Connect with us

Vijesti

Iznajmljivanjem Sabornice u vrijeme spomendana žrtve Vukovara i Škabrnje, vladajući jasno pokazuju svoj odnos prema državotvornosti i požrtvovnosti hrvatskog naroda

Published

on

U  Zagrebu će se od 19. do 21. studenog održati Izborni kongres Europske pučke stranke (EPP), no to ne bi bilo ništa neuobičajeno, da vladajuća stranka  HDZ, za te potrebe ne  iznajmljute Sabornicu uz obrazloženje da je riječ o najvećem političkom skupu europske političke obitelji, obitelji Hrvatske demokratske zajednice.

“Kongresu EPP-a, na kojem će se okupiti više od 2000 sudionika iz gotovo 40 zemalja, domaćini će biti predsjednik HDZ-a i Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković te predsjednik EPP-a Joseph Daul. Također, nazočit će mu njemačka kancelarka Angela Merkel, izabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen te predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.

Najveći dio aktivnosti održat će se u zagrebačkoj Areni, no i u nekim drugim reprezentativnim prostorima Grada Zagreba. Među ostalim, sjednica Predsjedništva i Skupštine EPP-a održat će se u Hrvatskome saboru. U vezi s tim u pojedinim su se medijima pojavile određene dvojbe i pitanje je li HDZ privatizirao taj prostor. Takve navode držimo neutemeljenima i najoštrije ih odbacujemo.

Organizator Kongresa je Europska pučka stranka. Njezina je praksa proteklih godina bila sjednice Predsjedništva i Skupštine organizirati u dvoranama nacionalnih parlamenata. Primjerice Litve, Danske, Finske te Europskoga parlamenta u Bruxellesu, Strasbourgu i Luksemburgu.

EPP se za uporabu dvorana u Hrvatskom saboru obratio njegovu Predsjedništvu, koje je u travnju 2019. odobrilo zahtjev većinom glasova. Tu je odluku podupro i SDP-ov potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić, a Božo Petrov iz Mosta bio je suzdržan.

U skladu s odlukom o visini naknade za korištenje dvorana za sjednice u Hrvatskom saboru, EPP će platiti 42.500 kuna za korištenje i 31.988 kuna za ostale troškove. Zato, uzimajući u obzir pravilnik kojim je utvrđena mogućnost najma dvorana Hrvatskog sabora klubovima stranaka u Europskom parlamentu, u takvoj odluci ne vidimo ništa sporno i neuobičajeno”, navodi se u priopćenju HDZ-a.

Za HDZ-ovu Sunčanu Glavak kongres EPP-a, na kojem će se birati novo vodstvo, bit će veliki politički događaj kakvoga nije bilo u novije vrijeme u Hrvatskoj.

“Nije nimalo neuobičajeno da parlamenti u zemljama gdje se održavaju kongresi EPP-a budu i prostor gdje će se održavati sastanci. Sve će to platiti EPP, negdje oko 75 tisuća kuna. Mislim da je to veliki uspjeh za Hrvatsku. Dolazi oko dvije tisuće delegata iz 40 europskih zemalja i mislim da će to biti sjajna promocija za našu zemlju. Izborni kongres će se održati u Areni Zagreb, a u Saboru će biti samo dio programa 19. studenog“, kazala je.

Sabornica-e1478254845557-696x522

U HDZ-u tvrde da je praksa EPP-a proteklih godina bila organizirati sjednice Predsjedništva i Skupštine u dvoranama nacionalnih parlamenata, primjerice Litve, Danske, Finske te Europskoga parlamenta u Bruxellesu, Strasbourgu i Luksemburgu.

Prošlog tjedna su takve tvrdnje demantirali Finci i Danci. Kako je javljeno iz Parlamenta Finske, prostori u parlamentu te države dostupni su za događaje koji su povezani s parlamentarno-političkom aktivnosti.

Dvorana za plenarne sjednice, odnosno finska sabornica, rezervirana je samo za plenarno zasjedanje, i za simulirane sjednice parlamenta, na kojima se mladi ljudi upoznaju s demokratskim procesima. Iz danskog parlamenta su na upit  T-portala odgovorili da se ne sjećaju bilo kakvih sastanka EPP-a u njihovim prostorima, te da iznajmljivanje bilo kakvih prostorija, dvorana i dvorane gdje se održavaju plenarne sjednice u danskom parlamentu nije moguće.

Predsjedništvo Sabora odobrilo iznajmljivanje

Za političku elitu Hrvatski Sabor je izgleda njihova prčija, sa kojom mogu raspolagati i .iznajmljivati svodeći ga na obično trgovačko društvo sa cjenikom .Za njih Sabor ništa ne predstavlja, osim zgrade kao prostora za iznajmljivanje!

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski sabor:

  • – odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
  • – donosi zakone,
  • – donosi državni proračun,
  • – odlučuje o ratu i miru,
  • – donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
  • – donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
  • – ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,
  • – odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
  • – raspisuje referendum,
  • – obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
  • – nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
  • – daje amnestiju za kaznena djela,
  • – obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Članak 82.

Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.

Zastupnici glasuju osobno.

cjenik sabora 1
cjenik sabora

Nikakvu simboliku, nikakav nacionalni značaj, nikakav izraz identiteta hrvatskog naroda,  vladajućim političkim “elitama” u Hrvatskoj ne predstavlja Hrvatski Sabor! Sveden je na prostor za iznajmljivanje! 

Hrvatski državni Sabor bio je čuvar hrvatskog suvereniteta  u četrnaeststoljetnoj povijesti Hrvata. Neprekidno djelovanje Hrvatskog Sabora bilo je prekinuto  samo u razdoblju od 1918.godine do 1941.godine za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

Sabor je kroz povijest štitio interese većine političkog naroda ili staleža protiv samovolje kneževa i kraljeva.Sva važnija zbivanja u političkom, kulturnom i vjerskom životu događala su se na Saboru.

Već bizantski povijesnik Prokopija ( 6.stoljeće) bilježi da Hrvati ” od starine žive u demokraciji” rješavajući opće poslove ” na zajedničkim skupovima ”

  • Na Saboru na Rižani (804) istarski Hrvati zahtjevaju od franačke vlasti da se poštuju njihova starosjedilačka prava u odnosu na došljake
  • Na krunidbi kralja Tomislava ( 925) na Duvanjskom polju prisustvuje” vas puk zemlje”
  • Kralj Dmitar Zvonimir svečano je okrunjen u solinskoj bazilici ( listopad 1076) nakon što ga je narod i kler” složno izabrao za kralja Hrvatske i Dalmacije” na saboru u Solinu.
  • Petar Krešimir IV na saboru u Šibeniku (1066) i Dmitar Zvonimir na saboru u Kninu (1087) obdaruju kraljevskim sloboštinama zadarski benediktinski samostan, žarište duhovnosti, kulture i obrazovanja toga doba.

I nakon što je Hrvatsko Kraljevstvo povezano personalnom unijom s Ugarskom (1102-1526), a kasnije s Habsburškom krunom (1527-1918), Hrvatski Sabor  i Hrvatski Ban bili su  nositelji nacionalnog suvereniteta  i branitelji državnosti Trojedine kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, i onda kada su one bile teritorijalno razjedinjene.

Od 1577 godine Sabor djeluje kao jedinstveni Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor! 1273.godine zasjedao je Slavonski sabor (Congregatio regni Slavoniae) koji je zastupao interese hrvatskog sjevera, a za krajeve južno od Gvozda 1351.godine zasjedao je u Podbrižanima u Lučkoj županiji Hrvatski sabor (Congregatio regni Croatiae)

Do 1918. godine Sabor je staleška skupština ( predstavnika plemstva i crkve). Za sve vrijeme unije s Ugarskom i Austrijom, Hrvatski je Sabor bio najviši zakonodavno i upravno tijelo. Sabor je sazivao hrvatski ban, čiji je položaj bio jednak onome potkralja u drugim zemljama.

SHS

Sabor je neovisno i samostalno donosio zakone, potvrđivao hrvatsko državljanstvo, raspisivao i utvrđivao visinu poreza i upravljao svim financijama, carinom, trgovinom i prometom. Brinuo se o pravosuđu, školstvu; teritorijalnom integritetu i obrani, raspisujući novačenje vojske i imenujući zapovjednike.

Hrvatski Sabor nikada nije ratificirao akt o ujedinjenju Države Srba, Hrvata i Slovenaca, samo je 29. listopada 1918. godine prenio izvršnu vlast sa ” kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te kraljevine Ugarske i carevine Austrije ” na Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba, ali nije prenio i zakonodavnu vlast!

Sabor je bio raspušten, a hegemonističke srpske snage počele su odmah po proglašenju Kraljevine Srba , Hrvata i Slovenaca provoditi velikosrpsku unitarističku politiku. Kralj Aleksandar I. Karađorđević ukinuo  je Vidovdanski ustav i  6. siječnja 1929. godine, proglasio diktaturu( šestosječanjska diktatura). raspustio Narodnu skupštinu, zabranio djelovanje svih političkih stranaka i imenovao novu vladu kojoj je na čelu bio general Petar Živković.  Zabranjeni su politički skupovi, djelovanje sindikata itd., uvedena je stroga cenzura.

Tom činu prethodio je atentat  na hrvatske  zastupnike  u skupštini Jugoslavije,  20. lipnja 1928. godine kada je u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu zastupnik Narodne radikalne stranke Puniša Račić pucao  na zastupnike Hrvatske seljačke stranke, Ivana Pernara, Đuru Basaričeka, Ivana Granđu, Stjepana Radića i Pavla Radića. Od posljedica ranjavanja prvi je umro Đuro Basariček, zatim Pavle Radić, a 8. kolovoza 1928. godine  preminuo je od posljedica atentata i Stjepan Radić.

Nakon atentata Puniša Račić pobjegao je kroz ministarsku sobu, po izjavi nazočnih, vičući »Živela Velika Srbija!«

https://hr.wikipedia.org/wiki/Atentat_u_Narodnoj_skup%C5%A1tini_1928.

vidovdanski-ustav-i-estosijeanjska-diktatura-12-638

Nakon atentata održani su masovni prosvjedi. Prosvjedi su trajali od 20. do 23. lipnja 1928. godine. Atentat na narodne zastupnike HSS-a u Hrvatskoj je doživljen kao napad na cijeli hrvatski narod te su uslijedili prosvjedi diljem Hrvatske, na onima u Zagrebu bilo je oko 100.000 prosvjednika,  a žandamerija i policija ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 prosvjednika.

Ponovno uspostavljanje Hrvatskog sabora došlo je pred sam rat. 26. kolovoza 1939. potpisan je čuveni sporazum Cvetković-Maček kojim je ustrojena Banovina Hrvatska kao zasebna teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije. Sporazum su dogovorili Vladko Maček, čelnik HSS-a, i Dragiša Cvetković, tadašnji premijer Kraljevine Jugoslavije.Sporazum je došao prekasno , nije ga prihvatila većina srpskih političkih stranaka, jer se nisu mirili sa federalizacijom Jugoslavije ( Srboslavije).To je za njih bio udarac velikosrpskoj ideologiji.

Hrvatski Sabor obnovljen je u NDH,tijekom rata kroz ZAVNOH,  a kasnije nakon završetka 2.svj.rata u Federativnoj narodnoj republici Hrvatskoj.

Ustavnim  promjenama 1974. godine koje su uslijedile  nakon velikih političkih potresa; Studentskih demonstracija 1968., Demonstracija na Kosovu 1968., Hrvatskog proljeća 1970. i brojnih štrajkova po poduzećima, SR Hrvatska  je određena kao «nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda i država narodnosti koje u njoj žive». Iako je ovim Ustavom Hrvatska prvi put određena kao «nacionalna država hrvatskog naroda», spominjanje srpskog naroda u definiranju Hrvatske kao države, dovelo je do ustavno-političkih rasprava o njihovom konstitutivnom značenju. Odnosno, postavilo se pitanje imaju li Srbi u Hrvatskoj legitimaciju na korištenje prava na samoopredjeljenje i odcjepljenje.

Međutim, ustavnopravno gledano, Hrvatska je već odlukama ZAVNOH-a konstituirana i kao država srpskoga naroda, što je kasnije bilo osnovom srpske dominacije u Hrvatskoj i ugnjetavanja većinskoga hrvatskog naroda.

Ustavom iz 1974 , definirane su granice svake republike i postavljena osnova konfederativnom uređenju SFRJ, kao savez slobodnih i suverenih država. Međutim takvo konfederativno uređenje nije nikako odgovaralo Srbima, jer po njemu nisu mogli ostvariti Veliku Srbiju.

I kao što piše u Ustavu RH na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima 22.travnja 1990.godine , slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost i demokratski izabrao prvi puta saborske zastupnike i novi saziv Sabora.

Ustav Republike Hrvatske izglasan  je 22. prosinca 1990 g. Republika Hrvatska određena je kao «nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika onih naroda i manjina koji su njeni državljani: Srba, Muslimana, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Mađara, Talijana, Židova i drugih». Jedina promjena koju je Ustav iz 1990. u vidu Srba u Hrvatskoj učinio u odnosu prema Ustavu iz 1974. je ta da Srbi u Hrvatskoj više nisu konstitutivni narod, već nacionalna manjina, jer Srbi svoju matičnu zemlju imaju u Republici Srbiji, gdje je jedini konstitutivan narod srpski narod. Hrvatska je, dakle, i dalje država Srba u Hrvatskoj, ali više ne kao naroda.

Srbi,  nisu  «izbačeni iz Ustava», kao što po svojem običaju izmišljaju, već im je priznat status nacionalne manjine, kao i svim drugim manjinama u RH. Sabor je izglasao i

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine broj 155/2002)

Uspoređujući s drugim europskim zemljama, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj dobila je veća prava nego manjine u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. S druge pak strane, Hrvati u Srbiji dobili su kulturnu autonomiju tek nakon što je Milošević sišao s političke pozornice. Teza da je Tuđman Srbe izbacio iz Ustava, pobunjenim je Srbima poslužila kao opravdanje da se pobune protiv hrvatske države,

Pobjedom  uz velike žrtve i patnje hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) hrvatski narod iskazao  je svoju odlučnost i spremnost u očuvanju Republike Hrvatske.

I sada uz Dane sjećanja na žrtvu Vukovara, Škabrnje i ostalih mjesta širom Hrvatske, vladajuća stranka  HDZ,   iznajmljuje  Sabornicu za Izborni kongres Europske pučke stranke (EPP) koji će se održati u Zagrebu,  baš u vrijeme Dana sjećanja, sa obrazloženjem da je riječ o najvećem političkom skupu europske političke obitelji, obitelji Hrvatske demokratske zajednice. Znači da je HDZ-u važniji skup njihove političke obitelji, od istinske žrtve tisuća života utkanih u temelje hrvatske države.

A i to nije sve! Naime na skup dolazi i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, što je dodatna sol na još uvijek sviježe rane obiteljima nestalih i poginulih za hrvatsku slobodu!

Premijer Plenković odgovorio je na pitanje o dolasku Aleksandra Vučića u Zagreb na skup EPP.

http://radio1.hr/plenkovic-o-vucicu-snizite-ton-i-ne-mistificirajte-nesto-sto-je-normalno/

“Kongres EPP je definirao prije skoro dvije godine da će se održati sada. Izborni je kongres, svi članovi EPP-a kao i njihovi predsjednici stranaka, šefovi država i Vlada su pozvani. Tko će od njih doći znat ćemo kad svi potvrde. Danas smo skupa u Ženevi. Zašto mistificiramo nešto? Non stop se mi viđamo na brojnim sastancima. Apeliram na sve vas da malo snizite ton u činjenju nenormalnog nečega što nije nenormalno.”

Vama g.Premijeru je očito normalno da u Zagreb dolazi Predsjednik države koja je izvršila agresiju na Hrvatsku i koji ne odustaje od svoje velikosrpske ideologije i to u dane sjećanja na nečuvene zločine, silovanja, maltretiranja, bestijalnog mučenja i pogubljenja koja su proizvod  njegove politike i koja su pripadnici njegovog naroda počinili nad hrvatskim narodom!

Vama je lako ” sniziti ton” kada niste bio pogođen ratnim stradanjima, kada nikog bližnjeg niste izgubio, kada vam nitko nije bio silovan, kada vam nitko nije prošao torture i mučenja u srpskim logorima, vi lako snizite ton!

To pokazuje koliko je vaše  suosjećanje i poštivanje hrvatskog naroda g.Premijeru! Dakako po vama je važnije Vučićevo sudjelovanje, nego poštivanje svoga naroda koji je između ostalog i vama svojom žrtvom omogućio da budete to što jeste, Premijer  slobodne  države Hrvatske!

Lili Benčik/hrvatskepravice


Advertisement

Vijesti

Hodak: ‘U tijeku je VAR-anje: Stop the VAR in Croatia’

Published

on

Izbori su pred vratima, ali nikako da pozvone. Oporba je u “niskom startu”, a Plenki nikako da pusti zeca da potrči. Ne zna se ni bazični izborni model – piše Zvonimir Hodak u direktno.hr.

D’Hondtov? Mnogi su mišljenja da je taj model ustvari neka vrsta algoritma koji se naziva “brkov” izborni model. Drug “brk” odnosno drug Staljin je još nekih davnih godina izrekao mudrost ondašnje epohe: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove”. Ili još genijalnije: “Ako se izbori dobro organiziraju onda se ne mogu izgubiti”.

Kad čovjek bolje razmisli onda famozna dva “burduševa” mandata i nisu neka velika enigma. Nema stoga ni jednog razloga za padanje “u nesvest” ako se kojim slučajem opet Ivana Kekin, mali Peđa, naša Kate, Urša Raukar, Šokre iz Samobora, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Jurica Pavičić i ostala znana ekipica okupe na Trgu svetog Marka. Dugo nisam na njihovim samoupravnim facama vidio toliko optimizma kao kad su vidjeli toliko ljudi koji su došli vidjeti što se to događa. Naravno, zlobni dio mene odmah me podsjeti na staru istinu koja glasi: “Optimist je u pravilu loše obaviješteni pesimist”.

Jednom su Hrvateki dali povjerenje Račanu, drugi puta Milanoviću, i oba puta su se opekli. Pogledajte samo kako su rasprodali banke, INA-u, hotele i ostale “nekretnine”. Za visoko kvalificirane lijeve lažove za “rasprodaju” je kriv isključivo “krivousti” bivši predsjednik. Tu prijesnu laž i dan danas k’o “kukavičje jaje” podmeću u svojim medijima. Kad im postaviš pitanje koja velika firma, koja velika banka, koja naftna kompanija je prodana strancima za vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana, onda podsjećaju na stari ruski vic. Rus i Amer čekaju vlak u moskovskoj podzemnoj željeznici. Rus, pun ponosa, podsjeća Amera: “Joe, sjećaš li se kad si zadnji puta, pred deset godina, bio u posjeti Moskvi koliko smo morali čekati da dođe vlak. A vidiš danas!” “Ok, Vladimire Vladimiroviću”, odvrati Amer “Sve je to lijepo, nemoj se ljutiti, ali mi ovdje čekamo već sat, a vlaka nigdje!” “Da!”, nakašlje se Rus, “a što vi radite crncima?” Tako je i danas. Dok se istina probudi i navuče gaće, laž je već prošla pola svijeta.

Markovina širi mržnju

Na fejsu se oglasio hercegovački franjevački provincijal Grbeš: “Markovinin roman je zlo iskazano riječima”. Idem malo pogledati o čemu se tu radi. Fra Jozo Grbeš reagira na roman (?!) Dragana Markovine koji se zove “14. februar 1945.” i posebno naglašava da autor širi mržnju. Naime, Draganče Markovina nas je “počastio” romanom o ubijenom fra Leu Petroviću. Fra Jozo tvrdi da je fra Leo bio ponosan i pravedan čovjek i da su ga ubili partizani zajedno sa 600 hrvatskih svećenika, a stotine drugih nevinih osudili na dugogodišnje kazne zatvora. Kao, recimo, Alojzija Stepinca. Stara je to i ružna komunistička priča. No nešto drugo je zanimljivo. Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i ostali ljevičarski jugofilski “istoričari”, pisci knjiga o Miki Špiljku, glorifikatori Tita i 6. ličke ne mogu nam prodati više lažne povijesti nego li su nam do sada već prodali. Stoga su sad počeli pisati romane, snimati filmove o Titu, Sutjesci, Neretvi…

Ne spominju godinu “Annus martyrum”, ne pišu o njoj. A to je godina 1945. kad je u mjesecu veljači ubijeno 45 franjevaca. Sukobili su se do zuba naoružani fratri i goloruki partizani. To je, naime, sadržaj romana novopečenog romanopisca Dragana Markovine. Profa “istorije” iz Splita odlučio je sad svoju lažnu povijest pretočiti u književnost. Fra Bernardin Škunca tvrdi da je naš Dragan u tom “romanu” iskalio toliko mržnje prema provincijalu fra Leu Petroviću da je teško povjerovati kako “ovaj čovjek živi u 2024. godini”. Dragi fra Škunca, ne samo da živi nego nam piše povijest, obrazuje studente, a sad čak piše romane. Njegov roman je odmah našao u Hrvatskoj izdavača koji čeka u redu da ga izda. Izdaja, izdavači, lustracija…

Sad kad ga je krenulo, Draganče će sigurno nastaviti s pisanjem povijesnih romana ako s vremenom ne prijeđe na epove. Očekuju se povijesni romani i Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Ante Tomića, Ive Goldsteina, Roberta …. Prodavat će se kao džepna izdanja, po sniženim cijenama na novinskim kioscima i pred zagrebačkom Arenom prije i nakon koncerata Prije (i nakon) Lepe Brene kako bi se svekoliki hrvatski puk uputio u naše nove književne trendove i upoznao s talentom naših povjesničara/književnika. Izdaja i izdavaštvo, baš nekako ide ruku pod ruku….

No, ne treba razbijati glavu – sitnicama. Treba uzeti ciglu!

Stop (the) VAR in Croatia. Najbliži istini je Dostojevski: “Tolerancija će doći do takove razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje kako ne bi uvrijedili imbecile”.

Svestrani borac za Jugu…

Sjajan je člančić u subotnjem Jutarnjem napisao svestrani borac za Jugu Yu-rica Pavičić. Naš se Jure ufatio sirotog Mateja Frane Maslića koji je za 500 eura nešto muljao s imigrantima. Matej-Frane je član Domovinskog pokreta, a Yu-rica je onako od oka zaključio da ga “sirotog očito nije poškropila pamet”. Jure ima saznanja s “višeg mjesta” da se nesretni Matej-Frane šepurio u majici HOS-a i vrijeđao splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića… “zato što je ovaj, jelte, zna se, Srbin”. Jura je “jelte, zna se, loše obaviješten optimist. Njega je Bog poškropio istom onom pameću kojom su iz kante poškropili i Antu Tomića. Da nije tako onda bi već shvatio da Srbi već jako dugo nisu predmet mržnje u državi Hrvatskoj.

Imaju zagarantirana tri zastupnika u Saboru, u vladajućoj su koaliciji, lova obilno curi Pupovčevoj stranci i SPC-u… Oni zadovoljni, pa bi trebali biti i Yu-rica, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Bora Dežulović, Bojan Ivošević… Mrzitelji su na ovim prostorima Jugoslaveni. Od onih koji daju imena ulicama u Splitu jer su 1920. u Rapalu poklonili dio hrvatske obale Mussoliniju, preko onih kojima su podignuti spomenici za pišanje na Rivi, do onih koji su se od 1941-45. borili za Jugu, a protiv Hrvatske itd. To su obično oni koji su samo legalno državljani ove prelijepe Hrvatske, ali srce i dušu su zadržali u bivšoj “prestolnici”. Možda je mržnja prejaka riječ za te puzavce. To su zapravo izgubljene duše. Njih treba u stvari žaliti.

Živjeti u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, a patiti iz dana u dan za “Kućom cveća”, Kalimegdanom, bratstvom i jedinstvom i cinkati Hrvatsku gdjegod stignu i kogagod “ufate”. Zar to nije nisko, jadno i odurno? U izvješću Europskog tužiteljstva za 2023. “Hrvati su daleko ispred svih po prijavama građana EPPO-u…”. Dokaz tome je i ovaj mali “cinkeraj” našeg Yu-ice o nepoškropljenom Matej-Frani i njegovih “popušenih” 500 eura.

Sve mi se nekako čini da je Yu-rica Pavičić u nekom svom “predživotu” možda ipak radio u Cinkarni Celje.

Izgleda da je počelo. Vijest iz Mostara:  “Iz parka u Mostaru nestao kip Bruce Leeja!” Možda i s Rive nestane kip Miljenka Smoje….. Ne bi mi teško palo jer što sam stariji sve mi lakše pada…

Da je bar sve u životu lako kao udebljati se…!

Ovidije je rekao: “Da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora?” Da je Split bio sretan, tko bi znao za Miljenka Smoju, Juricu Pavičića i Antu Tomića…

Zdrav čovik ima tisuću želja, bolestan samo jednu, “da ih je dobit u nedilju…”

Apel na fejsu: “Hitno treba obustaviti provjeru diploma. Ostat ćemo bez stručnjaka”.

Ivan Ico Grbeš ima “pitalicu” o savršenom muškarcu. Budi se u pet ujutro. Vježba svaki dan. Slaže svoju posteljinu. Čisti svoju sobu. Radi naporno. Ne pije. Pomaže u kuhinji. Čita svaki dan. Ide na spavanje u 22 sata. Gdje možemo naći takvog? U zatvoru !

Dok “možemo” ili “nož-emo” iz dana u dan u ljevičarskim medijima čitati umotvorine Jurice Pavičića, Ante Tomića ili Rudanice, Hrvoja Hitreca ne možemo. Jedan od ponajboljih naših pisaca i sigurno najduhovitiji bloger piše “Hrvatske kronike” u “Projektu Velebit”. On se ne prodaje za sitne škude, ne gura se, pa ga se treba tražiti i pronaći… Evo samo djelića iz njegove zadnje kolumne od 20. veljače ove godine:

“Okupila se boljševička bratija na Trgu sv. Marka. Urnebesna subota prošlog tjedna, imala je pečat naizgled prevladane prošlosti, u mizernom doduše valu je podsjetila na komunističku revoluciju i što bi nam mogla donijeti (i što nam je bila donijela). Okupila se, znači ljevica, ultraljevica i boljševička bratija na Trgu sv. Marka, jer manjeg nisu mogli naći…”

Kratko, jasno i istinito! Njegove su kolumne bez denunciranja, istinite, duhovite, gotovo mala književne satire, ali uvijek čitljive.

Charles Dickens je jednom napisao: “Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika.”

Definicija pravde u Hrvata je obično “presuda u tvoju korist”. Sve što je jugo-nostalgičarsko slilo se na Markov trg pred crkvu sv. Marka s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem. Trebalo je vidjeti te plakate i čuti deračinu iz mikrofona. Radilo se u biti o jednom velikom samo denunciranju i političkom striptizu. Prosvjed na Markovu trgu je zapravo donio najviše političke koristi HDZ-u.

Mnogi koji su do sada redovno pljuckali po HDZ-u i AP-u odjednom su se imali priliku otrijezniti. Stoga vladajući trebaju raspisati izbore što prije dok ne izblijedi “sjajna” slika Beljaka, Peovićke, Sandre, Mirele, Anke… i ostalih ocvalih političara.

Sad će početi lov na Zajeca

Zagreb se polako budi. Paralelno uz Gay paradu održat će se i Anti-gay anti-parada čiji će protagonisti nositi parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo”.

U tijeku je VAR-gate, odnosno strip-tease Hrvatske nogometne lige. Počela je hajka, padaju ostavke, cure snimke iz soba za “varanje”. Da je dosadno, nije. Šest klubova na čelu s Dinamom i Rijekom se izjasnilo. Liga ima deset klubova. Igraj pošteno i pazi na druge ili gazi druge – pitanje je sad? Kao iz Zajčeve opere Lizinka, pojavio se u Dinamu Zajec. Sad će početi lov na Zaj(e)ca. Lovci su naoružani do zuba, a Zajec, zeko?

Navodno je sveti otac Franjo primio dvojicu gorljivih štovatelja Marijanskog kulta iz redova Crvene braće: opata Andreja Prisavskog i gvardijana Zorana od Pantovčaka. Na Papinu zamolbu da mu otpjevaju neku marijansku pjesmu, spremno se odazvaše otpjevavši mu složno “Marjane, Marjane…”

U vrijeme slanja srpskog svemirskog broda na Mars, s Marsa je stigao de-marš.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

U Podcastu Velebit – Velimir Ponoš: Jake sličnosti između propasti Rimskog Carstva i današnjih EU/SAD

Published

on

Gost u Podcastu Velebit je novinar i kolumnist Velimir Ponoš

– Natalitet – zašto Hrvati više ne žele imati puno djece? – Mjera uvođenja majke odgajateljice za majke s troje i više djece?
– Rad u Hrvatskoj – Kako je moguće da je jeftinije platiti plaću stranom radniku, osigurati mu smještaj, učenje hrvatskog jezika i učenje zanata? Kada bi se svi ovi troškovi zbrojili, naš domaći čovjek bi mogao imati plaću vrlo sličnu onoj u Irskoj, Njemačkoj itd. Pa čak i veću jer ne bi si morao plaćati smještaj.

– Znači, iselimo naše mlade, radno sposobne, potentne, stručnjake koje smo školovali, u neke druge zemlje, a nama će biti dobri neki strani ljudi koji Hrvatsku ne poznaju, ne vole i ne zanima ih boljitak ove zemlje… – Kakva je to logika, je li to slučajno ili planiranio?
– Velika seoba naroda nekad i danas? Hibridni ratovi s ciljem pokretanja velike mase ljudi?
– Vojni rok i obuka u vojnim vještinama? Je li povijesno ratnička Europa postala pacifistička regija koja se pretvara u mlitavu civilizaciju?
– Ante Starčević je upozoravao da narod bez vjere i morala nema nade za boljitak i napredovanje?

Continue Reading

Vijesti

Izvrstan dokumentarac Epoch Times-a: Nema farmera – nema hrane: hoćete li jesti bube?

Published

on

Cijene hrane vrtoglavo rastu u trgovinama širom svijeta, a neki svjetski čelnici kažu da je to zbog klimatskih promjena. Njihovo rješenje je Agenda 21, 100-godišnji glavni plan Ujedinjenih naroda za čovječanstvo i 21. stoljeće, koji je podijeljen na kraće 15-godišnje planove. Trenutačni plan je Agenda 2030, čiji je cilj “transformacija našeg svijeta za održivi razvoj” prema UN-u.

Agenda 2030 sada se provodi diljem svijeta. U Americi se provodi kao agenda 30×30 Bidenove administracije, plan da se 30 posto američke zemlje u potpunosti isključi iz proizvodnje do 2030. godine, što će rezultirati istjerivanjem malih farmera i stočara sa svojih posjeda. U drugim zemljama poput Nizozemske, nizozemski poljoprivrednici prisiljeni su prestati raditi zbog vladine “zelene politike” koja ograničava emisije dušika. U Šri Lanki se farmeri bore za svoj opstanak zbog vladine zabrane sintetičkog gnojiva.

Dok gledamo globalni rat protiv poljoprivrednika, Svjetski ekonomski forum i Ujedinjeni narodi potiču ljude da jedu kukce kao rješenje za smanjenje klimatskih promjena, gladi u svijetu i spas planeta. Zašto svjetski čelnici, pa čak i slavne osobe, odjednom guraju jestive bube? Treba li država kontrolirati našu hranu? Kakav bi svijet bio bez farmera?

“Nema farmera, nema hrane: hoćete li jesti bube?” je Epoch-ov izvorni dokumentarac koji razotkriva skriveni plan iza globalnih “zelenih politika”, neispričane priče o poljoprivrednicima koji su prisiljeni napustiti posao, poremećaj koji će to imati u našoj opskrbi hranom i zašto se jestive kukce iznenada guraju u prvi plan kao ” Globalno zeleno rješenje.”

Voditelj “Činjenice su važne” (“Facts Matter”) na EpochTV-u Roman Balmakov proputovao je svijetom na više od 25 lokacija i intervjuirao više od 50 farmera, znanstvenika i stručnjaka u Sjedinjenim Državama, Nizozemskoj i Šri Lanki kako bi došao do istine iza ove globalne agende i istražio nadolazeće globalna prehrambena kriza koju svjetski mediji ignoriraju.

Povijest ima tendenciju rimovati se. Godine 1950., kineski komunistički vođa Mao Zedong prodao je javnosti “Veliki skok naprijed” pod zastavom napretka, ali njegova je politika dovela do najveće gladi koju je uzrokovao čovjek u povijesti, s više od 50 milijuna umrlih od gladi. Čini se da UN-ove “zelene politike” imaju obilježja novog “Zelenog skoka naprijed”, možda dobro zvuče na papiru, ali u praksi potkopavaju našu sigurnost hrane, imovinska prava, prava na vodu i predstavljaju egzistencijalnu prijetnju našim slobodama kao slobodni građani. Poznati citat glasi “Tko kontrolira opskrbu hranom kontrolira ljude”.

Ovaj dokumentarac je važan za svakoga da pogleda, ne samo zato da zna što je na vašem tanjuru, već i da ima znanja kako u budućnosti spriječiti još jednu glad koju je izazvao čovjek i zaštititi svoje slobode.

Cijeli film pogledati ovdje…

Službena web stranica: NoFarmersNoFood.com
Molimo dajte i podijelite ovaj dokumentarac: NoFarmersNoFood.com/share
Posebno zahvaljujemo Farmers Defence Force

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved