tog obiteljskog okršaja napustio je rodni New Jersey te se u potrazi za svojim snom zaputio na zapad.
Mlinovi su bili njegov san
Naposljetku je zbog spleta okolnosti nekoliko godina ipak proveo radeći kao farmer u Kansasu, a nakon toga, slijedeći svoj dječački san, napokon se domogao Kalifornije u kojoj ga je, s namjerom da mu sagradi i održava mlin u podnožju Sierra Nevade, zaposlio John Augustus Sutter. Marshall je sa zadovoljstvom prihvatio posao, sagradio mlin i provodio svoje dane brinući o njemu, a zatim je 24. siječnja 1848. godine uočio da se nešto svjetluca u vodi mlina. Na prvi pogled nije imao pojma što bi to moglo biti, a kada je iz vode zagrabio šaku šljunka i u njoj ugledao četiri grumena zlata, teško da je mogao i sanjati da je upravo zbog tog pronalaska pokrenuta najveća zlatna groznica u povijesti čovječanstva.
Zlatna groznica u Kaliforniji je počela kada je, u prosincu 1848. godine, i službeno potvrđeno da su u toj američkoj državi pronađene velike količine zlata Broj rudara koji su se uključili u eksploataciju zlatnih nalazišta koja su uglavnom bila koncentrirana na području Sierra Nevade i Sjeverne Kalifornije bio je toliki da se broj stanovnika u San Franciscu, koji je služio kao prometno središte iz kojeg se moglo pristupiti tim teritorijima i u kojeg se uvelike slijevalo pronađeno zlato, u samo dvije godine povećao čak 25 puta. Među njima je bilo i mnoštvo Hrvata, pretežito iz Dalmacije, koji su zaneseni pričom o zlatnoj groznici krenuli pristizati u SAD. Neki su najprije dolazili brodovima do New Yorka, a neki do New Orleansa. Bilo je naravno i onih koji su se odlučivali za drugu rutu, pa su s dalmatinskih otoka i obala u vlastitim brodovima, nakon tromjesečnog tegobnog puta iz stare domovine pristizali u Kaliforniju oko rta Horn, na krajnjem jugu Južne Amerike. Svima njima cilj je bio doći do rudnika zlata u Nevadi, El Doradu, Amadoru…
Tako je nakon 1849. godine Kalifornija postala dom stotinama hrvatskih useljenika, a San Francisco stekao je ugled najpoznatijeg i najvećeg naselja prvih useljenika koji su iz Hrvatske stigli na zapad Amerike prije 1880. godine. Taj je grad bio baza svima onima koji su se poslije raselili po Divljem zapadu, što je razumljivo uzmemo li u obzir da je San Francisco bio luka i raskrižje dvaju kontinenata – Azije i Amerike te da je privlačio ljude mnogih narodnosti i rasa.
Amerikanci su Hrvate, koje su tada mahom zvali Slavonci, bez obzira na to što ih je većina u Kaliforniju stigla iz Dalmacije, opisivali kao energične i poduzetne ljude koji su preobrazili površinu zemlje i pripitomili divlja područja, a učinili su to svojim radom, krvlju, znojem, strpljenjem u patnji i žrtvama. Nije stoga čudno da su umirali mladi, u najboljim godinama – dvadesetima, tridesetima i četrdesetima, što otkrivaju i podaci s kalifornijskih groblja.
Među ljudima koji su u Kaliforniji okušali svoju sreću u potrazi za zlatom bio je i John Owen Dominis, sin kapetana Johna Dominisa koji je s Hrvatskog primorja najprije otplovio u SAD, a zatim isplovio i prema Havajima. U Honoluluu je izgradio kuću koju je nazvao Washington Place, a koja je poslije postala guvernerova palača. Dominis Stariji poslije je nestao na moru na putu za Kinu, a njegov sin nastanio se u San Franciscu potaknut zlatnom groznicom. Godinu je dana kopao po raznim nalazištima te u nekoliko navrata i riskirao život u susretu s jednim od gotovo sedamdeset tamošnjih indijanskih plemena, ali sreća ga nije mazila. Prema, doduše nepotvrđenim pričama, u godinu dana pronašao je doslovce tek nekoliko manjih grumenčića nakon čega se odlučio vratiti na Havaje.
Ono što je posebno zanimljivo jest to da se ondje u rujnu 1862. godine oženio princezom Lydijom Kamekaha Kapaakea koja je poslije postala Lili’uokalani, posljednja kraljica Havaja. John Owen Dominis tako je postao havajski guverner i princ-suprug, a preminuo je u kolovozu 1891. godine. Njegov i životopis njegova oca u SAD-u se i danas čitaju kao jedan od zanimljivijih romana iz tog doba.
Među istaknutim doseljenicima koji su te 1849. stigli u San Francisco bio je i tada 18-godišnji Nikola Barovich iz Janjine pokraj Dubrovnika. Ni on se, baš kao ni John Owen Dominis, nije previše proslavio u potrazi za zlatom i srebrom duž Kalifornije i Nevade zbog čega se nakon godinu dana “muke koja mu nije davala nikakvog kruha” vratio u San Francisco, gdje je postao uspješan poslovni čovjek i jedan od vođa dalmatinske zajednice u tom gradu.
Madrac za noć – 15 dolara
Iako se Hrvati općenito ne mogu pohvaliti nekim prevelikim rudarskim uspjehom tih godina, mnogi od njih su, shvativši da je posao u središtu trgovačke djelatnosti uglavnom unosniji i manje riskantan od traganja za zlatom, počeli otvarati svoje ugostiteljske radnje, kavane, restorane, salune… U jednom razdoblju između 1850. i 1860. u San Franciscu je bilo više od tisuću hrvatskih radnji.
S obzirom na broj pustolova, kockara, lovaca na blago i raznoraznih sumnjivih tipova koji su u tom desetljeću došli u grad, cijene su skočile nebu pod oblake. Krevet ili samo madrac za jednu noć stajao je 15 dolara, soba od 100 do čak tisuću dolara na mjesec, a najamnina jedne prodavaonice čak tri tisuće dolara. Hrvati su to znali iskoristiti, pa su tako jabuke prodavali za dva do tri dolara po komadu, tucet jaja za 20 do 30 dolara, kavu za pet, a bačvu čaja za četiri stotine dolara.
Mogućnost brzog bogaćenja koja nije ovisila isključivo o sreći, kao što je to bio slučaj u potrazi za zlatom, privukla je mnoge hrvatske iseljenike najrazličitijih zvanja. Mnogi od tih ljudi nisu imali gotovo nikakvo obrazovanje, ali su im se uskoro pridružili i neki obrazovaniji sunarodnjaci, poput doktora Vincenta Gelcicha iz Starog Grada na otoku Hvaru koji je 1856. godine otvorio svoju ordinaciju u San Franciscu.
Još jedna od priča o poznatim tragačima zlata koji su bili uspješniji u nekim drugim područjima nego u iskopavanju žutog blaga ona je o Marcu Medinu. Riječ je o jednom od najuspješnijih i najimućnijih pionira sa starog Zapada, podrijetlom iz Budve (koja je tada pripadala južnoj Dalmaciji). On je već 1856. godine posjedovao voćarnicu u San Franciscu te stekao poprilično bogatstvo.
Specijal Večernjeg lista “Hrvati i Amerika” na 132 stranice u prodaji je za 25 kuna, a otkriva brojne zanimljivosti o migracijama Hrvata
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti4 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!