Connect with us

Vijesti

Ivica Šola: Porfirije i Irinej Bulović, psihoanaliza jednog fenomena

Published

on

Freud nastanak religije vidi u simboličkom ubojstvu oca, koje znači novi početak, ali otac od omraženog suparnika ipak preživljava, ovaj put kao totem, kao objekt štovanja. Dakle, začarani krug, oca se ne možeš otarasiti jednom kada te je stvorio.

Izbor bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, Porfirija, za novog srpskog patrijarha, čiji je duhovni otac Irinej Bulović, dobio je toliko medijskog odjeka, kao i druge vijesti iz regiona, kao da se radi o nečemu što bi se ovdje bilo koga trebalo ticati više od reforme sudstva.

Porfirije, pretvoren u duhovnu vertikalu Hrvatske, kao da je postao papa, a ne patrijarh jedne etnofiletske crkve u kojoj se baš zbog tog pridjeva ništa neće promijeniti s obzirom na narav iste, odvijeka slizane sa srpskom mitomanskom politikom, za psihoanalizu.

Srpska pravoslavna crkva nastaje kao privatna crkva dinastije Nemanjića, pa su članove ove dinastije, među kojima je bilo bratoubojica i perverznjaka svake vrste, zauzvrat proglašavali svecima. Od početka radi se o sakralizaciji države i politizaciji religije. Ovaj princip vidimo i kod drugih pravoslavnih crkava, posebno kod Rusa, i u vjerovanju tamošnjih slavofila o mesijanskoj ulozi (srpska inačica “nebeskog naroda”) države Rusije u povijesti.

SLJEDBENICI JUSTINA POPOVIĆA

Novi srpski patrijarh Porfirije ne može iz tih cipela. Njegov mentor koji ga je cijelo vrijeme gurao, vladika Irinej Bulović, sljednik je nauka najutjecajnijeg srpskog teologa Justina Popovića.

Popović u svojoj teologiji, u skladu s tradicijom pravoslavlja, izlaže nauk o neodvojivosti vjere i države, ali ne u islamskom, teokratskom smislu, nego da pravoslavlje mora biti duša vlasti. Irinej je, prema tom Popovićevu nauku jedinstva Crkve i države, sukladno duši pravoslavlja od početka, bio siva eminencija svih vlasti. Bio je blizak i Slobodanu Miloševiću, koji ga je nazivao svojim “stupom” u SPC-u, pa onda i Vučiću, s kojim je uvezao i svog pulena Porfirija.

Irinej je bio blizak i Borisu Tadiću, koji je njegova “duhovnog sina”, danas patrijarha Porfirija, ugurao da vedri i oblači medijima u Srbiji kao šef Komisije koja je davala koncesije. Tu se Tadić bio malo naljutio na Irineja Bulovića i njegova “sina” Porfirija, jer su neke TV postaje s nacionalnom koncesijom prodane strancima, no na kraju su ipak završile u rukama Vučićevih naprednjaka, koji su usisali cijelu Tadićevu stranku.

Vučić je danas praktički faraon, bez opozicije, a ti isti Vučićevi tajkuni ušli su u međuvremenu i u vlasništvo važnih hrvatskih medija, pa ovo “bombardovanje” vijestima iz regiona u “našim” medijima ne čudi.

Vučić i Porfirije iznimno su bliski, pa bi mu Porfirije trebao pomoći oko čvora zvanog Kosovo, da Vučić izađe i pošten i greben, na starom pravoslavnom principu sakralizacije države i politizacije religije. Vučić sit i ovce na broju.

Premda Porfiriju poput vodopada cure citati evanđelja, pa će reći da je on Srbin, ali prije svega “hrišćanin”, te da u svakoj osobi gleda sliku Božju, no kada se dirne u Vučićevu agendu, koji je pojam “velikosrpstvo” zamijenio pojmom “srpski svet”, od Makedonije preko Crne Gore do Hrvatske, najednom se od graditelja mostova pretvara u Vučićeva portparola.

Tako, kada je Sonja Biserko u povodu obljetnice Daytona Republiku Srpsku nazvala srpskim ratnim plijenom uz blagoslov međunarodne zajednice, hrišćanin Porfirije najednom je evanđeoski jezik zamijenio političkom apologijom izjavivši da je to “orkestrirana kampanja protiv Republike Srbije, njenog predsjednika i njene vlade i bezmalo čitavog srpskog naroda”.

U redu, ali što s evanđeljem i “slikom Božjom” nad kojom je tamo, u Srebrenici, učinjen genocid?

Porfirije je jednako tako – nakon što Vučić nije uspio pučem srušiti put Crne Gore k euroatlantskim integracijama, taj posao odradila je SPC pod krinkom uličnih litija (molitvi) – stao u obranu jednog od Amfilohijevih desnih ruku koji je sudjelovao u rušenju Đukanovića, vladike Joanikija, stavivši ga živog u rang sveca.

Što je pak Duh Sveti radio dok se birao novi srpski patrijarh, uistinu ne znam, ali znam da se i za vrijeme Karađorđevića, i komunista (Udbe), pa i sada, za vrijeme Vučića u janjećoj koži, teško izabiralo patrijarha bez blagoslova vlasti. Ovdje treba reći da je sam Porfirijev “otac” Irinej Bulović u intervjuu za “Pečat” jasno rekao da je u prošlosti na izbor patrijarha utjecala Udba, te da “ni danas nije drugačije”. Inače, Irinej Bulović, Porfirijev “otac”, kako su donijeli tamošnji mediji, a to nikada nije demantirano, sin je oficira Ozne (preteče Udbe).

Uostalom, u sve tri koverte koje su se izvlačile, uključujući i Porfirijeva oca od početka, Irineja Bulovića, bile su osobe po volji Vučiću.

ŠTO SE PROMIJENILO? NIŠTA

Inače, što se izvlačenja kandidata “slučajem” tiče, ta je metoda poznata još iz nogometnog svijeta u SFRJ kada bi igrali međusobno članovi “velike četvorke”, Zvezda, Hajduk, Partizan i Dinamo. I tada bi suce izvlačili ždrijebom iz koverte, pri čemu bi onu pravu prethodno držali u hladnjaku, pa je onome tko je izvlačio kuvertu bilo dovoljno da ima na prstima osjećaj za hladnoću. I “duh sveti” “dejstvuje”.

Što, dakle, očekivati od Porfirija? Ništa, kontinuitet, SPC je od početka u službi dinastija, od Nemanjićeve preko Karađorđevićeve do Vučićeve. Porfirije možda i može “ubiti” “oca”, no, freudovski, sve vam opet dođe na isto…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved