Connect with us

Vijesti

Igre na velikoj šahovskoj ploči sve zanimljivije, ulozi sve veći

Published

on

Uz vraćanje SAD na veliku scenu, kako se najavljuje sa sastanka G7 (ili kako neki zovu – zvijer sa sedam glava iz Apokalipse) donosi D. Dijanović u HKV.

Promjene na međunarodnoj sceni

Na sastanku država G7 nedavno održanom u Engleskoj pompozno je najavljen veliki povratak Sjedinjenih Američkih Država na globalnu scenu.

Čelnici zapadnih zemalja po prvi su se put zajedno susreli s novim američkim predsjednikom Joe Bidenom, a najvažnija najava koju smo mogli čuti s ovogodišnjeg G7 je ta da će doći do formiranja novoga globalnog zapadnog infrastrukturnog projekta kao odgovora na kinesku inicijativu Pojas i put u koju je do sada uključeno više od stotinu zemalja.

Sličan je projekt svojedobno najavljivao i bivši američki predsjednik Donald Trump. Američka administracija na kinesku inicijativu „Pojas i put“ gleda kao na oblik geopolitičke zavjere i aspiraciju Pekinga da ostvari globalnu nadmoć.

Unatoč Bidenovu inzistiranju da se na kraju sastanka G7 uobliči oštrija poruka prema Kini, ona je ostala tek na deklarativnome pozivu Pekingu da poštuje ljudska prava. Mnoge zapadne države, pa i neke članice G7 nalaze se na Prokrustovoj postelji između sigurnosne suradnje sa SAD-om i ekonomske suradnje s Kinom.

>> Je li incident britanskog ratnog broda s Rusijom bio planiran!? Pronađen tajni vojni dokument na bus stajalištu…

Nedavno održani sastanak G7 predstavlja pokušaj da se, uslijed snažnog jačanja Azije, ponovno nametne zapadno globalno liderstvo iako čak ni ekonomski trendovi ne idu u prilog tome. Udio koji države G7 imaju u ukupnome globalnom BDP-u iz godine u godinu rapidno opada. Kapital se seli prema azijsko-pacifičkoj regiji i tamošnjim najvećim tržištima svijeta.

Za sada nije poznato odakle države G7 namjeravaju namaknuti sredstva za najavljeni globalni infrastrukturni projekt, no jasno je kako će u slučaju njegove nerealizacije kredibilitet država G7 biti opasno doveden u pitanje. Francuski predsjednik Emmanuel Macron još je pred koju godinu istaknuo da Zapad gubi hegemonističku poziciju.

Susret Putina i Bidena

U sklopu posjeta Europi Biden se u Ženevi susreo i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Susret dolazi u vrijeme pojačanih tenzija SAD-a i Rusije, ali i nakon Bidenove izjave u kojoj je ranije Putina nazvao ubojicom. Oni koji su upozoravali da od susreta ne treba očekivati spektakularne rezultate bili su u pravu.

Ipak, dobro je da je do njega došlo i da je otpočeo direktni strateški dijalog čelnika dvije velike sile. Direktna strateška komunikacija državnog vrha dviju velikih sila posljednjih osam godina, od aneksije Krima, na nižoj je razini nego u vremenu hladnog rata.

Produljenje ugovora o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja i ranija najava da bi Amerika mogla odustati od sankcija protiv Sjevernog toka 2 (te sankcije jako opterećuju odnose SAD-a i Njemačke) daju naznaku da bi u perspektivi moglo doći do određenog detanta.

Dvojica čelnika dogovorila su nastavak suradnje glede kontrole naoružanja i kibernetske sigurnosti. Ipak, kao i Barack Obama koji je svojedobno govorio o Rusiji kao tek “regionalnoj sili” i Biden nije mogao suspregnuti proturuske osjećaje pa je nakon susreta poručio da Rusija „očajnički želi ostati velika sila”.

Americi nije u interesu suparništvo s Rusijom

Strateški i zdravorazumski gledano, Americi nije u interesu da uz suparništvo s Kinom, koje će – proizlazi to iz svih parametara – dominantno obilježiti budućnost međunarodnih odnosa, još otvara dodatni front s Rusijom i tjera ju u pretjerani kineski zagrljaj.

Današnja Amerika znato je slabija od Amerike koja se konfrontirala sa Sovjetskim Savezom, a Kina je već danas opasniji konkurent od bivšega SSSR-a, za sada na ekonomskoj razini, a to će se sutra reflektirati i na vojnu i geostratešku razinu. Zastupati stoga ideju „dvostrukog obuzdavanja“ Kine i Rusije istodobno, za što se zalažu pojedini jastrebovi među neokonzervativcima i liberalnim intervencionistima, potpuno je nerealno, da ne kažemo suludo.

Henry Kissinger svojedobno je kao Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost doveo do strateškog zaokreta američke i kineske vanjske politike od otvorenog neprijateljstva prema strateškoj suradnji. Time je izoliran SSSR koji je u konačnici propao, no, paradoksalno, stvoren je novi, možda i opasniji strateški rival – Narodna Republika Kina. Kissinger je navodno Trumpu predlagao inverziju strateškog zaokreta iz sedamdesetih godina prošla stoljeća i približavanje Rusiji kako bi se izolirala Kina.

Nije pretjerano izgledno da bi Rusija pristala na takvu politiku (iako i rusko vodstvo latentno strahuje od jačanja Kine, a pojedini ruski sigurnosni stručnjaci upozoravaju na velike nerazmjere u međusobnoj suradnji), no jasno je kako je iz pozicije američkih nacionalnih interesa (nismo sigurno da su to i interesi tzv. Duboke države) određeno zatopljavanje odnosa s Rusijom nužnost.

Posve je nerealno otvarati istodobnu bitku i s Rusijom i s Kinom (taman da se svi saveznici tome unisono priključe), a tretirati danas Rusiju kao nekada Sovjetski Savez predstavlja relikt hladnoga rata koji je suprotan geopolitičkim realnostima.

Ono što je i nakon nekoliko mjeseci Bidenova mandata jasno je to da se ne odustaje od Trumpove politike koja je Kinu označila kao glavnoga američkog geopolitičkog, geoekonomskog i sigurnosnog strateškog rivala. Jedina je razlika što se prema ograničavanju njezina utjecaja sada želi pristupiti obnovom multilateralizma i suradnje sa saveznicima, umjesto Trumpova pristupa koji je više bio bilateralan i temeljio se na pokazivanju američke moći.

No koliko će daleko američki saveznici, od kojih neki imaju velike ekonomske aranžmane s Pekingom, biti spremni ići u prihvaćanju antikineskih politika ostaje nam vidjeti. Kako god, igre i igrice na velikoj šahovskoj ploči sve su zanimljivije, a ulozi sve veći.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV foto: Reuters

Advertisement

Vijesti

Ivana hrabro – Milanoviću: Što je dopušteno Jupiteru, nije volu. A u demokraciji on nije Jupiter

Published

on

Ivana Petrović komentirala je komunikaciju predsjednika Zorana Milanovića, a na samom početku odgovorila mu je i na kritiku koju joj je uputio u utorak iz Ludbrega.

“Predsjednik vjerojatno pokušava dići rejting koaliciji lijevoga centra, pretpostavljam, u jednom dijelu biračkog tijela. Hoće li u tome uspjeti, ja to ne znam”, na početku je rekla Petrović i ustvrdila da se predsjednik od početka mandata počeo obrušavati na ljude iz političkog, javnog i medijskog prostora.

“Mene to, moram priznati, najmanje tangira jer on time ipak najviše govori o sebi, ali ipak bih ga htjela ispraviti – ja nisam rekla da je HDZ stožerna stranka govoreći o HDZ-u. Neka još jednom pregleda, ja sam rekla da je HDZ bez dvojbe stranka koja je u temeljima naše državnosti, što je točno, da HDZ zna odraditi neke velike procese, zadnji su bili Schengen i eurozona, javlja Dnevnik.

Ja sumnjam da bi, primjerice, ne znam, Arsen Bauk Schengen s toliko prepreka mogao odraditi, kao što je to učinio dominantno ministar Božinović, ali sam i nakon toga rekla da je HDZ stranka koja svojim jalovim unutarstranačkim kompromisima, bez da se pročisti, kompromisom s dokazano lošim članstvom, sebi navukla na vrat brojne korupcijske afere, tako je doslovno glasio citat”, rekla je Petrović gostujući u Dnevniku Nove TV.

U nastavku je dodala i kako je kazala da je SDP bivša stožerna stranka lijevoga centra, koju je raskolio Peđa Grbin.

“Kada ja to negdje kažem, onda mi kažu ‘ma ne, to ti je počelo za vrijeme Milanovića’. OK, započeo Milanović, Grbin dovršio. Raskolio je jednu veliku i važnu stranku koja je mogla, da je ostala cjelovita, s dobrim programom, komotno čak i sama dobiti ove izbore”, komentirala je Petrović, prenosi Teleskop.hr.

“Predsjednik se ponaša kao politički piroman. Zapravo, u skladu s onime što je rekla stranka Fokus kada je izišla, a to je da nije njihov cilj postići spaljenu zemlju. On upravo to radi. Ne znam koliko mu je to zapravo pametno. On se doista ponaša kao politički piroman i nemam se ja namjeru ovdje s njim obračunavati. Neka govori što govori, ali mislim da mu to nije pametno”, zaključila je Ivana Petrović.

Na pitanje hoće li događaji vezani za Milanovića utjecati na odnose unutar SDP-ove koalicije, Petrović je kazala: “Vidimo da već utječu.”

“Za mene je ključno pitanje, on, predsjednik republike, koji želi postati premijer, on naziva ustavne suce gangsterima, on ocrnjuje gospođu Omejec i ja doista očekujem od nadležne pravobraniteljice da se oglasi, kao i od ženskih udruga da se oglase jer ovo je izvan svake pameti. Što se tiče Ustava, oni ga tumače nekom svojom akrobatikom”, kazala je Petrović i prokomentirala upozorenje koje je Ustavni sud uputio Milanoviću.

“Institut upozorenja Ustavni sud kreirao je 2013. godine zbog lex Perković, i to zbog Peđe Grbina koji je takve gluposti govorio na nadležnom sudu da ga je gospođa Barić pitala: ‘Kako ste vi uopće prošli ispit iz Ustavnoga prava?’, ja se toga sjećam.

Dakle, moje je pitanje podržavaju li ove stranke koje su ostale uz takav krnji, raskoljeni SDP kakav jest, taj narativ. Jesu li za njih ustavni suci gangsteri, jesu za njih svi ti ljudi nikakvi, nevaljali, zli? Je li to i njihov potpis?” upitala je Petrović.

“Hrvatski narod nije glup. Ako građani Republike Hrvatske smatraju na ovim izborima da HDZ treba otići, on će otići. Predsjednik republike ovakvim govorom podcjenjuje birače u Hrvatskoj.

I nije mu ovo prvi put. On je hodao kad je bio premijer s našim prilogom, koji je napravila kolegica i koji je opovrgavao njegovu tezu o građanskom ratu, i on je branio tu tezu pred novinarima, hodao je sa svojom bivšom glasnogovornicom, lupao o tablet i puštao taj prilog. Nakon što je Međunarodni sud pravde 2009. proglasio nadležnost u sudovanju Hrvatske protiv Srbije za genocid, to je sud koji sudi samo sporove među državama i da je taj sud prosudio da je to bio građanski rat, a ne međunarodni sukob, onda ne bi proglasio nadležnost.

Da ne kažem na sudu za bivšu Jugoslaviju da je već bilo oglašeno nekoliko presuda za međunarodni sukob. On je kolegi Žabec nedavno uskratio akreditaciju. Mi smo godine kad smo ušli u EU bili pred aktivacijom suspenzivne klauzule po odgovarajućem članku europskog ugovora zbog lex Perković. To su sve činjenice”, navela je komentatorica Nove TV Ivana Perković.

“Ja bih samo savjetovala predsjedniku da pripazi na svoje zdravlje i, drugo, budući da on voli citate, spomenula bih onaj ‘što je dopušteno Jupiteru, nije volu’, samo obratno. Dakle, u demokraciji on nije Jupiter, u demokraciji su Jupiter oni koji odlučuju. Ja bih to sve obrnula. Dakle, nije volu dopušteno, Jupiteru je, to govori Ustav i to je gospođa Omejec jučer jako lijepo objasnila”, zaključila je Petrović.

Podsjetimo, danas je Milanović u svom nastupu Ivanu Petrović, uglednu komentatoricu NOVE TV, nazvao dežurnom kreštalicom.

Continue Reading

Vijesti

Nema bolje evangelizacije nego kad tata klekne pred Gospodina…

Published

on

Nema bolje evangelizacije nego kad tata klekne pred Gospodina, pred križ – jer tata ne kleči pred nikim, nego pred Bogom.

To su slike koje se duboko urezuju u srce djece.

Kad muškarac klekne, kad se muškarac obrati Bogu – cijelo stablo ozdravlja, sve ozdravlja.

Nema jačeg frajera nego obraćenog muškarca koji je u Kristu, koji je njegov vojnik! Neka nam Gospodin udijeli radostan i blagoslovljen dan!

Alan Hržica/mreze

Continue Reading

Vijesti

Starešina: “Ako poruči premijeru da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da nadležnost nije važna, pitam se – za koga sad radi Laura?”

Published

on

Nakon mnogih, u Rumunjskoj traljavo odrađenih postupaka pod američkim sponzorstvom, ali ne vidjevši aferu vlastitog brata, tešku 30 milijuna €, pitam se za koga, ova predstavnica Ceausescuove zlatne mladeži (kći komunističkog tužitelja) – danas radi?

Očekivala sam da će glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi za neslužbeni ulazak u hrvatsku izbornu kampanju pričekati barem raspisivanje izbora. Krenula je prije, intervjuom na televiziji N1 prošle nedjelje. Nemam uopće problem s time da Ured europskog tužitelja (EPPO) bude aktivan i u izbornoj kampanji. Naprotiv.

Novac iz europskih fondova toliki je mamac (i hrvatskim) klijentelističkim lobijima povezanima s izvršnom (političkom vlašću) da u Hrvatskoj teško nalazi put prema onima koji bi se njime koristili kao potporom razvoju, osobito kad je riječ o manjim i srednjim poduzetnicima.

Prečesto se njime potpomažu pašnjaci bez krava i ovaca, izmišljeni voćnjaci i tulipani, a bliskost vlasti u prednosti je nad kvalitetom projekta. I logično mi je i da uoči izbora europsko tužiteljstvo naloži neko zvučnije uhićenje kako bi poslalo poruku da nadzire trošenje europskog novca, da se prijevare i potkradanje ne isplate.

No očekujem da pritom ne izlazi iz svoje uloge zaštitnika europskog novca i nadzornika njegova trošenja te da se služi sredstvima primjerenima standardima kaznenih postupaka u demokratskim državama. A da se suzdrži od poteza koji ostavljaju dojam pokušaja političkog utjecaja na izbore.

Plenković treba ustrajati

Prozvavši nekoliko puta tijekom intervjua premijera Andreja Plenkovića za ‘podizanje dimne zavjese‘ jer je osporio EPPO-ovu mjerodavnost za istrage zloporabe novca na Geodetskom fakultetu, koji prema tvrdnjama hrvatske vlade nije bio iz fondova EU-a, nego iz hrvatskoga državnog proračuna, Kövesi je duboko zagazila u sferu politike.

Europska tužiteljica može sutra zatražiti uhićenje Andreja Plenkovića ako do njega vode tragovi nezakonitoga trošenja europskog novca. Ali nije primjereno da politički proziva predsjednika hrvatske vlade insinuirajući prikrivanje kriminala. I da pritom banalizira pitanje mjerodavnosti u pravosudnim postupcima, kao nešto nevažno. Jer za nju je, navodno, važno samo – je li se dogodila prijevara.

U zapadnoj je pravnoj tradiciji pitanje odgovornosti početna točka svakoga pravosudnog postupka, točka na kojoj taj postupak pada ili ide dalje. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ako Kövesi jednoga dana odluči pokrenuti istragu trošenja novca iz francuskog ili njemačkog državnog proračuna.

Hrvatska ima vrlo neugodna iskustva s banalizacijom pitanja mjerodavnosti u slučaju tužiteljica Haaškog suda (i Arbour i Del Ponte) i njihovim ‘misijama‘ pisanja povijesti i donošenja pravde, a da bi danas kao članica EU-a bez propitivanja mjerodavnosti prihvatila svaku aktivnost nove europske misionarke pravde. Zato se nadam da će Plenković u ovom slučaju ustrajati u zaštiti nacionalnoga pravosudnog suvereniteta. I da bi učinio isto da je riječ o Sandri Benčić ili Ivanu Penavi, a ne o Nini Obuljen Koržinek. S druge strane, bilo bi mi drago vidjeti i što više EPPO-ovih postupaka zbog zloporabe europskog novca koji se zasnivaju na čvrstim dokazima, prikupljenima praćenjem tragova novca, a ne na medijskoj distribuciji privatnih poruka.

Za koga sad radi Laura?

Danas, u vrijeme pojačanoga ruskoga hibridnog rata i pokušaja utjecaja na izbore u Europi, osobito je važno da (i) glavna europska tužiteljica djeluje striktno unutar svojeg mandata. U slučaju Kövesi to je dodatno važno jer njezino obiteljsko i profesionalno nasljeđe u Rumunjskoj pozivaju barem na oprez. Kći rumunjskoga javnog tužitelja iz vremena Ceauşescua i juniorska košarkaška reprezentativka (oboje upućuje na bliskost komunističkoj dubokoj državi) ekspresni profesionalni procvat doživjela je nakon 2000., pod okriljem američke administracije koja je od nje napravila ikonu borbe protiv korupcije u Rumunjskoj.

Optužila je Kövesi mnogo vladinih dužnosnika. No suđenja su pokazala da su joj predmeti bili odrađeni traljavo, na krilima politike i medijskih kampanja, uz pomoć obavještajnih službi. Mnogi su poslije pali na sudu, uključujući i postupak protiv bivšeg premijera Victora Ponte, kojeg je 2016. natjerala na ostavku.

No sumnjivu klijentelističku aferu svojeg brata Sergiua Lascua, člana Uprave rumunjskoga državnog distributera plina Trasgaza, i njegove supruge, tešku tridesetak milijuna eura, nije primijetila. Odrađena američka antikorupcijska agenda u Rumunjskoj donijela joj je imenovanje na dužnost glavne europske tužiteljice. Ne vjerujem u tužitelje koji djeluju kao produžena ruka politike. Zato, kada Kövesi poruči hrvatskom premijeru (ma tko bio) da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da mjerodavnost nije važna, ja se pitam – za koga sad radi Laura?

Višnja Starešina / Lidermedia

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved