Connect with us

Vijesti

JOE MAGARAC Američka legenda o Hrvatu koji je skočio u peć

Published

on

Radio je neumorno za 29-ero ljudi. Golim rukama miješao je rastaljeni čelik i izrađivao potkove kao da oblikuje perece od tijesta

Joe Magarac bio je sav od čelika, visok kao dimnjak, sa širokim ramenima poput vrata ljevaonice. Njegove ruke su sličile posudama iz kojih se izlijevao rastaljeni metal. Nakon rođenja u željeznoj rudi, odrastao je u peći.

Lik su u prvoj polovici prošlog stoljeća osmislili hrvatski doseljenici iz okolice Pittsburgha. Jesu li svoje prijatelje i sebe tako nazivali, ironično se šaleći na vlastiti račun?

Nastanak priče zagonetan je poput njegovog života!

Možda su se zaista, kako neki kažu, hrvatski radnici u ljevaonicama Pittsburgha poigrali s Owenom Francisom pa su mu na brzinu ispričali svoju američku verziju Velog Jože.

S druge strane Owenu je kao nadahnuće mogao poslužiti život nesretnika koji su za male dnevnice u neljudskim uvjetima radili uglavnom da prežive.

A ime Joe Magarac za koje je već čuo i znao što znači, savršeno se uklapalo.

Stoga je magazin Scribner’s 1931. godine u Pittsburghu objavio Owenovu pripovijest: “Saga o Joeu Magarcu: Čovjeku od čelika”.

Uskoro će Joe Magarac uz Paula Bunyana, Johna Henryja i Pecosa Billa postati omiljeni junak američkih narodnih priča.

Pripovijest o njemu kaže kako je bio toliko snažan da je rastaljene šipke savijao kao da su od papira.

Radio je neumorno za 29-ero ljudi. Golim rukama miješao je rastaljeni čelik i oblikovao potkove poput pereca od tijesta.

Od ohlađenog čelika, lakoćom kojom djeca prave snježne grude, radio je topovska zrna.

U kritičnim trenucima spašavao bi radnike od opasnih situacija. Osim fizičke jačine, Joe Magarac bio je div dobrica, velikodušan, požrtvovan i hrabar.

Jednog dana Steve Mestrovich organizirao je natjecanje u savijanju čelika. Nagrada je bila ruka njegove kćeri Mary. Očekivalo se da će Eli Stanoski pobijediti Petta Pussicka, no Mary je voljela Petta.

Magarac je došao iznenada, priključio se obojici i na kraju slavio. Nije oženio Mary već ju je prepustio njezinom odabraniku, rekavši: “Uostalom, kako bi Joe Magarac, radnik u ljevaonici, imao vremena za obitelj?”

Pripovijest završava sa zaključkom kako nitko ne zna što se s njim dogodilo. Neki kažu da je zbog velike svjetske proizvodnje čelika potražnja u Americi smanjena i prijetilo se zatvaranjem.

Joe je pao u tugu jer nije mogao pomoći svojim prijateljima. Skočio je u peć i otopio se. Taj čelik je toliko bio kvalitetan da su ga svi htjeli kupiti.

Drugi tvrde kako je još uvijek živ, čeka u nekoj napuštenoj peći da opet počne s radom.

On zasigurno postaje dio identiteta Pittsburgha kada ga William Gropper 1948. godine oslikava. Danas se djelo nalazi u tamošnjoj galeriji sveučilišta.

Zanimljiva je i priča za djecu Irwina Shapira tiskana 1948. godine – “Joe Magarac i njegovo američko državljanstvo”.

Autor govori o legendarnom Joe Magarcu kojeg vlasnik ljevaonice traži 1000 dolara za američko državljanstvo.

Magarac zbog toga počinje još više raditi, no nakon dolaska u Washington, jedan kongresmen mu ironično kaže da se vrati u stari kraj (misleći na zemlju porijekla). Naš junak u maniri King Konga ruši Capitol.

Glazbeni sastavi The New Christy Minstrels i Les Folks o njemu su čak snimili pjesmu.

U seriji filmova posvećenih američkim folk junacima, ekranizirao ga je i Walt Disney.

Na ulazu u zabavni park Kennywood u Pittsburghu stajao je njegov veliki kip koji ga je prikazivao kako u rukama drži užarenu šipku i oblikuje tobogan smrti. Godine 2009. djelo je poklonjeno jednoj tvrtki.   

Magarac je još uvijek aktualan. Programer igrica Volition koristio je njegov lik u poznatom Saints Rowu. U virtualnom gradu Steelportu prikazuje ga se kako izlijeva rastaljeni čelik. Otok iz igrice nije kontroliran, nema ulica, susjedstvo nije ničije. Simbolično!

Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je postojala ideja da se napravi mjuzikl nadahnut njegovom pričom.

A sve je možda počelo kada je na jednog hrvatskog nesretnika poslovođa u pitsburškoj ljevaonici vikao da brže radi.

Bildergebnis für Joe Magarac hrvat Walt Disney
Bildergebnis für Joe Magarac hrvat Walt Disney

“Ajmo, Joe Magarac!”, ironično je ponovio njegov radni kolega.   

Joe Magarac, a legendary Croatian steel worker in the USA

JOE MAGARAC

I’ll tell you about a steel man,
Joe Magarac, that’s the man!
I’ll tell you about a steel man,
Best steel maker in all the land
Steel-heart Magarac, that’s the man.

He was sired in the mountain by red iron ore
Joe Magarac, that’s the man!
He was sired in the mountain by red iron ore
Raised in a furnace – soothed by its roar
Steel-heart magarac, that’s the man.

His shoulders are as big as the steel-mill door
Hands like buckets, his feet on half the floor

With his hands he can break a half-a-ton dolly
He stirs the boiling steel with his fingers, by golly

He grabs the cooling steel – his hands like wringers
And makes eight rails between his ten fingers

Joe can walk on the furnace rim
From furnace to furnace – just a step for him

Joe never sleeps, but he’s got to eat
Hot steel soup, cold ingots for meat

Now, if you think this man’s not real
Then, jump in a furnace, see him cook the steel.

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved