Connect with us

Vijesti

O HRVATSKOM JEZIKU “Ovaj je Zakon potreban hrvatskom čovjeku kao zrak koji dišemo, kao voda koju pijemo!”

Published

on

“Narod se pozna po jeziku, kao ptica po glasu”
(Stjepan Radić)

Nakon 30 godina oslobođenja od ‘srpskog opanka’, u Hrvatskoj se vodi (konačno) rasprava o Zakonu o hrvatskom jeziku. Hvala dragom Bogu, Matici hrvatskoj, svim domoljubnim zastupnicima i članovima Vlade.

Ovaj je Zakon potreban hrvatskom čovjeku kao zrak koji dišemo, kao voda koju pijemo! On je naša duhovna hrana, bez koje ne bismo bili to što jesmo! Nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967., koja je, iako osuđena od tadanje vlasti, ipak polučila značajan uspjeh, ako ništo, u Hrvatskoj se počela “probijati” “točka”, “zarez”, umjesto “tačke” i “zapete”; itd., iako su tada svi “čistunci” hrvatskoga jezika bili sumnjivi i pod nadzorom!

Nisam mogao vjerovati, da će se tom Zakonu protiviti toliki. Nakon naše pobjede, pritajeni i dobro raspoređeni po medijima i kulturnim ustanovama, gdje je jezik glavni alat komunikacije, javili su se nasljednici i obožavatelji Vuka Karadžića i “Srpskog sveta”. Oni omalovažavaju, ismijavaju, ponižavaju, prijete na razne načine, kako bi se spriječilo donošenje Zakona.

Davno su nam priječili uporabu svog hrvatskoga jezika razni mađaroni, germanofili, autonomaši, orjunaši, odnosno “Jugosloveni”. Ovi potonji, kao da su prespavali stvaranje hrvatske države, s kojom je porasla svijest i odlučnost hrvatskoga naroda da zaštiti svoj jezik poput Francuza, Talijana, Nijemaca, Poljaka itd. Tragična državotvorna hrvatska povijest, kada su se zakoni za Hrvate, gotovo o svemu, donosili u nekim drugim središtima, sada je prošlost!

Mi jesmo svoji na svome! Mi jesmo jedan od najstarijih europskih naroda, a povijest našega hrvatskoga jezika je puno starija od jezika mnogih naroda. Tako se na glagoljici 1100. godine na Bašćanskoj ploči spominje hrvatskim jezikom, hrvatski kralj Zvonimir. A na glagoljici su pisani još brojni dokumenti u kamenu: Valunska ploča, Plominski natpis, Krčki natpis, Senjska ploča…zatim Kločev glagoljaš, Bečki listići, Vinodolski zakonik, Razvod istarski, Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Misal kneza Novaka, Zapis popa Martinca itd., itd.

Oni koji nam žele prisvojiti (ukrasti) naše jezično blago, nemaju svoj jezik do prije 19. stoljeća. Nakon tog vremena počela je “pljačka” našeg i jezika i našeg identiteta! Oni koji se protive donošenju Zakona o hrvatskom jeziku, nisu se protivili i nisu bili ovako glasni zbog srpskih svojatanja hrvatske književnosti i negiranja postojanja hrvatskoga jezika! Ta velikosrpska drskost je karakteristična za one koji nemaju svoje pa kradu tuđe! U tome im pomažu njihove sluge, hrvatski jezikoslovni izdajnici, koji se nisu javljali ni protiv Deklaracije o “Granicama srpske književnosti”. Kad se spominje starohrvatska književnost koju nam žele oteti oni, koji nemaju iz tog razdoblja gotovo ništa, spomenut ću samo neke činjenice:

Još u 12. stoljeću arapski geograf, kartograf i putopisac Al-Idrisi, u posjeti područja Dubrovnika opisujući Hrvatsku, naveo da je Dubrovnik posljednji grad u Hrvatskoj. Ipak sami Dubrovčani su davno rekli čijoj književnosti i kulturi pripadaju. Dubrovčanin Ivan Stojković veliki hrvatski teolog i diplomat 15. stoljeća, nosio je ime Johannes Stoycus de Ragusio odnosno Joannes Sclavus de Charvatia.

Iz vremena renesanse i humanizma Dubrovčanin Nikola Nalješković 1564. piše da je
“korčulanski pjesnik Ivan Vidal zadobio toliku slavu da narod Hrvata vapije i viče kako je kruna od zlata kojom se svi diče”;. Našlješković nabraja i gradove u kojem cvijeta književnost – Korčulu, Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Hvar i Kotor, stavljajući ispred svih Dubrovnik “koji grad svitli i slavan zadosti svake Bog nadili obilno milosti; gospodom ga uresi, zakonmi i pravdom razlicim uzvisi imanjem i blagom. Svuda ga jes puna slava, svud on slove, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove”;.
Mavro Vetranović (1482..-1576.) hrvatski je benediktinac i književnik, jedan od najplodnijih svojem djelu “Lovac i vila” (rano 16. stoljeće) slavi pak rodni Dubrovnik stihovima: “Još neka da znate po svijetu svak pravi, da ste sve Dalmate natekli u slavi; ne samo Dalmate, gospoda pridraga, neg još sve Hrvate skupivši jednoga” itd.

Kotoranin Maro Dragović spominje vas rod hrvacki, a bokeljske su se knjige u Mletcima
prodavale pod oznakom hrvatskih knjiga, spjevao je Bartolu Kašiću 1617. sljedeće stihove: “Kada s' navijestio u pjesnijeh glas tvoj, naši Dalmatini, i vas rod hrvatski, držat će i čini pjevanja glas rajski. Od našega mora do mora ledena, živit od govora dika će plemena.”

Nadalje, Dubrovčanin Vladislav Minčetić u 17. stoljeću zatim slavi hrvatsku žrtvu naspram Osmanlija u “Trublji slovinskoj”; poznatim stihovima: “Od robstva bi davno u valih potonula Italija, o harvackijeh da se žalih more otmansko ne razbija”. Veliki Ruđer Bošković, kojeg Srbi svojataju, u pismu bratu Baru, povodom austrijskog osvajanja Berlina 1757., u čemu su sudjelovale i hrvatske postrojbe, ushićeno zapisuje “Živio Hadik i naši Hrvati”.

Marko Marulić Splićanin (1450.-1524.), otac hrvatske književnosti, hrvatski književnik i
kršćanski humanist. Ostavio je bogat i raznovrstan opus. Najstariju gramatika hrvatskog književnog jezika napisao je isusovac Bartol Kašić početkom 17. stoljeća: knjiga je objavljena u Rimu 1604. godine (tj. nedugo nakon prve gramatike engleskog jezika koju je William Bullokar objavio 1586. godine, te približno stoljeće i pol prije prvih gramatika ruskog jezika. Ovo je samo manji dio prebogate hrvatske jezikoslovne i kulturne hrvatske povijesti, s kojom se malo europskih naroda može pohvaliti. Matica Hrvatska uz podršku brojnih zastupnika i Vlade RH je prepoznala značaj povijesne baštine, koje nas je očuvalo i koje nam je dalo identitet.

Razni protivnici, najčešće agenti “Srpskoga sveta” pokušavaju osporiti neotuđivo pravo
hrvatskome narodu da zakonom sačuva svoj jezik. Hrvati nikome ne priječe da svoje jezike nazivaju kako im drago, a ta velika “povika” je upravo znak da smo na pravome putu!

Mi više nikada ne ćemo dopustiti, da nam drugi pripisuju zakone i određuju kako ćemo govoriti!
Kada je veliki humanist, liječnik dr. Ivan Šreter u Pakracu, nakon pregleda “penzioniranog oficira” upisao u Medicinski karton “umirovljeni časnik” ovaj ga je javno optužio za nacionalizam a beogradski književnik Goran Babić za veze s ustašama i slično, te implicirao da bi ga trebalo mučiti i ubiti. ( Nedjeljna Dalmacija , br. 703, Split, 28. listopada 1984. godine). Zbog tih hrvatskih riječi je optužen. “…da je na javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao… socijalističke patriotske i nacionalne osjećaje građana” i time počinio prekršaj iz članka 3. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnoga rada (reda!) i mira”. Osuđen je temeljem tog propisa od sutkinje suda za prekršaje u Pakracu Branke Radolović, na kaznu zatvora u trajanju od pedeset dana. (Milan Vuković, Jezik, prosinac 1996. godine).

Nakon 1990., postao je predsjednikom pakračkog ogranka HDZ-a i predsjednikom regionalnog Kriznog štaba za Zapadnu Slavoniju. U svojim govorima je pomirljivo nastojao smiriti Srbe i moliti ih da u miru svi žive zajedno. Međutim, nakon Balvan revolucije 1991., dočekan je na jednoj srpskoj kontrolnoj točci, na cesti u Kukunjevcu, uhićen i odveden najvjerojatnije u zloglasni logor Bučje, gdje je mučen i ubijen. Posljednji je put viđen živ 29. kolovoza 1991. godine.

Mi Hrvati i svi lojalni državljani RH, više nikada, ali baš nikada ne smijemo dopustiti da nam drugi govore kako ćemo govoriti i kako ćemo svoj jezik nazvati, a najmanje oni koji su nam nanijeli toliko zla, s kojima smo imali i stalno imamo gorko iskustvo, ne samo u nazivu hrvatskoga jezika nego i svim drugim područjima!

Prof. dr. sc. Mihovil Biočić

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

on

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved