Connect with us

Vijesti

Iza tobože ‘hrišćanskih’ poruka patrijarha Porfirija ipak stoji četnik

Published

on

Nije trebalo dugo čekati da novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve bivši zagrebačko.ljubljanski mitropolit Porfirije pokaže svoje pravo lice prije svega političku osobnost koja je u toj svetosavskoj pravoslavnoj crkvi primarno obilježje, a vjerska dimenzija je tek institucionalno pokriće. Treba podsjetiti da su u tipičnoj podaničkoj maniri vodeći mediji u Hrvatsakoj na čelu s javnom televizijom HRT-om uz naravno “YUtarnji list” “Večernji list”, “Slobodnui Dalmaciju” i “Novi list”, dakle ne “hrvatski mediji” jer oni to nisu, objavili niz skoro bi se moglo reći panegirika o njegovom imenovanju kao da će on nakon pokojnog patrijarha Irineja promijeniti višegodišnju politiku SPC-e prema Hrvatskoj.

    Kad je u pitanju Srpska pravoslvna crkva i njezino poslanje u Hrvatskoj uvijek treba voditi računa da je nakon osamostaljenja Hrvatske njezin značaj za ukupnu velikosrpsku politiku prema novostvorenoj državi dobio na važnosti. Velikosrpska komponenta u Hrvatskoj je povijesno poražena o Domovinskom obrambenom ratu koji je praktički bio Srpsko-hrvatski rat odnosno po izrijeku Međunarodnog suda pravde u Haagu međudržavni sukob. U pripremi velikosrpske agresije na Hrvatsku Srpska pravoslvna crkva i te kako je odigrala važnu ideološku, propagandističku pa i logističku ulogu, za što na temelju ishoda tog rata s brojnim ljudskim žrtvama i materijalnom štetom nanesenim Hrvatskoj nikad nije preuzela odgovornost, kao uostalom ni vladajuća srbijanska politika. Štoviše Srpska pravoslavna crkva nakon velikosrpskog poraza nikad nije priznala faktično postojanje demokratske Republike Hrvatske. Za Srpsku pravoslavnu crkvu radi se o “Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, Kordunu i Baniji”, kako je to precizirao svojedobno patrijarh Irinej u Božićnoj čestitci “Srbima” u Hrvatskoj, dakle ne pravoslavnim vjernicima što bi trebalo očekivati od tadašnjeg patrijarha Irineja.

            Pod takvim prethodnim patrijarhom Porfirije je izabran za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, pa je sasvim jasno da je kao njegov učenik nastavio nepopustljivu politiku SPC-e prema Hrvatskoj. U toj politici Porfirije je imao punu potporu čelnika velikosrpske pete kolone i predsjednika Srpskog narodnog vijeća te zastupnika u Hrvatskome saboru Milorada Pupovca, ali što je tragično za hrvatsku politiku i prešutnu potporu samog premijera Andreja Plenkovića za kojega su se na prostoru bivše Jugoslavije “dogodili neki sukobi”, a na da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije što se ne može čuti iz Plenkovićevih usta. Na dužnosti zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirije je dosljedno provodio politiku Memoranduma 2 Srpske akademija nauka i umetnosti kojemu je glavni cilj izbjeći odgovornost Srbije za ratove na prostoru raspadnute komunističke federacije, pa je tako usredotočio svoju političku djelatnost na vječnoj velikosrpskoj mitološkoj temi o Jasenovcu. Kao i srbijanskoj službenoj politici tako je i Srpskoj pravoslavnoj crkvi tema o Jasenovcu odvraćanje pozornosti svjetske javnosti za zločine koji su počinjeni nad Hrvatima za vrijeme velikosrpske agresije, pa se prema tim zločinima, posebice na međunarodnom planu odnose kao da ih nije ni bilo, ili se u blažoj varijanti stavljaju u kontekst građanskog rata koji oslobađa Srbiju i Srpsku pravoslavnu crkvu odgovornosti.

            Tako je patrijarh Porfirije kao tadašnji zagrebačko-ljubljanski mitropolit 2018. godine u povodu 70. obljetnice od usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima sudjelujući u organizaciji Europskog parlamenta na konferenciji na temu “Religijska i ljudska prava unutar Europske unije i zajednička odgovornost” najviše pozornosti posvetio tobožnjoj ugroženosti pripadnika srpske narodne manjine u Hrvatskoj. On je poseban naglasak stavio na navodno obnavljanje govora mržnje i povijesnog revizionizma s posebnim podsjećanjem na koncetracioni logor Jasenovac ali i “pojedine logore za djecu” koji su postojali na području tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. Na tom skupu mitropolit Porfirije nije ni jednom rječju spomenuo Domovinski rat u kojemu je u velikosrpskoj agresiji uz blagoslov SPC-e hrvatski narod trpio teror s elementima genocida.

            Prvi potezi patrijarha Porfirija pokazali su da on praktički nastavlja politiku svojega prethodnika patrijarha Irineja. Odmah je uskočio u dnevnopolitičku velikosrpsku kampanju koja je iskoristila potres na Banovini da se u širem okviru afirmacije memorandumski lansiranog “srpskog sveta” pokroviteljski predstavi pripadnicima srpske narodne manjine na tom području. Naravno odmah potom došao je posjet Jasenovcu koji su uzveličali pored ostalih dužnosnici tzv. Republike Srpske Milorad Dodik i novi gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković koji se odmah deklarirao kao velikosrbin izjavom da je u Jasenovcu pobijeno 700.000 ljudi, naravno najviše Srba. Iako su istupi novog patrijarha puni hrišćanskih ekumenskih poruka, njegovi prvi potezi pokazuju da se u politici Srpske pravoslavne crkve prema Hrvatskoj ne mogu očekivati radikalni zaokreti jer je ona važan čimbenik u srbijanskoj državnoj politici kojoj je na čelu jedan četnik. A što se tiče patrijarha Porfirija ako je to onaj koji je za posjeta američkim Srbima pjevao četničke pjesme i koji je sasvim službeno u svojem kabinetu držao sliku đenerala Draže Mihajlovića koji je kao i cijeli četnički pokret u sadašnjoj Srbiji potpuno rehabilitiran, onda jednostavan zaključak jedino može biti da je Srpska pravoslavna crkva na čelu dobila jednog umivenog četmka. Uostalom u sadašnjim političkim okolnostima to i nije neka osobita novost.

Vjekoslav Krsnik

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved