Katolička duhovnost
Jeruzalem: Čudo svetoga ognja svake godine u isto vrijeme na isti način
Pogled prema dolje u rotondu u Bazilici svetoga Groba u Jeruzalemu. Svake godine samo na Veliku subotu, u isto vrijeme i na isti način iz kamena na koji je Isus položen nakon svoje smrti izbija plavičasto svjetlo koje se onda prenosi na uljanice i svijeće u bazilici.
Bazilika je podignuta na Golgoti, mjestu gdje je oko 33 godine razapet Isus iz Nazareta. On je nakon smrti na križu sahranjen u grobu, pećini u obližnjem vrtu. Nako tri dana je uskrsnuo. Nakon tog trenutka je Grob iz kojeg je Isus uskrsnuo postao središnje mjesto vjere za sve kršćane. Danas je Bazilika svetog Groba u vlasništvu franjevačke Kustodije Svete zemlje, pravoslavne i armenske crkve i nekih manjih crkva.
Evo što o „Čudu svetog ognja“ kaže fra. Tomislav Pervan:
Najveće čudo za pravoslavne kršćane
Na Veliku subotu (prema julijanskom kalendaru) skupljaju se vjernici u veliku mnoštvu u crkvu svetoga Groba, dan kad se s neba spušta oganj koji pali svijeće i svjetiljke u svetome prostoru. Takve i slične opise i riječi pronaći ćemo u mnogim vodičima za Svetu Zemlju.
“Čudo sa svetim ognjem” – pravoslavnim je kršćanima najveće od svih kršćanskih čudesa. Svake se godine odvija u isto vrijeme, na isti način i na istome mjestu. Ni za jedno drugo čudo ne svjedoči se da se događa s tolikom pravilnošću i kroz tako dugo vrijeme. O njemu imamo svjedočanstva već u osmome stoljeću. Čudo se događa u crkvi svetoga Groba u Jeruzalemu, za kršćane zacijelo najsvetije mjesto na zemlji. Samo je zdanje prepuno misterija, zagonetnoga. Teolozi, povjesničari i arheolozi su uvjerenja kako je ta crkva istodobno i Golgota, mali brežuljak na kome je Krist bio razapet, ali i onaj ‘novi grob’ Josipa iz Arimateje, u blizini same Golgote, u koji je položeno Isusovo mrtvo tijelo. Kršćani vjeruju kako je upravo na tome mjestu Isus i uskrsnuo od mrtvih.
Čudo svetoga ognja dade se stoljećima slijediti u mnogim putopisima i izvješćima o Svetoj Zemlji. Neki ruski svećenik Danijel pomno opisuje god. 1106. ‘čudo svetoga ognja’ u svome putopisu. Opisuje kako patrijarh ulazi u grobnu kapelicu s dvije neupaljene svijeće. Kleči pred kamenom na komu je Isus bio položen nakon svoje smrti, izgovara stanovite molitve nakon kojih se događa čudo s vatrom. Svjetlo izbija iz samoga kamena – plavičasto svjetlo, koje nakon određenoga vremena pali uljanice i dvije svijeće u patrijarhovim rukama. Svjetlo Uskrsa je ‘sveti oganj’ koji se onda prenosi svima u svetome prostoru. Obred oko ‘čuda svetoga ognja’ zacijelo je najstariji, nepromijenjeni kršćanski obred u svijetu. Najstariji zapisi sežu čak u četvrto stoljeće, mnogi izvori svjedoče o tome čudu sa strahopoštovanjem. Iz izvora proizlazi kako se čudo događa uvijek na istome mjestu, istoga dana i u okviru iste bogoslužnoga obreda. O čudu godine 1998. jedan teolog koji je konvertirao na katolicizam pripovijeda kako se osobno zaputio u Velikom tjednu u Jeruzalem da bi bio nazočan kod obreda “čuda svetoga ognja”. Svjedoči o događaju 18. travnja 1998. Grčko-pravoslavni patrijarh u Jeruzalemu (onodobno Diodor I.) je osoba koja svake godine stupa u grob da bi preuzeo sveti oganj. Od 1982. on je jeruzalemski patrijarh i svake je godine krunski svjedok čuda. Autor je dobio dopuštenje da s balkona crkve promatra sve što se u njoj odvija, da ima pregled nad okupljenim mnoštvom i reakcijama vjernika. Želi izvijestiti što se događa u crkvi svetoga Groba te o utjecaju čuda na pravoslavnu tradiciju koja je gotovo nepoznata kod katolika i drugih kršćana.
Jedna od najpoznatijih ceremonija u Pravoslavnoj crkvi
Čudo se zbiva svake godine na pravoslavnu Veliku subotu, prema julijanskom kalendaru. Otkako je sredinom četvrtoga stoljeća Konstantin Veliki dao sagraditi veliku crkvu svetoga Groba kroz duga stoljeća to je zdanje trpjelo velika razaranja. Križari su sagradili crkvu u današnjem obliku. Oko Isusova groba sagrađena je mala kapelica s dvije prostorije – jedan omanji prostor pred grobom te sami grobni prostor u koji ne može stati više od pet osoba. Ta je kapelica središte čudesnih zbivanja. Ni jedan drugi dan u godini crkva nije do te mjere ispunjena kao na Veliku subotu. Tko želi unići u crkvu, mora stajati i čekati i po šest sati u redu. Zbog velike navale više stotina osoba ne može jednostavno unići u crkvu. Dolaze hodočasnici iz svih krajeva svijeta, većinom iz Grčke, a u novije vrijeme iz Rusije i drugih zemalja istočnoga bloka.
Oko groba mnogi se hodočasnici okupe već na Veliki petak, gdje prenoće, kako bi mogli među prvima unići na Veliku subotu u crkvu. Čudo se zbiva u 14.00 sati, ali je već oko jedanaest sati u crkvi kao u uzavrelu loncu.
Slavlje
Otprilike od jedanaest pa do trinaest sati u crkvi se pjevaju pjesme. Pjevanje pjesama seže u vrijeme turske okupacije kad bijaše dopušteno samo unutar svetih prostora pjevati crkvene i svete pjesme. Stalno se ponavlja refren: “Mi smo kršćani, to smo već stoljećima i zauvijek ćemo to ostati. Amen”. Pjeva se iz punih grla uz pratnju bubnjeva. Bubnjare nose na ramenima oko groba, a onda oko 13.00 sati prestaje pjevanje – nakon toga vlada tišina, napeta šutnja, sve je naelektrizirano u iščekivanju velikoga događaja kad se objavljuje Božja sila.
Oko 13.00 sati tiska se izaslanstvo mjesnih vlasti kroz mnoštvo. Nisu to kršćani, ali su dio samoga obreda. Za vrijeme turske okupacije Palestine bijahu to muslimani, Turci, danas su to Židovi. Stoljećima je već njihova nazočnost sastavni dio samoga obreda – oni naime predstavljaju Rimljane iz Isusova doba. Evanđelja izvješćuju kako su Rimljani zapečatili Isusov grob da učenici ne bi mogli ukrasti Isusovo tijelo te potom ustvrdili kako je on uskrsnuo. Jednako i danas pečate židovske vlasti sveti Grob voskom. Prije pečaćenja vrata običaj je da pretraže cijeli prostor, da gdje nije skriven kakav upaljač ili žigice koje bi bile dokaz prijevare. Upravo kao što su onodobno Rimljani jamčili kako nakon Isusove smrti nije bilo nikakvih manipulacija tako i danas jamče židovski predstavnici da ni god. 1998. nema nikakve prijevare.
Svjedočanstvo patrijarha
Nakon što je grob pomno pretražen i zapečaćen cijela crkva pjeva Kyrie eleison. U 13.45 ulazi sam patrijarh u crkvu. Na čelu velikoga mimohoda on triput obilazi oko Isusova groba, a potom skida sa sebe svoj bogoštovni ornat; ostaje samo u bijeloj haljini koju nosi kao znak poniznosti pred silnom Božjom moći koju će sada doživjeti. Sve su svjetiljke i svijeće u crkvi utrnute, trnu se i sva ostala svjetla tako da je veliki dio crkve zavijen u posvemašnji mrak. S dvije velike svijeće stupa patrijarh u grobnu kapelicu – najprije u mali prostor pred grobom, a onda u sami prostor groba. Nemoguće je slijediti događaje na samome grobu, pa stoga donosimo svjedočanstva samoga patrijarha.
“Stupam pred sveti grob, klečim u svetom strahu na mjestu na kojemu je Isus nakon svoje smrti bio položen i odakle je uskrsnuo od mrtvih. Moliti u samoj grobnoj kapelici za mene je uvijek sveti i svečani trenutak. Sveto mjesto. Tu je On uskrsnuo u slavi, odavle je proširio svoje svjetlo u cijeli svijet. Ivan piše u prvom poglavlju svoga Evanđelja kako je Isus svjetlo svijeta. Klečeći u neposrednoj blizini mjesta odakle je on uskrsnuo od mrtvih čovjek se prenosi u neposrednu blizinu njegova preslavnoga uskrsnuća. Katolici i protestanti zovu ovu crkvu “crkvom svetoga Groba”, a mi je zovemo “crkvom Uskrsnuća”. Kristovo je uskrsnuće za nas pravoslavce središnjica našega vjerovanja. Svojim uskrsnućem Krist je izvojevao konačnu pobjedu nad smrću, ne samo nad svojim smrću, nago i nad smrću svih onih koji su mu blizu, u svakom vremenu.
Vjerujem kako nije nikakva slučajnost da se sveti oganj spušta upravo na tome mjestu. U Matejevu Evanđelju (28,3) stoji kako se za Kristova uskrsnuća ukazao anđeo koji bijaše obučen u svjetlo. ‘Pojava mu bijaše kao munja a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg’. Vjerujem kako je to svjetlo u koje bijaše odjeven anđeo za Isusova uskrsnuća isto ono svjetlo koje se pojavljuje na čudesan način svake Velike subote. Krist nas želi podsjetiti kako je njegovo uskrsnuće stvarnost, a ne nekakav mit. On je stvarno došao u svijet kako bi svojom smrću i svojim uskrsnućem prinio nužnu žrtvu da bi se ljudima omogućilo ponovno jedinstvo sa svojim Stvoriteljem.”
Plavo svjetlo
“U mraku napipavam svoj put do grobnoga prostora te padam na koljena. Izgovaram tu posve određene molitve koje su nam tisućljećima prenošene te nakon toga čekam. Ponekada čekam nekoliko minuta, ali se čudo u pravilu događa odmah nakon što izmolim molitve. Ispred stijene na kojoj je bio Isus položen rađa se neopisivo svjetlo. Obično ima plavu nijansu, ali se boja može mijenjati i poprimati razne tonove. Nemoguće je to opisati ljudskim riječima. Svjetlo izranja iz samoga kamena kao što se diže magla iz jezera. Čini se kao da je cijeli kamen obavijen oblakom svjetla. Svjetlo se ponaša svake godine različno, ponekad ono prekriva samo kamen, drugi put obasjava cijeli grobni prostor tako da osobe koje čekaju u crkvi promatraju grob ispunjen svjetlošću. Oganj, svjetlo ne sagorijeva – kroz 16 godina moje patrijaršijske službe u Jeruzalemu te otkako primam sveto svjetlo to mi svjetlo nikada nije zahvatilo niti opalilo bradu ili haljine. Svjetlo ima drugu konzistenciju od vatre koja gori u svjetiljkama”.
“U određenom trenutku svjetlo se izvija i stvara stup u kome se oganj ponaša drukčije tako da mogu zapaliti svoje svijeće. Nakon što sam preuzeo oganj zapućujem se van i pružam oganj najprije armenskom a onda koptskom patrijarhu, a potom svima koji se nalaze u crkvi.
Simbolično značenje čuda
Kako doživljavate čudo i što vam ono znači za Vaš osobni duhovni život?
“Čudo me svaki put, svake godine duboko potresa. Svaki put ono je daljnji korak na putu moga obraćenja. Za mene osobno to je silna utjeha, iskusiti Kristovu vjernost prema nama ljudima. Dokazuje on svoju vjernost šaljući nam svoje svjetlo svake godine unatoč našim slabostima i zakazanjima. U svojoj Crkvi doživljavamo mnoga čudesa, čudesa nam nisu nimalo strana. Često se događa da ikone plaču kad nam Nebo želi očitovati do koje nam je mjere blizu. Imamo i svetaca koje je Bog obdario mnogim duhovnim darovima. Nijedno pak od tih čudesa nema toliko prodorno i simbolično značenje i vrijednost kao čudo svetoga ognja. Čudo je nešto poput sakramenta. Ono nam uprisutnjuje Kristovo uskrsnuće kao da se tu sada pred nama i među nama događa”.
I dok patrijarh kleči u kapelici pred grobom, u crkvi je posvemašnji mrak. Čuje se glasno moljenje, atmosfera je vrlo napeta. A kad patrijarh izlazi s dvije goruće svijeće koje osvjetljuju mrak, crkvom odzvanja gromoglasno klicanje, kao kad padne gol na nogometnoj utakmici.
Čudo kao putokaz do vjere
Čudo se ne ograničava samo na ono što se odvija u kapelici u kojoj se nalazi patrijarh. Ono što je vjerojatno mnogo značajnije su izvješća kako se plavo svjetlo pojavljuje i u crkvi te da je ono i u njoj ‘aktivno’. Svake godine mnogi vjernici pripovijedaju kako je to čudesno svjetlo zapalilo svijeće koje su držali u svojim rukama, iznenada i samo od sebe. Svatko u crkvi iščekuje sa svijećom u ruci nadajući se da će se same od sebe upaliti. Često utrnute uljanice počinju pred vjerničkim očima same od sebe gorjeti. Može se vidjeti kako se plavo svjetlo kreće po crkvi na raznim mjestima. Mnogi su vjernici pod zakletvom posvjedočili autentičnost izvješća kako su se njihove svijeće upalile tim plavim svjetlom. Osobe koje doživljavaju čudo iz blizine – bilo da su im se svijeće spontano upalile, bilo da su promatrale plavo svjetlo – napuštaju Jeruzalem kao novi, promijenjeni ljudi. Svatko tko sudjeluje u toj ceremoniji ima svoj osobni ‘prije’ i ‘poslije’ čuda sa svetim ognjem u Jeruzalemu.
Pitanje autentičnosti
Kao i kod drugih čudesa ima ljudi koji smatraju kako je to najobičnija prijevara, djelo pravoslavne promidžbe. Misle kako na grobu postoji neko tajno skrovište na kome se pale svijeće. Međutim, kritičari se moraju suočiti s mnogi protupitanja. Upaljači i žigice su relativno novija otkrića. Samo nekoliko stoljeća, a čudo traje od najranijih kršćanskih vremena. Oni službenici koji pretražuju grob svjedoci su kako unutra ništa nije skriveno. Najsnažniji dokaz kako sve nije prijevara nije samo svjedočanstvo patrijarha nego i svjedočanstvo tisuća nepristranih hodočasnika čije su se svijeće spontano užegle. Čudesa se događaju, čudesa je činio Gospodin, ali ona ne vode nužno u vjeru. Vjera je uvijek dar, ne zasluga. Smisao čuda nije baciti nekoga na koljena. Čudo nije oružje kojim druge pobijamo, nego je uvijek izvor radosti za sve, poticaj da proničemo tajne svoje vjere, da nosimo svijetu Svjetlo – Krista Gospodina. Bog i danas djeluje na čudesan način u svojoj Crkvi, svomu stvorenju.
Izvor: blog.dnevnik.hr | Croative.net foto duhovnost.net
Katolička duhovnost
Proroštvo iz Garabandala – NAKON OVOGA, NEMIRI U EUROPI: Papa Franjo na proljeće dolazi u Moskvu!
Ruske novine upravo objavile: Papa Franjo na proljeće dolazi u Moskvu!
Zbog čega ovo pišem? Jer ako dođe do toga (a papa je to najavio još prije i pitanje je vremena kada će posjetiti Moskvu pošto mu je to jedan od prioriteta), to će biti prvi put u povijesti Crkve da rimski pontiff posjećuje Moskvu.
No ono što to čini jako zanimljivim je jedinstveno proroštvo iz Garabandala tj BDM preko vidjelice (tada djeteta na mentalnoj razini 9-godišnjaka) o papinom posjetu Moskvi (koji nikome nije imao smisla i što se nikad nije dogodilo u dugoj povijesti Crkve) dano početkom 60ih uz napomenu da će nakon toga izbiti neredi u Europi.
S obzirom na trenutno stanje u Europi i rat u Ukrajini koji ima sve elemente da se proširi, ne možemo se ne zapitati da li će upravo ovo biti ostvarenje navedenog…
Katolička duhovnost
Vizualizacija APOKALIPSE, Otk 20:11…
U slijedećem videu je moguća vizualizacija 20. poglavlja 11.red Otkrivenja po Ivanu, njegovog viđenja na otoku Patmosu, (vjerojatno nešto prije 80. god. po. Kr.). Slijedi tekst glava 20,11-15 i 21, 1-8 – prijevod…
“Zatim opazih” veliko bijelo “prijestolje” i onoga koji “je sjedio” na njemu. “Ispred njegova lica iščeznu zemlja” i nebo. Ni trag im nije ostao.
I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. “I otvoriše se knjige”. I druga “knjiga”, knjiga “života”, bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, “po svojim djelima”.
More predade mrtvace koji su se nalazili u njemu; Smrt i Podzemlje predadoše mrtvace koje su držali. I bili su suđeni svaki “po svojim djelima”.
Tada su Smrt i Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero – ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ” ne nađe u knjizi života”, bi bačen u ognjeno jezero.
…..
Katolička duhovnost
Očitovanje organizatora javne molitve krunice
Nakon četiri održane javne molitve krunice na Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu javio se određen broj upita i nejasnoća vezano za njezinu organizaciju, zbog čega su u medijskom prostoru nastale mnoge polemike, nejasnoće pa i polarizacija vjernika (što se u nekoj mjeri može zahvaliti i izvjesnim portalima). Očitovanje organizatora na sve navedeno prenosimo u cjelosti.
Premda smo na našim društvenim mrežama i portalu „Muževni budite” prilikom pozivanja na molitvu redovito objašnjavali pojedine razloge i motive održavanja javne molitve krunice, željeli smo na jednom mjestu prikupiti sve dosadašnje upite koji će, nadajmo se, otvorenim srcima objasniti čitavu inicijativu i njezinu pozadinu.
Zašto Trg?
Većini ljudi nije poznato kako se prva javna molitva krunice nije održala u listopadu 2022. nego u lipnju iste godine i to ispred zagrebačke katedrale. Bila nam je želja održati molitvu krunice najesen na istom mjestu, ali su u međuvremenu zbog radova katedralu i prostor oko nje zagradili, a mi smo bili primorani naći drugo mjesto molitve. U molitvi i osluškivanju dobili smo poticaj da se preselimo na Trg bana J. Jelačića, što je nekoliko molitvenih zajednica i potvrdilo. Razlog za poticaj je bio taj da je Trg ne samo glavni zagrebački trg nego i trg svih Hrvata i da ćemo molitvom na njemu posvetiti njega, ali i čitavu Hrvatsku. Eto, zbog toga Trg.
Zašto smo izašli van kako bismo se kao licemjeri pokazali drugima?
Nerijetko nam se javljaju pojedinci koji nam ukazuju na Evanđelje po Mateju 6, 5–6 i na to kako je Isus u tom citatu rekao kako ne bismo smjeli izaći van iz svoje kuće i moliti. Međutim, Isus to nije rekao. Ovo je citat izvučen iz konteksta koji, kad se uzme u obzir kontekst, jasno naznačuje da je Isus zapravo pokazao kako bi trebala izgledati osobna molitva, koja je temelj i preduvjet za javnu molitvu, kao što je naša. Dijabolično je oslanjati se na biblijske citate izvan konteksta i gurati nam ih pod nos.
Također je dijabolično da se u današnje vrijeme katolicima (u većinski katoličkoj državi) nastoji osporiti javna molitva i da ih se pokušava smjestiti u njihova četiri zida, dok istovremeno mnoge ideologije izlaze van i to kroz široka vrata. Međutim, bez obzira na prozivke, Biblija jasno kazuje kako je javna molitva, koja je zapravo svjedočanstvo vjere, itekako poželjna: „Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre” (1 Tim 2, 8).
Zašto smo uvezli krunicu iz Poljske?
Čudno je da to mnogi u 21. st. ne znaju, ali krunica nije uvezena iz Poljske. Krunica je stara katolička molitva raširena diljem svijeta i ima dugu tradiciju u našoj zemlji. Istina, prilikom pokretanja ove inicijative inspirirale su nas fotografije muškaraca koji već godinama na koljenima mole krunicu u Poljskoj, pa i u drugim državama svijeta, no to nije ništa što nema hrvatskih korijena. Naprimjer, prisjetimo se samo naših djedova i pradjedova koja su javno molili krunicu kraj križeva krajputaša, tijekom hodočašća i procesija, naših očeva koji su je molili dok su branili našu zemlju, ali i naših majki koje su je molile javno vapeći za prestanak rata i siguran povratak svojih sinova i muževa kući. Ukratko, javna molitva krunice ima dugu tradiciju u našoj povijesti i nije ništa strano našem narodu.
Zašto ne prijavljujemo okupljanje?
Potaknuti brojne muškarce na javnu molitvu krunice, a ne prijaviti okupljanje u policijskoj postaji, jednako je dogovaranju datumu vjenčanja bez dogovaranja mjesta njegova održavanja. Svaki molitveni susret je uredno prijavljen policiji, što potvrđuje i velik broj policajaca koji nam „čuvaju leđa” svake prve subote u mjesecu. Svaki dobronamjeran Zagrepčanin može to lako provjeriti odlaskom u nadležnu policijsku postaju.
Zašto tako česte molitve koje privlače pozornost?
Neki su nam napomenuli kako bismo privlačili manje pozornosti kad bi se naša molitva održala samo nekoliko puta godišnje. To je istina, no ne radi se o tome da mi želimo privući pozornost nego mediji rade senzaciju i privlače pozornost na nas. Štoviše, u 8.30 ujutro nema gotovo nikoga na Trgu. Da želimo privući pozornost na sebe, molili bismo kad je zagrebačka špica, kako to rade sljedbenici Hare Krišne. Također, jednom mjesečno nije pretjerano često. Da se radi o odlasku u kino ili kazalište nitko to ne bi okarakterizirao kao čest odlazak, no kad se radi o molitvi jednom mjesečno, koja traje svega 45 minuta, to nekako postaje alarmantno često.
Zašto konkretne nakane koje smetaju javnosti?
Smatramo da svaka molitva treba biti konkretna kako bi mogla biti uslišana, pa stoga i naša koja je javna. Dosad nismo čuli ni za jednu vjersku inicijativu, čije nakane ne bi bile javno poznate. Zar ne bi bilo čudno da vidimo molitelje ispred bolnica i domova zdravlja a da ne znamo razlog njihova okupljanja na molitvu? Isto bi tako bilo čudno da dolazimo svake prve subote na Trg, da molimo i klečimo, a da nitko ne zna zašto. To što pojedincima smetaju nakane na koje molimo, govori više o njima nego o nama. Uostalom, Bog nikada ne uslišava nakane koje bi imale za cilj da se nekome u nečemu naškodi.
Zašto napadamo žene?
Po čemu ste zaključili da smo mi protiv žena? Gdje to piše u našem pozivu? U našim nakanama? Žene u našem pozivu i nakanama nisu nigdje izričito navedene. Mi prije svega molimo za nas da budemo bolji muškarci, muževi i očevi – svatko u svome pozivu. Ne znamo što bi tu moglo biti loše i usmjereno protiv žena. Uostalom, kod tih se nakana molimo za zagovor Blažene Djevice Marije, savršene žene i majke, Kraljice neba i zemlje. Nema nikakvog smisla reći da smo protiv žena, a molimo se Ženi svih žena da budemo bolji u svakom pogledu. Ono što mi ovdje vidimo jest iskrivljeno mišljenje lijevoliberalnih medija i pojedinaca da su svi katolički muškarci ženomrsci i nasilnici, a što je potpuno zlonamjerno tumačenje naše molitve i njezinih nakana.
Zašto želimo biti autoriteti u obitelji?
Da? Zar želimo? Gdje to piše? Mi smo u nakanama naveli da želimo biti DUHOVNI autoriteti u obitelji, a to znači da želimo voditi obitelj u katoličkoj vjeri, potičući njezine članove na svakodnevnu obiteljsku molitvu, redovitu ispovijed, nedjeljnu sv. misu i zauzetiji vjernički život i to prvenstveno vlastitim primjerom. Mediji namjerno vade iz konteksta duhovnu dimenziju nakane, koju uostalom ne razumiju, kako bi nas, molitelje, prikazali kao obiteljske tirane i despote.
Zašto podržavamo ustašluk?
Gdje piše da podržavamo ustaše i ustašluk? Naša je inicijativa apolitična i ne prianja ni uz kakvu ideologiju. U svome pozivu na krunicu službeno smo se ogradili od svakog pojedinca koji bi mogao nositi bilo kakvo ideološko obilježje pa tako i ono ustaško. Ustašluk je povijesno naslijeđe koje osuđujemo i kojem nije mjesto u molitvenoj i miroljubivoj inicijativi, a osobe koje ga, unatoč našim upozorenjima i ograđivanjima, javno propagiraju na našim molitvama same su sebe isključile iz našeg zajedništva i same inicijative.
Zašto ne radimo nešto drugo u subotu ujutro?
Zašto ne bismo smjeli moliti u subotu ujutro? Zašto bismo trebali, kako kažu, umjesto toga volontirati negdje, raditi ili pomagati kod kuće da bismo bili drugima korisniji? Oni koji nam to spočitavaju zapravo misle kako mi ništa od toga ne radimo, dok zapravo većina molitelja već negdje volontira, naporno radi i pomaže kod kuće u svim obiteljskim segmentima. Pravi se katolik uvijek trudi naći vrijeme za molitvu koja je izvor katoličkog života, a usto sve ostale obveze savjesno izvršava. Uostalom, to možete i same molitelje pitati.
Zašto dajemo čudne i nespretne izjave za medije?
Tko daje čudne i nespretne izjave? Istina je da mediji izvrću naše riječi pa ih, nakon što su ih izvadili iz konteksta, okreću protiv nas, no nije istina da ih mi, kao organizatori, i dajemo. Bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” koji organiziraju javnu molitvu krunice nisu dosad davali izjave lijevoliberalnim medijima, dok su oni za svoje reportaže koristili izjave molitelja koje su izokrenuli. Mi smo kao organizatori uvijek spremni dati izjavu sve dok nam pojedini medij jamči autorizaciju izjave, tj. da je neće izvaditi iz konteksta kako bi naškodio nama ili inicijativi, no dosad nam nijedan lijevoliberalni medij nije pristao na autorizaciju izjave, a neki nas nisu ni pitali za izjavu, već su radili „reportaže” na svoju ruku.
Tko nas plaća?
Ne biste vjerovali, ali nas ne plaća nitko. Uostalom, za što bi nas trebalo platiti? Zar za organizaciju koja doslovno stoji nula kuna i sastoji se od volontiranja odnosno dobre volje? Ili pak za molitelje koje većinski ni ne poznajemo? Koji bi segment molitve trebalo platiti da bi ona javno funkcionirala? Molitva je oduvijek bila besplatan i uvijek dostupan način komunikacije s Bogom.
Tko sve stoji iz ove molitvene inicijative?
Javnu molitvu krunice u Zagrebu organizira bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” u sklopu projekta „Muževni budite” i udruge „Hrvatska za Život”. Budući da se projekt „Muževni budite” bavi evangelizacijom muškaraca, cilj našeg bratstva jest potaknuti upravo muškarce na molitvu krunice, ali i javno zagovarati za mir i obraćenje u našem narodu. Premda je u medijima plasiran stav kako iza ove inicijative stoji velik broj katoličkih i desnih udruga, to jednostavno ne stoji. „Umiješanost” svih mogućih katoličkih i desnih udruga u ovu inicijativu podsjeća na teorije zavjere na granici sa znanstvenom fantastikom.
Muževni budite/
Foto: Marko Jurlina
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti7 sati ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti5 dana ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna ago
BROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu