Slika 1. Zgrada HAZU-a u Zagrebu (MJ)

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) najviša je hrvatska znanstvena i umjetnička institucija. Utemeljitelj HAZU-a bio je Josip Juraj Strossmayer.

Temelje HAZU-a položio je Josip Juraj Strossmayer, 10. prosinca 1860., kada je prvoj Banskoj konferenciji uputio pisanu darovnicu i dao novčani prilog (50.000 forinti) nužan za zakladu akademije. Njegov primjer ubrzo slijedi cijela Hrvatska. Hrvatski sabor 29. travnja 1861. jednoglasno prihvaća Strossmayerov prijedlog o osnutku Akademije znanosti i stavlja je u svoju zaštitu, a istoga dana izabran je odbor koji će izraditi statut Akademije, s jasnim određenjem njezine svrhe i ustroja. Tada su prihvaćena Pravila i u obliku zakonskoga prijedloga poslana su kralju na sankciju, koji ih potvrđuje tek 7. kolovoza 1863. uz zahtjev za promjenom određenih tekstualnih izričaja zbog posebnih interesa bečkih političkih čimbenika. Novoizabrani Sabor 1865. prerađuje Pravila i kralj odobrava prilično izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti tek 4. ožujka 1866. godine. Odmah zatim vladar je potvrdio i prvih 14 (od 16) pravih članova Akademije. Ta pravila ostala su nepromijenjena do početka Drugoga svjetskoga rata.

Na sjednici 26. srpnja 1866. članovi prihvaćaju Poslovnik te biraju Josipa Jurja Strossmayera za pokrovitelja, a kanonika i povjesničara Franju Račkoga za prvog predsjednika. Bila su osnovana tri razreda: historičko-filološki, filozofičko-juridički i matematičko-prirodoslovni. Zahvaljujući naraslomu fondu, od 1919. djeluje još i umjetnički razred.

Slika 2. Spomenik J.J. Strossmayeru (MJ)

Biskup Strossmayer dao je također inicijativu za gradnju Akademijine palače na Zrinjevcu u kojoj će se smjestiti i njegova galerija slika. Gradnja palače započeta je u kolovozu 1877., a završena je u ljeto 1880., u stilu firentinske renesanse po Strossmayerovoj želji. On je darovao četvrtinu cijeloga iznosa za gradnju palače. Četiri godine kasnije primila je Akademija pod svoj krov novi i najveći dar svoga pokrovitelja: 256 umjetnina, od toga ponajviše slika (ukupno 235), koje najvećim dijelom pripadaju različitim talijanskim slikarskim školama. U Strossmayerovoj prisutnosti 9. studenoga 1884. otvorena je u Akademijinoj palači Strossmayerova galerija.

Nacionalna akademija znanosti i umjetnosti u svojim je početnim danima uzela ime akademije Slavorum meridionalium (južnoslavenska) kao iskaz romantično-utopijskog pogleda na slavensko jedinstvo europskog juga, da bi tek u doba samostalne Hrvatske (ne računajući odluku o hrvatskom imenu iz vremena Banovine Hrvatske i razdoblja NDH) u potpunosti zadobila narodno ime koje i danas nosi u skladu s riječima Franje Račkoga: “Naša je Akademija osnovana ponajprije da hrvatskomu narodu služi, da ispituje njegov jezik, njegovu povijest i književnost…”

Slika 3. Škrinja sv. Šimuna (MJ)

Pod nazivom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti djelovala je do proglašenja NDH 1941., kada je ukinuta i osnovana pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Nakon II. svjetskog rata obnovljena je pod nazivom JAZU (1947.), da bi Hrvatski sabor 1991. izglasovao nov Zakon o Akademiji i donio odluku o njezinu ponovnom preimenovanju u HAZU.

Slika 4. Bašćanska ploča u zgradi akademije (MJ)

Članovi Akademije, prema Statutu iz 1974., mogu biti počasni, pravi (redoviti), dopisni i suradnici (od kraja 1971. do 1991. postojali su i izvanredni članovi). Sveukupno Akademija broji do 160 redovitih članova, do 160 dopisnih te 100 članova suradnika. Svake druge godine sastaje se Skupština za izbor novih redovitih i dopisnih članova te članova suradnika. Pritom svaki razred prima obično jednoga redovitog člana, više članova suradnika te dopisnih članova. Prijedloge za izbor daju Akademijini razredi, vijeća fakulteta i umjetničkih akademija, sveučilišni senat te znanstvena vijeća znanstvenih institucija. Svi redoviti i počasni članovi Akademije čine Skupštinu, najviše upravno tijelo Akademije. U sklopu uprave djeluje i Predsjedništvo Akademije, te Uprava i Koordinacijski odbor kao pomoćna tijela Predsjedništva Akademije.

Akademija je podijeljena u razrede, pri čemu su isprva djelovala tri, od 1919. četiri, a od 1955. osam razreda. Danas ih ima devet: 1. za društvene znanosti; 2. za matematičke, fizičke i kemijske znanosti; 3. za prirodne znanosti; 4. za medicinske znanosti; 5. za filološke znanosti; 6. za književnost; 7. za likovnu umjetnost; 8. za glazbenu umjetnost i muzikologiju; 9. za tehničke znanosti.

Nositelji Akademijinih zadataka su razredi. Radni sastav razreda čine redoviti članovi, a u širi sastav ulaze i dopisni članovi i članovi suradnici. Razredi, koje vode njihovi tajnici, svoje odluke donose na sjednicama.

Akademija ima i svoje znanstvenoistraživačke i umjetničke jedinice u Zagrebu i izvan Zagreba koje se u pravilu nalaze u nadležnosti pojedinih razreda. Njihove voditelje na prijedlog razreda imenuje Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Slika 5. Federiko Benković – Abraham žrtvuje Izaka  (MJ)

Muzejsko-galerijske jedinice: Gliptoteka, Hrvatski muzej arhitekture, Kabinet grafike, Strossmayerova galerija starih majstora, Muzej i zbirka Baltazara Bogišića u Cavtatu, Memorijalna zbirka Maksimilijana Vanke u Korčuli i Arboretum Trsteno.

Unutar Akademije djeluju i: Arhiv Akademije, Orijentalna zbirka, Knjižnica i Zaklada HAZU te niz kabineta i centara: Kabinet za arhitekturu i urbanizam, Kabinet za pravne, političke i sociološke znanosti “Juraj Križanić”, Kabinet za proučavanje strukture i funkcije osjetnih organa, Kabinet za istraživanje i standardizaciju imunoloških supstancija i Centar za kemiju organskih spojeva.

Slika 6. Nepoznati autor – Ranjeni Paris i četiri djevojačka lika (MJ)

Akademija veliku pozornost posvećuje nakladničkoj djelatnosti u okviru koje se izdaju mnogobrojni časopisi, knjige, monografije, rječnici, katalozi izložaba. Prvi broj najstarije serije izdanja pod nazivom Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izišao je 1867. Od 1867. i do 2012. tiskano je 514 svezaka. Slijedila su nakon toga i druga Akademijina izdanja, kojima je obilježen njezin rad: Spomenici koji se odnose na povijest južnih Slavena (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium), zbirka izvora za povijest južnih Slavena (od 1868.), Starine (od 1869.), Stari pisci hrvatski (od 1869.), Povijesno-pravni spomenici južnih Slavena (Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium), zbirka pravnih izvora (od 1877.), Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1877.), Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika (1880–1976.), Djela Jugoslavenske akademije (od 1882.), Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (od 1896.), Građa za povijest književnosti hrvatske (od 1897.) te Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae), koji obuhvaća diplomatičke isprave iz razdoblja 743. –1400., a do sada je objavljeno (od 1904. do 1990.) 18 svezaka. God. 1990. započeo je rad na izradi dopuna te edicije, a do sada su tiskana dva sveska: Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije – Dodaci (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Supplementa) (I–II, 1998. – 2002.).

Pojedini Akademijini znanstveni instituti izdaju posebne edicije s najnovijim istraživanjima za određeno područje. Od sredine 1990-ih Akademija radi na projektu Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, kojemu je cilj izdavanje višejezične sinteze hrvatske povijesti u pet svezaka. Do 2009. objavljena su četiri sveska od kojih su neki prevedeni na francuski i engleski jezik, a pripremaju se i izdanja na njemačkom i ruskom. U tijeku je i projekt Acta Croatica, u sklopu kojega se priprema novo kritičko izdanje najvažnijih hrvatskih diplomatičkih isprava pisanih glagoljicom za razdoblje srednjeg i ranog novog vijeka.

Službeni dan HAZU-a je 29. travnja, kao spomen na odluku Hrvatskoga sabora (29. IV. 1861.) kojom je prihvaćen prijedlog J. J. Strossmayera o osnivanju JAZU-a u Zagrebu i o njezinu stavljanju pod saborsku zaštitu. Dana 15. travnja 1993. Skupština Akademije donijela je odluku o proslavi Dana HAZU te odluku o osnivanju Nagrade Hrvatske akademije. Unutar Akademije djeluje Zaklada HAZU-a radi financijske potpore značajnijim znanstvenoistraživačkim projektima.

Knjižnica HAZU

Knjižnica HAZU-a jedna je od najvećih i najbogatijih hrvatskih znanstvenih knjižnica. Osnovana je 1867., a već 1868. Akademija je kupila privatnu biblioteku I. Kukuljevića Sakcinskoga, hrvatskog političara i povjesničara, od 12 000 svezaka. Do danas su mnogi znameniti ljudi darivali, oporučno ostavljali ili prodavali svoje knjige (I. Ignatijević Tkalac, D. Kušlan, F. Kurelac, M. Bogović, B. Šulek, F. Rački, F. Marković, I. Tkalčić, I. Milčetić, A. Trumbić, Nada Klaić, M. D. Grmek i dr.).

Knjižnica je namijenjena istraživačima u području humanističkih i društvenih znanosti. Fond sadrži oko 300.000 svezaka knjiga i vrlo bogatu zbirku stranih i domaćih serijskih publikacija te poseban odjel starih i rijetkih knjiga, u kojem se čuvaju i prva izdanja djela D. Zlatarića, H. Lucića, A. Čubranovića, M. Držića, J. Barakovića, M. Marulića, M. Divkovića, F. Vrančića, M. Vlačića, P. Zrinskoga, P. R. Vitezovića, I. Lucića, B. Krčelića i dr. Redovito izmjenjuje Akademijina izdanja približno sa 700 akademija i znanstvenih institucija u Europi i svijetu, bibliografsko je središte Akademije, a postupno se pretvara i u središte Akademijina knjižničnoga sustava i suvremeni informacijsko-referalni centar kojemu je zadaća posredovanje svih vrsta informacija o Akademiji i njezinim izdanjima.

Akademija se pod vodstvom Strossmayera i Račkoga postupno razvila u uglednu znanstvenu ustanovu koja je uspostavljala suradnju sa svim starijim europskim akademijama. Strossmayer je Akademiju nazvao južnoslavenskom u želji da pomogne znanstvenom i kulturnom uzdizanju i drugih južnoslavenskih naroda (uključivši i Bugare). Ali, zagrebačka je Akademija i po sastavu radnoga članstva i po svome djelovanju već u početku bila i trajno ostala hrvatskom akademijom. Osim toga, ubrzo nakon osnivanja JAZU-a u Zagrebu, bila je osnovana Srpska, pa Bugarska akademija, pa tako nije mogla biti ostvarena zamisao osnivača da Akademija u Zagrebu ostane zajednička akademija svih naroda na slavenskom jugu. Sva znanstvena nakladnička djelatnost Akademije u Zagrebu bila je trajno i prvenstveno usmjerena istraživanjima hrvatske povijesti, kulture, jezika i njezine prirodoslovne baštine.

Prvi predsjednik Akademije dr. Franjo Rački, pokazao se izvrsnim organizatorom znanstvenoga rada. Pod njegovim rukovodstvom pokrenute su i uređivane mnoge Akademijine edicije i publikacije. Tako je već 1867. godine objavljen prvi broj znanstvenog časopisa Rad. Rad je, sve do svoga 60-og broja (1882. godine), bio zajedničko znanstveno glasilo svih razreda Akademije. Nakon toga pojedini razredi počeli su tiskati vlastite serije, pa je do danas tiskan 531 svezak; i to je najopsežnija serija Akademijinih izdanja.

Godine 1877. tiskan je prvi svezak Ljetopisa koji ubrzo postaje redovita godišnja publikacija Akademije i njezin administrativni glasnik. Do danas je tiskano 120 knjiga Ljetopisa. Budući da je istraživanje hrvatske prošlosti ostalo dugo vremena glavnim zadatkom Akademije, nije čudo da se broj izdanja iz tog znanstvenog područja naglo povećao. Već 1868. počinju izlaziti Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, u kojima se tiskaju veći i kompaktni dijelovi arhivske građe (do sada 57 svezaka). Iduće godine (1869.) počinju izlaziti Starine koje u pravilu objavljuju fragmentarni arhivski materijal iz naše političke i književne prošlosti. Ove glavne edicije slijede podserije, kao Monumenta historica Ragusina, Spomenici Hrvatske krajine, djela starih hrvatskih povjesničara pod naslovom Scriptores. U seriji Monumenta historico-iuridica počinju se objavljivati statuti dalmatinskih gradova, urbari i stari zakoni pisani hrvatskim jezikom (13 svezaka). Krajem stoljeća (1896.) počinje izlaziti i Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (do sada tiskano 58 svezaka).

Među brojnim serijama Akademijinih izdanja navodimo samo neke najvažnije: Građa za povijest književnosti hrvatske (objavljeno 39 svezaka); Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (objavljeno 18 svezaka); Noviji pisci hrvatski (12 svezaka); Hrvatski latinisti (10 svezaka); Građa za gospodarsku povijest Hrvatske (22 sveska); opsežne monografije koje se odnose na hrvatsku povijest, hrvatski jezik i hrvatsku zemlju objavljeni su u seriji Djela (75 svezaka); Prirodoslovna istraživanja (107 svezaka); Pomorsko pravo (10 svezaka); Građa za pomorsku povijest Dubrovnika (5 svezaka); Problemi sjevernog Jadrana (15 svezaka) itd.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je preko stotinu znanstvenih skupova u kojima su valorizirana djela zaslužnih pripadnika hrvatskoga naroda tijekom cjelokupne njegove povijesti. Osim toga, organizirani su brojni skupovi posvećeni proučavanju povijesti i privrednoga razvoja naših krajeva i gradova te znanstveni skupovi o razvojnim problemima hrvatske domovine. U okviru djelatnosti na objavljivanju rječnika Akademija je objavila Mažuranićeve Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik (11 svezaka) te Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (do sada objavljeno 14 svezaka) i Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika (13 svezaka). Gotovo stotinu godina radilo se na velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (97 svezaka).

Nakon uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je 26. lipnja 1991. na prijedlog Akademije donio novi zakon o HAZU kao najvišoj znanstvenoj i umjetničkoj ustanovi u Republici Hrvatskoj, čime je zakonski potvrđena činjenica njezina cjelokupnoga dotadašnjega djelovanja.

Glavne zadaće Akademije utvrđene su u članku 3. Zakona o HAZU, i to kako slijedi:

•           Akademija potiče i organizira znanstveni rad i zalaže se za primjenu postignutih rezultata, razvija umjetničku i kulturnu djelatnost i brine o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu;

•           objavljuje rezultate znanstvenih istraživanja i umjetničkog stvaralaštva;

•           daje prijedloge i mišljenja za unapređivanje znanosti i umjetnosti na područjima koja su od osobite važnosti za Republiku Hrvatsku.

Izvori: hrvatska enciklopedija, info.hazu.hr, noviweb.hazu.hr

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…