Koliko često intervju s vođom nacije postane lekcija povijesti od 1000 godina? Ako živite u Americi, nikad – piše Eric Simmons u konzervativom katoličkom Crisismagazinu.com.
Možete li zamisliti da se američkom političaru postavi pitanje i on započne svoj odgovor: “Pa, 1842. vidjeli smo…” K vragu, naš trenutni predsjednik se čak ne može sjetiti što se dogodilo jučer, a još manje 988. Ali ako intervjuirate ruskog predsjednika Vladimira Putina, takva je rasprava barem moguća, kao što se može vidjeti iz njegovog ovotjednog intervjua s Tuckerom Carlsonom. (Moramo se zapitati koliko je ova opsežna lekcija iz povijesti bila jednostavno fleks; demonstracija da ruski predsjednik može mentalno trčati krugove oko američkog predsjednika.)
Dvosatni intervju bio je fascinantan uvid u um ruskog vođe, nešto što rijetko viđamo ovdje u cenzuriranim Sjedinjenim Državama. Mnogim se Amerikancima to vjerojatno učinilo dosadnim (naslov u Daily Beastu glasio je “Putin umalo izgnjavio Tuckera na smrt dvosatnim satom povijesti“), ali to je zato što naša kolektivna sjećanja jedva sežu nekoliko mjeseci unatrag, a kamoli stotine godina, a naš raspon pažnje ograničen je na 280 znakova i oštrih memeova. Ipak, duboko razumijevanje povijesti neophodno je za razumijevanje naše trenutne svjetske geopolitike.
Zapravo, upravo neznanje povijesti Amerikanaca omogućuje uspješno djelovanje propagandnog stroja naše političke klase. Protekle dvije godine, te Elite i njihovi sluge u korporativnim medijima pretvarali su se da je povijest započela 24. veljače 2022., na dan kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu (ili, kako to Putin kaže, kada je Rusija “pojačala” sukob za koji on kaže da je počeo s ukrajinskim državnim udarom 2014.). Ovo neznanje omogućuje nevjernicima od Hillary Clinton do Georgea Weigela da predstave karikaturalnu verziju onoga što se tamo događa: Putin=Hitler; Rusi=loši, Ukrajinci=dobri; Putin je izvršio invaziju samo zato što ima imperijalne planove nad cijelom Europom.
Upućeni analitičari oduvijek su znali da je ovo smiješna i nepoštena procjena, ali bilo je neophodno da vojno-industrijski kompleks ovdje u SAD-u proda našu ulogu u sukobu američkom narodu. Slanje milijardi dolara u Ukrajinu (od čega velik dio zapravo ide američkim vojnim ugovornim kooperantima) je prihvatljivo samo ako se prodaje kao egzistencijalna prijetnja našoj zemlji, što ona nikada nije bila.
Putinova duga lekcija iz povijesti bila je, naravno, puna praznina i namjerno je uključivala samo događaje zbog kojih Rusija izgleda povoljno. Naravno, tako većina političkih vođa priča povijest: u svjetlu koje je povoljno za vlastitu zemlju. Ipak, povijest koju je ispričao od raspada Sovjetskog Saveza 1991. u biti je točna, a poznavanje tog vremenskog razdoblja ključno je za razumijevanje današnjeg sukoba.
Sjedinjene Države i Zapad opetovano su prekršili obećanja data Rusiji u dobroj vjeri i opetovano su provocirali Rusiju tijekom proteklih 30 godina dosljednim pomicanjem granice NATO-a—zajedno s našim vojnim bazama i projektilima—sve bliže ruskoj granici, protiv jasna upozorenja ruskog vodstva (Putin nije jedini u ruskom vodstvu koji osuđuje ovo širenje).
Da budemo jasni, “izazvano” nije isto što i “opravdano”. Primjećivanje činjeničnosti Putinovog prikaza nedavne povijesti nije obrana ruske invazije na Ukrajinu. No potrebno je priznati ove stvarnosti ako se ikada želi postići mir. Moramo priznati da će Rusija braniti vlastite interese, a zahtijevati njezinu potpunu kapitulaciju je glupa stvar.
Stoga, ako inzistiramo na crtanom prikazu Putina kao modernog Hitlera, nikada nećemo biti voljni sjesti i pregovarati o okončanju ovog krvavog sukoba. Nažalost, upravo se to dogodilo u ožujku 2022., mjesec dana nakon invazije, kada je britanski premijer Boris Johnson (očito u zajednici s Bidenovom administracijom) prisilio Ukrajinu da odbaci mirovnu inicijativu, inicijativu koju je i sama Ukrajina bila spremna potpisati.
Ako inzistiramo na karikaturističkom predstavljanju Putina kao modernog Hitlera, nikada nećemo biti spremni sjesti i pregovarati o okončanju ovog krvavog sukoba. Ipak, moja svrha ovdje nije ponovno raspravljati o američkoj umiješanosti u sukob Rusije i Ukrajine (već sam to komentirao ovdje, ovdje, ovdje i ovdje). Umjesto toga treba primijetiti koliko je intervju Tuckera Carlsona bio važan za promicanje mira i kako odražava promjenu krajolika u medijima, promjenu za koju vjerujem da je ključna za mir i slobodu.
Korporacijski mediji rado karikiraju Putina kao razbojničkog diktatora, baš kao što karikiraju Donalda Trumpa kao željenog diktatora. To zadovoljava njihove gospodare u političkoj klasi, pa čine sve što mogu kako bi cenzurirali svoje mete. Lako je nekoga karikirati ako mu nikada ne dopustite da iznese vlastitu točku gledišta.
Ali s porastom alternativnih medija, sposobnost korporativnih medija da se uključe u takvu cenzuru slabi.
(Znam da CNN i drugi kažu da su opetovano tražili intervju s Putinom i da su bili odbijeni. Zamjerate li mu? U samo nekoliko posljednjih mjeseci mediji su odbili emitirati neke od Trumpovih govora i izrezali dijelove intervjua s Robert F. Kennedy, Jr. za koju su tvrdili da je “lažna informacija.”)
Srećom, ljudi se bude za ovu igru. Kao samo jedan od pokazatelja pada korporativnih medija, CNN-u bi trebalo 226 dana da ima onoliko kumulativnih gledatelja u udarnom terminu koliko je imao Carlsonov intervju s Putinom u prvih 17 sati. Sve više i više ljudi odbacuje korporativne medije vođene zvučnim bajtovima i guranjem naracije radi dugotrajnih alternativnih medija otvorenih za različite poglede. Ovo užasava našu vladajuću političku klasu, jer oni znaju što je stanovništvo obrazovanije, slabiji je njihov stisak moći.
Izravno čuti Vladimira Putina je dobra stvar, točka. To ne znači da njegovu priču moramo prihvatiti ništa više nego priču vlastitog predsjednika (Putinove tvrdnje o tome da želi “denacificirati” Ukrajinu, na primjer, izgledaju cinično vođene u propagandne svrhe). Međutim, slušanje “druge strane” omogućuje nam da shvatimo da u svakom sukobu postoji više stajališta, višestruka pritužba i svaka strana ima svoju perspektivu o tome što je dovelo do sukoba i što ga nastavlja. Prepoznavanje te činjenice prvi je korak prema miru, a za intervju s Vladimirom Putinom svi bismo trebali zahvaliti Tuckeru Carlsonu.
Novi svjetski rat postaje ozbiljna tema. Čak se i EU probudila iz zimskog sna. Odjednom Emmanuel Macron svakih par dana skuplja hrpu državnika iz Unije i izvan nje kako bi popričali što napraviti. Zaključci su često kontradiktorni, ali nema veze. Važno je da se oni sastaju i pričaju. Znate onu političku uzrečicu: kad ne znaš riješiti problem, napravi radnu skupinu.
Crni oblaci su i nad “Lijepom našom”. Problem je u tome što je “Lijepa naša” ujedno i “Lepa njihova”. Dobivam preko Facebooka “drugarske kritike” zbog svog defetizma. To je navodno prihvaćanje poraza bez borbe. Međutim, ja sam za borbu. To je barem poznato. Sve dok Knin ne padne u naše ruke. Znači referentna točka je Zvonimirov grad. Nešto smo potpisali s Albanijom i Kosovom te izazvali lagano mrštenje Aleksandra Vučića. “Je li generacija Z spremna uzeti pušku u braniti Hrvatsku?”, pita se u Davor Ivanković u Večernjaku.
Neki se mršte zbog naših Dassault Rafala. Komšije su “mnogo pažljivo” pratile naše maratonsko pregovaranje s Francuzima oko tog “suvremenog dvomotornog višenamjenskog lovca”. Skoro godina pregovaranja za šest polovnih lovaca. I čim su “rafali” sletjeli u “Lijepu našu”, tobože isprovocirani Srbi, kupili su u roku odmah od istih tih Francuza dvanaest novih “rafala”. I trka u naoružavanju između Hrvatske i Srbije je započela.
Umjesto da tu lovu investiramo u nove dječje vrtiće i đačke kuhinje, mi kupujemo lovce jer se navodno sprema “veliki rat”. Jesmo li shizofrenični? Ljevičari svih boja na čelu s Možemo! se zgražaju kamo hrvatska vlast usmjerava novac dok zelena agenda i izgradnja dječjih vrtića, biciklističkih staza i raznih multikulturalnih objekata ostaju bez novca. I tako, dok selo gori, naše “babe” se češljaju. Dok mi igramo finale s Francuzima Srbi se naoružavaju gomilajući francusko oružje. Zanimljivo kako Macrona nimalo ne smeta srpska naklonost prema Rusiji i Putinu kad mu se ukaže prigoda da im proda malo svog oružja. Kad istina izađe na vidjelo, prije ili kasnije svi se razotkriju.
Već ga nazivaju ‘ruskim čovjekom’
Oscar Wilde je jednom napisao: “Istina prestaje biti istinom kad u nju povjeruje više ljudi”. A u novi veliki rat vjeruju svi… Vukovarsko odlagalište otpada “Petrovačka dola” trenutno je najveća masovna grobnica u Hrvatskoj. Na sedamnaest metra dubine tamo je ekshumirano više od dvije tisuće fragmenata kostiju. U isto vrijeme naš Predsjednik je održao “čas istorije” u “prijateljskoj” Crnoj Gori. Tema je bila “vojni logor” Lora. Jakov Sedlar je snimio film o “vojnom logoru” i prikazao ga pred punim dvoranama diljem Hrvatske. Predsjednik nije imao vremena pogledati taj film jer, da je imao, onda bi doznao da je “vojni logor Lora” bio prostor od 24 kvadratna metra. Skoro velik kao jednosobni stan.
Tijekom svog “prijateljskog” posjeta Crnoj Gori naš Predsjednik je “zaboravio” priupitati njihovog o isprici zbog njihove “posjete” Dubrovniku u jesen 1991. godine, o pljačkama, granatiranju starog “groda”, kad misle vratiti školski brod “Jadran”, o trenutku kada misle napokon promijeniti ime plivačkom bazenu u Kotoru koji ponosno nosi ime crnogorskog ratnog zločinca Džimi Gopčevića i tako dalje. I dan danas se u tom bazenu u Škaljarima malobrojni preostali Hrvati u Crnoj Gori mogu okupati podsjećajući se što su sve njihovi sunarodnjaci u doba rata doživjeli, od batinanja do ubijanja. Međutim, naš Predsjednik je sve to zaboravio ili preskočio, valjda jer nije imao vremena ni volje. Nekad je bolje da i nemaš predsjednika.
Ratni je zločinac Milan Babić priznao krivnju nakon prijateljskog sporazuma s Haaškim sudom. Presudilo mu je Drugarsko vijeće…. Sve dok bude guzica bit će i rješenja. Jedno takvo “rješenje” ovih dana nudi Vladimir Vladimirović Putin: “Nad Ukrajinom bi se, do izbora, trebala uvesti UN-ova uprava”. Znači, dok mi “organiziramo” izbore, neka nam UN-ovci čuvaju ono što je naše. Kakvih sve nema genijalnih ideja u svijetu. Sjetite se samo Ostapa Bendera i “Zlatnog teleta”: “Ideje naše, benzin vaš”. Mi smo osvojili dio Ukrajine, pa dok ne “organiziramo” izbore, neka UN čuva ono što je naše. Ma bio ja defetist ili ne, novi “Armagedon” je pred vratima. Mi smo u Hrvatskoj u boljoj situaciji nego u jesen 1991. godine. Jedino nam nedostaje novi Franjo Tuđman. Zorana Milanovića već otvoreno nazivaju “ruskim čovjekom”. Kako pronaći izlaz iz bezizlazne situacije? Sam sa sobom i Hrvatska sa svijetom…
Dodik bi u Hrvatskoj bio najsigurniji
Treba po žurno osnovati najveći i najutjecajniji sindikat na svijetu – sindikat neradnika. Svaki se postupak može obrazložiti. Ali svako obrazloženje ne mora biti prihvatljivo. To sad zna i Milorad Dodik dok je čekao raspisivanje INTERPOL-ove tjeralice. Ostao mu je samo bijeg preko granice. Probao je u Izrael, ali nije išlo. Možda da pokuša u Srbiju, Rusiju, Sjevernu Koreju… Tjeralica je upravo raspisana. Rekli bi zbog sitnice. Zbog kršenja ustavnog poretka Bodne i Hercegovine. A taj je poredak prilično zbrkan. Mile se izgubio na povratku iz Izraela u Banja Luku. Tamo vrije pa Republika Srpska sada predstavlja pravi “nosač aviona” na ovim prostorima.
Prisjetih se 1995. godine kad je naša vojska bila na samo 18 kilometara od Banja Luke. Tada su nam “veliki” poručili ako uđemo, NATO bi nas mogao “bombardirati”. Moš mislit! Dodik bi bio najsigurniji u Hrvatskoj. Tu se gradi 40 “kulturnih” centara u kojima se može skloniti. Milorad Pupovac će se pobrinuti za sve. Za sada Mile kao Ukleti Holandez putuje po “belom svetu”. Dokaz više da su “niske strasti” i “visok položaj” čvrsto povezani. Zlobnici kažu da kad je gol postignut iz zaleđa to je pederski gol.
Napokon je krenulo. Počelo je ozbiljno naoružanje u Hrvatskoj. Jutarnji u subotnjem broju javlja: “Prva hrvatska strojnica krenula u osvajanje svijeta”. Zove se “Kuna”. Rođena je u tvornici tvrtke HS Produkt iz Karlovca. Doznavši za to Jelena Milić, srpska veleposlanica u Hrvatskoj, odmah se vratila u Beograd. Ustaše se naoružavaju. Srećom je Jelena uspjela priječi hrvatsko-srpsku granicu legalno. Tamo ju je dočekao ljutiti Vučić kojem je tako odano služila. Moj stari teniski partner Žuki, koji je uvijek dobro informiran, upozorio me: “Stari, nemoj se igrati. Za ilegalni prelazak granice u Singapuru je kazna šest mjeseci zatvora, u Rusiji dvije godine, u Indija osam godina, u Pakistanu 10 godina, a u Saudijskoj Arabiji čak 15 godina zatvora. Jedino u Europskoj uniji ilegalni prelazak granice donosi osobi besplatni smještaj, hranu, medicinsku skrb, a možda i poseban pravni status – azil”.
Hoće li ovo pridonijeti slabljenju Hamasa?
Najnovije poskupljenje vode daje naslutiti da ćemo u siromaštvo uroniti vodenim putem. Neki sam dan na TV Dnevniku čuo i vidio vijest da su u pojasu Gaze Palestinci javno protestirali protiv militantnog i terorističkog pokreta Hamas. Traže njegov odlazak iz Gaze. Aleluja! Napokon je i Palestincima prekipjelo. Dosta su trpjeli Hamasov teror, ginuli kao živi zid za Hamasove teroriste, gladovali i umirali u Hamasovim podrumima i bolnicama punim oružja.
Iako jedna lasta ne znači proljeće, treba se nadati da je i Palestincima u pojasu Gaze napokon sinulo kako bi mogli tamo ostati živjeti u miru i graditi budućnost pod izraelskom umjesto Hamasove uprave. Hoće li to napokon pridonijeti slabljenju Hamasa, približavanju kraja rata u Izraelu i prestanku ubijanja, valja tek vidjeti. Bu’mo vid’eli, rekli bi slijepci! U sadašnjim uvjetima prosječna Hrvatica teško se odlučuje na rađanje prvog djeteta, a prosječna Romkinja na rađanje zadnjeg.
U dobro poznatoj maniri koja balansira između provokacije i sarkazma, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev još jednom je prodrmao dvorane europskih moćnika – ovoga puta uz pomoć karikature koja je točno 1. travnja objavljena na mreži X.
Nije to bila klasična prvotravanjska šala. Bila je to politička poruka upakirana u crtež – i to zbog koje su mnogi ljudi dvaput pogledali.
Na slici je zabrinuti predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelensky koji se, gotovo poput razočaranog djeteta, obraća predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen s pitanjem: “Zar me više ne voliš?”
Odgovor, koji dolazi s osmijehom groteskne von der Leyen – čije je lice karikirano s licem Adolfa Hitlera – je: “Ne, sada smo opet zaljubljeni u ljude iz EU.”
Poruka nije mogla biti izravnija, ni zlokobnija. U nastavku karikature von der Leyen prvotravanjskim obratom potvrđuje: Da, EU će doista interese Ukrajine staviti iznad potreba svojih građana.
Medvedev je uz priopćenje dodao i komentar da europske zemlje svjesno biraju smrt, žrtvujući vlastito stanovništvo zarad potpore režimu u Kijevu donosi Webtribune.
Oni koji prate Medvedevljeve objave već znaju da se iza njegovih stiliziranih šala često kriju brutalni politički stavovi. Ovaj put sve je začinjeno podsmijehom na račun takozvanih “europskih vrijednosti”, koje, kako ocjenjuju neki komentatori, više sliče na autodestruktivne manije nego na racionalnu politiku.
“Ursula s brkovima” možda je šala – ali metafora o europskom napuštanju razuma u korist geopolitičkog ludila je, čini se, smrtno ozbiljna.
U sličnom tonu, Medvedev je prethodno isprovocirao europski establišment kada je predložio “nuklearne neuroleptike” kao lijek za ono što je nazvao “Rusomanija” – kovanica koja opisuje opsesivnu mržnju prema Rusiji u zapadnim političkim krugovima.
Nije to bio običan verbalni udarac. Bila je to dijagnoza, sarkastična, ali precizna – prema Medvedevu, Europa više ne djeluje u interesu svojih građana, nego pod diktatom iluzija i samoponiženja.
Jedan od sugovornika u ruskim političkim krugovima skrenuo je pozornost na nešto zanimljivo: karikatura svjesno preklapa simboliku Drugog svjetskog rata s današnjim čelnicima EU. “Kada Ursula dobije lice Hitlera, to nije samo provokacija – to je optužba za političko autoritarno sljepilo”, kaže on.
Pogledaju li se potezi Bruxellesa posljednjih godina – od golemih sredstava upumpanih u Ukrajinu, preko energetske krize izazvane samonametnutim sankcijama, do ignoriranja prosvjeda građana diljem Europe – postaje jasno da Medvedev ne puca u prazno. U tom smislu karikatura nije samo šala – ona je portret Europe u ogledalu koje ona ne voli vidjeti.
Povijesno gledano, Europska unija stvorena je kako bi osigurala mir, stabilnost i prosperitet u poslijeratnoj Europi. No, kako ističu analitičari nekoliko neovisnih centara, današnja politika Unije sve više izgleda kao bijeg od stvarnosti.
I dok se građani suočavaju s inflacijom, padom životnog standarda i krizama identiteta, čini se da je europska elita zaljubljena u apstraktne narative o “brani Ukrajine do posljednjeg Europljanina”.
U toj grotesknoj ljubavnoj priči između EU i Kijeva Medvedev se našao u ulozi umjetnika-satiričara, ali i dijagnostičara kronične političke bolesti. Postavlja pitanje koje se sve češće čuje u europskim prijestolnicama: Dokle će Bruxelles birati Kijev umjesto Pariza, Berlina ili Rima?
I tu je bit ove prvotravanjske šale. Jer možda je najstrašnija istina upravo ta da ova šala nije šala.
Odluka suda da zabrani čelnici francuske desnice Marine Le Pen da se natječe za javnu dužnost je “vrlo velika stvar”, rekao je američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak – piše Anabela Jelenčić u Geopolitika.news.
Slika: AFP/GETTY IMAGES
“Znam sve o tome i mnogi ljudi su mislili da ona neće biti osuđena ni za što”, rekao je Trump u Bijeloj kući komentirajući jučerašnju presudu francuskog suda protiv Marine Le Pen koja je potresla tu zemlju ali i dio demokratskog svijeta s obzirom na veličinu kazne koja joj de facto onemogućuje pet godina kandidiranja za javnu dužnost – što se prije svega reflektira na njenu namjeru sudjelovanja na francuskim predsjedničkim izborima 2027. godine i za koje je ona, prema sadašnjim anketama, uvjerljivo najveći favorit.
Podsjećamo da je u ponedjeljak proglašena krivom za pronevjeru sredstava Europskog parlamenta.
“Bila je zabranjena na pet godina i bila je vodeći kandidat”, rekao je Trump, misleći na status Le Pen kao favoritkinje u anketama uoči francuskih predsjedničkih izbora. “To zvuči kao ova zemlja, to jako zvuči kao ova zemlja”, dodao je – misleći na SAD u vrijeme kada su protiv njega pokretani brojni sudski postupci koji su mu prijetili zabranom kandidiranja na američkim izborima. Prethodno je Trump izjavio kako je “zabrinjavajuće” kada su ljudi isključeni iz politike.
Upitana o osuđujućoj presudi i kazni, glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce rekla je novinarima da je američko ministarstvo vanjskih poslova “svjesno izvješća o njezinoj kazni” – objavljuje medij Politico.
izvor slike: The Australian
“Isključivanje ljudi iz političkog procesa posebno je zabrinjavajuće s obzirom na agresivan i korumpiran zakon koji se vodi protiv predsjednika [Donalda] Trumpa ovdje u Sjedinjenim Državama”, rekla je Bruce, odbijajući konkretno komentirati slučaj Le Pen.
Bruce je ipak rekla da se “možda ne bi složila” s novinarskim opisom francuskog političara kao “ekstremne desničarke”.
Bruce je podsjetila i na vatreni govor američkog potpredsjednika JD Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači, u kojem je osudio Europu zbog, kako je tvrdio, napada na slobodu govora.
“Moramo učiniti više kao Zapad nego samo govoriti o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti”, rekla je, parafrazirajući Vanceove opaske.
Napominjemo kako je reakciju State Departmenta objavila francuska agencija AFP na svom You Tube kanalu.
U svom govoru u Münchenu, Vance je kritizirao “stare, ukorijenjene interese” Europe zbog “skrivanja iza ružnih riječi iz sovjetske ere kao što su ‘dezinformacije’ kako bi potisnuli alternativne stavove i poništili mogućnost da autsajder pobijedi na izborima.
Le Pen se još uvijek može žaliti na kaznu. Ako taj pokušaj ne uspije, dobit će četverogodišnju zatvorsku kaznu ― od kojih su dvije uvjetne, a dvije će služiti u kućnom pritvoru.
Le Pen ne odustaje od predsjedničke utrke
Usprkos svemu čini se kako Marine Le Pen ne odustaje od predsjedničke utrke. U ponedjeljak je rekla kako “nema šanse” da napusti politiku i da se planira boriti za svoje pravo da se kandidira za predsjednicu
Time je smanjila izglede da bi uskoro mogla prepustiti taj posao svom 29-godišnjem štićeniku i predsjedniku njene stranke Nacionalno okupljanje (National Rally) – NR, Jordanu Bardelli.
“Ratoborna sam, neću dopustiti da me se eliminira”, rekla je Le Pen za televizijsku kuću TF1, u svom prvom intervjuu otkako je ranije u ponedjeljak bila osuđena. “Postoji mali put – sigurno je uzak – ali postoji”, rekla je Le Pen.
Le Pen i članovi Nacionalnog okupljanja označili su odluku suda kao demokratski skandal, preokrećući volju milijuna birača koji su glasali za stranku koja je posljednjih godina porasla u popularnosti. Taj stav ponovio je i Elon Musk, savjetnik američkog predsjednika Trumpa, kao i stranački konzervativni saveznici diljem Europe.
“Večeras su milijuni Francuza ogorčeni, ogorčeni do nezamislive mjere gledajući kako u Francuskoj, zemlji ljudskih prava, suci provode praksu za koju se mislilo da je rezervat autoritarnih režima”, rekla je Le Pen. Nakon izricanja presude, stranka je pokrenula online peticiju za “spas demokracije”.
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.