Connect with us

Vijesti

‘Ischgl skandal’ ili hoće li tužba u milijardama eura osakatiti turizam u Tirolu: Skijaška meka raširila virus po Europi?

Published

on

foto: t-online.de/imago

Stotine Norvežana, Danaca i Nijemaca zarazile su se na skijanju u Tirolu: u barovima u Ischglu igrali su „pivski ping pong“, ispucavajući lopte iz usta u krigle s pivom koje su zatim pili drugi – donosi Snježana Herek u Vecernjem.

Magična privlačnost novca ili: Što nam je pokazao Ischgl skandal“, „Pohlepa je pobijedila: Après-Ski-Mekka Ischgl postala leglo koronavirusa u Europi“, „Stotine zaraženih turista: Ischgl – Hotspot za cijelu Europu“, „Austria’s nexus of infection“, „Odugovlačenja sa zatvaranjem skijaških liftova: Zaštitnik korisnika Kolba tuži Plattera & Co.“, samo su neki od niza bombastičnih naslova ovih dana i tjedana u austrijskim i europskim, pa čak i svjetskim medijima koji izvještavaju o brojnim osudama u javnosti da su vlasti i turistička industrija austrijske pokrajine Tirol i Austrija neodgovorno raširili koronavirus po Europi.

A kao centar širenja virusa navodi se Ischgl, romantični gradić i mondeno austrijsko skijalište u dolini Paznaun u Tirolu, s nešto više od 1600 stanovnika i milijun noćenja godišnje, koji je već ugostio brojne poznate i slavne kao što su Paris Hilton, Naomi Campbell, Bill Clinton, ali i novobogataše iz svih krajeva Europe. Posebno je mnogo Rusa. Hrvatskih turista, s obzirom na to da baš i nije jeftino, uglavnom nema. Ako i dođu, mogu se nabrojiti na prste. Hrvatska elita nije baš ovdje primjetna jer se obično u vrhu skijaške sezone raštrka i po konkurentskoj Italiji, Švicarskoj i Francuskoj.

Opija se, pjeva, pleše

No, u punoj zimskoj sezoni i Ischgl, kao i još poznatiji St. Anton am Arlberg i sva ostala mondena austrijska skijališta u blizini, vrvi životom. Pije se, pjeva i pleše tijekom i nakon skijanja. Après ski barovi postali su ne samo unosni poslovni model nego i institucije. U njima se nakon završetka skijanja redovito, nakon 18 sati navečer pa do sitnih jutarnji sati, tulumari i zabavlja.

No, to je opet neka druga tema. Vraćamo se na motiv, kojim smo započeli pisanje ovog članka, „sijanje“ zaraze i Ischgl u fokusu svjetske javnosti. Dakle, što se dogodilo?

Ischgl – mondeno-tulumarsko zimovalište u Tirolu, Austrija, foto: Wochenblick

U javnost je procurila vijest da je jedan konobar iz popularnog i uvijek dupkom puna bara Kitzloch u Ischglu, zaražen koronavirusom krajem veljače, i da je danima i dalje radio, „sijući“ zarazu oko sebe. No, ni vlasnik bara ni catering tvrtke čiji je konobar bio zaposlenik nisu, unatoč obvezi pridržavanja mjera zaštite pučanstva od širenja zaraznih bolesti, prijavili lokalnim vlastima zarazu koronavirusom.

Uzbuna je nastala tek kada su posjetitelji tog bara, gradića i skijališta iz Austrije, ali i iz Danske, Norveške, Njemačke i Islanda, po povratku svojim kućama počeli naglo obolijevati i bili pozitivni na testove koronavirusa. Više od polovice Norvežana koji su se vratili svojim kućama iz Austrije pozitivno je testirano na Covid-19, kao i trećina koronavirusom zaraženih Danaca te na stotine Nijemaca iz Hamburga i Bavarske odakle je izuzetno velik broj turista bio na skijanju u Austriji.

Vlade tih zemalja su počele, jedna za drugom, stavljati gradić Ischgl na popis rizičnih područja. Među njima prva je bila islandska vlada koja je vidjela da je „vrag odnio šalu“ i 4. ožujka upozorila nadležne austrijske vlasti, preko Europskog sustava ranog upozoravanja o epidemijama, da je skupina Islanđana koja je zimovala u Ischglu zaražena koronavirusom. I ne samo upozorila nego i svrstala ovo tirolsko skijalište, uz bok Kini, Italiji, Iranu i Južnoj Koreji, u rizične zone zaraze koronavirusom. Ni to ne bi bila neka katastrofa da se austrijske vlasti nisu oglušile na inozemna upozorenja i odmah po obavijesti zatvorili Kitzloch, a Ischgl stavili u karantenu.

No, bar je zatvoren tek tjedan dana kasnije, 10. ožujka, a Ischgl je u karanteni završio još tri dana kasnije. Stranim turistima dopušteno je da napuste Ischgl i vrate se u svoje zemlje, ali očito u nekoordiniranoj akciji samo uz opasku da se dulje ne zadržavaju u Austriji. Većina se odmah i vratila, ali na stotine gostiju tražilo je novi smještaj dok su čekali letove. Golemi broj njih, mediji su spominjali brojku od tri stotine, završio je u hotelima ili apartmanima u Innsbrucku i okolici.

U karantenu je stavljeno 22 osoba koji su bili u kontaktu s oboljelim konobarom. Ali prekasno, jer i koronavirus je već otputovao u inozemstvo. Pokrajinski organi vlasti na čelu sa zemaljskim poglavarom Tirola Güntherom Platterom, te čelnici turističke industrije i skijaških liftova i žičara, našli su se u neobranom grožđu. Kud baš Tirol, poznat širom svijeta po jedinstvenoj prirodi i gostoljubivosti domaćina, skijanju i ljetovanju po poznatim i elitnim tirolskim destinacijama i svjetskoj kremi, koja tu navraća na luda after-ski partijanja, pitali su se mnogi Tirolci.

Kad su počela pitanja zašto zaraza nije prijavljena i zašto su skijališta ostala otvorena, već je bilo kasno. Virus je već eksportiran i zaraza se galopirajući proširila na nekoliko europskih država…

Nijemci posebno bijesni

Njemački mediji prednjače u skepsi, a Der Spiegel pita kako je moguće da su se Norveškoj 7. ožujka testovi turista pokazali da su zaraženi koronavirusom, na što su lokalne tirolske vlasti reagirale tvrdnjom da je „medicinski malo vjerojatno da su se gosti zarazili u baru Kitzloch“. Nakon toga se oglasio i prvi čovjek pokrajine Tirol Platter izjavom kako „svi slučajevi vode u jedan bar“, a vlasti su poslije i potvrdile da je riječ upravo o Kitzlochu.

Ili „biser“ vlasnika Kitzlocha Bernharda Zangerlea koji je za njemački portal T-online rekao, a prenijeli austrijski mediji, kako je „drsko zarazu pripisivati samo jednoj strani“, jer da su njegovi radnici virus mogli dobiti i od nekog drugoga.Sva ta uvjeravanja i prepucavanja došla su i do američke TV mreže CNN, koja je „Ischgl-skandal“ ne samo uvrstila u svoje dnevne top-vijesti nego i potražila turiste koji su u to inkriminirano vrijeme boravili u ovom tirolskom gradiću. Svoju priču ispričao je uvodno Danac Henrik Lerfeldt koji je opisao after-ski „partijanje“ u Ischglu: mnoštvo ljudi, opijanje i napijanje, ljubazni domaćini i dobra zabava. Zastrašujuću i gotovo nevjerojatnu priču ispričao je za CNN danski profesor imunologije na Sveučilištu u Kopenhagenu Jan. P. Christenen koji je rekao da ima informacije od nadležnih danskih organa da su turisti u dupkom punim barovima u Ischglu igrali „pivski ping-pong“, ispucavajući lopte iz slinavih usta u krigle s pivom, koje su potom dobili neki drugi ljudi.

Što nam pokazuje skandal Ischgl? Na jednoj strani tmurnu, grotesknu sliku suvremenog društva i turističke industrije, egocentričnost, sebičnost i neukusno pretjerivanje, zapravo dekadenciju pojedinaca punih džepova, koja neizbježno vodi ne samo njihovu osobnom propadanju nego i propadanju kulture i društva. A na drugoj strani magičnu privlačnost novca i beskrupuloznost ljudi zamagljenih moralnih obzira koji ne prežu ni pred čim kako bi utažili svoju gramzivost za novcem i postigli svoj cilj. Pa makar se radilo o ljudima i njihovim životima.

Zato je dobro da je Austrija, odnosno austrijsko Državno tužiteljstvo u Innsbrucku pokrenulo kriminalističku istragu o sumnjama je li se koronavirus uistinu proširio Europom iz popularnog bara u austrijskom skijalištu Ischgl i ako jest, da odgovorni za njegovo širenje završe pred sudom.

Treću tužbu pokrenut će, kako je najavio Kobler, on zajedno sa svojim odvjetnikom Alfredom Nollom preko njihove novoutemeljene društvene platforme, preko koje će organizirati prijavu svih oštećenih koji su zbog zaraze koronavirusom i bolovanja izostali s posla ili traže naknadu za pretrpljenu bol.

Cijeli članak o tužbi protiv države Austrije za naknadu štete teške“ milijarde eura, pročitakte u Večernjem.hr.

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved