Connect with us

Vijesti

ISTRAŽIVAČI OBJAVILI REZULTATE ISTRAŽIVANJA: Ovako bi vi, vaš život i vaš mozak izgledali bez Facebooka

Published

on

Koliko je upotreba Facebooka izmijenila naš svakodnevni život, postala navika i ovisnost bez koje ne možemo pokazuje opsežna studija stručnjaka sa Stanforda

Teško se riješiti navika, posebno one bez koje nam se čini da ne možemo funkcionirati. Facebook je s nama i dalje bez obzira na probleme sa privatnosti ili bez obzira na zabrinutost kako bi ta navika možda mogla utjecati na naše emocionalno zdravlje.

Iako četvero od deset korisnika Facebooka kažu kako su uzimali i kratke pauze od ove najveće društvene mreže, broj njihovih korisnika i dalje raste. Nedavna studija pokazala je kako će se prosječnom korisniku trebati platiti do 2000 dolara da bi ta pauza potrajala godinu dana.

No jeste li se ikada zapitali što će se dogoditi ako i stvarno prestanete?

Nova dosad najekstenzivnija studija bavi se upravo tim pitanjem, i pokazuje kako bi naš svijet mogao izgledati da u njemu nema Facebooka, piše The New York Times.

Posljedice bi bile vidljive odmah, posebno što se tiče našeg odnosa sa prijateljima i obitelji. Bila bi to za prosječne korisnike velika promjena, dodatni sat vremena za nešto drugo, no možda i udarac na njihovo raspoloženje.

Studija koju su napravili istraživači sa sveučilišta New York i Stanford pomaže u toj dugotrajnoj debati oko utjecaja Facebooka na ponašanje, razmišljanje i političko ponašanje aktivnih korisnika, koji se sada već broje nevjerojatnom cifrom od 2,3 milijardi.

“Za mene je Facebook jedna od onih kompulzivnih stvari, jako je koristan, no uvijek imam osjećaj kao da trošim vrijeme bez veze na njemu, da me odvlači od studiranja i da ga koristim svaki put kad mi je dosadno”, rekao je 23-godišnji student iz Madisona Aaron Kelly.

On sam procjenjuje kako oko sat vremena dnevno provodi na ovoj platformi a sudjelovao je u toj studiji, kako kaže, jer je “bilo lijepo imati izliku za deaktivaciju računa pa da vidi što će se dogoditi”.

Prije nego su u javnost izašle informacije da je Facebook iskoristio podatke svojih korisnika bez njihovog dopuštenja, znanstvenici i povremeni korisnici debatirali su o tome kako je platforma izmijenila naš svakodnevni život. Psiholozi već godinama tvrde kako je upotreba Facebooka i ostalih društvenih mreža povezana sa mentalnim problemima, posebno kod adolescenata. Ostali su povezali korištenje Facebooka, iz navike, sa mentalnim poremećajem, usporedili su ga i sa ovisnošću o drogama pa čak i sa grafikama kako zapravo ovisnost o Facebooku “izgleda u mozgu”.

U jednoj od prvih studija koja je proučavala upotrebu društvenih mreža sa našim mozgom iz 2013. godine, znanstvenici pod vodstvom Dar Meshi sa Sveučilišta u Berlinu, promatrali su kako se ponaša mozak 31 korisnika Facebooka dok promatraju fotografije sebe ili ostalih.

Otkrili su kako dio mozga koji kontrolira voljne motorne pokrete, proceduralno učenje, rutinsko ponašanje ili “navike” i procesuira i osjećaje ugode i nagrada vezane uz hranu, seks, novac i društvenu prihvaćenost, postaje aktivniji u slučaju hvale samog sebe nego drugog. A upravo ta aktivacija povezana je sa vremenom koje se provodi na društvenim mrežama.

Kada je Facebook objavio svoju analizu takvih tvrdnji, kompanija je doživjela niz kritika. Istraživanje objavljeno 2014. godine pokazuje kako se emocionalna stanja mogu prenijeti na druge, poput neke zaraze i tako ljudi mogu osjećati iste emocije bez da su svjesni te poveznice.

Podaci prikupljeni na najvećoj društveno mreži tijekom 20-godišnjeg razdoblja, iako kontroverzni, pokazuju kako stanja poput depresije i sreće mogu biti prenesena putem mreže. U eksperimentu sa korisnicima Facebooka pokazalo se kada se manje pozitivnih stvari prikazuje u News Feedu ljudi objavljuju više negativnih postova, a kada se smanje negativne ekspresije događa se suprotno. Pokazuje to da emocije koje drugi prikazuju na Facebooku utječu i na naše emocije.

Kritičari pak smatraju da je studija iskoristila podatke 700.000 ljudi i izmijenila ono što oni vide u news feedu bez da su dobili njihov pristanak za sudjelovanje u toj studiji.

Nova studija, ispitivanje koje uglavnom financira Alfred P. Sloan Foundation koji podržavaju istraživanja na području znanosti, tehnologije i ekonomije, prikazuje jednu balansiranu sliku svakodnevne upotrebe koja neće baš zadovoljiti ni kritičare ni one koji podržavaju ovu platformu.

Dokument, kao i njemu slični, nije još prošao detaljnu analizu. Među prijašnjim istraživanjima je i ono Roberta Mosquera koje je pokazalo kako oni koji se na tjedan dana ‘skinu’ sa Facebooka manje konzumiraju vijesti, manja je vjerojatnost da će prepoznati vijesti koje su iskrivljene politikom, kažu kako su manje depresivni i više uključeni u neke zdravije aktivnosti.

Times je o novoj studiji zatražio mišljenje od pet neovisnih stručnjaka.

“Ovo je impresivan rad i napravili su jako dobar posao sortiranja mogućih uzroka. To je način na koji bi se trebalo odgovarati na ovu vrstu pitanja, zlatno pravilo kako činiti u znanosti. Puno toga što smo ranije čuli o efektu društvenih mreža bazirano je na anketama”, rekao je Erik Brynjolfsson, direktor Instituta tehnologije u Massachusettsu, koji nije bio uključen u izradu ove studije.

Iz Facebooka je pak stiglo priopćenje, komentar ovog istraživanja.

“Ovo je jedna od mnogih studija na tu temu i tako ju se treba doživljavati”. U priopćenju su citirali dio studije u kojem stoji kako je “Facebook proizveo niz koristi za svoje korisnike” i da “bilo kakva rasprava o negativnim utjecajima društvenih mreža ne bi trebala umanjiti činjenicu da ispunjava duboke i raširene potrebe”.

Tim istraživača koje je predvodio profesor Hunt Allcott sa N.Y.U i Matthew Gentzkow sa Stanforda uz pomoć oglasa na Facebooku regrutirali su sudionike iznad 18 godina koji su na platformi provodili najmanje 15 minuta svakoga dana, dnevni prosjek bio je sat vremena, a oni malo teže ovisni o platformi bili su na njoj dva, tri sata ili više.

Gotovo 3000 korisnika pristalo je na ispitivanje i ispunilo detaljne upitnike s pitanjima o njihovoj dnevnoj rutini, političkim pogledima i dr. Polovica ispitanika uz novčanu naknadu, na mjesec dana deaktivirali su svoje račune na Facebooku. Bilo im je zanimljivo vidjeti koliko im vrijedi odmicanje od tako nečega. Studija je pokazala kako je riječ o prosječno 100 dolara, što je bilo približno isto kao i u prijašnjim analizama.

Tijekom tog mjeseca posta istraživači su provjeravali i koliko korisnika i zapravo ne koristi svoje profile, samo jedan posto njih nije mogao izdržati to razdoblje posta. Ispitanici su redovito dobivali poruke koje su trebale procijeniti njihovo stanje, njihovo raspoloženje, jer su smatrali kako će tako bolje pratiti njihovo raspoloženje od upotrebe upitnika koje dobivaju nekoliko sati ili dana kasnije. – prenosi NSP

Neki su odgovorili kako nisu bili svjesni što im sve platforma nudi dok se s nje nisu maknuli.

“Nedostajale su mi moje veze s ljudima, ali i naravno prikazivanje događaja na Facebook Live, politika posebno, kada znate da gledate s ljudima koje zanimaju iste stvari kao i vas”, rekla je 56-godišnja Connie Graves.

“Shvatila sam kako mi nedostaje to jedno mjesto na kojem mogu vidjeti sve informacije koje želim, jednu pored druge”, objasnila je.

Ona i ostali ispitanici ipak su imali pristup Facebook messengeru, koji je bio dozvoljen jer je, kako smatraju znanstvenici, malo drugačiji proizvod i sličniji zapravo drugim komunikacijskim servisima.

Nakon što je mjesec posta završio ispitanici su ispunili ekstenzivni upitnik i pisali o svojim promjenama u raspoloženju, dnevnim aktivnostima tijekom tih mjesec dana offline. Oni koji su uspjeli apstinirati od Facebooka dobili su oko jednog sata više vremena dnevno, a oni naj zagriženiji korisnici više od dva sata. Rekli su kako su više vremena proveli offline, družeći se sa prijateljima i obitelji ili gledali TV.

“Očekivao sam da će pokušati Facebook zamijeniti nekom drugom društvenom mrežom poput Twittera ili Snapchata ili se jednostavno baciti u pretraživanju interneta. No to se nije dogodilo i to je za mene bilo iznenađenje”, rekao je dr. Gentzkow.

U testu njihovog političkog znanja apstinenti su postigli rezultat nešto malo manji od onoga kojeg su imali prije nego su deaktivirali račun.

“Ta otkrića pokazuju kako je Facebook važan izvor vijesti na koje ljudi obraćaju pažnju. I to nikako nije trivijalno otkriće”, rekao je David Lazer, sa Sveučilišta Northeastern.

Rezultati nekoliko mjerenja političke polarizacije bili su pomiješani, a na nekim skalama zabilježeni su padovi za oko pet do deset posto.

“Teško je znati zašto. Možda je to zbog toga što mnogo vijesti na Facebooku zapravo polarizira ljude. No kada se maknu sa Facebooka to ne znači da će to vrijeme utrošiti na čitanje The New York Timesa”, rekao je dr. Gentzkow.

Najznačajniji rezultati studije mogu biti da je deaktivacija Facebooka zapravo imala mali utjecaj na njihovo raspoloženje i zadovoljstvo u životu. I tako se zapravo ne može povezati s raširenim uvjerenjem kako korištenje društvenih mreža može imati utjecaja na našu psihu.

Mišljenje je to koje se izvlači iz niza studija oko količine upotrebe društvenih medija i utjecaja na raspoloženje. Tako je jedno istraživanje koje je vodio Ethan Kross sa Sveučilišta Michigan pokazalo kako visoke razine pasivnog pregledavanja na društvenim medijima dovode do smanjenog raspoloženja u usporedbi s aktivnijim angažmanom.

No prijašnja istraživanja nisu mogla determinirati da li problemi sa raspoloženjem dolaze zbog prevelike upotrebe, ili su ćudljiviji ljudi zapravo najovisniji korisnici. Posljednje istraživanje potvrđuje drugo stajalište.

Ako je ‘teška’ upotreba Facebooka dovela do razvoja problema sa raspoloženjem, istraživači bi očekivali da će se ono popraviti uz veću količinu onog povezanog sa slabijim korisnicima. No to se nije dogodilo, iz čega se zaključuje kako su ti ‘teški’ korisnici bili ćudljiviji i puno prije nego su zagazili duboko u Facebook.

Dr. Kross naglašava kako je još prerano donositi zaključke oko psiholoških efekata odlaska sa Facebooka.

“Ono što možemo iz ovih dokumenata izvući je to da moramo znati više o tome kako društvene mreže utječu na naše raspoloženje, a ne zaključiti da veza na postoji ili da je jako slaba”, naglašava.

Iako se većinom istraživanja fokusiraju na utjecaj Facebooka na djecu i adolescente, ova se studija fokusirala i na stariju populaciju.

“U potpunosti je moguće i vrlo vjerojatno da je dinamika i opće stanje različito za tinejdžere i one koji su 30 godina stariji od njih”, naglasila je psihologinja Jean Twenge.

Psiholozi i znanstvenici tvrde kako društvene mreže stvaraju ovisnost, s čim se korisnici Facebooka ne bi složili. Novi eksperiment ponudio je niz dokaza koji to potvrđuju – nakon što je ispitivanje provedeno mnogi ispitanici su su rekli kako planiraju koristiti Facebook puno manje, i to su učinili. Tako su svoju naviku zapravo smanjili, barem na neko vrijeme.

Oko 10 posto njih i tjedan dana nakon završetka istraživanja apstinirali su, u usporedbi sa kontrolnom grupom tj. tri posto njih, a pet posto ih apstinira i dva mjeseca nakon. Nakon što je studija završila ispitivači su ih pitali koliko bi im trebali platiti, hipotetski, da ne koriste Facebook još mjesec dana. Ovaj put se cijena spustila ispod 100 dolara, iako je bilo iznimki.

“Rekla sam im 200 dolara za još četiri tjedna. Najmanje”, rekla je Graves koja se još nije vratila na Facebook.

Foto: The University of Manchester

Advertisement

Vijesti

Starešina: “Ako poruči premijeru da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da nadležnost nije važna, pitam se – za koga sad radi Laura?”

Published

on

Nakon mnogih, u Rumunjskoj traljavo odrađenih postupaka pod američkim sponzorstvom, ali ne vidjevši aferu vlastitog brata, tešku 30 milijuna €, pitam se za koga, ova predstavnica Ceausescuove zlatne mladeži (kći komunističkog tužitelja) – danas radi?

Očekivala sam da će glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi za neslužbeni ulazak u hrvatsku izbornu kampanju pričekati barem raspisivanje izbora. Krenula je prije, intervjuom na televiziji N1 prošle nedjelje. Nemam uopće problem s time da Ured europskog tužitelja (EPPO) bude aktivan i u izbornoj kampanji. Naprotiv.

Novac iz europskih fondova toliki je mamac (i hrvatskim) klijentelističkim lobijima povezanima s izvršnom (političkom vlašću) da u Hrvatskoj teško nalazi put prema onima koji bi se njime koristili kao potporom razvoju, osobito kad je riječ o manjim i srednjim poduzetnicima.

Prečesto se njime potpomažu pašnjaci bez krava i ovaca, izmišljeni voćnjaci i tulipani, a bliskost vlasti u prednosti je nad kvalitetom projekta. I logično mi je i da uoči izbora europsko tužiteljstvo naloži neko zvučnije uhićenje kako bi poslalo poruku da nadzire trošenje europskog novca, da se prijevare i potkradanje ne isplate.

No očekujem da pritom ne izlazi iz svoje uloge zaštitnika europskog novca i nadzornika njegova trošenja te da se služi sredstvima primjerenima standardima kaznenih postupaka u demokratskim državama. A da se suzdrži od poteza koji ostavljaju dojam pokušaja političkog utjecaja na izbore.

Plenković treba ustrajati

Prozvavši nekoliko puta tijekom intervjua premijera Andreja Plenkovića za ‘podizanje dimne zavjese‘ jer je osporio EPPO-ovu mjerodavnost za istrage zloporabe novca na Geodetskom fakultetu, koji prema tvrdnjama hrvatske vlade nije bio iz fondova EU-a, nego iz hrvatskoga državnog proračuna, Kövesi je duboko zagazila u sferu politike.

Europska tužiteljica može sutra zatražiti uhićenje Andreja Plenkovića ako do njega vode tragovi nezakonitoga trošenja europskog novca. Ali nije primjereno da politički proziva predsjednika hrvatske vlade insinuirajući prikrivanje kriminala. I da pritom banalizira pitanje mjerodavnosti u pravosudnim postupcima, kao nešto nevažno. Jer za nju je, navodno, važno samo – je li se dogodila prijevara.

U zapadnoj je pravnoj tradiciji pitanje odgovornosti početna točka svakoga pravosudnog postupka, točka na kojoj taj postupak pada ili ide dalje. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ako Kövesi jednoga dana odluči pokrenuti istragu trošenja novca iz francuskog ili njemačkog državnog proračuna.

Hrvatska ima vrlo neugodna iskustva s banalizacijom pitanja mjerodavnosti u slučaju tužiteljica Haaškog suda (i Arbour i Del Ponte) i njihovim ‘misijama‘ pisanja povijesti i donošenja pravde, a da bi danas kao članica EU-a bez propitivanja mjerodavnosti prihvatila svaku aktivnost nove europske misionarke pravde. Zato se nadam da će Plenković u ovom slučaju ustrajati u zaštiti nacionalnoga pravosudnog suvereniteta. I da bi učinio isto da je riječ o Sandri Benčić ili Ivanu Penavi, a ne o Nini Obuljen Koržinek. S druge strane, bilo bi mi drago vidjeti i što više EPPO-ovih postupaka zbog zloporabe europskog novca koji se zasnivaju na čvrstim dokazima, prikupljenima praćenjem tragova novca, a ne na medijskoj distribuciji privatnih poruka.

Za koga sad radi Laura?

Danas, u vrijeme pojačanoga ruskoga hibridnog rata i pokušaja utjecaja na izbore u Europi, osobito je važno da (i) glavna europska tužiteljica djeluje striktno unutar svojeg mandata. U slučaju Kövesi to je dodatno važno jer njezino obiteljsko i profesionalno nasljeđe u Rumunjskoj pozivaju barem na oprez. Kći rumunjskoga javnog tužitelja iz vremena Ceauşescua i juniorska košarkaška reprezentativka (oboje upućuje na bliskost komunističkoj dubokoj državi) ekspresni profesionalni procvat doživjela je nakon 2000., pod okriljem američke administracije koja je od nje napravila ikonu borbe protiv korupcije u Rumunjskoj.

Optužila je Kövesi mnogo vladinih dužnosnika. No suđenja su pokazala da su joj predmeti bili odrađeni traljavo, na krilima politike i medijskih kampanja, uz pomoć obavještajnih službi. Mnogi su poslije pali na sudu, uključujući i postupak protiv bivšeg premijera Victora Ponte, kojeg je 2016. natjerala na ostavku.

No sumnjivu klijentelističku aferu svojeg brata Sergiua Lascua, člana Uprave rumunjskoga državnog distributera plina Trasgaza, i njegove supruge, tešku tridesetak milijuna eura, nije primijetila. Odrađena američka antikorupcijska agenda u Rumunjskoj donijela joj je imenovanje na dužnost glavne europske tužiteljice. Ne vjerujem u tužitelje koji djeluju kao produžena ruka politike. Zato, kada Kövesi poruči hrvatskom premijeru (ma tko bio) da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da mjerodavnost nije važna, ja se pitam – za koga sad radi Laura?

Višnja Starešina / Lidermedia

Continue Reading

Vijesti

Misteriozan nestanak britanske princeze Kate povlači mnoga pitanja

Published

on

Velika Britanija, čini se, ima običaj malo-pomalo izgubiti nešto ili nekoga s radara – prvo je nestao špijun zbog kojeg su Britanci zaoštrili odnose s Rusijom, a onda je “mrak” progutao i najpopularnijeg člana kraljevske obitelji – pišu srbijanski mediji.

Princeza o kojoj se mjesecima nitko nije javljao, iznenada preminuli plemić i markiza čudnog prezimena koja bi mogla imati aferu s prijestolonasljednikom ovih su dana u središtu medijske pomame u Velikoj Britaniji.

Scenarij pomalo nalikuje zapletima romana Agathe Christie, samo što, na zgražanje znatiželjne javnosti, genijalni Hercule Poirot ovoga puta ne može riješiti misterij koji se događa na kraljevskom dvoru. Umjesto brkatog detektiva, takvim se slučajevima u stvarnosti bave operativci MI6.

Za razliku od Poirota, oni su još uvijek skloniji skrivanju informacija nego otkrivanju, pa su tako već godinama dio još jedne velike misterije koju je mogla napisati i Agatha Christie – misterija nestanka špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije.

Britanska princeza Kate zadnji put je viđena u javnosti 25. prosinca, a onda je iznenada objavljeno da će nekoliko mjeseci biti izvan javnosti zbog “operacije abdomena”.

Kensingtonska palača, međutim, uporno odbija pružiti “dokaz života” Kate Middleton – javnost je preplavljena, a točka vrenja dosegnuta je kada je na Instagram profilu kraljevskog para objavljena fotografija princeze s djecom, što govori agencije ubrzo povukle kad su shvatile da je priča o fotomontaži.

Je li princeza živa? Gdje je otišla? Ima li njezin nestanak veze sa smrću Thomasa Kingstona, bivšeg dečka njezine sestre, a sada muža sestrične princa Williama? Kakvu ulogu u tome igraju modrice koje se vide na Williamovom vratu i njegovo povlačenje s nekoliko javnih događaja? Tko se u njezino ime putem Instagrama ispričao zbog uređene fotografije?

I ima li sve to veze s markizom od Cholmondeleyja, bivšim Kateinim prijateljem, za kojeg se sumnja da je u nešto bližem prijateljstvu s princem Williamom?

Pitanja se gomilaju, odgovora nigdje, a teorije zavjere rastu na društvenim mrežama dok obožavatelji princeze pozivaju da se ona “oslobodi”. Pokret “slobodne Kate” polako zaživljava i na internetskim platformama, kao što se svojedobno dogodilo kada su obožavatelji Britney Spears, baš u virtualnom svijetu, krenuli osloboditi slavnu pjevačicu očevog nametnutog skrbništva.

Ako je princeza doista nestala, javnost doista ima razloga strahovati za najpopularniju članicu kraljevske obitelji. Ne bi bilo prvi put da su Britanci izgubili svoju “narodnu princezu”, a ne bi bilo ni prvi put da su spomenuti špijuni MI6 “izgubili” nekoga na koga su trebali paziti.

Već godinama je nemoguće pronaći obitelj Skripal, oca i kćer, Sergeja i Juliju, unatoč tome što Britanija i njeni saveznici njihovo trovanje, navodno nervnim plinom “novičok”, koriste za antirusku propagandu.

Naime, dok je služio u Oružanim snagama Rusije, sredinom devedesetih, Skripal je bio regrutiran od strane britanskih obavještajaca kako bi im prenio državne tajne. U Rusiji je 2006. godine osuđen na 13 godina zatvora jer je agentima MI6 tajno proslijedio imena ruskih agenata koji su tajno djelovali u Europi. Četiri godine kasnije pomilovan je i razmijenjen, a potom je dobio azil u Britaniji gdje je počeo raditi za britansku obavještajnu službu.

Nakon trovanja, odnosno otpuštanja iz bolnice, Skripalu se gubi svaki trag. I ne samo to, britanske tvrdnje o ruskoj krivnji nikad nisu dokazane, već su bivši špijun, kao i njegova kći Julija, potpuno nestali s radara. Isto kao Kate.

Godine 2019. majka Sergeja Skripala zatražila je od ruske policije da njega i njegovu kćer Juliju proglasi nestalima. Prema riječima Viktorije, Skripalove nećakinje, ona je zadnji put razgovarala sa svojom rodbinom 24. srpnja 2018., te naglašava da se postupci Ujedinjenog Kraljevstva “mogu smatrati otmicom ruskih građana”.

Ona smatra da London koristi Juliju Skripal kao taoca za promicanje svojih interesa, a kako piše Izvestija, “trovanje” Sergeja Skripala i njegove kćeri bilo je potrebno Ujedinjenom Kraljevstvu za zaoštravanje odnosa s Ruskom Federacijom.

Stoga je moguće da je Zapad, a posebice sama Velika Britanija, mogla inscenirati trovanje njezine rodbine vojnim nervnim agensom kako bi nametnula antiruske sankcije i destabilizirala međunarodnu situaciju.

Viktorija Skripal je ranije tvrdila da se Julija, a možda i njen ujak, ako je još živ, prisilno drže na teritoriju jedne od britanskih vojnih baza.

Britanski mediji, baš kao i u slučaju Kate Middleton, poprilično su škrti oko Skripalovog nestanka. Što se njih tiče, Julia i Sergei zapravo nisu nestali, kao što nije ni Kate. Navode da su Skripaljevi proveli dvije godine u sigurnoj kući MI6, a odatle su “odjahali” prema horizontu, u neku drugu zemlju pod nekim drugim identitetom.

Da britanske službe odbijaju provesti zajedničku istragu s Rusima i utvrđuju što im se dogodilo, a to je manje važno. Kao što je apsolutno nebitno što javnost ne vjeruje da su princezi potrebni mjeseci i mjeseci da se oporavi od operacije, jer je bila živa i zdrava, pozirala je samo 17 sati nakon poroda.

Ista se javnost, međutim, i dalje pita što se dogodilo sa špijunom ruskog podrijetla, o čemu svjedoče objave na društvenim mrežama, gdje mnogi Skripalov nestanak uspoređuju s nestankom princeze.

I glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova primijetila je neobičnu sličnost između dva misterija.

Kako je istaknula, Britanci u svemu odmah pronađu “novičok” i “ruku Moskve”, ali ne mogu pronaći princezu.

“Što sve nisu pronašli tisućama kilometara od Britanije, pa možda nađu kraljevsku osobu pred nosom.” Mislim da će, sudeći po trenutnom tempu, stići do subote. Možda će se Skripal konačno pojaviti negdje tamo, pored Kate”, zaključila je Zakharova.

Kad bi ih Poirot tražio, mogli bi se pojaviti. Do tada, teško da će britanski obavještajci iz MI6, kod kojih je svojedobno internirao i princezin suprug William, javnosti otkriti išta više od onoga što žele da mislimo i znamo.

“Jeste li svijetu pokazali Kate Middleton?” Jeste li pronašli obitelj Skripal?”, upitala je Zakharova Britance prije nekoliko dana. Nije dobila odgovor.

Umjesto toga, britanski mediji objavili su da je princeza Kate “napravila svoje prve korake natrag u život” – posjetila je svoju omiljenu farmu, izgledajući “sretno, odmorno i zdravo”. Nema fotografije princeze, ali ima izjava “očevidaca”.

“To su isti očevici koji su rekli ‘važne stvari’ o Salisburyju, Amesburyju i ‘novičoku’?” Čuo sam od drugih očevidaca da je na istoj farmi Sergej Skripal stajao za pultom i pakirao ručno rađene rezance. I sasvim slučajno, prošla je medicinska sestra iz berlinske klinike Charita, koja vikendom honorarno radi u tajnom engleskom kemijskom laboratoriju Porton Down.

Tajno je dala ekspresnu analizu Njenom Visočanstvu i otkrila ‘ruku Moskve’ i u tome. Naravno, još uvijek nema fotografija cijele ove pastorale. Zato su britanski tabloidi prisiljeni svoje tekstove popratiti starim slikama”, narugala se Zakharova ovom londonskom triku.

Continue Reading

Vijesti

Najveći muški svetac koji je ikada živio nije bio ni…

Published

on

Najveći muški svetac koji je ikada živio nije bio ni svećenik, ni biskup, ni đakon, ni pustinjak, ni redovnik nego suprug, otac i radnik – sv. Josip. (sv. Josemaria Escrivá)

Danas slavimo blagdan svetog Josipa, zaštitnika cijele Crkve i hrvatskoga naroda. Josip je bio pravedan čovjek dobra srca i velikog pouzdanja u Boga. Brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji.

Čovjek vjere i poslušnosti, vjeran čak i onda kada je poslušnost tražila od njega velike žrtve koje nije razumio. Slijedimo i mi njegov primjer i molimo za njegov zagovor jer svetost nije povlastica malobrojnih, nego poziv svima.

Sveti Josipe, brižni čuvaru Svete obitelji i zaštitniče cijele Crkve i hrvatskoga naroda, budi u nebeskoj slavi zagovornik svakoga od nas da u kušnjama života i teškoj borbi između dobra i zla ustrajemo na putu istine i ljubavi. Svojim svetim zagovorom izmoli za naše obitelji da budu Bogu odane, vjerne, pobožne i hrabre za sve životne kušnje; takve će biti jamstvo naše crkvene i narodne budućnosti.

Sveti Josipe, bdij nad našom domovinom i svim njezinim stanovnicima da nam bude blagoslovljeno prebivalište na putovanju u vječni život, gdje ćemo se jednog dana naći zajedno s Tobom, s tvojom svetom Zaručnicom i našom Majkom Marijom i sa svom nebeskom Crkvom u ljubavi, radosti i svjetlosti Presvetoga Trojstva: Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

fb/Z. G.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved