Connect with us

Vijesti

Izraelac u Mostaru ili tko je Amir Gross Kabiri “Osjećam puno mržnje, ali mi Židovi se ne bojimo”

Published

on

Ne postoji osoba o kojoj se u Mostaru i Hercegovini proteklih godina priča onoliko koliko se priča o Amiru Gross Kabiriju, Izraelcu u ranim četrdesetim koji se pojavio praktički niotkuda i preuzeo mostarski Aluminij, nekad jednu od najvećih tvornica u Jugoslaviji.

Kabiri je pogon Aluminija efektivno dobio u najam, pokrenuo je dio proizvodnje, a ubrzo se aktivno uključio u društveni život grada. Svoju je osobnu kolekciju umjetnina donio u galeriju Aluminij koja se nalazi u centru Mostara i preimenovao je u Hub of Fine Arts. Zatim je počeo financirati plivačicu Lanu Pudar, a uskoro je njegova M.T. Abraham grupa počela financirati i nogometni klub Zrinjski te je Kabiri postao potpredsjednik kluba.

S Kabirijem smo razgovor dogovorili dan nakon što je Zrinjski ugostio Aston Villu na stadionu pod Bijelim Brijegom.

Tko je Amir Gross Kabiri?

Amir Gross Kabiri rijetko razgovara s novinarima. Misteriozan je i neobičan, sa specifičnim smislom za estetiku. O njegovoj biografiji nema previše podataka. Rođen je u Tel Avivu gdje se i školovao, a prema podacima s web-stranice njegove grupacije posluje u Izraelu, BiH, Engleskoj, Francuskoj, Poljskoj, Ukrajini, Rusiji, Kini i Azerbajdžanu.

Njegovi su nas suradnici prvo odveli u galeriju u koju je donio osobnu kolekciju umjetnina. Navodi se da su slike koje je Kabiri donio u Mostar vrijedne više od 200 milijuna eura. Mostarci koji žive u blizini galerije govore nam da tijekom prijenosa slika u galeriju iznad krova kruže helikopteri dok umjetnine čuvaju duge cijevi.

Tvornica Aluminij koja se prostire na milijun metara kvadratnih sada je djelomično u pogonu. Kabiri s vlastima u BiH ima ugovor po kojemu zapošljava dio nekadašnjih radnika. Trenutno tamo radi oko tristo ljudi.

Unutrašnjost zgrade uprave Aluminija pod Kabirijem ima potpuno novi izgled, a Kabiri je brendirao čak i šljemove radnika u ljevaonici. Kabiri nas čeka u uredu u kojemu drži pehare Zrinjskog, vrijedne umjetnine, ali i modne knjige i hrpu skupih parfema.

Kabiri je u Mostar stigao 2020. godine kada je preuzeo Aluminij. Medijima je ranije rekao da je Mostar njegov dom i da nema namjeru otići. U međuvremenu je postao predsjednik tamošnje Židovske općine.

Slažete li se da je preseljenje u Mostar prilično neobična odluka za poslovnog čovjeka iz Izraela? Kako je došlo do te odluke?

Kao poduzetnik uvijek sam tražio prilike u zemljama u razvoju s izgledima za rast, pa sam tako, kada se pojavila prilika za oživljavanje diva kao što je Aluminij, jednostavno donio poslovnu odluku da ga preuzmem. Bosna i Hercegovina je mjesto ogromnih potencijala, posebno sunčana i prekrasna Hercegovina.

Postali ste potpredsjednik Zrinjskog i vaša M.T Abraham grupa ima veliki sponzorski ugovor s klubom. Kakvi su planovi za narednu godinu, hoćete li pojačati taj ugovor?

U Zrinjskom smo postigli velike stvari u posljednje 3 godine, a s gospodinom Lasićem, gospodinom Šulentom i gospodinom Beusom uspjeli smo pozicionirati klub među vodeće klubove u balkanskoj regiji. Bez sumnje je Zrinjski među top 3 hrvatska kluba u svijetu s Dinamom i Hajdukom.

Uvijek tražimo načine za jačanje kluba, poboljšanje naše infrastrukture i rast kao organizacija. Očito s uspjehom dolazi apetit za više, stalno radimo na tome kako učiniti našu organizaciju boljom, budući da ne vjerujem u jednokratni uspjeh.

Zrinjski mora biti u europskoj grupnoj fazi svake sezone, i  s pravom smo dokazali smo da je to naše mjesto. Gledamo dugoročne obveze i planove. Vrlo važno pitanje je ulaganje u obučavanje i njegovanje mladih talenata. To su temelji stabilnog i uspješnog kluba.

Atmosfera na utakmici Zrinjski – Aston Villa

Što smatrate najvećim problemom Zrinjskog?

Nema problema, imamo plan razvoja koji uključuje dogradnju stadiona. Zajedno s gradom Mostarom koji je vlasnik stadiona mi u klubu smatramo da smo u zadnje dvije godine dokazali da smo europski klub. Budući da je to tako, trebali bismo imati i objekte na istoj razini.

Planirate li dovoditi nove igrače? Ima li uopće novca za to?

O takvim temama nikada ne govorimo u medijima. Vjerujemo u to da to radimo u tišini, a kada se stvari završe, objavljujemo. Očito, uvijek želimo biti bolji, a ako se ukaže prilika za jačanjem kluba, nećemo oklijevati iskoristiti je, kao što smo radili u prošlosti.

Kabiri je proteklih tjedana nekoliko puta završio u regionalnim medijima zbog sukoba s Benjaminom Karić, gradonačelnicom Sarajeva, koja ga je prijavila da joj je prijetio. Njezina prijava je odbačena, a Kabiri se na to, kaže, više ne želi osvrtati.

Čini se da u posljednje vrijeme niste u dobrim odnosima s političarima iz Sarajeva. Što je s mostarskim političarima?

Održavam pozitivan odnos sa svim političkim razinama i stranama u BiH. Jednostavno je normalno da se ne slažemo oko svega, to je suština demokracije. Možda imamo različite poglede na različite teme, i ponekad to može biti malo emotivno, ali na kraju svi imamo jedan cilj, a to je imati stabilnu, sigurnu i prosperitetnu BiH.

Dosta se govori o vašim relacijama s Draganom Čovićem. Kakvi su vaši odnosi s njim?

Vjerujem da bi privatni sektor u svakoj zemlji uvijek trebao biti u stalnom dijalogu i bliskoj suradnji sa svim političkim razinama.

Temelj stabilnosti i rasta u bilo kojoj zapadnoj demokraciji je imati otvorene, iskrene razgovore i rasprave o gospodarstvu i kako poboljšati institucionalnu strukturu tako da se može postići napredak za veće dobro gospodarstva, što na kraju koristi i javnosti i državi od povećanih poreznih prihoda i stvaranja novih radnih mjesta.

Predsjednik Čović uvijek je bio spreman na otvoren dijalog o takvim temama. S obzirom na to da je po struci inženjer i bio na visokim rukovodećim pozicijama, mogu reći da razumije izazove na čelu tvrtke kao što je Aluminij i utjecaj takvog poslovanja na gospodarstvo. Bio je i do sada je velika podrška.

Vjerujem da imamo isti glavni cilj, a to je zadržati što više obitelji na stabilnim radnim mjestima u Aluminiju i povećati radnu snagu naše obitelji Aluminij i drugih poduzeća u BiH, to je najvažnije.

Ovo je vrlo važno za mene kao stranog ulagača, imati takvu vrstu razumijevanja i podrške, kao i okruženje otvorenosti, što mi daje samopouzdanje da mogu nastaviti ulagati i stvarati rast. Predsjednik Čović do sada je učinio mnogo za Aluminij, a siguran sam da će tako i ubuduće. On je vrlo mudar političar i zbog toga ga jako poštujem.

Kakav ste vi ugovor sklopili s vladom oko preuzimanja Aluminija?

Aluminij Industries je zakupio proizvodne pogone na 30 godina. Osiguravamo radna mjesta za više od 330 obitelji, i očekujemo povećanje na 550-600 zaposlenika kad završimo naš plan razvoja, koji uključuje izgradnju vlastitog izvora obnovljive energije, kao i novu liniju finalnih proizvoda.

Imate, dakle, planove za budućnost?

Od 2020. godine, Aluminij je doživio značajno širenje, povećavajući naš proizvodni kapacitet sa 75.000 MT na 250.000 MT. To je omogućeno kroz značajan investicijski plan. Također ulažemo dodatnih 25 milijuna BAM za uspostavu nove proizvodne linije za žičane šipke kako bismo zadovoljili tržišne zahtjeve.

Nadalje, imamo više faza investicija usmjerenih na obnovljivu energiju, sa značajnim projektom koji će biti najavljen 2024. godine.

Što je s bivšim radnicima Aluminija i dugovanjima prema Elektroprivredi?

To pitanje treba postaviti bivšoj upravi. Ti dugovi nemaju ništa s Aluminij Industries d.o.o.

Vidim da volite umjetnost. Donijeli ste veliku kolekciju umjetnina u Mostar. I to je prilično neobična odluka…

To je moja strateška odluka za uključenost i operacije M.T. Abraham Grupe u Bosni i Hercegovini. Kako duboko vjerujem u potencijal i budućnost ove zemlje, želio sam to pokazati djelima. Vidim ogromnu važnost u stvarnom i pozitivnom doprinosu cijelom društvu.

Zato mi je bilo prirodno proširiti naše aktivnosti Grupe na područja umjetnosti, kulture i obrazovanja, jer sam uvijek vjerovao da je to način za stvaranje jakih veza između različitih ljudi i kultura.

Drago mi je što imam priliku podijeliti svoju strast za umjetnošću kroz kolekciju od 100 modernih majstorskih djela, izloženih galeriji Hub of Fine Arts u Mostaru, s lokalnim ljubiteljima umjetnosti i posjetiteljima iz cijelog svijeta. Primjećujemo da ova kolekcija privlači sve veću pažnju i sve više turista dolazi u Mostar da je vidi. To mi je osobno vrlo ohrabrujuće.

Živite u Mostaru već tri godine. Kako izgleda vaš život u Mostaru?

Mostar je grad koji je orijentiran na obitelj i jako mi se sviđa živjeti ovdje. Mostar i Hercegovina u cjelini imaju nevjerojatne ljude. Također, klima je izvrsna; puno sunca, prekrasni pogledi, izvanredni vinogradi, zapanjujuće lijepa priroda. Kako se više upoznajem sa zajednicom, to sve više imam ambiciju da se usredotočim da stvari učinim još boljima.

Kako se kao Židov osjećate u Mostaru i Bosni i Hercegovini općenito?

Od masakra Hamasa 7. listopada je izazovnije, vidimo užasnu antisemitsku retoriku na društvenim medijima. Ostavljam vlastima da se bave tim zločinima iz mržnje, s iskrenim vjerovanjem da policija i državni tužitelj razumiju koliko je opasno dopustiti da takvi zločini iz mržnje ostanu bez kazne i akcije, jer bi na kraju mogli dovesti do fizičkog napada.

U osnovi, cijelo društvo pati i plaća cijenu zbog toga, vjerujem da bismo svi trebali uložiti stvarni napor u pokušaj izgradnje sigurnije i pozitivnije Bosne i Hercegovine za sve. Vjerujem da će institucije doći do tih zločinaca, a ja ću ostati glasan po ovom pitanju jer je to moja dužnost kao predsjednika židovske zajednice Mostara.

Antisemitizam je u porastu širom svijeta. Osjećate li ga osobno sada, i jeste li ga osjećali u BiH prije sukoba u Izraelu?

Uvijek sam ga osjećao, u gotovo svakoj zemlji u kojoj sam živio. Židovski narod ima snažnu naciju, državu Izrael, koja je jedna od najnaprednijih i najrazvijenijih zemalja na svijetu, i nemojte sumnjati, mi se nikoga ne bojimo. U posljednjih nekoliko tjedana osjećam puno mržnje, i biram riječi pažljivo, ali posljednji tjedni me samo motiviraju da radim bolje u svemu što radimo.

Želimo pokazati toj nekolicini antisemitskih pojedinaca što znači uspjeh.

U osnovi, mržnja, netrpeljivost i predrasude samo se hrane negativnošću. Pokušavam ostati iznad toga i raditi pozitivne stvari sa svim tim partnerima u BiH koji pozitivno razmišljaju i imaju pozitivan stav poput mene. Za one koji su antisemiti kažem da me mogu slobodno nastaviti mrziti, ali u osnovi su oni ti guraju cijelo društvo prema dolje.

Nedavno ste izjavili da je Mostar vaš dom i da ne planirate otići. Kakve su onda vaše namjere?

Nastaviti razvijati investicijske planove moje grupe u BiH, i raditi rame uz rame s vlastima kako bi Mostar postao bolji grad i regionalni centar i, vrlo važno, ekonomski jači. Uvijek govorim da privatni sektor mora raditi usko s državom kako bi stvorio bolju budućnost za građane, to je naša odgovornost.

Imate li poslovne planove u Hrvatskoj?

Istražujem nekoliko poslovnih prilika u Hrvatskoj, uglavnom u energetskom i sektoru nekretnina. Hrvatska je vrlo stabilno i sigurno mjesto za ulaganje, definitivno vidim da naša grupa širi svoje aktivnosti tamo u sljedećim godinama.

Kakav je vaš stav o trenutnoj situaciji u Gazi?

Jasno je da Izrael vodi pravedan rat protiv monstruozne islamističke terorističke organizacije. Rat koji je bio nametnut Izraelu, nakon napada Hamasa 7. listopada, doveo je do vrlo zabrinjavajuće situacije, ne samo za Izrael već i za cijeli svijet.

Do sada je u Izraelu ubijeno preko 1200 ljudi, a više od 11.220 ranjeno. Hamas još uvijek drži 129 talaca u Pojasu Gaze. Teroristi Hamasa počinili su opsežne zločine seksualnog nasilja, uključujući stravična silovanja i zlostavljanja, koji se stalno otkrivaju.

Rat protiv Hamasa nas puno košta, ali nemamo izbora osim nastaviti se boriti protiv Hamasa i borit ćemo se do potpune pobjede. Koliko god to trajalo, moramo eliminirati Hamas i vratiti taoce kući.

U listopadu svi smo svjedočili zlu, Hamas mora položiti oružje, vratiti taoce žive natrag u Izrael i podići bijelu zastavu. Izrael se neće povući, dani kada su Židovi bili poklani bez žestoke reakcije su završeni. Jedino rješenje u ovoj fazi je potpuna predaja terorističke organizacije Hamasa. (izvor: Index.hr)

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

on

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘Domaća orjuna u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”’

Published

on

Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.

Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.

Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…

Prvi stadij je… smijeh.
Drugi… on voli sve i svakoga.
Treći… govori preglasno.
Četvrti… grli nepoznate.
Peti.. govori sve jezike svijeta.
Šesti… najbogatiji je na svijetu.
Sedmi… gubi koordinate.
Osmi… vidi Merlin Monroe.
Deveti… glasa za Možemo!
Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…

Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…

Sve o Luki…

No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.

Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.

Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…

Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…

Jedan mali touch

Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.

Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.

Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.

Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.

Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.

Odahnuo sam

U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.

Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.

Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…

Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…

Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.

Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”

Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.

Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…

Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!

Kurve rata još nisu izgubile ni jedan rat…

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

Pokrenuta nova trojezična inačica povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini”

Published

on

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini

Predstavljena je nova, redizajnirana verzija povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini“, sada dostupna na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal pruža dubinski uvid u komunističke zločine, kršenja ljudskih prava i ideološke temelje totalitarnih režima, s ciljem edukacije globalne publike. Portal je opremljen novim vizualnim identitetom, redizajniranim logom i moderaniziranim korisničkim sučeljem, što omogućava jednostavno pretraživanje i brz pristup obrazovnim materijalima.

Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini.

Osim temeljnih informacija, portal nudi detaljne povijesne analize, svjedočanstva, arhivske dokumente i slučajeve, sve s ciljem rasvjetljavanja stvarnosti komunističkog režima.

Sadržaj će se kontinuirano nadopunjavati novim video materijalima, člancima, fotografijama i resursima, s posebnim naglaskom na članke na engleskom i španjolskom jeziku.

Ovaj portal ne samo da služi kao obrazovni alat za povjesničare, studente i edukatore, već i kao ključni izvor informacija za razumijevanje važnosti očuvanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Također, predstavlja središte Hrvatske međunarodne mreže za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje, osnovane u travnju 2024. godine.

Portal je dostupan putem ovdje.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved