Slika 1. Narodna nošnja iz Dalmatinske zagore (MJ)

Hrvatske narodne nošnje predstavljaju dio kulturne baštine hrvatskoga naroda s neobično širokim rasponom različitih nošnji. Narodne nošnje i folklor neodvojivo su povezani s načinom života te reflektiraju društvene i kulturne posebnosti pojedinih zemljopisnih područja i podneblja gdje žive Hrvati. Hrvatske narodne nošnje mogu se općenito podijeliti na nošnje jadranske, panonske i dinarske Hrvatske (raširene u četiri osnovna geografska područja Hrvatske: primorskom, gorskom, središnjem i nizinskom).

Slika 2. Narodna nošnja

Prve se seljačke narodne nošnje pojavljuju krajem 15. Stoljeća. Sastoje se od: košulje, suknje, pregače, marame, prsluka, hlača i obuće. Hrvatske narodne nošnje odlikuju se materijalnom raznolikošću te brojnošću oblika. Narodne nošnje predstavljaju autentično hrvatsko kulturno dobro.

Slika 3. Narodna nošnja

„Narodna nošnja, tradicijski odjevni stil negrađanskog stanovništva u predindustrijsko doba. Obuhvaća sve odjevne predmete (rublje, osnovnu i gornju odjeću) za svakodnevne i svečane prilike te za sva godišnja doba, pokrivala s načinom češljanja, obuću, nakit i druge vrste ukrašavanja lica i tijela (bojenje, tetoviranje i sl.) te ostale dodatke (torbe, ukrasno oružje i dr.). Odlikuje se pretežito jednostavnim krojem, nerijetko arhaična postanja i uporabom prirodnih materijala, većinom proizvedenih u kućanstvima. Specifično joj je obilježje dugotrajnost oblika i nesklonost modnim strujanjima. Osebujnost i raznolikost nošnje pojedinih lokalnih, regionalnih i etničkih zajednica uvjetovana je i ekološkim razlozima, jer je nastala od sirovina koje nudi prirodna sredina tih zajednica (lan, konoplja, pamuk, vuna, svila, koža, krzno, perje i sl.) i uvijek je najprikladniji odgovor na klimatske prilike. Istodobno, u njoj se zrcali povijesna sudbina te zajednice i njezini doticaji s drugim kulturama. Sastavni dijelovi nošnje isticali su obiteljski i društveni položaj pojedinca, dobnu pripadnost, zvanje i dr., a u načinu ukrašavanja prepoznavalo se shvaćanje lijepoga. Prodorom civilizacijskih stečevina, uporabom industrijski proizvedenih materijala te iščezavanjem rukotvornih umijeća narodna nošnja postupno nestaje iz svakodnevne uporabe, a njezini se reprezentativni primjerci čuvaju u etnografskim muzejima i zbirkama kao dokumenti materijalne kulture minulih razdoblja. Ipak, narodna nošnja i u moderno doba ostaje prepoznatljivim simbolom nacionalnoga (etničkog, regionalnog, lokalnog) identiteta, korištenog osobito pri međunarodnim i državnim svečanostima, športskim priredbama i sl., te kao kostim pri izvođenju glazbeno-plesnoga folklornog naslijeđa.

Iako je odjeća neke seoske zajednice mogla djelovati jednoliko, ona je sadržavala i posebne dijelove kojima se označavala pripadnost određenoj dobi ili obiteljskomu položaju. Takvim se znakovima odašiljala obavijest o tome je li npr. djevojka ušla u status udavače, je li momak prešao u skupinu oženjenih muškaraca, je li mlada nevjesta postala majkom, je li se neka vremešnija žena počela smatrati staricom.

Također se izgledom korotne nošnje moglo razabrati žali li netko za bliskim ili daljim rođakom. U naseljima, pak, s etnički ili vjerski miješanim stanovništvom upravo su se odjećom pripadnici zajednica međusobno ujedinjavali, odnosno prema drugima odvajali. Time je u hrvatskih seljaka odjeća bila, uz ostalo, i izražajno sredstvo lokalnoga, regionalnoga, pa i nacionalnoga identiteta.“

Slika 4. Narodna nošnja

Slika 5. Splitska narodna nošnja (MJ)

Nošnje se razlikuju od područja do područja (primorska, gorska ili nizinska Hrvatska), od sela do sela, po etničkoj pripadnosti. Klima i gospodarska tradicija utjecali su na izradu nošnji (materijal iz kojeg se izrađujue) jer se nošnja pravila od vlastitih sirovina (platno, lan, konoplja, vuna). Na nošnju su također utjecale socijalne i političke prilike. Hrvatske narodne nošnje su veliko bogatstvo Hrvatske, značajno obilježje hrvatskog identiteta pa ih treba sačuvati.

Nošnje jadranskih otoka i priobalja

Jadranski tip nošnji zauzima primorsku Hrvatsku, tj. uski obalni prostor i otoke. Za nju je karakterističan oblik hlača koje su veoma široke i kraćih nogavica, pa su, stegnute u struku, stvarale meke nabore. Muška kapa je pletena od modro obojene vune u obliku tuljca, s kiticom na donjem kraju, a dopirala je do ramena.

Žensku nošnju čini košulja renesansnog tipa preko koje se oblači suknja izrađena od domaćeg sukna. Suknja visi na poramenicama, tijesno priliježući uz gornji dio tijela, a zvonoliko se šireći u donjem dijelu. U struku je stežu kod kuće tkanim vunenim pojasom. Primorke su rado nosile nakit od plemenitih kovina, nerijetko izrađenih tehnikom filigrana. Glavu su pokrivale manjim kvadratnim rupcem, presavijenim po dijagonali i vezanim na zatiljku ili pak dugačkim ovojem složenim oko glave na sasvim osebujan način. Uz bijele pletene čarape obuvale su plitke cipele, većinom izrađene od meke crveno obojene kože.

Istarska narodna nošnja

U Istri se ženska nošnja sastojala od platnene košulje preko koje se nosila suknja otkana od vune smeđih ovaca. Košulje su bile ukrašene čipkom, šivene bijelim koncem, stavljale su se na prsni dio i zapešća rukava. U gornjem dijelu je krojena kao prsluk, ali ima jednu neobičnost. Drugi, uski rukavi prišiveni su samo na leđnoj strani. Zbog toga kad ih žena odjene, na prednjoj strani uz rub izviruje košulja. Međutim, za toplijega vremena nisu ih oblačili pa su visjeli niz leđa. Da ne bi smetali podvačili su ih pod pojas,šarenu tkanicu kojom se opasuju u struku. Smeđa modrina na donjem je rubu, kao i na zavrnutom dijelu rukava, urešena porubom od finoga sukna, i to crvenim za djevojke, kombinacijom crvenog, modrog i zelenog za mlađe žene, a modrim za žalobnu odjeću.

Šavove je krasilo vezivo izvedeno svilenkastim koncem u crvenoj, žutoj ili zelenij boji. Na noge su stavljale bijele platnene čarape i opanke kojima se gornji dio sastojao od isprepletenih remenčića ovčje kože.

Žene su kosu češljale u dvije pletenice koje bi omotale oko glave s upletenim bijelim trakom poput vijenca. Posebnost je i kvadratni rubac za glavu (faco) od debljega čvrstog platna, također uređen šivenom čipkom te kiticom na svakom uglu. Kad se rubac preklopi po dijagonali i sveže na zatiljku sve se četiri kitice skupe u čvor.

Istrani su nosili hlače uskih i dugih nogavica od bijeloga sukna u kombinaciji s prslukom i kratkim kaputom od smeđeg sukna. Obično bi kaput navukli samo na jedno rame. Uz vunene čarape i opanke oputaše stavljali su oko gležnjeva bijele suknene gamaše. Glavu su pokrivali niskom smeđom kapom.

Nošnje gornjeg Jadrana

Žene su preko lijepe bijele košulje s ovalnim izrezom nosile suknje od tanke vunene tkanine. Dio suknje iznad struka izgledao je kao prslučić, pripijen uz tijelo i s uskim naramenicama. Donji je dio bio složen u čvrste nabore i ukrašen raznobojnim porubima. Na glavi su nosile uzak i dugačak povoj, zvan rub, različito slagan prema tome je li ga nosila starija ili mlađa žena. Žensko pokrivalo s Krka, uska duguljasta tkanina ovija se oko glave i različito slaže, ovisno o tome radi li se o mlađoj ili starijoj ženi, udanoj ili udovici.

Muške hlače su bile s visećim i nabranim središnjim dijelom. Košulja je bila bez ovratnika pa se pod vrat vezala vrpcom. Na glavu su navlačili kapu pletenu od modre vune u obliku tuljca, s kitom na kraju, koja im je padala preko ramena.

Na otoku Pagu izrađuju čipku od bijeloga konca. Čipka je i sastavni dio njihove nošnje pa se je može vidjeti na prsnom dijelu košulje kako viri ispod kratkog tamnog kaputića. Tom dragocjenom čipkom urešen je i rubac što ga nose na glavi. On je jako uškrobljen i složen u kruti trokutasti oblik, koji je još učvršćen zlatnom ili srebrnom filigranskom iglom.

Posebna je nošnja otoka Suska, gdje su žene drastično skratile suknju. Kako ispod nje nose nekoliko čvrsto uškrobljenih podsuknji, podsjećaju na balerine. Na noge, većim dijelom vidljive ispod kratke suknje, navlače duge čarape ispletene od vune žarkih boja te obuvaju cipele od pusta.

U području srednjega Jadrana muškarci su glavu pokrivali plitkom pustenom crvenom kapom, što je jedan od elemenata dinarskog stila. Ta je kapica na Rabu i Pagu toliko smanjena da posve gubi funkciju pokrivala postajući neka vrsta ukrasa. Muškim je ukrasima pripadala i naušnica koju su rado nosili na jednome uhu.

Na Lastovu i Mljetu prevladavaju nabrane suknje od domaćega modrog, crvenkastosmeđeg ili crnog sukna. Posebnost mljetske odjeće je kapica od bijele tkanine urešena sprijeda skromnim crvenim ili crnim vezom, a straga čipkom.  Djevojke su se kitile zlatnim ili koraljnim ogrlicama dopunjenim privjescima, broševima s dragim kamenjem te maštovito oblikovanim naušnicama.

Nošnje u okolici Dubrovnika

Mušku nošnju dubrovačkog Primorja čine platnena košulja i gaće. Hlače su od modroga sukna koje su krojene široko, ali skupljene u struku pa padaju u mekim naborima stvarajući viseći tur. Usto su kratke pa nogavice jedva pokrivaju koljena. Zato se na noge navlače duge pletene čarape. Na gornjem dijelu tijela je prsluk od crvena sukna kojemu se prednji dijelovi preklapaju, a bogato su urešeni ornamentima od prišivenih gajtana. Preko prsluka odijeva se kratak haljetak s rukavima, a preko njega još jedan prsluk. I haljetak i drugi prsluk također su urešeni gajtanima. Suknenu odjeću dopunjuje još široki pojas od raznobojne svile, zatim crvena kapica te opanci od ovčje kože.

Slika 6. i 7. Nošnja iz dubrovačkog kraja

Žensku nošnju u Konavlima čine platnena košulja, s raznobojno vezenim ukrasima na prsima, koji završava kiticama od žute svile. Tome pripada bijela pregača od tanke vunene tkanine s urešenim donjim rubom. Široki crni pojas, preko kojeg se veže šarena tkanica, naručito naglašava struk. I posve kratak prsluk, često ukrašen gajtanima, većinom je crne boje ističući se na bijeloj podlozi košulje. Djevojke iz Konavala nosile su na glavi crvenu kapicu, a na nogama crvene cipele. Udate žene glavu pokrivaju dvjema maramama. Prva je manja, složena u trokut i vezana na zatljku, a drugu, veću i jako uškrobljenu, stavljaju povrh prve i slažu u obliku krila. Preko platnene košulje zimi nose dugačku suknenu haljinu.

Nošnja Dinarske i gorske Hrvatske

Dinarskom tipu pripadaju nošnje gorske Hrvatske te dalmatinskog zaleđa. Većina odjevnih predmeta izrađena je od vune i domaćeg sukna. U muškoj nošnji prevladavaju hlače uskih nogavica, a posebnost su haljetci koji se nose preko košulje u tri sloja i za svečane su prilike ukrašeni metalnim pločicama i pucetima. Za široki kožni pojas moglo je biti zadjenuto i kratko oružje, u čemu je zadržan trag višestoljetnoga nemirnog života na granici s Otomanskim Carstvom. Glavu su pokrivali plitkom crvenom kapom, a na noge obuvali nekoliko slojeva vunenih čarapa, ukrašenih raznobojnim suknom te opanke s gornjim dijelom od isprepletenih kožnih traka.

Slika 8. Dinarska nošnja

Osnovna je ženska odjeća dinarskoga stila dugačka platnena košulja posve ravnog kraja, s tipičnim raznobojnim vezom geometrijskih ornamenata na prsima i rubovima širokih rukava. Na bijeloj podlozi košulje upadljiva je pregača, tkana od raznobojne vune ukrasnim tehnikama. Preko košulje su još stavljale dugačke suknene haljetke bez rukava, urešene raznobojnim suknenim aplikacijama i vezom. Prevladavao je nešto grublji srebrni nakit, ali i kauri školjke. I djevojke su glavu pokrivale plitkom crvenom kapicom, a žene pravokutnim bijelim rupcima, pričvršćenima uz glavu srebrnim ukrasnim iglama.

Lička narodna nošnja

Suknja dopiru do gležanja, a oblači se preko bijele platnene košulje. Struk se steže pojasom tkanim od raznobojne vune. Posebno se ističe vunena pregača čiji je središnji dio ukrašen tkanim kvadratima, rombovima i sličnim likovima te s triju strana još optočen ukrasnim trakama i dugačkim vunenim resama. Od ukrasnih vunenih tkanina izrađene su i torbe koje su još resili velikim vunenim kitama i izvezenim trakama.

Slika 9. i 10. Lička narodna nošnja (MJ)

Muške hlače uskih nogavica s potpetkom ispod stopala krojene su od sukna. Preko platnene košulje muškarci su rado nosili pleteni džemper od domaće bijele vune s rubovima optočenim crnim ili crvenim suknom, pa i baršunom. U svečanim su prilikama nosili prsluk sprijeda prekriven metalnim pločicama. Posebno je poznato muško pokrivalo, crvena lička kapa s čijeg obodavisi kita s dugačkim crnim nitima. Ličani kroz cijelu godinu oblače kožuh. Zimi ga nose s krznom iznutra, a ljeti bi ga preokrenuli pa je krzno bilo izvana. Na nogam su opanci s gornjim dijelom isprepletenim tankim kožnim vrpcama.

Podravska nošnja

Muškarci su nosili sašivene platnene hlače (u domaćem govoru gaće), s užim nogavicama koje su dužinom pokrivale koljena, te jednostavnu košulju (robaču) koju su odjevali preko hlača. Ostali uobičajeni dijelovi muške nošnje su prsluk (lajbek) od crnog sukna s crvenim obrubima, čizme i šešir (škrlak).

Domaćice su same izrađivale osnovne dijelove ženske nošnje: platnenu bluzu (opleće) i suknju (robaču). Bluzi bi još crvenim pamučnim koncem izvezle ili utkale ukras na rukavima. Jedino bi pregaču (fertun) sašile od crnog kupovnog materijala. Podravska se ženska nošnja prepoznaje i po tome što se preko bluze nosio veliki šareni rubac, obrubljen gustim vunenim resama, a na njega su nedjeljom i drugim svečanim prilikama obukle još posve kratak, bogato ukrašeni prsluk, obrubljen imitacijom krza. I podravke su obuvale čizme.

Nošnje Pokuplja i Posavine

U nizinama uz rijeke Kupu i Savu uspijeva lan odlične kvalitete od kojega su seoske žene u prošlosti tkale platno. U pokupskim selima točno se znalo kakva je odjeća primjerena kojoj životnoj dobi. Odrasle djevojke, mladenke za vjenčanja i žene u prvoj godini braka nosile su odjeću protkanu crvenim ukrasima. Nakon što je žena postala majkom, u njezinoj se odjeći umjesto crvenoga pojavljuje bijeli ukras. Različito je bilo i pokrivanje glave. Mlade žene nosile su kapicu crvene boje, ukrašenu šarenim zrcima, dok starija žena ima bijelu kapicu, preko koje još stavlja rubac vezan pod bradom.

Slika 11. Posavina (MJ)

Panonski stil nošnji

Panonski stil nošnji –  raširen je u dva područja, središnjoj i istočnoj Hrvatskoj, dakle predjelima smještenima između Drave, Save i Dunava. Tu prevladavaju nošnje od bijeloga domaćeg platna. Posebnost je što osnovni dijelovi, a to su ženska i muška košulja, te muške gaće, nisu bili krojeni rezanjem tkanine, pa se uobličavanje postizalo arhaičnim načinom sastavljanja širine platna i naknadnim nabiranjem. Uz gaće širokih nogavica i košulju nošenu preko pojasa, muškarci su još odijevali kratke prsluke, zimi i kratke kapute urešene gajtanima te duge bijele kabanice sa šarenim suknenim aplikacijama. Noge su omatali platnenim povezima i obuvali opanke sa širokim kapicama ili, u središnjoj Hrvatskoj, čizme. U odjeći Slavonije također je prevladalo bijelo platno, samo što su muške gaće bile šire i dužih nogavica, obrubljene bijelim šupljikavom vezom, a takav je ukras bio i na rubu košulje. Zimi su oblačili kratki vuneni kaput modre boje, urešen crveno-bijelim obrubom, jednakim onome i na čarapama. Uz to su Slavonci obuvali široke opanke.

Slika 12. i 13. Panonska nošnja (MJ)

Ženska se odjeća panonskoga stila sastojala od platnene košulje dugačke do gležnja, koja je mogla biti cjelovita ili razdijeljena u struku u bluzu i suknju. Dopunjavala ju je platnena pregača. Obje su bile bogato dekorirane tkanim ukrasima u boji. Uza suknene ili kožnate prsluke žene su se kitile ogrlicama od koralja, staklenih zrnaca ili (u Slavoniji) zlatnicima. Glavu su obvezno pokrivale rupcem, ispod kojega se ponegdje nosio i poseban čvrsti podložak, prekriven dekorativnom kapicom.

Nošnje Prigorja, Međimurja i Zagorja

Još prije šesdesetak godina na zagrebačkim se ulicama lako moglo prepoznati seljake iz okolnih sela: Vrapča, Šestina, Gračana, Markuševca, Čučerja – po njihovoj osobitoj odjeći.

Slika 14. i 15. Zagorje

Muškarci su nosili gaće i košulju od domaćega bijeloga platna. Košulju bi u pojasu stegnuli kožnatim remenom, a oko vrata vezali svilenu maramu. Preko košulje stavljali su crveni sukneni prsluk (lajbek), a na glavu mali okrugli šešir (škrlak). Zimi su se zaogrnuli kraćim kaputom (surka) i navukli čizme.

I ženska je osnovna odjeća bila od platna. Sastojala se od bluze (opleće), suknje (rubača) i pregače (fertun). Na prsnom dijelu i krajevima rukava bluza je bila dopunjena tkanim ukrasom, a isti je ukras bio vidljiv i na pregači. U svečanim prilikama Prigorke su još stavljale preko pregače u trokut složen svileni rubac, oko vrata ogrlicu od koralja (kraluži) i navlačile kratki kožnati prsluk (kožulec) ili kraći kaput od sukna, bogato urešen (surina). Posebnost ove odjeće bili su opanci napravljeni od kratkih trakova žute kože, koje su obuvale preko bijelih pamučnih čarapa, vezanih pod koljenom crvenim vrpcama. I muškarci i žene voljeli su – i kad nije padala kiša – nositi kišobran (ambrela) karakteristične crvene boje.

Izvori: enciklopedija, Muraj A. (Radost 1999. – 2000.), selo.hr

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić