Hrvatska baština

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Ivan Meštrović

Published

4 godine ago

23 siječnja, 2020

mjukic

Slika 1. Zdenac života u Zagrebu (MJ)

Ivan Meštrović (1883. – 1962.) bio je hrvatski kipar, arhitekt i književnik.

Meštrović je najistaknutiji kipar hrvatske moderne skulpture 20. stoljeća, začetnik i ideolog nacionalno-romantične skupine Medulić (umjetnost nadahnuta nacionalnim junačkim pjesmama). Najveći dio života živio je izvan domovine: u Italiji, Švicarskoj, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama gdje je i umro. Za života je bio poznat i priznat kipar s nizom izložba, priznanja. Njegovi radovi ukrašavaju javne i privatne prostore u domovini i svijetu.

Svoju prvu izložbu priređuje 1905. godine u Beču s grupom Secesija, uz primjetan utjecaj stila Art Noveau. Njegovi rani radovi su u duhu secesija:Timor Sei (1905.), Izvor života (1907.), Sjećanje (1908.). Neka su nastala pod utjecajem Rodina (Zdenac života, 1905.). Djela nastala pod utjecajem nacionalnih mitova (Kosovski ciklus, 1908. – 1910.). Pred Prvi svjetski rat napušta patetičnu epsku stilizaciju. Izražavajući sve više emotivna stanja, okreće se vjerskim temama. Godine 1917. započinje niz od 28 velikih drvenih reljefa s temama iz Kristovog života.

Na Svjetskoj izložbi umjetnosti, održanoj 1911. godine u Rimu, pobjeđuje i dobiva prvu nagradu za kiparstvo, postaje popularan i stječe naklonost talijanske i strane kritike. Godine 1915. priređuje samostalnu izložbu (One-man-show) u Albert i Victoria muzeju u Londonu gdje se do tada nije nikada dogodio sličan događaj jednome živućem umjetniku. Također, imao je izložbe u Glasgowu i Edinburghu. Godine 1919. u Petit Palaisu u Parizu izlaže četrdeset skulputra. Najpoznatiji radovi iz ovoga razdoblja su “Raspeće” i “Madona“.

U Cavtatu gradi grobnu kapelu obitelji Račić, “Kraljica anđela” (1920. – 1923.).

Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetoga stoljeća napravio je veliki broj javnih spomenika snažna plastičnoga izraza, naglašena i čitljiva obrisa (Grgur Ninski i Marko Maruliću Splitu; Andrija Medulić, Andrija Kačić-Miošić i Josip Juraj Strossmayer u Zagrebu; Indijanci u Chicagu i druga).

Slika 2. Povijest Hrvata u Muzeju Meštrović u Zagrebu (MJ)

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju portreti u kojima je postigao pronicavu psihologizaciju fizionomije (Tomislav Krizman, 1905.; Moja majka, 1909.; Ruža Meštrović, 1915.; Vladimir Becić, 1928.; Johann Wolfgang Goethe, 1932.; Olga Meštrović, 1935.; Mate Meštrović, 1941.).

U Brooklyn Museumu u New Yorku priređena mu je samostalna izložba, među najpoznatijim njegovim izložbama. Izložio je 132 djela. U Chicagu je izlagao 1925., u Egiptu i Palestini 1927. gdje je darovao skulpturu „Mojsije“. Njegov spomenik Indijancima postavljen je 1928. u Chicagu. Dvije konjaničke skulpture Strijelca i Kopljanika nalaze se u Central Grant Parku.

Između dva rata napravio je veliki broj reljefa, aktova, porteta i spomenika poznatim osobama. Objavljuje traktat “Moji razgovori sa Michelangelom” (1926.) te sjećanje “Nekoliko uspomena na Rodina” (1937.).

Slika 3. Galerija Meštrović u Splitu (MJ)

Nakon povratka u Zagreb projektirao je Dom likovnih umjetnika i organizirao izložbu “Pola stoljeća hrvatske umjetnosti”.

Meštrović je odbio poziv Hitlera da održi izložbu u Berlinu. Zbog antifašističkoga stava bio je uhićen u Nezavisnoj državi Hrvatskoj te osuđen na smrt. Bio je u zatvoru tri i pol mjeseca. Zauzimanjem njemačkih vlasti premješten je u kućni pritvor, a zalaganjem Vatikana pušten je na Venecijansko Bienale pa je tako uspio napustiti Hrvatsku, 1942. godine. Njegova prva žena i njezina obitelj su zbog židovskoga podrijetla stradali. Na Venecijanskome Bijenalu izlagao je 1942. godine.

Nakon 1945. prevladavaju biblijske teme i portreti. Tada je nastalo još nekoliko njegovih značajnijih radova, među kojima se ističu Rimska Pietà (1942. – 46.) te Job, Atlantida i Perzefona (1946.).

Na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti održao je samostalnu izložbu u Metropolitan Museumu, prvi put u povijesti muzeja, 1946. godine.

Djela snažne plastične vrijednosti ostvario je u graditeljsko-kiparskim spomenicima i projektima, uglavnom centralnoga tlocrta (mauzolej obitelji Račić u Cavtatu, mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama, Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, spomenik Neznanom junaku na Avali u Beogradu). Projektirao je također spomen-crkvu kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina nadahnutu starohrvatskim crkvicama i reprezentativnu obiteljsku palaču, danas Galeriju Ivana Meštrovića, te obnovio stari Kaštelet ili Crikvine u Splitu.

Slika 4. Meštrovićev Kaštelet u Splitu (MJ)

Ciklus reljefa s prizorima iz Kristova života (Mojsije, Anđeo I i II, Blagovijest, Rođenje, Oplakivanje, Evanđelist Ivan, Evanđelist Luka, Vječno razapeti, Raspeće, Sv. Jeronim, Skidanje s križa), koji je dovršio tek 1954., nalazi se većim dijelom u kapeli Sv. križa u Kašteletu u Splitu.

Potkraj I. svjetskoga rata javili su se vedriji tonovi u djelima na temu figure s glazbalom (Anđeo s frulom, Daleki akordi, Djevojka s lutnjom).

Godine 1952. darovao je hrvatskome narodu Galeriju i Kaštelet u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu i obiteljsku grobnicu, crkvicu Presvetoga Otkupitelja u Otavicama u kojoj je po vlastitoj želji pokopan.

U Vrpolju je 1972. godine otvorena Spomen galerija “Ivan Meštrović” s četrdesetak njegovih djela.

Bio je politički angažiran, član Jugoslavenskoga odbora u Londonu te kao i drugi smatrao da je oslobođenje od Austro-Ugarske Monarhije moguće jedino stvaranjem samostalne demokratske države južnih Slavena. Razočaran, kao drugi hrvatski političari, tu je ideju napustio i bio protiv srpske hegemonije. Zbog svojih antifašističkih stavova bio je u zatvoru tri i pol mjeseca (Nezavisna država Hrvatska) te osuđen na smrt, ali je pušten zbog zauzimanja Vatikana i međunarodnoga pritiska.

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata četnici su njegova strica Iliju Meštrovića od 86 godina živa bacili u zapaljenu kuću. Brata Petra zatvorile su komunističke vlasti.

Za vrijeme Domovinskoga rata četnici su oskrvnuli mauzolej njegove obitelji u Otavicama, uništili školu i antimalaričnu ambulantu koje su napravljene (1928. ̶ 1932.) po Meštrovićim nacrtima i njegovom zaslugom.

Na zahtjev jugoslavenskih kulturnih poslanika poslao je 59 kipova iz Sjedinjenih Država u Jugoslaviju (uključujući i spomenik Petra II. Petrovića Njegoša), a 1952. godine dodatnih 400 skulptura i različitih crteža.

Godine 1959. Meštrović je, nakon 17 godina izbivanja, nakratko posjetio Hrvatsku (Zagreb i Split), zbog dogovora s novim vlastima o tretmanu njegovih nekretnina i umjetničke ostavštine. U Zagreb je stigao vlakom 3. srpnja 1959. godine, navečer. Sutradan je, 4. srpnja, na blagdan američke nezavisnosti, nazočio primanju kod američkoga generalnoga konzula u Zagrebu, Douglasa Martina. 11. srpnja 1959. godine posjetio je u Krašiću Kardinala Alojzija Stepinca, nepravedno zatvorenoga zbog tobožnjih veza s ustašama, a na Brijune je na poziv Josipa Broza Tita stigao 25. srpnja iste godine i tamo se zadržao osam dana te s njim imao tri razgovora.

Kako bi se što bolje nosio sa smrću svoje djece, napravio je četiri glinene skulpture – “Staroga oca tužnoga zbog smrti sina”, “Autoportret uplakanoga oca”, “Majka se nježnim poljupcem oprašta od preminule kćeri” i “Otac se oprašta od sina u zagrljaju”. Malo prije smrti napravio je skulpturu “Pieta”.

1972. godine u Vrpolju je otvorena Spomen-galerija Ivan Meštrović s 40-ak njegovih djela.

Uz herojsko-nacionalni i intimistički ciklus, religiozni ciklus zauzima središnje mjesto u Meštrovićevu stvaralaštvu (sakralni objekti, skulpture u mramoru, bronci i drvu), u kombinaciji arhajskoga, “gotizirajućega”, secesionističkoga i ekspresionističkoga stila. “Gotizirajuća ekspresivna mistika” našla je svoj izraz u kapelici Sv. Križa u Kašteletu (Split), s velikim drvenim Raspelom (1917.) i nizom drvenih reljefa s prizorima iz Kristova života (1917. – 1953.).

Njegov izniman kiparski talent očituje se u lirskoj i dramskoj ekspresiji ljudskoga tijela, što ga svrstava među istaknute osobnosti svjetske umjetnosti prve polovice XX. stoljeća i nesumnjivo među najistaknutije hrvatske umjetnike čije je djelo u svoje doba doživjelo svjetska priznanja. Snažno je utjecao na suvremenike; njegovi najdosljedniji sljedbenici bili su T. Rosandić, M. Studin i D. Penić, a pod njegovim su utjecajem stvarali F. Cota, J. Turkalj, F. Kršinić i L. Lozica. Slikao je u ulju (Moja mati, 1911.), pisao eseje (Moji razgovori s Michelangelom,1926.), memoare o javnome i političkom životu svojega doba (Uspomene na političke ljude i događaje, 1969.) i pripovijetke (Ludi Mile, 1970.).

Mauzolej obitelji Račić u Cavtatu (Gospa od Anđela, 1920. – 1923.) monumentalno je arhitektonsko-skulptorsko zdanje, a glavne su mu skulpture Raspelo, Sv. Roko i Anđeli s dušama pokojnika.

Spomen-crkva kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina nadahnuta je starohrvatskim crkvicama.

Najvažnija djela Ivana Meštrovića

Zdenac života (1905.), Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu 1938., Pobjednik, Njegošev mauzolej na Lovćenu, Crkva Presvetog otkupitelja u Otavicama, Dom likovnih umjetnika u Zagrebu, Indijanci u Chicagu (1928.), Povijest Hrvata 1932., Grgur Ninski (Varaždin, Nin i Split), Spomenik zahvalnosti Francuskoj, Beograd; Job, Majka s djetetom, Drniš; Orači, Drniš; Sveti Roko, Drniš; Vrelo života, Drniš; Ivan Meštrović, Drniš; Pobjednik, Beograd; Nikola Tesla, Zagreb; Marko Marulić, Split; J. J. Strossmayer, Zagreb; Vladimir Nazor, Zagreb; Petar Berislavić, Trogir; Juraj Dalmatinac, Šibenik; Domagojevi strijelci, Posljednji poljubac, Vrelo Života, Djevojka s glazbalom, Kanadska falanga, Kraljica anđela, Stropne freske, traktat “Razgovori sa Michelangelom”, Djevojka s harfom, sjećanje “Nekoliko uspomena na Rodina”, Perzefona (Sveučilište Syracuse i Split), Čovjek i sloboda, Pieta Romana, Majka imigranata, kipovi mnogih poznatih osoba: papa Pio XII., predsjednik Herbert Hoover, kardinal Alojzije Stepinac (Croatia Place, Lackawanna, New York), Čehoslovački predsjednik Tomaš Masaryk i mnogi drugi.

Meštrovićeva djela nalaze se u: Nacionalnom svetištu Bezgrešnoga začeća u Washingtonu, Vatikanu, Nacionalnoj katedrali u Washingtonu, zgradi Ujedinjenih Naroda u New Yorku, u Smithsonianu, Firenci (Uffizi), u Londonu (Tate Gallery), klinici Mayo, a brojna djela u bronci, kamenu i drvu nalaze se u muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama diljem svijeta: Hrvatskoj, Italiji, SAD-u, Francuskoj, Mađarskoj, Rusiji, Njemačkoj, Argentini, Španjolskoj, Belgiji, Čileu itd. Spomen galerije u SAD-u dva (na Sveučilištu Notre Dame i u znanstveno-umjetničkom centru Baton Rogue, država Louisiana).

Sve reljefe i kipove u crkvi Sv. Marka u Zagrebu napravio je Ivan Meštrović. U Hrvatskoj su mu posvećena četiri muzeja (Kaštelet-Crikvine i Galerija Meštrović u Splitu, obiteljski mauzolej u Otavicama i Atelijer Meštrović u Zagrebu) uz spomen galeriju u Vrpolju.

Slika 5. i 6. Mauzolej u Otavicama (MJ)

Književno stvaralaštvo i publicistika: Ivan Meštrović (1933.), Gospa od anđela (1937.), Religiozna umjetnost, reprodukcija Meštrovićevih djela religiozne tematike (1944.), Dennoch will ich hoffen…Ein Weihnachtsgespräch (Ipak se nadam ili Božićni razgovori), knjiga refleksija (1945.), The sculpture of Ivan Meštrović (1948.), Meštrović Exhebition of Twenty-Five Panels: Hendricks Chapel Syracuse University (1950.), The Life of Christ: Ten Panels in Wood (1953.), Uspomene na političke ljude i događaje (1961.), Ludi Mile: pripovijetke (1970.), Jedini put da se bude umjetnik jest raditi, (tekst Duško Kečkemet) (1970.) te druga izdanja i rukopisi.

Nagrade i priznanja:

• 1911., “Prva nagrada za kiparstvo” na Svjetskoj izložbi umjetnosti u Rimu

• 1953., “Annual Award of Merit” (godišnja nagrada Američke akademije umjetnosti)

• 1954., “Christian Culture Award” (godišnja nagrada Assumption Collegea, Windsor, Ontario, Kanada)

• 1955., “Fine Arts Medal” (medalja Američkoga instituta arhitekata)

• 1955., “Doctor of Fine Arts degree” (počasni doktorat Notre Dame Universityja)

• 1955., “Doctor of Laws” (počasni doktorat Marquette Universityja)

• 1961., Republika Austrija (odličje za znanost i umjetnost)

1956. dobio je Zlatnu medalju za životni rad od Američke akademije znanosti i umjetnosti.

Postaje Grand Officier Legije časti u Francuskoj, član Akademije znanosti i umjetnosti u Beogradu te prvi rektor novoosnovane Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Svoju rektorsku plaću dao je na raspolaganje siromašnim studentima kakav je i sam jednom bio.

Bio je profesor kiparstva na Sveučilištu u Syracusi (od 1946.), a od 1955. godine u South Bendu.

Na svečanosti u Bijeloj kući 1954. predsjednik Eisenhower osobno mu je uručio dekret kojim je i službeno postao američki državljanin.

Ostavština

Ivan Meštrović darovao je hrvatskome narodu (1952.) obiteljsku kuću i atelijer u Zagrebu (danas Atelje Meštrović), obiteljsku vilu s atelijerima u Splitu (danas Galerija Ivana Meštrovića), sakralno-umjetnički kompleks Kaštelet-Crikvine u Splitu i grobnicu obitelji Ivana Meštrovića – Crkvu Presvetog Otkupitelja kod Otavica. Ivan Meštrović darovao je više od 400 skulptura i crteža koja čine temelj fundusa spomenutih muzeja.

Neka djela je darovao gradu Drnišu, danas dio Meštrovićeve zbirke Gradskoga muzeja Drniš (teško stradale u Domovinskome ratu, 1991. ̶ 1995.).

Ivan Meštrović preminuo je 17. siječnja u South Bendu, a sahranjen, po njegovoj želji, u crkvi Presvetog Otkupitelja u Otavicama (Mauzolej obitelji Meštrović) 24. siječnja 1962. Tijelo je trebalo biti izloženo dva dana u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, a dva dana u crkvi Sv. Križa u Splitu, ali to komunističke vlast nisu dopustile.

Izvori: Hrvatska enciklopedija, Duško Kečkemet, Mate Meštrović i drugi.

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rijeka

Published

7 mjeseci ago

11 studenoga, 2023

mjukic

Kulturne znamenitosti Rijeke su: Muzej grada Rijeke, Guvernerova palača, Crkva sv. Vida, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj, Trsat, Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc, Palača Municipija, Dominikanski samostan, Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice), Moderna galerija Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Prirodoslovni muzej, Sudbena palača, Kalvarija – Kozala, crkvice Sv. Sebastijana, Stara vrata – Rimski luk, Ostaci kasnoantičkog kastruma, Palača komuna, Stara Gradska vijećnica, Palača Modello, Stendardac, i druge.

Svetište Majke Božje Trsatske. Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Svetište je nastalo za vrijeme prijenosa Nazaretske kućice koja je na Trsatu provela period od 1291. do 1294. godine. Nakon što se kućica preselila, knez Nikola I. je, na mjestu na kojem se ona nalazila izgradio prvu malu crkvu. Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Trsatski kaštel. Trsatski kaštel je vidikovac koji se nalazi na brijegu nadmorske visine od 138 metara. Povijesno gledano, po prvi puta se spominje davne 1288. godine i to kao sjedište župe. Za vrijeme rimske vladavine, kaštel je bio strateški vrlo bitan, a zbog svoje lokacije, obrambeno je bio gotovo neosvojiv. Danas je obogaćen novim atrakcijama i sadržajima kao što su galerija u kojoj se održavaju likovne izložbe, a na ovoj lokaciji ljeti se održavaju razni koncerti i kazališne predstave na otvorenom.

Katedrala svetog Vida. Katedrala svetog Vida u Rijeci jedina je građevina okruglog tipa građena baroknim stilom u cijeloj Hrvatskoj. Gradnja katedrale započeta je 1638. godine, a građena je po uzoru na venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. Kao i vanjština, unutrašnjost crkve odiše barokom. Gotovo cijeli interijer, oltar, propovjedaonica odišu jedinstvom stila talijanskih umjetnika koji su bili odgovorni za uređivanje. Katedrala je jedna od ljepših znamenitosti za razgledavanje i veliki broj posjetitelja se odlučuje na tu opciju.

Kosi toranj Rijeka, i Rijeka ima svoj kosi toranj, a on se nalazi u Starom gradu i zapravo je

riječ o zvoniku crkve Uznesenja Marijina. Svoj je nadimak stekao 1920. godine kada je pri mjerenjima ustanovljeno da je nagnut oko 40 centimetara. Pri procjeni starosti ovog tornja i zvonika pomogao je uklesani broj “1377” koji se nalazi iznad samog ulaza. Kroz povijest, zvonik je obnavljan nekoliko puta, a zadnji od njih bio je 1928. godine, kada je zvonik dobio svoj, danas prepoznatljivi, romanizirani izgled.

Korzo. Korzo u Rijeci je popularna šetnica. Mnogi će popularno reći: “u Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita”.

Gradski toranj. Gradski je toranj jedan od simbola prepoznatljivosti Rijeke. Kroz svoju povijest služio je kao obična prohodna kula kroz koju se ulazilo u grad. Isticao se svojom visinom jer u srednjem vijeku nije bilo građevina koje su mu mogle po tom segmentu parirati. Danas je ipak malo zasjenjen drugim građevinama i ne ističe se do te mjere kao što je to nekad bilo. Građen je u baroknom stilu koji je još uvijek uočljiv u donjem dijelu pročelja tornja. Toranj je više puta uređivan pa je tako jedna od nadogradnji bila dodavanje gradske ure, a ispod nje je u reljefu tornja oblikovan grb grada Rijeke. Također, ispod ure danas se nalazi dvoglavi orao koji kandžama drži urnu. Nekad se takva skulptura nalazila i na vrhu tornja, ali tijekom Prvog svjetskog rata uništena je.

Trg Ivana Koblera. Kada se prođe ispod Gradskog tornja, dolazi se do riječkog Starog grada. U Starom gradu, nekada, na mjestu gdje se danas nalazi Trg Ivana Koblera, bila je Placa, poprilično manje središte tog srednjovjekovnog grada. Na tom mjestu su se Riječani znali okupljati kako bi svjedočili proglasima, sklapali ugovore ili prodavali neka dobra.

Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula.

Lukobran Još popularno poznat i kao “molo longo” jer je dug oko 1707 metara, lukobran je danas u funkciji svojevrsne obalne šetnice. Gradnja lukobrana započela je 1872. godine, a ona je završena 1888. godine. 1908. je lukobran produžen, a tijekom privođenja Drugog svjetskog rata kraju, znatnije je oštećen. Morao je ponovno biti obnavljan i taj je proces obnove završio 1961. godine…

Izvor: https://topdestinacije.hr/rijeka-znamenitosti-najvece-hrvatske-luke/

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rogoznica

Published

7 mjeseci ago

9 studenoga, 2023

mjukic

Rogoznica, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km južno od Šibenika. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Naselje je smješteno na poluotoku (nekadašnji otočić Kopara spojen je s kopnom umjetnim nasipom u drugoj polovici XIX. st.) koji istoimenu uvalu, Luku Rogoznicu, dijeli na zapadni i istočni dio. Uvala Rogoznica sjeverno od rta Ploča je dobro zaklonište za jahte.

Naseljena već u antičko doba. Župna crkva građena je 1615., u XIX. st. pregrađena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su počeli graditi Francuzi 1809. U rogozničkome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stećcima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgrađene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgrađen umjetni otok za marinu.

Otok je prekriven šumom, a u samoj staroj jezgri prevladavaju kamene kuće zbog kojih je Rogoznica zadržala autentični šarm malog mediteranskog mjesta. Rogoznica je poznata kao prestižno nautičko središte Mediterana i jedna od najljepših i najsigurnijih luka.

Sakralne znamenitosti:

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je podignuta u 17. Stoljeću i zanimljiva po tome što je to jedino malo zdanje u Dalmaciji koja je šira nego duža.

Crkvu Sv. Nikole, crkvu Sv. Ivana Trogirskoga i Crkvu Gospe od Kapelice.

Slano jezero Zmajevo oko smješteno je na poluotoku Gradina i jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen. Okruženo je sa stijenama visokim od 4 do 24 metra, a duboko je oko 15 metara.

Rogoznica je dom najljepšoj marini na Jadranu, Marini Frapa. Po ocjeni njemačkog Master Yachting-a o Trade Leaders Cluba, Marina Frapa je najbolja hrvatska marina i najbolja nautička baza u svijetu. Nagrađena je Plavom zastavom, sadrži 10 gatova i tranzitni gat sa 700 opremljenih vezova, hotel, ugostiteljske objekte, bazen, sportske terene, noćne klubove i kongresne sale.

Tijekom ljeta, u Rogoznici se može uživati u bogatom kulturno-zabavnom programu: Ribarska noć, Rogoznička noć, Buđenje zmaja i Gospe od Kapelice.

Hodočašće Gospi od Kapelice slavi se početkom srpnja svake godine, kada se Gospina slika brodom dovozi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u pratnji djevojaka odjevenih u bijele haljine.