Connect with us

Vijesti

KAJKIĆ DRAMATIČNO: ‘KO DIRNE U OVČARU, ODE GLAVA! Obraćanje ‘suspendiranog policajca’ ostalo u sjeni prosvjetara, spominjao i Plenkovića!

Published

on

“Je li moguće da srpska obavještajna služba šalje u Hrvatsku svog suradnika? Tko zalazi u prostor druge države i utječe na policijskog inspektora koji je radio na ozbiljnom predmetu, o kojem do danas dan niti jedna hrvatska institucija o tom predmetu nije sa mnom razgovarala, osim što je premijer nakon naše prijave za mene rekao ‘suspendirani policajac’”?, kazao je odrešitije nego ikad na današnjoj konferenciji za medije Nikola Kajkić, sindikalni predstavnik MUP-a RH i kriminalist koji je ‘maknut’ sa slučaja Ovčara.

“Naribao” Plenkovića

Na konferenciji su, osim Kajkića, govorili saborski zastupnik Stevo Culej i Zorica Gregurić, no krim inspektor je bio taj koji je, pri komentiranju optužbe za špijunažu, bio najdojmljiviji:

“Da, nazvao me suspendiranim policajcem, no mene toga nije sram. Ja jesam suspendiran, ali samo zahvaljujući Plenkovićevim službama koje nisu radile svoj posao.  Ja se toga ne sramim… Meni su prioritet nestali i pomoć njihovim obiteljima, a on vodi neku drugu politiku. Ja nisam političar, ja sam profesionalac”, kazao je Kajkić.

“Niti sam koga špijunirao, niti sam organizirao mrežu, niti sam ja ‘veštački agent’, kako oni kažu … Ja sam normalan građanin, policajac, koji časno i pošteno obavlja svoj posao. Ako je u Srbiji grijeh doći do informacija gdje su nestali i ubijeni, onda je to sramota od države. A stalno ponavljaju kako žele pomoći. Ovo što se događa je špijunski rat, ja tome nisam dorastao! Ja sam očekivao veću reakciju hrvatske obavještajne službe, po mom je mišljenju ovo mlako!”, energično je objašnjavao Nikola Kajkić i dodao:

‘Ko dirne u Ovčaru – ode glava’

“Ja se u svojoj zemlji danas osjećam nesigurno, nezaštićeno i sramota me što djeci ne mogu reći da ne brinu. Bio sam spreman dati život u Domovinskom ratu i spreman sam se žrtvovati i sad, ali zašto moja obitelj mora trpjeti? Bila je jedna famozna uzrečica ‘ko dirne u Ovčaru – ode glava’… Ja i danas dan stojim iza toga!”, dramatično je izlagao Nikola Kajkić.

Evo kako je to izgledalo…

Autor: S.V.

Vijesti

Legenda o zmiji i krijesnici

Published

on

Prenosimo s mreža poučnu legendu:

Legenda kaže da je zmija jurila krijesnicu da je proždre. Mala bubica nije mogla pobjeći zmiji. Al nije se predavala, satima je trajala intenzivna potjera.

Nakon nekog vremena, umorna, iscrpljena krijesnica se zaustavila i rekla zmiji: – Mogu li vam postaviti tri pitanja?

Zmija je odgovorila: – Samo ti pitaj, ali ću te svejedno pojesti… samo naprijed…

– Pitanje 1: Da li ja spadam u vaš hranidbeni lanac ?

– NE.

Pitanje 2: Jesam li vam nešto učinila?

– NIŠTA POSEBNO.

Pitanje 3: A onda….. Zašto me želite pojesti?!

– JER SJAJIŠ!!!

Poruka: 

U mnogim prilikama susrećete ljude koji će vas samo kritizirati, osuđivati, etiketirati, čak i ako im nikada ništa niste učinili i s njima ste srdačna osoba. I sve je to zato što poput krijesnice imate svoj sjaj, osvjetljavate svoj put i put mnogih koji lutaju mrakom. Sjajite više od drugih, poput krijesnice noću, a to je nešto što drugi ljudi teško mogu podnijeti, jer im nedostaje ta unutarnja svjetlost, ona vlastita svjetlina i boli ih što ne sjaju … ZAVIST.

Oni su bolesni, kontaminirani ljudi koji žive samo u nesreći, drži se podalje od njih. Nikada nemoj prestati biti ono što jesi, osvjetljavati onom svjetlošću koja je jako tvoja, čak i ako to smeta onima koji žive u potpunoj tami …

Sijaj. 

Sanjaj, što te briga. 

Smij se. 

Neki ljudi će vam prići jer ih vaš sjaj privlači. Neki će vas odbaciti zato što je vaš sjaj za njih prejak. 

I to je u redu. 

Nastavite sijati.

Priprema: S. Šetka

Continue Reading

Vijesti

Milanović iznenadio Plenkovića: IZBORI u srijedu, 17. travnja, na neradni dan! Što kaže Premijer?

Published

on

Prvi put u povijesti na izbore izlazimo u srijedu – donosi Hina

Izbori za novi, 11. saziv Hrvatskoga sabora održat će se u srijedu 17. travnja, odlučio je u petak predsjednik Republike Zoran Milanović koji je donio i odluku da se izbori za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske održe u nedjelju, 9. lipnja.

Izbori na biračkim mjestima u Hrvatskoj održat će se u srijedu, 17. travnja, a u inozemstvu, u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, u utorak, 16. i u srijedu, 17. travnja, stoji u odluci predsjednika o raspisivanju izbora za zastupnike 11. saziva Sabora od neovisnosti.

Odluka stupa na snagu danas, što znači da od sutra počinju teći izborni rokovi, među kojima i rok od 14 dana u kojemu političke stranke, neovisne liste i kandidati, moraju Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) predati svoje liste.

DIP potom ima rok od 48 sati za objaviti zbirnu listu pravovaljanih lista i kandidatura, čime će krenuti službena izborna promidžba.

U priopćenju Ureda predsjednika navodi se da je, prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, članak 5., stavak 3., dan provedbe izbora neradni dan.

Što je na to rekao Plenković?

– Više puta smo rekli da su nam svi datumi prihvatljivi. Nama je sve dobro, sve nam paše. HDZ je spreman za demokratski test pred hrvatskim narodom. Malo je neobično što je u sredini tjedna, ali sve je u okviru zakona. Idemo po novo povjerenje hrvatskih građana nakon dva uspješna mandata.

Continue Reading

Vijesti

DOBA ČAROLIJE Zašto je ‘mračni srednji vijek’ bio sve samo ne mračan

Published

on

Između pada Rimskog Carstva 476. godine i renesanse, gotovo tisuću godina kasnije, postoji zanimljivo među-razdoblje.

Mogli biste to nazvati “srednjim vijekom” između klasičnog svijeta i moderne- donosi Culture Critic

Naslovna slika: Svjetlosne lađe iz ‘mračnog’ srednjeg vijeka…

Mnogim znanstvenicima poznato kao “mračno doba”, srednjovjekovno razdoblje često se ocrnjuje kao kulturna pustinja: barbarstvo, neznanje, patnja i nasilje. Njezina kulturna postignuća dobivaju manje pozornosti od sjaja klasične grčko-rimske civilizacije s jedne strane i početaka moderne s druge strane.

Istina je da je srednji vijek bio živ sa svojom vlastitom živopisnom kulturom, poviješću i umjetnošću – ali moderne percepcije često su slijepe za to.

Evo 3 aspekta kulture koji prikazuju zadivljujuće svjetlo takozvanog doba tame…

1. Začarani svjetonazor

Edoras u Gospodaru prstenova

Jeste li se ikada zapitali zašto je toliko fantastičnih romana smješteno u pozadinu razdoblja nadahnutog srednjim vijekom?

Epski, začarani svijet fantazije gotovo je neodvojiv od srednjeg vijeka. Vremensko razdoblje bilo je nabijeno sveopćim čudom.

Srednjovjekovna Europa imala je ono što se zove “začarani svjetonazor”. U biti, ono je vidjelo prirodni svijet kao isprepleten s nadnaravnim silama. Interakcija s tim silama postala je dio šire priče o borbi između dobra i zla. Svakodnevne radnje normalnih ljudi prožimao je smislom, avanturom i herojstvom.

Ovi elementi, sve značajke srednjovjekovnog svjetonazora, neodvojivi su od fantasy žanra. Nije ni čudo što je srednji vijek iznjedrio djela kao što su Beowulf, Rolandova pjesma i legende o Arturu koja i danas ostaju u našoj kulturnoj svijesti.

Svijet pun vilenjaka, proročanstava, demona, čarobnjaka, zmajeva, dvoraca i vitezova mogao bi zvučati kao ostvarenje sna obožavatelja Tolkiena, ali naravno postoji opasnost u romantiziranju srednjeg vijeka. Ne može se poreći da je život tijekom ovih stoljeća bio surov i brutalan.

Ali u isto vrijeme, srednjovjekovni život bio je više od borbe za opstanak: bio je to svijet pun smisla i misterija. Uokviren kršćanskom pričom, njegov je svjetonazor bio zasićen dramom dobra i zla, pri čemu je svaka osoba svoj život shvaćala kao dio ove velike pripovijesti.

Nije ni čudo što epske priče poput Tolkienove pronalaze svoj izraz u svjetonazoru srednjeg vijeka – i nije ni čudo što se, u našem razočaranom svijetu, čitatelji uvijek iznova nalaze privučeni svjetlom koje izvire iz ovog takozvanog “mračnog” doba.

2. Ikonografija

Ljestve božanskog uspona, samostan Svete Katarine (12. stoljeće)

Ako ste se prije susretali s vjerskim ikonama, postoji dobra šansa da je vaša prva reakcija bila da ste se osjećali nedovoljno oduševljeno – možda čak i zbunjeno. Za razliku od kasnijih, poznatijih umjetničkih formi, ikonografija se ne bavi realističnim detaljima. Za modernog, post-renesansnog gledatelja, to može biti zbunjujuće.

Za razliku od umjetnosti renesanse i kasnije, ikonografija vam ne pokušava pokazati subjektivnu viziju umjetnika. Umjesto toga, pokazuje vam stvarnost kroz oči vjere – poput “prozora u nebo”.

Ikone obično prikazuju osobu ili događaj iz Biblije ili povijesti Crkve. Vizualni jezik je složen:

  • „Ravni” krajolici: nema točke nestajanja ili perspektive, fokus je na figurama, a ne na pozadini
  • Višestruki dijelovi priče u istom kadru (čak i ako su se dogodili jedan za drugim) — kako bi se pokazalo da su dio istog duhovnog događaja
  • Sveci savršenih proporcija, bez obzira na njihov stvarni izgled — kako bi pokazali da su sveti ljudi u skladu sa samima sobom

Sama neobičnost ikonografskog jezika omogućuje mu da preuzme svetu perspektivu. Njegov nadrealni prikaz drži ga nevezanim za određeno vrijeme ili mjesto – tako da njegova priča ostaje dostupna u svim vremenima i mjestima.

Ikonografija je bila zajednička većini religija drevnih vremena, ali njezin kršćanski oblik dobio je prednost kada je, 330. godine nove ere, rimski car Konstantin premjestio glavni grad carstva iz Rima u Bizant.

Nastojao je riješiti propadajući kulturni i politički milje stare prijestolnice i uspostaviti “novi Rim”, kako bi integrirao moć drevnog carstva sa slavom nove kršćanske religije.

Taj spoj starog i novog ono je što je ikonografiju učinilo tako snažnom. Kršćanska ikonografija preuzela je tragove iz grčke i rimske umjetnosti, dok je upijala simboličko bogatstvo svojih židovskih korijena. Koristio je te drevne načine da prikaže nove svece i doktrine, stvarajući sustav komunikacije koji je vjeru učinio dostupnom svima, bez obzira na pismenost.

Budući da ikonografija modernom oku izgleda čudno – možda čak i zagušljivo i ušuškano – lako ju je pogrešno shvatiti kao puku preteču kasnijih oblika umjetnosti. Ali ima vlastitu disciplinu i moć. Srednjovjekovni ljudi su ozbiljno shvatili ideju da su ikone prozori u božansko, te su ispunili svoje domove i crkve ikonama koje su trebale propuštati božansko svjetlo.

Ali njihov vizualni učinak teško je procijeniti kada ih vidite na stranici ili u muzeju. Ako se želite susresti s tim svjetlom iz mračnog vijeka, najbolje ih je pronaći u njihovom prirodnom staništu: pod svjetlom svijeća u prekrasnim, stoljećima starim crkvama.

3. Gregorijansko pjevanje

Prije sjaja Beethovena ili magije Mozarta, Europom se proširila druga vrsta glazbe. Ova glazba – koliko god jeziva koliko i drevna – nije koristila instrumente i nije se izvodila u koncertnim dvoranama. Unatoč tome, brzo je postao glazbena krvotok srednjeg vijeka.

Gregorijansko pjevanje izraslo je iz židovske prakse pjevanja psalama. U samostanima, gdje su redovnici morali recitirati psalme sedam puta dnevno, pjevanje je bilo neophodno: to im je omogućilo da standardiziraju svoje liturgije kako bi mogli pjevati zajedno.

Ipak, u ranim stoljećima crkve došlo je do sve većeg broja stilova pjevanja: zajednice su razvile vlastite varijacije, a određene osobe poput svetog Ambrozija ostavile su za sobom svoj osobni utjecaj.

Tek kada je papa Sveti Grgur zasjeo na papinsko prijestolje, napjev je dobio prepoznatljiv oblik kakav poznajemo danas. Pod Grgurom je kršćansko pjevanje postalo relativno standardizirano u obliku koji i danas nosi njegovo ime.

Pjevanje je bilo takav kamen temeljac srednjovjekovnog života da je (doslovno) oblikovalo katedrale — arhitekti su dizajnirali crkve za slušnu estetiku, jednako kao i za vizualnu. Akustika je pojačala glasove pjevača tako da se jedan pjevač mogao čuti u cijeloj zgradi. Neke su katedrale bile tako izvrsno dizajnirane da su sekunde duge jeke dolazile iz jedne note.

Bez gregorijanskog pjevanja velika klasična glazba kasnijih stoljeća ne bi postojala. Bio je pionir u notnom zapisu (upotrebom četiri retka i velikih blokova za označavanje nota), a ova metoda skiciranja i čitanja glazbe kasnije će se razviti u moderni petoredni zapis koji se i danas koristi.

Ali gregorijansko pjevanje više je od preteče klasične glazbe. To je sama po sebi zapanjujuća umjetnička forma. Kada ga slušate, nećete čuti dramatične uspone i padove kasnije klasične glazbe i ne istražuje viziju ili emocije pojedinog umjetnika.

Umjesto toga, to je poput glasa davne prošlosti – svečano i udaljeno, ali duboko mirno. Osjeća se težina tisućljetne povijesti, a ona nas još uvijek proganja.

Ako ste skeptični, pokušajte poslušati snimku ili bolje, pronađite osobnu izvedbu. Uvidjet ćete da je umjetnost “mračnog doba” doista prosvjetljujuća – ona dijeli glas vjere iz prošlih stoljeća i ljepotu koja je održavala generacije kroz nezamislivo nesigurna vremena.

Drama u tami

Pred kraj srednjeg vijeka, renesansna umjetnost eksplodirala je kulturnim krajolikom i drastično promijenila naše stavove i pretpostavke o tome što umjetnost jest. Zbog toga je modernoj osobi relativno lako povezati se s kulturnim rezultatima 15., 16. i kasnijih stoljeća.

Ali zavirivanje dalje u kulturnu povijest otkriva jedno čudnije i izazovnije vrijeme. Kreacije ranijih stoljeća manje su nam intuitivne. Ali to ne znači da je srednjovjekovno doba bilo kulturni najniži nivo koji implicira izraz “mračni vijek”.

Srednjovjekovno doba bavilo se mitološki bogatim svemirom, ne fokusirajući se na pojedinačne umjetnike, već na avanturu življenja. Njegova umjetnost odražava slavu tog očaravajućeg pogleda na svijet…

Više o tome pročitajte na izvoru…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved