Vijesti

Igre na velikoj šahovskoj ploči sve zanimljivije, ulozi sve veći

Published

3 godine ago

28 lipnja, 2021

Uz vraćanje SAD na veliku scenu, kako se najavljuje sa sastanka G7 (ili kako neki zovu – zvijer sa sedam glava iz Apokalipse) donosi D. Dijanović u HKV.

Promjene na međunarodnoj sceni

Na sastanku država G7 nedavno održanom u Engleskoj pompozno je najavljen veliki povratak Sjedinjenih Američkih Država na globalnu scenu.

Čelnici zapadnih zemalja po prvi su se put zajedno susreli s novim američkim predsjednikom Joe Bidenom, a najvažnija najava koju smo mogli čuti s ovogodišnjeg G7 je ta da će doći do formiranja novoga globalnog zapadnog infrastrukturnog projekta kao odgovora na kinesku inicijativu Pojas i put u koju je do sada uključeno više od stotinu zemalja.

Sličan je projekt svojedobno najavljivao i bivši američki predsjednik Donald Trump. Američka administracija na kinesku inicijativu „Pojas i put“ gleda kao na oblik geopolitičke zavjere i aspiraciju Pekinga da ostvari globalnu nadmoć.

Unatoč Bidenovu inzistiranju da se na kraju sastanka G7 uobliči oštrija poruka prema Kini, ona je ostala tek na deklarativnome pozivu Pekingu da poštuje ljudska prava. Mnoge zapadne države, pa i neke članice G7 nalaze se na Prokrustovoj postelji između sigurnosne suradnje sa SAD-om i ekonomske suradnje s Kinom.

>> Je li incident britanskog ratnog broda s Rusijom bio planiran!? Pronađen tajni vojni dokument na bus stajalištu…

Nedavno održani sastanak G7 predstavlja pokušaj da se, uslijed snažnog jačanja Azije, ponovno nametne zapadno globalno liderstvo iako čak ni ekonomski trendovi ne idu u prilog tome. Udio koji države G7 imaju u ukupnome globalnom BDP-u iz godine u godinu rapidno opada. Kapital se seli prema azijsko-pacifičkoj regiji i tamošnjim najvećim tržištima svijeta.

Za sada nije poznato odakle države G7 namjeravaju namaknuti sredstva za najavljeni globalni infrastrukturni projekt, no jasno je kako će u slučaju njegove nerealizacije kredibilitet država G7 biti opasno doveden u pitanje. Francuski predsjednik Emmanuel Macron još je pred koju godinu istaknuo da Zapad gubi hegemonističku poziciju.

Susret Putina i Bidena

U sklopu posjeta Europi Biden se u Ženevi susreo i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Susret dolazi u vrijeme pojačanih tenzija SAD-a i Rusije, ali i nakon Bidenove izjave u kojoj je ranije Putina nazvao ubojicom. Oni koji su upozoravali da od susreta ne treba očekivati spektakularne rezultate bili su u pravu.

Ipak, dobro je da je do njega došlo i da je otpočeo direktni strateški dijalog čelnika dvije velike sile. Direktna strateška komunikacija državnog vrha dviju velikih sila posljednjih osam godina, od aneksije Krima, na nižoj je razini nego u vremenu hladnog rata.

Produljenje ugovora o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja i ranija najava da bi Amerika mogla odustati od sankcija protiv Sjevernog toka 2 (te sankcije jako opterećuju odnose SAD-a i Njemačke) daju naznaku da bi u perspektivi moglo doći do određenog detanta.

Dvojica čelnika dogovorila su nastavak suradnje glede kontrole naoružanja i kibernetske sigurnosti. Ipak, kao i Barack Obama koji je svojedobno govorio o Rusiji kao tek “regionalnoj sili” i Biden nije mogao suspregnuti proturuske osjećaje pa je nakon susreta poručio da Rusija „očajnički želi ostati velika sila”.

Americi nije u interesu suparništvo s Rusijom

Strateški i zdravorazumski gledano, Americi nije u interesu da uz suparništvo s Kinom, koje će – proizlazi to iz svih parametara – dominantno obilježiti budućnost međunarodnih odnosa, još otvara dodatni front s Rusijom i tjera ju u pretjerani kineski zagrljaj.

Današnja Amerika znato je slabija od Amerike koja se konfrontirala sa Sovjetskim Savezom, a Kina je već danas opasniji konkurent od bivšega SSSR-a, za sada na ekonomskoj razini, a to će se sutra reflektirati i na vojnu i geostratešku razinu. Zastupati stoga ideju „dvostrukog obuzdavanja“ Kine i Rusije istodobno, za što se zalažu pojedini jastrebovi među neokonzervativcima i liberalnim intervencionistima, potpuno je nerealno, da ne kažemo suludo.

Henry Kissinger svojedobno je kao Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost doveo do strateškog zaokreta američke i kineske vanjske politike od otvorenog neprijateljstva prema strateškoj suradnji. Time je izoliran SSSR koji je u konačnici propao, no, paradoksalno, stvoren je novi, možda i opasniji strateški rival – Narodna Republika Kina. Kissinger je navodno Trumpu predlagao inverziju strateškog zaokreta iz sedamdesetih godina prošla stoljeća i približavanje Rusiji kako bi se izolirala Kina.

Nije pretjerano izgledno da bi Rusija pristala na takvu politiku (iako i rusko vodstvo latentno strahuje od jačanja Kine, a pojedini ruski sigurnosni stručnjaci upozoravaju na velike nerazmjere u međusobnoj suradnji), no jasno je kako je iz pozicije američkih nacionalnih interesa (nismo sigurno da su to i interesi tzv. Duboke države) određeno zatopljavanje odnosa s Rusijom nužnost.

Posve je nerealno otvarati istodobnu bitku i s Rusijom i s Kinom (taman da se svi saveznici tome unisono priključe), a tretirati danas Rusiju kao nekada Sovjetski Savez predstavlja relikt hladnoga rata koji je suprotan geopolitičkim realnostima.

Ono što je i nakon nekoliko mjeseci Bidenova mandata jasno je to da se ne odustaje od Trumpove politike koja je Kinu označila kao glavnoga američkog geopolitičkog, geoekonomskog i sigurnosnog strateškog rivala. Jedina je razlika što se prema ograničavanju njezina utjecaja sada želi pristupiti obnovom multilateralizma i suradnje sa saveznicima, umjesto Trumpova pristupa koji je više bio bilateralan i temeljio se na pokazivanju američke moći.

No koliko će daleko američki saveznici, od kojih neki imaju velike ekonomske aranžmane s Pekingom, biti spremni ići u prihvaćanju antikineskih politika ostaje nam vidjeti. Kako god, igre i igrice na velikoj šahovskoj ploči sve su zanimljivije, a ulozi sve veći.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV foto: Reuters

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

20 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

21 sat ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.