Vijesti
Ivan Zvonimir Čičak: Ustaše su bili hrvatska vojska
Jesu li onda partizani bili hrvatska vojska? “Bili su u tom građanskom ratu jedna od vojski”, odgovara Ivan Zvonimir Čičak u intervjuu za Novi list
Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak ima problema sa zdravljem, konkretno s jednom nogom, i trenutačno se nalazi na liječenju u Krapinskim Toplicama. No, to ga ne sprečava da, kao i cijeli život, prati sve što se događa u domaćoj i vanjskoj politici.
– Sve sam se slabije mogao kretati, isprva barem sa štakama do WC-a, a onda niti to. Jednostavno me ukočilo. Obavio sam sve moguće preglede, ali ništa nisu pronašli. Dva tjedna sam već u Krapinskim Toplicama i malo to ide nabolje, s hodalicom mogu hodati po sobi.
Ali, informiranje vam, pretpostavljam, unatoč tome ne pati.
– Do podne uopće ne palim televizor, nisam više u stanju podnijeti taj užas od hrvatskih medija, sve te poluinformacije. Navečer pogledam sva tri Dnevnika i još po koju seriju. Ostalo pratim na internetu, ponajprije rat u Ukrajini. Mislim da će dugo trajati, ali dobro završiti. Kad je agresija Rusije na Ukrajinu počela, sjećam se da sam ležao u krevetu i bio sam strašno tužan. Skoro da su mi suze navirale i rekao sam: »Bojim se da dolazi Treći svjetski rat. Kći odvjetnica tješila me da do toga ipak neće doći.«
Valjda neće.
– Nakon toga više ne bi bilo civilizacije, možda nešto u Aziji i Africi.
Ukrajinski otpor
Ima li Hrvatska dobar stav o tom ratu?
– Mi smo protiv rata, to je prva stvar. Drugo, ovo je agresija, znamo to iz iskustva. Ne možemo reći da smo bili u istoj situaciji kao Ukrajina jer bili smo u još goroj, nenaoružani.
Ali i Rusi su još značajno nadmoćniji Ukrajini kad je riječ o oružju.
– Iznenadio ih je, međutim, ovakav ukrajinski otpor, kao i to što su Amerika i NATO tako čvrsto stali iza njih. Moja je procjena da kako će u Ukrajinu sve više stizati zapadno oružje, a njihova vojska biti izvježbanija u rukovanju s njim, Rusima će biti sve teže.
Predsjednik Zoran Milanović ima drukčije mišljenje, da je ruska vojska toliko moćna da će njihova čizma ostati svugdje gdje stupi.
– Činjenice ga demantiraju. Rusi su bili u okolici Kijeva i nekim drugim dijelovima Ukrajine, no tamo ih više nema. Milanović je dosad dao previše neozbiljnih izjava koje je život demantirao. O ishodu rata u Ukrajini uvelike ovisi i struktura odnosa unutar Europske unije i NATO-a. Lako se može dogoditi da slavenski narodi steknu puno važniju ulogu u EU-u i nametnu se kao protuteža starim političkim garniturama i načinu razmišljanja kao da smo i dalje u 18. i 19. stoljeću. Neće se Poljacima, koji su primili tolike ukrajinske izbjeglice i oružjem pomagali Ukrajinu, moći reći za koju godinu da to više nije tema. Stvara se i snažan nordijski blok, u koji spadaju i tri baltičke članice, militantan prema Rusiji i mislim da će se oni povezati s Poljskom. Sve će to promijeniti odnose u Uniji, neće, recimo, Španjolci ili Talijani moći određivati Poljacima kako će se oni ponašati u svojoj državi. Stare europske sile više neće imati presudan utjecaj. Globalizam kao politička ideologija se raspada.
Taj je rat puno toga potisnuo u drugi plan, predsjednika, recimo, više nitko ne pita kada će odlučiti o molbi za pomilovanje Josipa Perkovića i Mustača.
– Ako uopće donese neku odluku, mislim da to neće biti do proslave Oluje u Kninu. Bilo bi mu to prerizično. Žao mi je generala, Ante Gotovine i Ivana Čermaka, koji su uletjeli u to. Oni možda razumiju business, ali politiku sigurno ne.
Tko ih je upetljao? Bila je ispočetka teza da je Milanović to organizirao, da bi valjda u tom slučaju brzo odlučio o tim molbama.
– Cijeloj javnosti, ali i meni osobno nekoliko puta, on je rekao da nema nikakve veze s tim. Pošto kupio, po to i prodao. I Čermak je tu u Krapinskim Toplicama, ali nisam još stigao s njim razgovarati. Vjerujem da nitko od njih neće reći tko ih je u ovo upetljao, ali netko očito jest.
Odvjetnik Ante Nobilo tvrdi da je isključivo on taj.
– Onda su oni bedaki ako je to istina. I nije u tom slučaju Nobilo sam, nego je iza njega cijeli lobi. Koja je namjera toga, želi li on na ovaj način opravdati svoj gubitak na sudu? Ne znam.
Možda su mu njegovi klijenti kazali da zatraži predsjednikovo pomilovanje.
– Da je i meni pomilovanje posljednja nada, rekao bih nekome da uputi i pet pisama predsjedniku Republike. Razumijem zato Perkovića i Mustača, ali mislim da nisu bili svjesni svih posljedica tog čina.
Jesu li oni uopće trebali voditi o tome računa u situaciji kada im je izbor pomilovanje ili ostanak u zatvoru do kraja života?
– Ne slažem se. Bit će predsjednika i nakon Milanovića. Osim toga, mogu ih pustiti na slobodu poslije dvije trećine izdržane kazne. Neće ta dvojica umrijeti u zatvoru.
Treba li onda odbiti njihovu molbu za pomilovanje?
– Nisam to rekao, neka o tome odluči onaj u čijoj je to nadležnosti i nakon kvalitetne javne pravno-političke rasprave. Što se tiče Milanovića, to bi pomilovanje svakako bio presedan. Neosporno je da su oni tijekom Domovinskog rata napravili nešto dobro za Hrvatsku, makar ne znam točno kolika je dimenzija toga. No, sve to ne briše ono što su prije napravili. Za ono što su radili u Domovinskom ratu, dobili su određene beneficije, odlikovanja i činove koji im nisu oduzeti. Ja sam uvijek na strani milosrđa u kršćanskom smislu, ali pomilovanje je politički akt. Milanović je nepredvidiv i ne mogu reći što će učiniti.
Ne mrziti i praštati
Spomenuli ste kontakte s Milanovićem, nekad ste i s Andrejom Plenkovićem bili dobri.
– Slušajte, sve što sam imao reći o Milanoviću i Plenkoviću rekao sam već bezbroj puta u medijima, prvo, ne želim se ponavljati i biti nekakav tračer, drugo, ne želim da to bude shvaćeno kao neka zavist, mržnja ili osveta. Trudim se biti kršćanin, nikoga ne mrziti i praštati.
Kako vam se čini reakcija hrvatske Vlade na srpsku optužnicu protiv četvorice pilota zbog raketiranja izbjegličke kolone iz Krajine u BiH?
– Taj se napad doista dogodio, nije izmišljotina. Detalje ne znam, ali sumnjam da bi Haški sud propustio to procesuirati da su raspolagali s čvrstim dokazima o tome tko je odgovoran. Činjenica je da je u toj koloni osim civila bilo i naoružanje.
Srpsko tužiteljstvo tvrdi da su samo civili stradali.
– Bili su u toj koloni izmiješani civili i vojnici. Možda je iz aviona pogođen njezin dio u kojoj su bili upravo civili. U svakom slučaju, ne opravdavam taj zločin ukoliko se doista dogodio.
Plenkovićeva vlada kaže da odbacuje te optužnice.
– Jedino što se može napraviti je da naše Državno odvjetništvo provede istragu…
… u Srbiji su već podignute optužnice.
– Nema više suđenja u odsutnosti.
Srbi toj četvorici namjeravaju suditi u odsutnosti.
– To će onda biti politikantsko suđenje samo zbog dizanja tenzija.
Nobilov je stav da bi se, kad je već do toga došlo, piloti trebali aktivno braniti u tom procesu uz pomoć hrvatske države.
– Ovo je, ponavljam, posao za DORH. Najbolje da oni sa srpskim tužiteljstvom oforme zajednički tim i krenu to istraživati.
Puno je već prošlo od rata na prostoru bivše Jugoslavije, treba li se više baviti zločinima koji su se u njemu dogodili? Nedavno se haški tužitelj Serge Brammertz žalio u Ujedinjenim narodima da Hrvatska nije kooperativna, na što mu je Milanović poručio da nas treba napokon pustiti s tim zločinima.
– Devedesetih se u Hrvatskoj jedino naš Helsinški odbor bavio zločinima. Mi smo taj posao odradili, o svojim smo saznanjima izvijestili, a ostalo nije na nama. U Hrvatskoj se procesuira Srbe koji su počinili ratne zločine, a i u Srbiji. Srbi koji su otišli odavde, vjerovali su da će ih u Srbiji dočekati kao heroje, ali ništa od toga, zakon i kazna. Srpski posebni sud za ratne zločine osudio je dosta njihovih ljudi, naročito u vezi s Vukovarom. Razgovarao sam jednom u Beogradu o tome sa srpskim tužiteljem za ratne zločine.
Možda onda taj sud neće biti pristran prilikom utvrđivanja krivice naših pilota.
– Svejedno sam apsolutno protiv toga da oni idu tamo bilo što dokazivati. Suradnja DORH-a i srpskog tužiteljstva, koja bi eventualno dovela do zajedničke optužnice, jedino je rješenje. Hrvati nisu bezgrešan narod, što su nekad Srbi za sebe tvrdili. Najgore je kad se usvoji način razmišljanja protivnika. Može nas obraniti (samo)kritičnost, priznanje vlastitih pogrešaka, nitko nije savršen. Ali, da je postojala jasna hrvatska namjera da se uništi srpsku izbjegličku kolonu, ne bi se čekalo da ona prijeđe u BiH, avioni bi je napali već na našem teritoriju.
Što mislite o uvjetima koje bi Srbiji, u pristupnim pregovorima s Europskom unijom, postavio HAZU, recimo da se odreknu jasenovačkog mita?
– To je pisao netko tko ni o čemu pojma nema. Kako bi se to oni odrekli nekog mita? Ne može ni Srbija opet skrenuti u jednoumlje. S tim da nemam ništa protiv toga da se raspravlja o Jasenovcu.
Razmjeri holokausta
Kada je srpski predsjednik Aleksandar Vučić početkom 2018. bio u Zagrebu, predložili ste mu osnivanje međunarodne komisije za Jasenovac. Koliko se sjećam, govorili ste tada da on nije u startu odbio tu ideju.
– Bilo je to po uzoru na međunarodnu komisiju koju je vodio Elie Wiesel, osnovane u Rumunjskoj kako bi se utvrdilo razmjere holokausta u toj zemlji. Za godinu dana su oni to završili, a tako bi moglo biti kada je u pitanju Jasenovac da se želi. U tom je ustaškom logoru sigurno bilo zločina, ali i u Srbiji su neki već shvatili da nije pobijeno više od osamdesetak tisuća ljudi.
S tom brojkom barata beogradski Muzej žrtava genocida, državna ustanova. Poklapa se to s poimeničnim popisom žrtava Spomen područja Jasenovac.
– Da, iako mislim da bi s tog popisa trebalo otpasti dvadesetak tisuća ljudi, koji su ubijeni negdje drugdje ili su čak preživjeli Drugi svjetski rat.
I tih 80 tisuća je posljedica povijesnog revizionizma, s obzirom na to da se u Jugoslaviji govorilo o 700 tisuća žrtava Jasenovca.
– Svako preispitivanje povijesnih činjenica možemo nazvati revizionizmom. Nije revizionizam sam po sebi negativan. Ako se dokaže da nešto nije bilo kako se ranije smatralo, to nije loša stvar. Vrijedi to, naravno, i za Jasenovac. O Jasenovcu se mora razgovarati, ponajprije ozbiljni znanstvenici.
Što bi značilo da s tog službenog popisa zaista otpadne 20 tisuća ili čak i više imena?
– Ništa. I dalje bi činjenica bila da je u Jasenovcu počinjen masovan zločin nad Romima, Srbima i Židovima, što je strašno za Hrvatsku, ljaga koju se nikad neće moći izbrisati.
Dakle, percepciju o Jasenovcu nemoguće je promijeniti.
– Nije, ni o Jasenovcu ni o NDH. Dosta je već teorija palo u vodu, znamo sada da nije bilo ni ustaškog pokolja u crkvi u Glini, Slavko Goldstein je u televizijskoj seriji o NDH o tome govorio. Srbi jesu zarobljeni i dovedeni u tu pravoslavnu crkvu, ali lokalni župnik odmah je prosvjedovao kod nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je uputio oštro pismo. Ti su Srbi onda postrijeljani izvan crkve. Iz druge skupine su u crkvi ubijena, mislim, samo dvojica. Ta glinska crkva je lažni mit, ali ljudi, njih više stotina u Glini i okolici, jesu pobijeni u to vrijeme, vidljivo je iz dokumentacije. Stoga se opća slika o NDH ne može promijeniti i dok svi u Hrvatskoj to ne prihvatimo i ne pomirimo se s tim, nećemo daleko stići. Na srpskoj, pak, strani ključnu ulogu imaju patrijarh Porfirije i pakrački episkop Jovan, koji je u SPC-u zadužen za temu Jasenovca i angažiran je u Muzeju žrtava genocida. Kada bi dvojica, trojica tih ljudi pristali da se utemelji međunarodna komisija za Jasenovac, stavio bih se na raspolaganje sa svim svojim vezama koje imam u inozemstvu. Do tada su svi s kojima sam ja o tome kontaktirao suzdržani, čekaju što će reći Srbi.
Ovaj tjedan je bio Dan antifašističke borbe, znači li vam išta taj praznik?
– Zgrožen sam bio kada sam neki dan saznao da su u Mostaru nekakvi manijaci srušili 700 spomenika poginulim partizanima. To je mogao napraviti samo morbidan ljudski um. Partizanski pokret ima malo veze s antifašizmom kakav je bio na Zapadu, ali zaista je strašno to što se dogodilo u Mostaru. Treba poštovati one koji su se u Hrvatskoj i BiH borili protiv fašizma i nacizma. Druga je stvar što je Hrvatska možda jedina bivša socijalistička zemlja u kojoj ne postoji spomenik žrtvama komunizma, to je veliki problem. Zašto u Zagrebu nema trga posvećenog žrtvama komunizma? Sada se traži vraćanje trga jednom ubojici, ali ne predlaže se trg i njegovim žrtvama, što je bolesno.
Jesu li onda partizani bili hrvatska vojska?
– Bili su u tom građanskom ratu jedna od vojski. Partizani su se borili za ideju o integralnoj slavenskoj državi, a protiv same ideje o postojanju hrvatske države. Druga je bila vojska NDH, koja je uključivala i Pavelićeve ustaše. Te su dvije vojske bile u ratu.
Ustaše su bili hrvatska vojska?
– Nego što drugo. Jesu li bili duhovi ili živi ljudi? NDH je bila hrvatska država sa svojim suverenitetom, kvislinška, marionetska, ali imala je svoj teritorij, narod, ubirala je porez, bila je država i to hrvatska.
Dražen Ciglenečki/Novi list
Obećanja Duha Svetoga
Ove će se litanije proširiti kao lavina. Tko ih bude širio imati će udjela u njegovim molitvama.
Bilo bi poželjno reći Duhu Svetomu na koju nakanu molimo litanije, da li za druge ili za sebe.
Obećanje Boga Oca
Onima koji će najmanje triput tjedno moliti ove litanije
1. Istrgnut ću te na očigledan način iz ruku neprijatelja.
2. Otkloniti ću zapreke koje ti se nalaze na putu savršenosti.
3. Dat ću ti anđela čuvara koji će te braniti od zasjeda đavolskih.
4. Ti ćeš ustrajati na putu kreposti.
5. Ti ćeš potpuno spoznati svoje nedostatke.
6. Ti ćeš zadobiti snagu da se oslobodiš svojih grešnih navika.
7. Ja ću učvrstiti tvoju vjeru, tvoju nadu i tvoju ljubav.
8. Ja ću te izbaviti iz materijalnih potreba.
9. Tvoja će obitelj živjeti u skladu i uzajamnoj ljubavi.
10. Tko bi želio pomoći svome bližnjemu, treba barem pola godine dnevno moliti ove litanije.
Litanije
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova! Amen!
1. Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se u srcu sluge svojega!
Molimo Te usliši nas!
2. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti u stalnoj nazočnosti Božjoj!
Molimo Te usliši nas!
3. Duše Sveti, koji si čašćen s Ocem i Sinom, nauči me živjeti po volji Božjoj!
Molimo Te usliši nas!
4. Duše Sveti, koji živiš u Srcu Sina Božjega, nauči me da Te bolje upoznam i iskrenije ljubim!
Molimo Te usliši nas!
5. Duše Sveti, koji se brineš za slavu Boga Oca, nauči me živjeti u savršenom predanju i povjerenju u Boga!
Molimo Te usliši nas!
6. Duše Sveti, koji si se pojavio u obliku gorućih jezika, zapali u mom srcu vatru svoje ljubavi!
Molimo Te usliši nas!
7. Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti!
Molimo Te usliši nas!
8. Duše Sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti Sveto Pismo!
Molimo Te usliši nas!
9. Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u miru i ravnoteži duha i duše!
Molimo Te usliši nas!
10. Duše Sveti, gorući Ognje ljubavi, nauči me živjeti mudro i strpljivo!
Molimo Te usliši nas!
11. Duše Sveti, prepuna Riznico milosti, nauči me da shvatim vrijednost trpljenja!
Molimo Te usliši nas!
12. Duše Sveti, Djelitelju svih milosti, nauči me živjeti ponizno i skromno
Molimo Te usliši nas!
13. Duše Sveti, beskrajna posudo Milosti, nauči me da ispravno koristim dragocijeno vrijeme!
Molimo Te usliši nas!
14. Duše Sveti, iz čije riznice ništa ne propada, čuvaj me od svake sebičnosti i oholosti!
Molimo Te usliši nas!
15. Duše Sveti, čije bogatstvo nitko ne može procijeniti, nauči me da se odrečem nekorisnih predodžbi i misli!
Molimo Te usliši nas!
16. Duše Sveti, Djelitelju svih darova, nauči me da izbjegavam nekorisna djela i besmislene, prazne riječi!
Molimo Te usliši nas!
17. Duše Sveti, od čije Punine svi mi primismo, nauči me šutjeti i u pravo vrijeme pronaći pravu riječ!
Molimo Te usliši nas!
18. Duše Sveti, Ti vječna Ljubavi, nauči me davati dobar primjer drugima!
Molimo Te usliši nas!
19. Duše Sveti, Ti beskrajna Dobroto, podari mi ustrajnost u dobru!
Molimo Te usliši nas!
20. Duše Sveti, Ti ljubazni Učitelju, nauči me dobrom odnosu s ljudima!
Molimo Te usliši nas!
21. Duše Sveti, Ti dragi Prijatelju duša, nauči me da nikoga ne osuđujem ili nepravdu izrečem!
Molimo Te usliši nas!
22. Duše Sveti, Ti usrečujuće Svjetlo duša, nauči me da uočim potrebe drugih i ne propustim nijedno dobro djelo!
Molimo Te usliši nas!
23. Duše Sveti, Ti Oče bjednika, daj da spoznam svoje pogreške!
Molimo Te usliši nas!
24. Duše Sveti, Ti koji činiš čudesa u dušama, vodi me kroz budnost do savršenosti!
Molimo Te usliši nas!
25. Duše Sveti, kojemu ništa nije sakriveno, nauči me odbijati zasjede đavolske!
Molimo Te usliši nas!
26. Duše Sveti, koji poznaješ budućnost svijeta, pomozi mi da se otrgnem zavodljivostima tijela i đavla!
Molimo Te usliši nas!
27. Duše Sveti, koji znadeš i moju budućnost, stavi pod svoje okrilje i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude! Molimo Te usliši nas!
28. Duše Sveti, nauči me živjeti s Tvojom božanskom pomoći: na veću slavu i čast Božju, za spasenje duša i na radost Božjoj Majci Mariji, te tako jednom uzmognem umrijeti kao korisni sluga Božji! Molimo Te usliši nas!
R. Pošalji Duha svojega i postat će. O. I obnovit ćeš lice zemlje.
Pomolimo se:
Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što
je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen
Preneseno s portala Rastimo u Vjeri. Podijelite ovo s prijateljima!
Izbori su pred vratima, ali nikako da pozvone. Oporba je u “niskom startu”, a Plenki nikako da pusti zeca da potrči. Ne zna se ni bazični izborni model – piše Zvonimir Hodak u direktno.hr.
D’Hondtov? Mnogi su mišljenja da je taj model ustvari neka vrsta algoritma koji se naziva “brkov” izborni model. Drug “brk” odnosno drug Staljin je još nekih davnih godina izrekao mudrost ondašnje epohe: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove”. Ili još genijalnije: “Ako se izbori dobro organiziraju onda se ne mogu izgubiti”.
Kad čovjek bolje razmisli onda famozna dva “burduševa” mandata i nisu neka velika enigma. Nema stoga ni jednog razloga za padanje “u nesvest” ako se kojim slučajem opet Ivana Kekin, mali Peđa, naša Kate, Urša Raukar, Šokre iz Samobora, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Jurica Pavičić i ostala znana ekipica okupe na Trgu svetog Marka. Dugo nisam na njihovim samoupravnim facama vidio toliko optimizma kao kad su vidjeli toliko ljudi koji su došli vidjeti što se to događa. Naravno, zlobni dio mene odmah me podsjeti na staru istinu koja glasi: “Optimist je u pravilu loše obaviješteni pesimist”.
Jednom su Hrvateki dali povjerenje Račanu, drugi puta Milanoviću, i oba puta su se opekli. Pogledajte samo kako su rasprodali banke, INA-u, hotele i ostale “nekretnine”. Za visoko kvalificirane lijeve lažove za “rasprodaju” je kriv isključivo “krivousti” bivši predsjednik. Tu prijesnu laž i dan danas k’o “kukavičje jaje” podmeću u svojim medijima. Kad im postaviš pitanje koja velika firma, koja velika banka, koja naftna kompanija je prodana strancima za vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana, onda podsjećaju na stari ruski vic. Rus i Amer čekaju vlak u moskovskoj podzemnoj željeznici. Rus, pun ponosa, podsjeća Amera: “Joe, sjećaš li se kad si zadnji puta, pred deset godina, bio u posjeti Moskvi koliko smo morali čekati da dođe vlak. A vidiš danas!” “Ok, Vladimire Vladimiroviću”, odvrati Amer “Sve je to lijepo, nemoj se ljutiti, ali mi ovdje čekamo već sat, a vlaka nigdje!” “Da!”, nakašlje se Rus, “a što vi radite crncima?” Tako je i danas. Dok se istina probudi i navuče gaće, laž je već prošla pola svijeta.
Markovina širi mržnju
Na fejsu se oglasio hercegovački franjevački provincijal Grbeš: “Markovinin roman je zlo iskazano riječima”. Idem malo pogledati o čemu se tu radi. Fra Jozo Grbeš reagira na roman (?!) Dragana Markovine koji se zove “14. februar 1945.” i posebno naglašava da autor širi mržnju. Naime, Draganče Markovina nas je “počastio” romanom o ubijenom fra Leu Petroviću. Fra Jozo tvrdi da je fra Leo bio ponosan i pravedan čovjek i da su ga ubili partizani zajedno sa 600 hrvatskih svećenika, a stotine drugih nevinih osudili na dugogodišnje kazne zatvora. Kao, recimo, Alojzija Stepinca. Stara je to i ružna komunistička priča. No nešto drugo je zanimljivo. Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i ostali ljevičarski jugofilski “istoričari”, pisci knjiga o Miki Špiljku, glorifikatori Tita i 6. ličke ne mogu nam prodati više lažne povijesti nego li su nam do sada već prodali. Stoga su sad počeli pisati romane, snimati filmove o Titu, Sutjesci, Neretvi…
Ne spominju godinu “Annus martyrum”, ne pišu o njoj. A to je godina 1945. kad je u mjesecu veljači ubijeno 45 franjevaca. Sukobili su se do zuba naoružani fratri i goloruki partizani. To je, naime, sadržaj romana novopečenog romanopisca Dragana Markovine. Profa “istorije” iz Splita odlučio je sad svoju lažnu povijest pretočiti u književnost. Fra Bernardin Škunca tvrdi da je naš Dragan u tom “romanu” iskalio toliko mržnje prema provincijalu fra Leu Petroviću da je teško povjerovati kako “ovaj čovjek živi u 2024. godini”. Dragi fra Škunca, ne samo da živi nego nam piše povijest, obrazuje studente, a sad čak piše romane. Njegov roman je odmah našao u Hrvatskoj izdavača koji čeka u redu da ga izda. Izdaja, izdavači, lustracija…
Sad kad ga je krenulo, Draganče će sigurno nastaviti s pisanjem povijesnih romana ako s vremenom ne prijeđe na epove. Očekuju se povijesni romani i Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Ante Tomića, Ive Goldsteina, Roberta …. Prodavat će se kao džepna izdanja, po sniženim cijenama na novinskim kioscima i pred zagrebačkom Arenom prije i nakon koncerata Prije (i nakon) Lepe Brene kako bi se svekoliki hrvatski puk uputio u naše nove književne trendove i upoznao s talentom naših povjesničara/književnika. Izdaja i izdavaštvo, baš nekako ide ruku pod ruku….
No, ne treba razbijati glavu – sitnicama. Treba uzeti ciglu!
Stop (the) VAR in Croatia. Najbliži istini je Dostojevski: “Tolerancija će doći do takove razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje kako ne bi uvrijedili imbecile”.
Svestrani borac za Jugu…
Sjajan je člančić u subotnjem Jutarnjem napisao svestrani borac za Jugu Yu-rica Pavičić. Naš se Jure ufatio sirotog Mateja Frane Maslića koji je za 500 eura nešto muljao s imigrantima. Matej-Frane je član Domovinskog pokreta, a Yu-rica je onako od oka zaključio da ga “sirotog očito nije poškropila pamet”. Jure ima saznanja s “višeg mjesta” da se nesretni Matej-Frane šepurio u majici HOS-a i vrijeđao splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića… “zato što je ovaj, jelte, zna se, Srbin”. Jura je “jelte, zna se, loše obaviješten optimist. Njega je Bog poškropio istom onom pameću kojom su iz kante poškropili i Antu Tomića. Da nije tako onda bi već shvatio da Srbi već jako dugo nisu predmet mržnje u državi Hrvatskoj.
Imaju zagarantirana tri zastupnika u Saboru, u vladajućoj su koaliciji, lova obilno curi Pupovčevoj stranci i SPC-u… Oni zadovoljni, pa bi trebali biti i Yu-rica, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Bora Dežulović, Bojan Ivošević… Mrzitelji su na ovim prostorima Jugoslaveni. Od onih koji daju imena ulicama u Splitu jer su 1920. u Rapalu poklonili dio hrvatske obale Mussoliniju, preko onih kojima su podignuti spomenici za pišanje na Rivi, do onih koji su se od 1941-45. borili za Jugu, a protiv Hrvatske itd. To su obično oni koji su samo legalno državljani ove prelijepe Hrvatske, ali srce i dušu su zadržali u bivšoj “prestolnici”. Možda je mržnja prejaka riječ za te puzavce. To su zapravo izgubljene duše. Njih treba u stvari žaliti.
Živjeti u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, a patiti iz dana u dan za “Kućom cveća”, Kalimegdanom, bratstvom i jedinstvom i cinkati Hrvatsku gdjegod stignu i kogagod “ufate”. Zar to nije nisko, jadno i odurno? U izvješću Europskog tužiteljstva za 2023. “Hrvati su daleko ispred svih po prijavama građana EPPO-u…”. Dokaz tome je i ovaj mali “cinkeraj” našeg Yu-ice o nepoškropljenom Matej-Frani i njegovih “popušenih” 500 eura.
Sve mi se nekako čini da je Yu-rica Pavičić u nekom svom “predživotu” možda ipak radio u Cinkarni Celje.
Izgleda da je počelo. Vijest iz Mostara: “Iz parka u Mostaru nestao kip Bruce Leeja!” Možda i s Rive nestane kip Miljenka Smoje….. Ne bi mi teško palo jer što sam stariji sve mi lakše pada…
Da je bar sve u životu lako kao udebljati se…!
Ovidije je rekao: “Da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora?” Da je Split bio sretan, tko bi znao za Miljenka Smoju, Juricu Pavičića i Antu Tomića…
Zdrav čovik ima tisuću želja, bolestan samo jednu, “da ih je dobit u nedilju…”
Apel na fejsu: “Hitno treba obustaviti provjeru diploma. Ostat ćemo bez stručnjaka”.
Ivan Ico Grbeš ima “pitalicu” o savršenom muškarcu. Budi se u pet ujutro. Vježba svaki dan. Slaže svoju posteljinu. Čisti svoju sobu. Radi naporno. Ne pije. Pomaže u kuhinji. Čita svaki dan. Ide na spavanje u 22 sata. Gdje možemo naći takvog? U zatvoru !
Dok “možemo” ili “nož-emo” iz dana u dan u ljevičarskim medijima čitati umotvorine Jurice Pavičića, Ante Tomića ili Rudanice, Hrvoja Hitreca ne možemo. Jedan od ponajboljih naših pisaca i sigurno najduhovitiji bloger piše “Hrvatske kronike” u “Projektu Velebit”. On se ne prodaje za sitne škude, ne gura se, pa ga se treba tražiti i pronaći… Evo samo djelića iz njegove zadnje kolumne od 20. veljače ove godine:
“Okupila se boljševička bratija na Trgu sv. Marka. Urnebesna subota prošlog tjedna, imala je pečat naizgled prevladane prošlosti, u mizernom doduše valu je podsjetila na komunističku revoluciju i što bi nam mogla donijeti (i što nam je bila donijela). Okupila se, znači ljevica, ultraljevica i boljševička bratija na Trgu sv. Marka, jer manjeg nisu mogli naći…”
Kratko, jasno i istinito! Njegove su kolumne bez denunciranja, istinite, duhovite, gotovo mala književne satire, ali uvijek čitljive.
Charles Dickens je jednom napisao: “Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika.”
Definicija pravde u Hrvata je obično “presuda u tvoju korist”. Sve što je jugo-nostalgičarsko slilo se na Markov trg pred crkvu sv. Marka s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem. Trebalo je vidjeti te plakate i čuti deračinu iz mikrofona. Radilo se u biti o jednom velikom samo denunciranju i političkom striptizu. Prosvjed na Markovu trgu je zapravo donio najviše političke koristi HDZ-u.
Mnogi koji su do sada redovno pljuckali po HDZ-u i AP-u odjednom su se imali priliku otrijezniti. Stoga vladajući trebaju raspisati izbore što prije dok ne izblijedi “sjajna” slika Beljaka, Peovićke, Sandre, Mirele, Anke… i ostalih ocvalih političara.
Sad će početi lov na Zajeca
Zagreb se polako budi. Paralelno uz Gay paradu održat će se i Anti-gay anti-parada čiji će protagonisti nositi parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo”.
U tijeku je VAR-gate, odnosno strip-tease Hrvatske nogometne lige. Počela je hajka, padaju ostavke, cure snimke iz soba za “varanje”. Da je dosadno, nije. Šest klubova na čelu s Dinamom i Rijekom se izjasnilo. Liga ima deset klubova. Igraj pošteno i pazi na druge ili gazi druge – pitanje je sad? Kao iz Zajčeve opere Lizinka, pojavio se u Dinamu Zajec. Sad će početi lov na Zaj(e)ca. Lovci su naoružani do zuba, a Zajec, zeko?
Navodno je sveti otac Franjo primio dvojicu gorljivih štovatelja Marijanskog kulta iz redova Crvene braće: opata Andreja Prisavskog i gvardijana Zorana od Pantovčaka. Na Papinu zamolbu da mu otpjevaju neku marijansku pjesmu, spremno se odazvaše otpjevavši mu složno “Marjane, Marjane…”
U vrijeme slanja srpskog svemirskog broda na Mars, s Marsa je stigao de-marš.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
Vijesti
U Podcastu Velebit – Velimir Ponoš: Jake sličnosti između propasti Rimskog Carstva i današnjih EU/SAD
Gost u Podcastu Velebit je novinar i kolumnist Velimir Ponoš
– Natalitet – zašto Hrvati više ne žele imati puno djece? – Mjera uvođenja majke odgajateljice za majke s troje i više djece?
– Rad u Hrvatskoj – Kako je moguće da je jeftinije platiti plaću stranom radniku, osigurati mu smještaj, učenje hrvatskog jezika i učenje zanata? Kada bi se svi ovi troškovi zbrojili, naš domaći čovjek bi mogao imati plaću vrlo sličnu onoj u Irskoj, Njemačkoj itd. Pa čak i veću jer ne bi si morao plaćati smještaj.
– Znači, iselimo naše mlade, radno sposobne, potentne, stručnjake koje smo školovali, u neke druge zemlje, a nama će biti dobri neki strani ljudi koji Hrvatsku ne poznaju, ne vole i ne zanima ih boljitak ove zemlje… – Kakva je to logika, je li to slučajno ili planiranio?
– Velika seoba naroda nekad i danas? Hibridni ratovi s ciljem pokretanja velike mase ljudi?
– Vojni rok i obuka u vojnim vještinama? Je li povijesno ratnička Europa postala pacifistička regija koja se pretvara u mlitavu civilizaciju?
– Ante Starčević je upozoravao da narod bez vjere i morala nema nade za boljitak i napredovanje?
“Muslimani u Bosni nisu turske pasmine, nego hrvatski plemići, najstarije i najčistije plemstvo Europe”
N. Kajkić: Ratni zločinci iz Vukovara uredno u Srbiji uživaju hrvatske mirovine!
KAKO I ZAŠTO JE KONOPLJA ZABRANJENA?
Hitrec: Crveno-boljševička bratija na Trgu sv. Marka
Roberto de Mattei: Crkva i masonerija – Tajni susret u Milanu, cure informacije…
“Muslimani u Bosni nisu turske pasmine, nego hrvatski plemići, najstarije i najčistije plemstvo Europe”
N. Kajkić: Ratni zločinci iz Vukovara uredno u Srbiji uživaju hrvatske mirovine!
KAKO I ZAŠTO JE KONOPLJA ZABRANJENA?
Hitrec: Crveno-boljševička bratija na Trgu sv. Marka
Roberto de Mattei: Crkva i masonerija – Tajni susret u Milanu, cure informacije…
-
Vijesti3 tjedna agoKRVAVE RUKE GUŠTINA I MANOLIĆA Spaljeno Srce Stepinčevo
-
Vijesti1 tjedan ago“Muslimani u Bosni nisu turske pasmine, nego hrvatski plemići, najstarije i najčistije plemstvo Europe”
-
Vijesti3 tjedna ago‘Svi likovi u filmu 260 days, koji tumače one koji su silovali i tukli u Dalju, nosit će imena stvarnih zločinaca’
-
Vijesti4 tjedna agoBILA MRTVA 27 minuta, probudila se i opisala svoje iskustvo: Njezina poruka tjera strah u kosti
-
Vijesti3 tjedna agoEKSKLUZIVNO: Insider otkriva zapanjujuće nove detalje papinih vatikanskih manevara
-
Vijesti2 tjedna agoHODAK – Pita novinar Cigu: “Jeste li politički aktivni? Nisam burazeru, ja sam ti sitni lopov”.
-
Vijesti3 tjedna agoGeograf al-Idris: Džervasije (Hrvati) u araboislamskim vrelima od 10. stoljeća
-
Vijesti2 tjedna agoN. Kajkić: Ratni zločinci iz Vukovara uredno u Srbiji uživaju hrvatske mirovine!