Connect with us

Vijesti

Istina o laži zvanoj progresivizam

Published

on

Progresivizam je kultur-marksistički misaoni proces implementiran u društvo putem medija, akademske zajednice, politike i zabave. Zamaskiran u jedan perfidno podvaljen izraz koji bi izvorno trebao prestavljati napredak i boljitak, progresivizam je skup ideja osmišljenih s ciljem narušavanja identiteta i konačnog uništenja svoje žrtve, u ovom slučaju europskih naroda i njihove civilizacije. Ovdje ćemo nastojati raskrinkati osnovna načela progresivizma i njihovu stvarnu namjenu – donosi Tribun.hr.

Multikulturalnost

Ovo je jedno od glavnih načela progresivizma. Oni kažu da je rasno, etnički, kulturološki miješano društvo „napredak“ i kako je „različitost naša snaga.“ Progresivizam želi društvo bez ikakvog identiteta. Oni promoviraju masovnu imigraciju i čekaju dan kada će Europljani postati manjina u nekoć većinski bjelačkim europskim zemljama. Može li itko tko nije etnomazohistički nastrojen vidjeti išta pozitivnog u  ovome?  Kad je netko  doista slobodouman i može odvagnuti činjenice, tad može vidjeti da se u srži progresivizma kroz promicanje multikulturalnosti ne radi o napretku ili progresu starosjedilačkih naroda već o njihovom nestanku kroz gubitak političke i demografske moći.

Dokazi za ovo mogu se pronaći u demografskim predviđanjima stručnjaka koji su već odavno rekli da će praktički sve veće europske nacije u skoroj budućnosti postati manjine u vlastitim zemljama. Nije toliki problem taj što Europljani po prirodi imaju nižu stopu nataliteta. Europljana nikada u povijesti nije bio toliki broj koliko nas je danas. Međutim, problem je upravo u tome što se u Europu dovode milijuni imigranata, čime se pažnja svih institucija usmjerava na njihovo zbrinjavanje, a svaki oblik europskog identiteta automatski se zapostavlja ili direktno napada.

Modernizam

Takozvana moderna umjetnost rezultat je otvorene mržnje prema klasičnoj europskoj umjetnosti i kulturi. Progresivizam stvara i promovira ružnoću na svaki mogući način, a sve s ciljem udaljavanja pojedinca od njegove kulturne baštine. Stvaranjem modernističke umjetnosti oni zamjenjuju povijesni značaj naše kulture s takozvanim „modernim“ i „progresivnim“ monstruoznostima. Progesivci žele izbrisati prošlost i povijesni značaj naše kulture jer im ona predstavlja prijetnju, a ne zato što ju žele unaprijediti. Identitet naroda definiran je njegovom kulturom, uništenjem kulture uništava se i identitet naroda. Oni to izvode tako što napadaju kulturu na akademskoj razini, ali također zamjenjuju kulturološko izražavanje Europe, čime europska kultura gubi svoj vlastiti specifični identitet.

Seksualna sloboda

Ovo načelo progresivizma rezultiralo je kulturom degeneracije od strane zabavne industrije, pornografske industrije i masovnih medija. Seksualizacija naše kulture dovela je do pada obiteljskih vrijednosti te je stigmatizirala nagon za stvaranjem okruženja tradicionalne obitelji, koje uključuje muškarca, ženu i djecu. Kulturološki marksisti smatraju da će, ako oslobode ljude od onoga što oni zovu „seksualno ugnjetavanje,“ moći započeti proces dekonstruiranja Europe.

Proces je započeo pseudo-znanstvenik Sigmund Freud, koji je pokušao sugerirati da je to takozvano seksualno ugnjetavanje glavni uzrok nesretnosti. Seksualna revolucija, pojam koji je osmislio Wilhelm Reich, postala je manifestacija onoga što je stvorio Freud. Progresivci kažu kako je „seksualna sloboda“ oslobođenje od europskog morala i vjerske indoktrinacije.

Eros  i  civilizacija,  djelo koje  je  napisao  Herbert  Marcuse,  bilo je temelj stvaranja  okruženja „slobodne ljubavi“ u 60-im godinama prošlog stoljeća, među mladima i pokretom kontra-kulture. Knjiga govori o tome kako je potiskivanje ljudskog seksualnog nagona usmjereno prema društvenoj kontroli. Ukratko, Marcuse sugerira da je sloboda seksualne želje i principa zadovoljstva sredstvo ljudskog oslobođenja od civilizacije, odnosno europske civilizacije koju smatra „kapitalističkim Zapadom.“ Progresivci vide obitelj kao dio urote prema kojoj se želi kontrolirati ljude i stoga se nju mora uništiti.

Progresivci vide obitelj kao ugnjetavačku jedinicu koja promiče i prenosi rasizam, seksizam, homofobiju i fašizam na djecu. Oni tvrde da je obitelj patrijarhalna, autoritativna i hijerarhijska, što ona doista u osnovi i jest, ali oni to smatraju negativnim. Oni vjeruju da će nakon uništenja institucije obitelji, djecu moći ispuniti idejama „jednakosti“ i „egalitarizma.“ Metode koje pritom koriste, promiču homoseksualnost, feminizam, sve oblike seksualnih devijacija te oslanjanje na državu. Uloga oca i majke također je pod žestokim napadom, a obitelj je prozvana „općim lancem ugnjetavanja.“ Rezultati ovog fenomena vidljivi su po zakonskim promjenama gdje se brak više ne smatra zajednicom muškarca i žene, kao i tendencijama uvođenja pojma „roditelj 1“ i „roditelj 2“ umjesto otac i majka.

Bez granica

Progresivci vjeruju kako na svijetu ne bi smjelo biti granica, oni vjeruju u punu i apsolutnu slobodu kretanja svih ljudi na zemlji, ali ipak to u načelu nameću isključivo bijelcima. Ovakve težnje dolaze iz nauka komunizma, odnosno komunističke mantre o „svijetu bez granica“ i „besklasnom društvu,“ što je u praksi već rezultiralo milijunskim žrtvama potpuno nedužnih ljudi. Ideja o otvorenim granicama i prihvaćanju masovne imigracije promiče se gotovo isključivo u državama s većini bijelačkim stanovništvom s konačnim ciljem zamjene stanovništva i već spomenutog gubitka političke i demografske moći domicilnih naroda.

Zaključak

Progresivizam je odbacivanje stvarnosti i odbacivanje prirodnog poretka stvari radi utopističke iluzije prema kojoj su svi ljudi „jednaki.“ Povijest i iskustvo su nebrojeno puta pokazali da onaj tko se pokuša boriti protiv prirode, tko krši njene zakone i tko ju pokušava nadvladati, a ne uživati u suživotu s njom, je osuđen na propast i nestanak. Put kojim ćemo mi nastaviti ići naposljetku ovisi samo o nama i našoj spremnosti da se otrgnemo takvoj suicidalnoj ideji ili ju pak zdušno prihvatimo i nastavimo odbrojavati dane do našeg konačnog nestanka kao zasebnog i jedinstvenog entiteta.

Autor: Radogost Horvat/Tribun.hr

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved