Connect with us

Vijesti

Ivica Šola: ‘Konačno smo saznali zašto je projekt multikulturalizma propao. Kriv je Edo Pezzi’

Published

on

Europska unija, pa onda i Velika Britanija, kao jednu od svojih temeljnih vrijednosti navodila je multikulturalizam.

Od početka, zbog široke lepeze ljudskih, građanskih i socijalnih prava, Europa je jedno od najugodnijih mjesta za život, pa je kao takva bila oduvijek najpoželjnije odredište za useljavanje ljudi iz različitih kultura i rasa. Multikulturalizam kao politički i vrijednosni projekt nametao se sam od sebe.

Onda, najednom, kao grom iz vedra neba, odjeknula je rečenica legende jugoslavenskog sportskog novinarstva Ede Pezzija, izrečena u Berlinu, koja glasi: „Projekt multikulturalizma je propao!“ Potom je Edo Pezzi istu tvrdnju ponovio i u Londonu, što je odjeknulo ne samo Europom, nego i svijetom.

ANGELA, DAVID, MACRON…

Dakako, nije Edo Pezzi izrekao ovu rečenicu ni u Berlinu, niti u Londonu. Izrekli su je u kratkom vremenskom razmaku njemačka kancelarka Angela Merkel i tadašnji britanski premijer David Cameron. Razlog propasti mulikulturalizma je jednostavan: zadnjih desetljeća u Europu se doselilo svašta, kako je rekao Edo, lica država i europskih metropola stubokom su se promijenila, a sigurnost građana ozbiljno je dovedena u pitanje. To samo ćorav čovjek ne vidi, ili osoba kokošjeg pamćenja u odnosu na Europu od prije samo nekoliko desetljeća, pa i Englesku o kojoj je točno govorio „rasist“ Edo.

Francuski predsjednik Macron, pak, otišao je korak dalje u izričaju pa je ono što se zbog (ne)kontroliranih imigracija nedavno događalo po francuskim gradovima nazvao „separatizmom“, koji je posljedica propasti multikulturalizma, jer postoje naselja, kvartovi u mnogim francuskim gradovima gdje policija ne smije ući, i gdje cvjeta kriminal svake vrste, a francuske vlasti tamo ništa ne mogu, jer se radi o gradovima u gradu, o državama u državi, dakle – separatizmu. Zašto? I tamo se svašta naselilo…

„To je bio sasvim drukčiji narod od ovoga sada. Svašta je došlo u tu zemlju“, rekao je Pezzi, i to je činjenično stanje čak i za britansku vladu i parlament. Za informaciju ovoj našoj, pa i globalnoj medijskoj moralnoj policiji, i britanska vlada se slaže s ovom konstatacijom Ede Pezzija.

Zato, kako bi spriječili da se na Otok i dalje svašta doseljava, dolazi novi zakon o migracijama i migrantima gdje će oni koji će nedopušteno prijeći La Manche automatski u zatvor na četiri godine, a radi se i o reviziji sustava azila.

Priti Patel, ministrica unutarnjih poslova u Johnsonovoj Vladi, ovaj zakon smatra „najvećom revizijom britanskog sustava azila u posljednjih nekoliko desetljeća“.

Oni, pak, koji pomažu da se u Britaniju „svašta doseljava“, prema prijedlogu, mogli bi biti osuđeni na doživotni zatvor. Sustav ulaska migranata na Otok stoga će uključivati i „rigorozne procjene starosti“, kako bi se spriječilo da se odrasli predstavljaju maloljetnicima, izvještavao je ovih dana rasistički Guardian.

Stoga vlada razmatra upotrebu radiografskih metoda rentgenskih snimki kostiju šake i zapešća „radi utvrđivanja stvarne biološke dobi, tj. starosti imigranata“. (Navedene metode se standardno koriste u medicini kada je nužna procjena biološke dobi maloljetnih osoba, I. Š.).

Tu je i odredba koja bi spriječila da se „izbjeglički status dobije na neutemeljenim tvrdnjama“, pa onda, mic po mic, i državljanstvo. Naime, jedna od takvih tvrdnji, finti koje migranti prodaju, posebno iz islamskog svijeta, da su homoseksualci i da im u matičnim zemljama prijeti smrt ili zatvor zbog toga, a nisu. LGBT udruge potom zakukuriču (sada možete i mene nazvati homofobom) i eto vam novog „Engleza“ koji bi te iste LGBT osobe u svojoj zemlji kamenovao kada bi organizirale povorku ponosa.

Velika Britanija je domovina liberalizma, visoke demokracije i tolerancije u kojoj je Pakistanac gradonačelnik glavnoga grada. Ljudi raznih rasa sjede i sjedili su u britanskoj vladi. Zašto onda donose ovakav zakon? Jer su rasisti? Jer su vlada i parlament rasistički? Ne, zato da bi, kako je rekao Edo Pezzi u svojoj „skandaloznoj“ izjavi, stali na kraj činjenici da se „svašta doseljavalo u tu zemlju“.

UBIJ GLASNIKA

A onoj mladoj novinarki koja je Pezzija u jednom dnevnom listu jedna od prvih nazvala rasistom (sada sam ja i seksist), preporučujem da se, budući da je vruće vrijeme, prošeta lakše odjevena pojedinim dijelovima Birminghama ili Londona, svejedno, pa se na licu mjesta uvjeri o onome što je „rasist“ Edo Pezzi tek usput (!) spomenuo, analizirajući finale, a puritanci u medijima od te jedne rečenice koja je točna, iskonstruirali nepostojeći problem „rasizma“. Nakon te šetnje, neka ova dama ponovno sjedne za tipkovnicu i možda će promijeniti mišljenje o Pezzijevoj „rasističkoj izjavi“.

Multikulturalizam nije propao, on zapravo nikada nije niti zaživio. To je napisao jedan od najvećih sociologa današnjice, pokojni Zygmunt Bauman kojeg sažimljem: To što su nazivali multikulturalizam bio je multikomunitarizam, gdje ljudi nisu živjeli jedni s drugima, već jedni pored drugih, ne želeći se integrirati. Inače, i Bauman je iz komunističke Poljske kao Židov imigrirao u Englesku i dao svoj ogroman doprinos toj kulturi.

Ovo nije obrana Pezzija (od čega, zapravo?). Ovo je zahvala svima koji su u Pezzijevoj izjavi vidjeli rasizam, jer konačno znamo tko je kriv zašto je projekt multikulturalizma propao. Kriv je Edo Pezzi. Zato, stara totalitarna metoda, ako ne možete ubiti lošu vijest (istinu), „ubijte“ njezinog glasnika…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved